Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Đorđe Milićević

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije

Govori

Zahvaljujem, kolega Ljubiću.
Reč ima narodni poslanik prof. dr Marko Atlagić.
Izvolite, profesore.
Zahvaljujem.

Reč ima narodni poslanik prof. dr Ljubiša Stojmirović.

Izvolite.

Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Vladimir Orlić. Izvolite.
Zahvaljujem, kolega Orliću.
Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, pre zaključivanja zajedničkog jedinstvenog pretresa, pitam da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa ili još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz člana 96. Poslovnika? (Ne)
Zahvaljujem.
Zaključujem zajednički jedinstveni pretres o predlozima odluka iz tačaka od 8. do 11. dnevnog reda.
Saglasno članu 87. stav 5. Poslovnika Narodne skupštine, određujem četvrtak 13. februar 2020. godine, sa početkom u 17 časova i 35 minuta, kao dan za glasanje o tačkama dnevnog reda sednice Dvadeset trećeg vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u Jedanaestom sazivu.
Uvažena predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, složio bih se sa konstatacijom predsednice Narodne Skupštine Republike Srbije, na početku današnjeg skupštinskog zasedanja, da smo u Parlamentu svi jednaki, bez obzira na različite političke stavove i da to potvrđuje i današnja sednica Narodne Skupštine RS.

Takođe, ne mogu da se složim, danas je bilo više reči o tome kakav bi izborni sistem trebalo da imamo u Srbiji, pravljena su poređenja sa različitim državama. Ne mislim da treba da se poredimo sa bilo kim, mislim da treba da sagledamo ono što je politička realnost u Srbiji i da shodno tome i donosimo zaključke i odluke.

Socijalistička partija Srbija je, to želim da kažem na samom početku, dakle onog trenutka kada smo krenuli u razgovore i na Fakultetu političkih nauka, i u okviru međustranačkog dijaloga, vrlo jasno rekla da smo spremni da razgovaramo o svemu što možemo da unapredi postojeće procese u Srbiji, kada je reč o izbornim uslovima o izbornom zakonodavstvu, ali da nismo spremni da takvu vrstu razgovora vodimo na ulici, već u parlamentu, gde se dijalog vodi i da je za nas bilo potpuno prirodno i logično da jedan deo opozicije još u martu mesecu prošle godine prihvati poziv predsednice Narodne Skupštine RS, i da o svemu ovome između ostalog i o izveštaju EU, o sugestijama i predlozima koji su sadržani u Izveštaju EU, a tiču se konkretno rada Narodne Skupštine, razgovaramo i da vidimo na koji način to možemo da implementiramo kako bi unapredili parlamentarizam u Srbiji i kako bi unapredili parlamentarnu praksu i kako bi unapredili parlamentarni dijalog.

Mi smo to, naravno učinili, bez obzira što jedan deo opozicije nije učestvovao u radu Narodne Skupštine RS, jer Narodna Skupština RS je najviši organ zakonodavne vlasti, ali pored toga Narodna Skupština RS, je glas naroda, mesto gde mi legitimno izabrani predstavnici građana, upravo kao i danas, razgovaramo o alternativama kako da dođemo do najkvalitetnijih zakonskih rešenja koja će biti i u najboljem interesu građana.

I samim tim, kada ispostavite nekakav zahtev, nekakav uslov, a znate da se on tiče zakonodavne aktivnosti i pri tome zaobilazite suštinsku ulogu Parlamenta, kao najvišeg zakonodavnog tela, najblaže rečeno, narušavate dostojanstvo Narodne Skupštine RS.

Današnja sednica je pokazatelj spremnosti da razgovaramo o predlozima koji dolaze iz opozicionih redova, ukoliko ti predlozi idu ka realizaciji onog cilja koji svi zajedno želimo da postignemo.

Inače, želim da vas podsetim da u proteklih sedam godina, ova vladajuća koalicija nije promenila nijedan izborni zakon, ništa što se tiče izbornih uslova, osim zakona koji se odnosi na finansiranje političkih aktivnosti, ali to je bilo u periodu mera štednje, kada je bilo potpuno logično i racionalno, štedeti tamo gde ima, jer ne možete štedeti tamo gde nema i kada su umanjena sredstva političkim strankama, ali to opet pada na teret političkih stranaka, koje imaju najviše poslanika u republičkom parlamentu, počev od SNS, SRS, SPS, i tako dalje.

