Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Đorđe Milićević

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije

Govori

Ne možete kolega meni da replicirate, jer ne možete voditi sa mnom dijalog. Ja vodim sednicu i poštujem Poslovnik i molim i vas da to činite.
Izvolite.
Ne želite, zahvaljujem kolega Ševarliću.
Reč ima narodni poslanik Bojan Torbica. Izvolite.
Zahvaljujem kolega Torbica.
Reč ima narodni poslanik Neđo Jovanović.
Izvolite.
Zahvaljujem kolega Jovanoviću.
Reč ima potpredsednica Vlade Republike Srbije, ministar prof. dr Zorana Mihajlović.
Izvolite.
Kolega Jovanoviću, želite repliku?
Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Muamer Zukorlić.
Nije prisutan.
Poštovani narodni poslanici, u skladu sa članom 87. Poslovnika Narodne skupštine, sada određuje pauzu u trajanju od jednog časa.
Sa radom nastavljamo u 15,25 časova.
Zahvaljujem.
(Posle pauze.)
Zahvaljujem uvažena predsednice.

Odmah na početku ću reći da ću koristiti vreme predsednika poslaničke grupe.

Uvažavam predlog kolega iz SRS, uvažavam njihovo političko delovanje kao opozicione političke opcije, za razliku ostalih predstavnika opozicije. Oni su uvek tu da ponude alternativu, da ponude svoje predloge. Naravno na predstavnicima ministarstva je i na ministru je opredeli koliko su ti predlozi prihvatljivi i koliko mogu biti uvršteni u zakon o kojem govorimo.

Gospodine ministre uz sugestiju da razmotrite još jednom amandmane kolega iz SRS, ja bih iskoristio danas priliku, nemojte me pogrešno shvatiti, ali nekako se retko viđamo ovde u parlamentu i imamo priliku da razgovaramo i o ostalim važnim temama. Pored toga što smo rekli u uvodnom izlaganju da će poslanički klub SPS podržati zakonske predloge o kojima govorimo i o kojima danas vodimo raspravu u pojedinostima, ali vi ste, naravno, pored kulture, vaša oblast je i informisanje.

Želim danas nešto i o tome da porazgovaramo, jer kažem neretko imamo priliku da o tome govorimo ovde u parlamentu. Najpre želim da vam kažem da, na žalost, ne znam koliko ste upoznati, ali tokom jučerašnjeg dana jedan deo opozicije je na žalost još jednom ovde u parlamentu, u skupštinskom holu pokazao svoje pravo lice i nama je kolega Srbislav Filipović o tome govorio i započeo tu priču.

Nama je jasno da postoji njihova mržnja prema Aleksandru Vučiću, prema Ivici Dačiću, ali nam nije jasno da neko može mrzeti svoju državu i da može mrzeti svoj narod. Jasno nam je i to da sve vreme pokušavaju da se predstave kao opozicija, mada im to jako teško ide. Nama je potpuno logično, kao što sam rekao ono što rade kolege iz SRS da budete opozicija vladajućoj koaliciji, ali nam nije logično i prirodno da budete opozicija svojoj državi i nije nam logično da budete opozicija svojim građanima.

Opet je tokom jučerašnjeg dana ovde iz skupštinskog hola, a reću ću kasnije zašto je to važno i zašto to navodim na samom početku, dovedena u pitanje diplomatska aktivnost Srbije, koju vode predsednik Srbije i ministar spoljnih poslova, kada je reč o povlačenju priznanja jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova i Metohije. To je državni projekat koji je doneo rezultate, a sada se postavlja pitanje, da li tu akciju treba nastaviti.

Želim da podsetim, pre svega, za rad javnosti, projekat koji je doneo rezultate pre nego što se počelo sa diplomatskom aktivnošću, proglašena je jednostrana aktivnost Kosova i Metohije, apsolutno nas niko ništa nije pitao, 113 država je prihvatilo jednostranu proglašenu nezavisnost Kosova i Metohije, a zahvaljujući diplomatskoj aktivnosti predsednika Srbije, ministra spoljnih poslova, Vlade Republike Srbije, danas je ta cifra 93 države unutar Saveta bezbednosti UN. Dakle, srušen je plan Prištine, Prištini je potrebno 97, tri zemlje su u nekoj vrsti fluidnog stanja Egipat, Dominikanska Republika i Peru, ali nije ovde reč i nije ovde i nije ovde suština samo u brojkama. Suština je u tome da se uspelo, da se pokaže, da je Srbija deo kompromisa, da bez Srbije nema rešenja i da Srbija može konačno nešto da traži, za razliku od perioda kada smo samo gledali i kada se od Srbije otimao deo po deo teritorije.

