Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miroslav Markićević

Miroslav Markićević

Nova Srbija

Govori

Poštovana predsednice, poštovani kolege narodni poslanici i poštovani građani Srbije koji gledate ovaj prenos, mislim da cela Srbija zna šta ću da pitam gospođu predsednicu. Dakle, tiče se 520 miliona evra koje su pazarile firme čiji su vlasnici u najbližem okruženju predsednika Tadića. Govorim o gospodinu Šaperu, gospodinu Nebojši Krstiću, Milici Delević-Đilas i gospodinu Draganu Đilasu.
Radi istine i radi onoga što sam obećao građanima, i u mom Čačku i svuda gde sam bio u Srbiji, da neću odustati od ovog pitanja, hoću da kažem da su neki odgovori na pitanja koja sam postavio, a na koje nisam dobio u poslovničkom roku odgovor, počeli da dolaze. Radi istine i radi obaveštenja svih građana Srbije da vam kažem šta sam dobio od gospodina Miljka Radisavljevića, specijalnog tužioca. Umnožiću i daću ovde novinarima, onima koji smeju to da objave. On je dao potvrdu jednu kao da je tražio Dragan Đilas, znate ono kada vadite potvrdu da niste osuđivani i da se ne vodi istraga. Tražim od tužioca da sprovede istragu.
Dobio sam odgovor od ministra unutrašnjih poslova, gospodina Dačića, koji kaže da policija ništa po tome ne preduzima. Nisam ovo pitao, gospođo predsednice, radi reda i radi neke slave. Imam ozbiljne pretnje i nije mi lako. Možda su meni moralna ohrabrenja što mi prilaze poslanici iz svih poslaničkih grupa i čestitaju mi na građanskoj hrabrosti. Ne mislim da sam nešto posebno hrabar, samo mislim da držim do reči da nešto što sam obećao građanima, i u mom Čačku i u celoj Srbiji, hoću ovde da isteram onoliko kolika je moja moć.
Ponavljam, ovde su prisutni danas naši studenti, oni su na ulicama, oni traže besplatno školovanje, jer tvrde, a i širom Evrope koliko vidimo studenti tvrde da znanje nije roba, da mora da se stvore uslovi da svi studiraju koji to žele i koji to mogu, a ne samo oni koji imaju novac.
Zbog toga, gospođo predsednice, pitam kako su ovi ljudi zaradili, prihodovali 520 miliona evra, gospodo narodni poslanici, 520 miliona evra ponavljaću dok sam živ i dok sam ovde poslanik i dok se ne pokrene istraga. Ne želim bezvredne papire od resornih ministara.
Treba reći radi istine da se javio gospodin Šabić i pošto "Telekom Srbija", Klinički centar, "Parking servis" Bežanijska kosa, gospođo predsednice, zdravstvena ustanova gde je direktor uhapšen, oni neće da daju odgovore na pitanja kakvog su tipa ugovori sa kompanijama i firmama čiji su vlasnici navedena gospoda.
Odbor za sprečavanje sukoba interesa mi je odgovorio da je pokrenuo postupak protiv gospodina Đilasa, Milice Delević-Đilas i gospodina Krstića. Za Šapera kažu - on nije funkcioner.
Danas biti član predsedništva svevladajuće DS to je mnogo više od funkcionera. Gospodin Radujko, direktor "Telekoma", javio se jednoj našoj funkcionerki i skrušenim glasom rekao da on nije kriv. Sada želim da podsetim građane da je to ona firma "Telekom" koja je prošle godine u ovo vreme povećala, pri iskazanoj dobiti od nekoliko desetina miliona evra, povećao građanima cene usluga na impulse, svi smo ovde protestovali zbog toga, 63%. Sumnjam da se taj novac prelio u privatne džepove.
Prema tome, dužni smo kao ljudi, kao predstavnici građana ovde pred ovom omladinom koja nas gleda ovakve kakvi smo ovde, pred ovim studentima da kažemo kako je to moguće da nema novca za studente, da oni moraju kao pre nekih 10-12 godina, kada ste baš vi bili na vlasti gospođo predsednica, ponovo da protestuju, da juče vidimo i pravoslavni simbol - krst, da moraju da dolaze pred Vladu i sa krstom, i sa svojim duhom i šalom.