Kako od jednoglasnog stava opozicije u jednom trenutku, jednog dela opozicije, jednoglasni stav za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora, dolazimo u situaciju da imamo stav ili 42 zahteva ili bojkot. Pa iz jednog prostog razloga, jer se shvatilo da nisu u mogućnosti da budu alternativa vladajućoj koaliciji i da imaju problem da i politički prežive svi zajedno okupljeni, da politički prežive naredni izborni ciklus.

Kada dođemo da razgovaramo, gospodin Orlić je učestvovao u svim razgovorima, nema kolege iz SDPS, i kada dođemo da razgovaramo i kažemo - spremni smo da saslušamo sve sugestije, spremni smo da saslušamo sve predloge, spremni smo da zajedno definišemo nove okvire, da saslušamo i civilni sektor i evropske parlamentarce i opoziciju, dakle, niko iz vladajuće koalicije ne zatvara vrata i ne kaže da ne želimo da razgovaramo. Opet imamo isti stav ili 42 zahteva ili bojkot. Složićete se, to nije put koji vodi ka demokratskom rešenju, ka demokratskom dogovoru, to je ultimatum ali to nije način na koji se vodi normalan dijalog i normalan razgovor.

Kada je reč o zakonskim predlozima o kojima danas govorimo, oni će svakako imati podršku PG SPS, ali najpre o onome što je suština zakonskih predloga izmena i dopuna zakona koje je predložila SNS - šta je to što se konkretno postiže snižavanjem izbornog cenzusa, odnosno praga cenzusa sa 5% na 3%?

U potpunosti je u pravu gospodin Martinović kada kaže da ćemo vratiti život u parlament, da ćemo imati reprezentativnije preslikano javno mnjenje u parlamentu, imaćemo više političkih stranaka i političke stranke i pozicije i opozicije će morati daleko više da rade da bi pokazale svoju snagu, ali ono što je suštinski najvažnije, dakle, politika, dijalog, razgovor neće se voditi na ulici, politika, dijalog i razgovor će se voditi u parlamentu.

Naravno da nisu tačne konstatacije koje smo prethodnih meseci i prethodnih dana mogli čuti od navodnih dušebrižnika da se u toku godine ne može menjati izborno zakonodavstvo, tako izborno pravilo, odnosno takvo pisano pravilo ne postoji ni u jednom zakonu, a podsetiću vas, 13. decembra smo u ovom parlamentu usvojili četiri zakona koji se direktno tiču izbora. Danas kada treba da razgovaramo o zakonu koji, verovatno zbog toga što ga je predložila SNS imamo tako, najblaže rečeno nekorektan i neprincipijelan stav.

Druga konstatacija koja takođe nije tačna jeste da ovi zakonski predlozi urušavaju prava opozicije. Na koji način se narušava pravo opozicije kada vi na ovaj način upravo stvarate mogućnost da onaj deo opozicionih političkih partija koji je daleko ispod cenzusa od 5% i ima svoje predstavnike u parlamentu.

Slažem se sa kolegama iz SNS, ovaj predlog ide na štetu upravo SNS, jer Dontova metoda je takva da će oni nakon narednog izbornog ciklusa verovatno imati manji broj mandata nego što bi imali da je cenzus ostao 5%.

Ali, evo, da napravimo jednu hronologiju. Recimo, važeći Zakon o izboru narodnih poslanika donet je 9. oktobra 2000. godine, a izbori su raspisani 25. oktobra, održani su 23. decembra. Da li je to ista izborna godina? Da li je to učinjeno u istoj izbornoj godini?

Zatim, 25. maja 2003. godine, Ustavni sud je ukinuo dejstvo člana 88. stav 1. tačka 1) i 9) koje se odnose na vlasništvo mandata, od tada je vlasnik mandata narodni poslanik, a ne političke stranke i tada je SPS, između ostalog, ostala bez sedam poslaničkih mandata, a vanredni izbori za narodne poslanike su održani decembra 2003. godine. Da li je to u toku iste izborne godine?

Dalje, 25. maja 2011. godine usvojene su izmene i dopune Zakona o izboru narodnih poslanika, a redovni parlamentarni izbori su održani 6. maja 2012. godine. Da li je to u izbornoj godini?

Zatim, izmene i dopune Zakona o lokalnim izborima usvojene su u julu 2011. godine, a sledeći lokalni izbori održani su 2012. godine. Da li je to opet u istoj izbornoj godini? Dakle, takvo pravilo i takva praksa i konstatacija ne stoji i apsolutno je netačna.