Cilj ovakvih insinuacija koje smo mogli čuti tokom jučerašnjeg dana iz skupštinskog hola jeste svakako kompromitacija ovog državnog projekta. Mi razumemo zapad, insistira da Srbija prestane sa diplomatskom aktivnošću. Od Prištine takođe čujemo da ih to iritira, da je to razlog zašto je došlo do zastoja u dijalogu, ali nam nije jasno da Pacoli, Haradinija, Kurti imaju svoje saveznike u Beogradu i da njihov glas čujemo iz skupštinskog hola Narodne skupštine Republike Srbije,

Ovakve izjave kao da dolaze iz Prištine, od albanskih separatista i terorista i ovo je svakako nešto što će naši neprijatelji koristiti u periodu koji je pred nama, svakako nešto što će naneti štetu nacionalnim i državnim interesima Srbije. Nismo čuli da su bili toliko glasni, te 2007. godine kada je proglašena jednostrana nezavisnost Kosova i Metohije, a danas kažu, da li je u skladu sa međunarodnim pravom i da li je etički to što se čini i radi, kada je reč o diplomatskim aktivnostima.

Zašto sam ovo naveo kao uvod u ono što sam zapravo želeo da vas pitam? Pre izvesnog vremenskog period, gospodine ministre, postavio sam vam pitanje, koristeći svoje pravo kao poslanik, da li sloboda medija podrazumeva da svakog dana gledamo neku novu naslovnu stranu sa istom porukom, metom, iscrtanom na legitimno izabranom predsedniku Srbije, Aleksandru Vučiću, sve dok se cilj koji neko izgleda želi da postigne ne ostvari? Da li je ovo sloboda medija ili medijski linč? Jasno je da svaka naslovna strana nosi određenu poruku. Da li na ovaj način neko otvoreno priželjkuje likvidaciju predsednika?

Dobio sam odgovor. Zahvalan sam vam na odgovoru. Između ostalog u završenom delu odgovora rekli ste da Ministarstvo kulture i informisanja nastoji da predloži adekvatan regulatorni okvir u kome se ostvaruje sloboda medija, ali i štiti društvo i pojedince od širenja ideja nasilja i mržnje kroz medijske sadržaje i da se Ministarstvo uvek oglašava i osuđuje takve medijske sadržaje.

Ono što me konkretno interesuje, jeste da li i kada ćemo konačno imati taj zakonski okvir, jer definitivno to što se Ministarstvo oglašava i što se oglašava svako od nas i što mi želimo da učestvujemo u toj zajedničkoj borbi da to nasilničko i siledžijsko ponašanje ne može i ne sme da bude osnovna norma društvenog ponašanja u Srbiji, definitivno nije dovoljno. Šta je to što mi konačno još treba da uradimo i rekao sam da nam je jasna mržnja koju imaju prema Aleksandru Vučiću i Ivici Dačiću.

Ali nam nije jasno kada će konačno prestati sa pretnjama koje se svakodnevno, pa i danas u jednom od dnevnih listova, upućuju urednicima, glavnim i odgovornim urednicima dnevnih listova, vlasnicima televizija, kada će prestati i fizičko i verbalno sukobljavanje sa novinarima, i to samo zato što novinari imaju svoje mišljenje. Novinari imaju pravo da postave pitanja koja oni smatraju da su važna i to pravo im niko ne može osporiti. Na političarima je da na to pitanje odgovore ili da ne odgovore. Isto tako, novinari moraju biti slobodni, moraju biti autonomni u odlučivanju.

Ne znam koliko vam je poznato, mi smo ovde u parlamentu održali jednu javnu raspravu na temu zastupljenosti političkih partija tokom izborne kampanje. Toj javnoj raspravi prisustvovali su i predstavnici političkih stranaka koje pripadaju vlasti, predstavnici opozicije, predstavnici REM-a i mi smo tada rekli, kao SPS, da nam se čini da jedan deo opozicije, ponavljam, jedan deo opozicije, želi u Srbiji da se bavi uređivačkom politikom medija i da je zaista više dosta te kuknjave o medijima u medijima i da mi nikada kao stranka nismo polazili od teze da ako smo prisutni u medijima, medijska scena i medijska slika je dobra, a ako nismo prisutni, medijska scena je jako loša.

Želeli su kapitalizam te 2000. godine. Podsećam vas, Strategija o privatizaciji medija je definisana i napravljena nešto posle 2000. godine. Želeli su kapitalizam, dobili su kapitalizam i odakle danas potreba da se bave uređivačkom politikom? Naročito govorim o privatnim medijima.