Da li smo mi deset godina živeli u nekoj demokratiji, da li smo neki pomak napravili da ponovo dolaze? Ponavljam i ponavljaću dok sam ovde - nisam zadovoljan, nisam dobio odgovore na pitanja koja sam postavio, nisam dobio od vas predsednice odgovor.
Vi ste u najavi jesenjeg zasedanja kazali da će ova Narodna skupština vršiti svoju nadzornu ulogu nad sprovođenjem zakona, dakle u sprovođenju zakona koji treba da spreče korupciju. Šta ste preduzeli i šta mislite vi lično da preduzmete? Stojim vam na usluzi da pomognem.
I na kraju, pošto očigledno nema odgovora, tražim formiranje anketnog odbora o ovome što sam rekao.
Gospođo predsednice, zašto slušate toliko tu Čomićku? Stvarno ne razumem. Pa vi ste predsednica. Nisam vas glasao, ali zbog toga što sam opozicija. Hteo sam da vas glasam i mislio sam da ste tolerantni. Zašto dozvoljavate? Niste ni bili u sali. Ona je samo vama rekla - ne daj reč Markićeviću. Zašto vi nju slušate?
Opametite se socijalisti. Pre sat vremena sam dobio od Odbora za sprečavanje sukoba interesa da je pokrenut postupak zbog kršenja zakona protiv gospodina Krstića. Očekujem od predsednika Tadića da ga momentalno suspenduje zbog kršenja zakona.
Zašto kažem vama, socijalisti? Vaš ministar Škundrić, da li je prekršio zakon ili nije neka utvrdi Vlada. Sedam dana se provlači kroz medije. Pogledajte malo dnevnike večeras pa vidite da li će savetnik predsednika Republike da bude u medijima, da je prekršio zakon, da nije prijavio da ima privatnu firmu kao visoki funkcioner u okruženju predsednika Republike.
Slušajte i dalje Čomićku. Kako znate šta je bilo da ona kaže da nemam pravo na reč? Prepoznao sam našu poslaničku grupu u diskusiji gospodina Bajatovića. Mislim da nije imao nikakvu lošu nameru, samo da nas je pogrešno razumeo.
Hteo sam da kažem pet rečenica. Da li je ovo Narodna skupština? Zašto ne mogu da kažem pet rečenica?
Shvatam da mi dozvoljavate da kažem gospodinu Bajatoviću pet rečenica. Gospodine Bajatoviću, predsednik naše poslaničke grupe i stranke govorio je o autoputu za Kragujevac. Vi ste razumeli da smo protiv gradnje tog autoputa. Daleko bilo, sačuvaj bože. Dobro znate koliko se borio za to.
On je samo rekao da ne mogu da se ispunjavaju hirovi i uslovi privatnih kompanija, recimo, iz Italije, koje ne poštuju ugovor sa državom Srbijom i nisu platile ni jedan evro na račun ove države Srbije, a država Srbija iz budžeta plaća automobile po 1.000 evra, a budžet je od svih građana Srbije. Ko je koga ovlastio? Ko je ovlastio Vladu? Ko je ovlastio Mlađana Dinkića za to? To je hteo gospodin Velimir Ilić da kaže. Niste razumeli.
Vidite, gospođo predsednice, ništa nije strašno.
Poštovano predsedništvo Narodne skupštine, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, tražim od rukovodstva Narodne skupštine Republike Srbije da ispoštuje svoja ovlašćenja i svoju obavezu koju ima prema meni kao narodnom poslaniku, prema Narodnoj skupštini i prema građanima Srbije. Imajući u vidu moj dosadašnji rad prilikom postavljanja pitanja i traženja obaveštenja, mislim, gospođo predsedavajuća, da ne treba da vas uveravam da neću da odustanem.
Pitam, kako je moguće da su četiri čoveka u najbližem okruženju Borisa Tadića za četiri godine prihodovala pet stotina miliona evra? Od ovog pitanja neću odustati sve dok ne dobijem odgovor.
Prema tome, sada pitam vas: šta ćete vi da preduzmete povodom ovih mojih pitanja koja su postavljena pre više od 30 dana, a po Poslovniku je rok da dobijem odgovor na pitanje 30 dana?
Da podsetim građane koji gledaju ovaj prenos, meni ništa nije sporno ako su pomenute firme, odnosno vlasnici tih firmi toliki novac prihodovali poslujući uspešno i po zakonima; mene interesuje onaj deo gde su oni poslovali sa javnim preduzećima, pogotovo preduzećem „Telekom“.