Zašto jedan deo opozicije kritikuje ovaj zakonski predlog? Mi smatramo da je to iz dva razloga. Prvi razlog – bojkot – je definitivno propao. Drugi razlog – propao je i scenario koji se verovatno hteo realizovati nakon bojkota, a to je da se izazove haos u Srbiji, da idemo na vanredne parlamentarne izbore. Na njihovu veliku žalost, vanrednih parlamentarnih izbora neće biti. Srbija ulazi u redovne izborne cikluse za šta se SPS uvek zalagala, dosledno zalagala. Imaćemo intenzitet, kontinuitet i stabilnost, što je izuzetno važno. Srbija će dobiti Vladu koja će imati ogromno poverenje i podršku građana, koja će biti garant političke stabilnosti i neće, kako smo to mogli čuti tokom, ispravite me gospodine Orliću ako grešim, ali mislim da smo imali predlog za nekakve predizborne vlade ili prelazne vlade. Nema razloga da Srbija ima bilo kakvu prelaznu ili predizbornu Vladu jer to je bila prilika da bez izbora dođete do vlasti i privilegija. Dakle, Srbija će imati Vladu po meri građana.

Ono što želim da kažem kada je reč o delu koji se tiče nacionalnih manjina, dakle, slažemo se, treba afirmisati ulogu nacionalnih manjina u političkom životu Srbije, sprečiti zloupotrebe da se pod lažnom firmom predstavljaju pripadnici različitih nacionalnih manjina, i imamo nekoliko modela i sugestija, više modela ili sugestija o kojima, prosto, eto, diskutujemo, želimo da iznesemo naš stav i možda o tome treba razmišljati.

Prvi je da bez uloge Nacionalnih saveta nacionalnih manjina i uvažavajući podatke iz Registra političkih stranaka, naime, RIK bi različito pristupala u slučaju kada imamo listu političke stranke nacionalne manjine, kada bi relevantan bio Registar političkih stranaka, dok bi u odnosu na izborne liste koalicije političkih stranaka nacionalnih manjina RIK ostavljen prostor da ceni da li postoje uslovi.

Drugi predlog. Ako bi se ostalo pri stavu da nacionalni saveti nacionalnih manjina učestvuju u izbornom postupku i uvažavajući podatke iz Registra političkih stranaka RIK bi različito pristupala u slučaju kada imamo listu političke stranke nacionalne manjine, gde bi relevantan bio Registar političkih stranaka, dok bi u odnosu na izborne liste koalicije političkih stranaka RIK na osnovu mišljenja Nacionalnog saveta nacionalnih manjina tamo gde je primenjivo i gde oceni da je potrebno donosio odluku da li postoje uslovi.

Treći predlog. Ako bi se ostalo pri stavu da nacionalni savet nacionalnih manjina učestvuje u izbornom postupku i da se ne uvažavaju podaci iz Registra političkih stranaka, u kom slučaju bi ostala predložena rešenja sa razlikom da nacionalni saveti nacionalnih manjina daju mišljenje umesto da izdaju potvrdu, ali to je nešto protiv čega je, koliko se ja sećam, to je nešto što je bila i zamerka, između ostalog, Saveta Evrope.

Kada je reč o zakonskim predlozima uvažene koleginice Gordane Čomić, želim da kažem, naravno, da će poslanički klub SPS podržati ove zakonske predloge. Inače, poslanički klub SPS i danas ima blizu 50% predstavnika manje zastupljenog pola, radujemo se tome. Nadamo se da će naših uvaženih koleginica biti i više. I, naravno, podržavamo predlog, podržavamo inicijativu koju je pokrenula Ženska parlamentarna mreža.

Nekoliko reči o nečemu što nije tema današnjih izmena, ali prosto, smatramo da su važna pitanja i to je nešto o čemu smo govorili tokom prethodnih nekoliko meseci.

Naime, mi smatramo da već početkom narednog, možda mandata treba razmišljati u pravcu kako da rešimo jedno, po našem ličnom mišljenju, ključno i važno pitanje, a to je kako da onemogućimo da poslanički mandat nakon izbora bude predmet političke trgovine.

Osim što to predstavlja narušavanje izborne volje građana vezano je direktno i za političku stabilnost, a politička stabilnost je preduslov svakog daljeg napretka Srbije. Vrlo često se postavlja pitanje šta je starije - da li vlasništvo mandata ili volja birača?