Mi smo 2009. godine bili deo vladajuće koalicije. Tada smo imali izmene i dopune Zakona o javnom informisanju. I pored toga što smo bili deo vladajuće koalicije, nismo glasali za te izmene i dopune, jer smo smatrali da one predstavljaju udar na objektivno i profesionalno novinarstvo.

Dakle, ne možete vi zabraniti medijima da rade svoj posao. Oni moraju biti nezavisni. Sloboda mišljenja, sloboda govora i sloboda izražavanja su osnovni postulati demokratskog društva, kakvo Srbija danas i jeste. To kako i na koji način jedan deo opozicije shvata slobodu medija, to je njihov problem. Ali vas molim da mi konačno krenemo u definisanje te zakonske regulative, gde ćemo omogućiti novinarima u Srbiji da mogu da obavljaju svoj posao.

Mi se ne ljutimo. Evo, jedna novina je danas objavila da Vučić i Dačić patriotizam mogu da stave u koferče. Nema apsolutno nikakvih problema. O Vučićevom i Dačićevom patriotizmu reći će građani šta misle na narednim parlamentarnim izborima. Oni koji se plaše izbora, njima je preostao taj bojkot. To je očajnički i gubitnički potez koji građani takođe prepoznaju i koji će vrednovati na pravi način.

Znate, oni kada se pojave u Briselu, mi jesmo prihvatili da sa evropskim parlamentarcima razgovaramo i da saslušamo njihove sugestije i predloge i tu nismo imali apsolutno nikakav problem da pokažemo spremnost da želimo da stvaramo nove okvire kada je reč o izbornim uslovima, ali nismo izrazili spremnost da sa evropskim parlamentarcima razgovaramo u hotelskim lobijima nego da razgovaramo tamo gde se razgovori i vode, u parlamentu. Pa smo rekli evropskim parlamentarcima - ako vi smatrate da su izbori jedno od ključnih pitanja, izborni uslovi u Srbiji, za Evropski parlament, mada sumnjamo da je tako, ali ako smatrate da je tako, onda kada organizujete debate na temu izbornih uslova u Briselu, pa pozovite i preostale političke opcije. Nemojte pozvati samo jedan deo opozicije.

Jer, onda bi čuli šta su relevantne činjenice, čuli bi suprotnu argumentaciju. A ne kako je to, između ostalog, tada rečeno u Briselu od strane opet jednog dela opozicije, da je ključno da i opozicija ima podjednak pristup u medijima. Znate šta? Ja imam ovde podatke zaključno sa decembrom prošle godine - 135 strana pres-klipinga u poslednjih šest meseci, koji demantuje da ovaj deo opozicije nije zastupljen u Javnom servisu. Sa svakog protesta "Jedan od pet miliona" je RTS izveštavao u svim informativnim emisijama.

Iz novinarskog ugla, kako to čuvena evropska parlamentarka Tanja Fajon kaže "Is it real story", da se svake nedelje izveštava o događaju na kojem nema ništa novo. Zahtevi su isti. Ako bi taj protest imao deset puta više građana nego što je to u prethodnom vremenskom periodu, vi jako dobro znate, to je onda vest. Sve ostalo nije vest. U svim debatnim emisijama učestvuju i predstavnici opozicije.

Oni se vrlo često pozivaju na Ujedinjeno Kraljevstvo. Znate, u Ujedinjenom Kraljevstvu u debatnim emisijama ne mogu da učestvuju oni koji nisu bili učesnici na poslednjim izborima.

Dakle, ovo su samo neki podaci i parametri koje bi mi svakako izneli u Briselu da su nas pozvali da razgovaramo o tome.

Ali, molba koja je upućena vama. Mislim da kada imate manjak političkog uticaja i manjak političke moći, onda dolazi do najprimitivnijeg ponašanja, dolazi do vokabulara koji odavno prevazilazi granice politike, jer ono što danas slušamo, ono što danas možemo i u medijima, baš tokom današnjeg dana, da pročitamo, nije suština postojanja politike. To je nešto protiv čega svi zajedno moramo da se borimo.

Znate, i privatni mediji prate istraživanje javnog mnjenja. I privatni mediji prate lokalne izbore i izbore koji su održani u prethodnom vremenskom periodu. I jako dobro znaju šta je vest, a šta nije. To što neko ima 50% podrške birača, a neko se bori za 5%, to apsolutno nije naš problem. Ne možemo im mi pomoći da dođu do tih posto.