To je ono preduzeće koje je prošle godine u ovo vreme povećalo cene usluge građanima za 63%, a istovremeno iskazalo dobit od nekoliko desetina miliona evra. To kod mene izaziva sumnju da se to povećanje cena, da su se te pare građana prelile u nečije privatne džepove.
Za one koji prvi put slušaju ovo – sve ovo što pričam postoji na sajtu Agencije za privredne registre. Ovo što govorim nije politički pamflet kao sredstvo u političkoj borbi. Dakle, Agencija za privredne registre, zvanični državni sajt, zvanična državna agencija i svako ko otvori ovaj sajt može da vidi ove podatke.
Jedan od tih stručnjaka, koji ima 11 zaposlenih, gospodin Srđan Šaper, ovih dana u jednom dnevnom listu je stavljen među 102 najveća Srbina u istoriji, da ti isti građani koji su opljačkani glasaju.
Prema tome, postavljam pitanje rukovodstvu Skupštine kada ću da dobijem odgovor na ova pitanja? Ukoliko dobijem odgovor na ova pitanja, svi mi narodni poslanici, i zaključimo da su ti ljudi legalno poslovali, predložio sam i predsedniku Vlade gospodinu Mirku Cvetkoviću, koji je ovde rekao da zna odgovor na ova pitanja, ali da neće da odgovori, da onda dođu ti ljudi ovde i da zakažemo jednu posebnu sednicu, pogotovo ovaj Srđan Šaper i ovaj Krstić, savetnik predsednika Tadića, i da održe jedno predavanje o ekonomskoj krizi i premijeru Cvetkoviću i svim biznismenima u ovoj zemlji, kako se zarađuju pare sa 11 zaposlenih.
U tom slučaju ne bismo morali da molimo ni Ruse, ni Amerikance, ni MMF. Zašto Vlada ne napravi agenciju sa 11 zaposlenih i ne prihoduje toliko para? A sve ovo u vreme, u godini koja je najrodnija u Srbiji i kada je toliko ljudi gladno.
Dalje, hoću da dopunim ovo moje pitanje. Pošto ima ne znam koliko televizija sa nacionalnom frekvencijom i svi ignorišu ovo što ja postavljam kao pitanje već 30 i nešto dana, privatnim televizijama neka služi na čast i njihovom novinarskom moralu, ali Javnom servisu ovo moram da kažem. Sumnjam da je Javni servis, odnosno direktor Javnog servisa u sprezi sa ovim ljudima.
Pitam Javni servis da mi javno odgovori, i građanima Srbije, jer zastupamo građane Srbije, koji plaćaju TV pretplatu, po kom osnovu je iznajmljen reklamni prostor za marketing, za reklame na Javnom servisu, po kom osnovu se snima emisija „48 sati svadba“? Da li Javni servis ima ikakve poslovne veze sa ovim ljudima koje već 35 dana ovde apostrofiram?
Moram da vam kažem, drage kolege, da među nama sedi kolega narodni poslanik koji je predsednik Upravnog odbora Kliničkog centra i 35 dana ovde ćuti. Na sajtu ovih firmi, i privatnih, kao klijent je naveden i Klinički centar. Baš bih voleo da znam da li je tu kršen zakon o reklamiranju medicinskih usluga i koji je osnov, koji je rezon da Klinički centar posluje sa ovim ljudima?
Samo da podsetim, direktor Kliničkog centra je gospodin Bajec, predsednik odbora za zdravstvo Demokratske stranke. Hvala lepo.
Poštovana predsednice, imam pitanje, pre svega, za vas. Da ne bih potrošio vreme, cela Srbija zna šta ću da pitam. Ponoviću za 30 sekundi.
Direktorka Vladine Kancelarije za pridruživanje EU, gradonačelnik Beograda i savetnici predsednika Republike su za poslednje četiri godine, baveći se marketinškim poslovima, prihodovali preko 500 miliona evra, tj. u proseku, dnevno, preko 500 hiljada evra. Pre 34 dana postavio sam pitanje u vezi s ovim, da nadležne institucije i organi provere da li je ovo moguće, da li je ovo ispravno, da li je sve po zakonu.
Sada pitam vas, pošto ste u najavi jesenjeg zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije apostrofirali i nadzornu ulogu Narodne skupštine Republike Srbije, odnosno da biste, pre svega, vi i Narodna skupština, kontrolisali sprovođenje zakona.