Dakle, u ovom trenutku mi u parlamentu imamo 14 poslaničkih grupa, 22 samostalna poslanika, mislim da je to prvi put. I kada kažem – predstavnici ne znam koliko političkih stranka, jer imamo više političkih stranaka koje nisu učestvovale na republičkim izborima, a imaju svoje predstavnike u parlamentu.

Neposredno pred predsedničke izbore, mislim poslednje, nismo ni znali koliko imao poslaničkih grupa, jer nismo bili u situaciji da sagledamo da li je neko od kolega ili koleginica koje prethodno menja dve ili tri poslaničke grupe u tom trenutku promenio i četvrtu ili petu poslaničku grupu. I mislim da su i neke kolege iz opozicije bile iznenađene kada su ušle u salu i shvatile da nemaju poslanički klub i da nisu šefovi tog poslaničkog kluba.

Dakle, bilo je dovoljno da imate novac, da kupite stranku jer nemate mogućnost da shodno zakonu prikupite potpise i da registrujete političku organizaciju, da nađete dva ili tri poslanika, niste učestvovali na parlamentarnim izborima, a danas su dve ili tri različite poslaničke grupe, imate svoje poslanike.

To je nešto što je po našem mišljenju javašluk, koji je stvoren 2003. godine kada je u parlamentu bilo između 250 i 300 poslanika. Mi smatramo da na takvu vrstu javašluka treba konačno staviti tačku.

Sledeća stvar koja takođe nije vezana za izmene, ali smatramo da je važna, vezana je za lokalne samouprave. To je inicijativa, predlog, dopis, koji su nam uputile upravo neke lokalne samouprave. Naime, kako Zakonom o lokalnoj samoupravi nije limitiran broj odbornika u odnosu na biračko telo, manje opštine su zloupotrebile tu mogućnost, pa imaju više odbornika, čak i od gradova sa više stotina hiljada birača, što stvara ozbiljne posledice i narušava regularnost izbora. Tako, na primer, jedna opština ima oko 24.000 birača, a skupština opštine čak 59 odbornika. Na lokalnim izborima učestvuje okvirno osam odborničkih lista u toj opštini do sada, što znači da svaki od učesnika mora da overi 59 puta 30, a to je 1.770 potpisa. Dakle, osam odborničkih lista treba da prikupi 14.160 potpisa, a na izbore izađe oko 60% birača, tj. 14.400, što znači da sve pokretne i nepokretne građane treba voditi u sud tj. kod notara.

Zakonom o lokalnim izborima predviđeno je da u jedinicama lokalne izbore, koje imaju manje od 20.000 birača, izborne lokalne liste se utvrđuju kada ih svojim potpisom podrži 200 birača. Neophodno je da se izvrši možda i ova izmena tako što bi se liste mogle utvrditi opštinama do 25.000 birača sa 200 potpisa, čime bi omogućili dodatnu regularnost izbora i učešće manjih stranaka na lokalnim izborima.

Ono što želim da kažem u nastavku i u šta sam potpuno siguran, jeste da ćemo u Srbiji imati fer i demokratske izbore. Tokom poslednjeg međustranačkog dijaloga, zajednički zaključak i pozicije i opozicije i predstavnika Evropskog parlamenta je bio da imamo jednu konstruktivnost, da imamo jedan napredak koji upravo ide ka demokratskom duhu. Da je radna grupa Vlade Republike Srbije zajedno sa svim političkim partijama koje su učestvovale u međustranačkom dijalogu napravila jedan kvalitativan iskorak u smislu poboljšanja izbornih uslova, da je radna grupa Vlade Republike Srbije imala jedan odgovoran i ozbiljan pristup, da se nije bavila, kako smo to mogli čuti od jednog dela opozicije, banalno ili deklarativno, već veoma konkretno, da je napravljena jedna ravnoteža između poštovanja prava pozicije sa jedne i opozicije sa druge strane i da danas samo zlonamerni mogu reći da imamo lošije izborne uslove od onih koje smo imali u prethodnom vremenskom periodu.

Dakle, nije dobro što je politička scena Srbije podeljena na onaj deo političkih stranaka koji su spremne da razgovaraju, koji su spremni da stvaraju nove okvire, da unaprede izborne uslove i onaj deo političkih stranaka koji od početka ovih razgovora, razgovore shvata kao farsu, kao priliku da zavarava javnost, jer nije im stalo do izbora. Bojkot je jedino što im je preostalo. Nije im stalo ni do slobode medija. Slobodu medija čisto provlače da bi to bio kao jedan od uslova i razloga zašto ne učestvuju na parlamentarnim izborima.