Ali, naša molba upućena vama je - dajte da učinimo sve, mi smo spremni da vam pomognemo, ali dajte da učinimo sve što je i u vašoj i u našoj moći da više u javnosti nemamo ovakve pretnje koje se upućuju novinarima, da novinari mogu slobodno da rade svoj posao, da ukoliko se organizuje debatna emisija na RTS-u, ne mora urednik RTS-a da razmišlja da li će RTS to veče biti blokiran ili ne, da li će ući neko sa motornom testerom ili ne, da li će dnevni list "Informer" i glavni i odgovorni urednik dnevnog lista "Informer" ponovo imati pretnje i poziv na linč, ili vlasnik televizije "Pink".

Da li je logično da predstavnik jedne političke stranke izađe na konferenciju za štampu i kaže - da, ja vam obećavam, ukoliko budemo imali odgovornosti, ukoliko budemo vlast, mi ćemo ugasiti tu televiziju.

Molba Vama je samo da konačno vidimo tu zakonsku regulativu kojom ćemo omogućiti novinarima da objektivno, profesionalno, nezavisno bez pritiska obavljaju svoj posao.
Zahvaljujem, gospodine Arsiću.

Javio sam se maločas samo da bih se nadovezao na priču gospodina ministra. Neću dugo.

Slažem se sa gospodinom Markovićem. Najpre želim da kažem zašto imamo fabrikovanje afera. Pa, upravo zbog nedostatka političkih ideja i političkog programa i onda da bi bili prisutni u javnosti, morate bar nešto pokušati da uradite iako to ne daje očekivane i željene rezultate, jer potpuno je jasno da je najavljeni bojkot propao i da se sada traži način kako da se izađe iz jedne bezizlazne i bezidejne situacije.

Sada se postavlja pitanje da li će omladina, koja vodi ili građanski ili politički protest, učestvovati na izborima ili ne, ali dobro, to je već nešto čime će se baviti taj deo opozicije. Meni samo jedna stvar nije jasna. Ako imate program koji je interesu građana, ako imate ljude koji su garant realizacije tog programa, čemu onda bojkot? Izađite na izbore i predstavite sebe kao alternativu i pobedite na tim parlamentarnim izborima.

Gospodine ministre, slažem se sa vama u potpunosti. Jako mi je poznato da je izrađena kompleksna medijska strategija i slažem se sa vama u konstataciji da ova tema mora biti neprestano prisutna.

Suština mog izlaganje je bila, između ostalog, i u tome da mi se čini da danas na medijskoj sceni Srbije postoje novinari koji smeju da se napadaju, koji smeju da se pozivaju na medijski linč ili linč u pravom smislu te reči, da se fizički napadaju, ne samo verbalno nego fizičkim i postoje oni novinari koji su na neki način, zaštićeni.

Želim da ukažem na još jedan segment kada je reč o informisanju, jer smatram da je važno i kada ste već spomenuli strategiju, smatram da akcenat treba staviti na to, ali pričaćemo, naravno, o tome kada to bude tačka dnevnog reda.

Lažna vest ili fejk njuz, informacija, vi znate, je jako moćno oružje i mora postojati jedan univerzalni model da se njoj suprotstavlja druga informacija, odnosno drugačija argumentacija, a nikako pretnje, sukobi, nasilje, što smo imali prilike da gledamo u proteklom vremenskom periodu.

Upravo zbog moći koje informacije imaju, sve češće se susrećemo da dezinformacijama, i to je danas veća pretnja, susrećemo se sve češće sa velikim brojem dezinformacija, i to je danas daleko veća pretnja nego ikada do sada i mislim da je to izazov koji za koji moramo zajedno da spremimo građane. Zahvaljujem, gospodine ministre.
Zahvaljujem, kolega Šešelj.

Reč ima ministar Vladan Vukosavljević.

Izvolite, ministre.

Zahvaljujem, ministre Vukosavljeviću.

Kolega Šešelj, želite repliku?

Izvolite.

Zahvaljujem, kolega Šešelj.
Prelazimo na redosled narodnih poslanik prema prijavama za reč u zajedničkom načelnom i jedinstvenom pretresu o predlozima zakona iz tačaka od 9. do 11. dnevnog reda.
Reč ima narodni poslanik Muamer Zukorlić.
Izvolite, kolega Zukorliću.
Zahvaljujem, kolega Zukorliću.
Reč ima narodni poslanik Snežana Paunović. Izvolite, koleginice.
Zahvaljujem, koleginice Paunović.
Reč ima narodni poslanik Jahja Fehratović.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Profesore Atlagiću, vi želite repliku, kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SNS? Izvolite.
Zahvaljujem, profesore Atlagiću.
Kolega Fehratoviću, želite li repliku na izlaganje profesora Atlagića? (Da)
Izvolite.