Takođe, nije dobro što je politička scena Srbije podeljena na onaj deo političkih stranaka koji jesu spremni da rade u interesu Srbije, u interesu građana Srbije i onih koji polaze od teze – što gore po Srbiju, to bolje po nas.

Mi smo prihvatili razgovor sa predstavnicima Evropskog parlamenta, ali želim potpuno jasno i otvoreno da kažem, prihvatili smo da razgovaramo u parlamentu, ne u hotelskim lobijima. Prihvatili smo, smatrajući da evropski parlamentarci neće nikoga favorizovati, neće političku scenu Srbije deliti na podobne i na nepodobne i da ako je ključno pitanje u Evropskom parlamentu u ovom trenutku izborni uslovi u Srbiji, pa onda kada organizuju razgovore u Briselu na ovu temu, nemojte da pozivaju samo jedan deo opozicije koji, pri tome nije učestvovao u međustranačkom dijalogu, neka pozovu i ostale političke stranke. Hajde da ostavimo po strani nas predstavnike vladajuće koalicije, ali šta je sa ostalim političkim strankama, predstavnicima opozicije? To je potcenjivanje i ponižavanje, jer da je bilo drugačije i da su bili predstavnici ostalih političkih stranaka, ne bi se čule notorne laži, kakve su se mogle čuti u Briselu. Recimo, jedna od takvih je da nismo ispunili više od 60% preporuka ODIR-a, a mi smo ispoštovali i realizovali sve one preporuke koje su rezultat međustranačkog dijaloga. Neke jesu delimično realizovane, ali će biti realizovane u precizno i jasno definisanim rokovima.

Na samom kraju želim da kažem da ne mora ni Tanja Fajon, niti bilo koji drugi evropski parlamentarac da brine o demokratiji i slobodi medija u Srbiji. Demokratija u Srbiji se ostvaruje na izborima i samo izbori mogu da promene politički kurs Srbije, a mi smo učinili sve kada je reč o izbornim uslovima da u Srbiji imamo fer i demokratske izbore.

Kada tako nešto kažem, takva izjava ne samo da nije jasna, nego je ona politički pristrasna i po malo licemerna, jer, recimo, 2011. godine smo imali izveštaj Verice Barać, gde je izražena ogromna zabrinutost upravo za slobodu medija, pa sasvim slučajno nijedan evropski parlamentarac nije našao za shodno da odreaguje na taj izveštaj, odakle je potreba da se danas o tome govori.

Na samom kraju reći ću još jednom da će poslanički klub SPS u danu za glasanje podržati sva četiri zakonska predloga. Zahvaljujem.
Zahvaljujem narodnom poslaniku Komlenskom, predsedniku Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo.
Da li predsednici odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč? (Da.)
Kolega Jovanoviću, izvolite.
Zahvaljujem kolega Jovanoviću.
Da li još neko od predsednika, odnosno od predstavnika poslaničkih grupa želi reč?
Reč ima narodni poslanik Jelena Žarić Kovačević.
Izvolite.
Zahvaljujem, koleginice Žarić Kovačević.

Obzirom da se više niko ne javlja od predsednika….

Kolega Šešelj, želite reč? (Da)

Izvolite.

Zahvaljujem, kolega Šešelj.
Koleginice Žarić Kovačević, vi želite repliku na izlaganje kolege Šešelja kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe? Izvolite.
Zahvaljujem, koleginice Žarić Kovačević.

Pravo na repliku, narodni poslanik Aleksandar Šešelj.

Izvolite, kolega.

Zahvaljujem, kolega Šešelj.
Pravo na repliku, narodni poslanik Jelena Žarić Kovačević.
Izvolite.
Zahvaljujem, koleginice Žarić Kovačević.

Pravo na repliku, narodni poslanik Aleksandar Šešelj.

Izvolite.

Zahvaljujem, kolega Šešelj.
Pravo na repliku, narodni poslanik Jelena Žarić Kovačević.
Izvolite.
Zahvaljujem, koleginice.

Pravo na repliku, narodni poslanik Aleksandar Šešelj.

Izvolite.

Zahvaljujem, kolega Šešelj.

Kolega Arsić, povreda Poslovnika. Izvolite.