Mislim da su podaci koje iznosim u vezi s korupcijom, a mi smo mnogo zakona doneli koji su u vezi s korupcijom, odnosno sprečavanja korupcije. Molim vas da nama ovde i građanima Srbije javno kažete šta ste preduzeli povodom očigledno ignorantskog stava Vlade Republike Srbije i pojedinih ministara kojima sam postavio pitanja, a koji ne žele da odgovore na njih.
Bili smo nedavno svedoci ovde, kada je gostovao premijer Mirko Cvetković, da je na jedno od pitanja koje sam mu postavio, a to su sva ova pitanja, rekao da zna odgovor ali da neće da odgovori.
Želim da vas podsetim da ste vi, na prolećnom zasedanju, u mom čuvenom pitanju o izgradnji igrališta za invalide, javno pomenuli ministarku omladine i sporta, gospođu Marković.
Tražim, u ime građana Srbije i u ime narodnih poslanika, a verujte da svi ovde, pogotovo iz vladajuće koalicije, žele odgovor na ovo pitanje. Najmanje devet poslanika DS-a mi je prišlo pojedinačno i reklo da bi oni posebno želeli da čuju odgovor na ova pitanja.
Dakle, pitam vas, šta ćete da preduzmete? Da li je prvi korak da ne vršite selekciju podobnih i nepodobnih ministara, da svim ovim ministrima kojima sam postavio pitanje, na čelu s predsednikom Vlade, uputite javnu opomenu s tog mesta, kao što ste to uradili gospođi Snežani Marković, ministarki za omladinu i sport?
To je najmanje što treba da uradite, da zaštitite dostojanstvo i integritet ove skupštine.
Svedoci smo ovih dana da nema dovoljno respiratora, da ne znamo koliko ima kreveta, a sve u vezi s ovim novim gripom. Tvrdim, mislim da tako i većina građana Srbije misli, da ima dovoljno novca da ne bude 700 hiljada gladnih, nego je ta tzv. društvena raspodela, možda je ovo termin neki iz nekih samoupravnih vremena, ali ja ne znam bolji, nepravedna.
Želim da podsetim vas i vašu vladajuću koaliciju da ste vi pobedili na jednom od slogana - "socijalna pravda". Gde je ovde "socijalna pravda" da neki nemaju, nije neki, nego 700 hiljada ljudi su na ivici gladi, a neki zarađuju po 500 hiljada evra dnevno sa 11 zaposlenih? Ili, neka neko demantuje ovo što ja govorim, a ovo su podaci sa sajta Agencije za privredne registre, dakle, državnog organa, ovo nije politički pamflet, ovo su sve prepisane cifre.
Želim da ohrabrim medije i novinare da mi više ne prilaze pokunjeno i sagnutih glava u prostorijama Skupštine da kažu da ih grize savest, ali da su pod pritiskom, pogotovo na Javnom servisu, zato što tamo treba da otpuste 600 radnika. Dakle, pozivam Javni servis, jer njega plaćaju građani Srbije, da zakaže emisiju, da pita ove ljude – kako je moguće da oni sa 11 zaposlenih zarađuju desetine miliona evra? Da to radi privatna firma s privatnom firmom, da svi pohvalimo, ali oni sarađuju, oni su sarađivali sa javnim preduzećima. Tako se isisava budžet, pare građana Srbije, i ulaže se u neke marketinge, u političke promocije stranaka i pojedinaca.
Prema tome, gospođo predsednice, najmanje što treba da uradite ovoga trenutka, to je da date javnu opomenu premijeru Mirku Cvetkoviću i svim ministrima koji odbijaju da odgovore na ova pitanja.
Dobio sam odgovore od nekoliko organizacija koje sve onako, narodski rečeno, šuć-muć, dakle, ne smeju da odgovore. Pozivam javno druga Rodoljuba Šabića, Poverenika za informacije, jer su se ispunili zakonski uslovi da počne čovek da radi svoj posao, jer ga za to plaćaju građani Srbije. Hvala lepo.
Hteo sam da vama, ako dozvoljavate, repliciram.
Radi političke korektnosti i političkog poštenja, ja sam s ove govornice prozivao dok nije završena izgradnja igrališta za invalide i malo me nervira vaš stav ovde. To je ministarka iz G 17, koja je uradila po Poslovniku, odgovorila na moje pitanje i izgradila to igralište, a kad pitam 35 dana nešto u vezi sa članovima DS-a, vi imate dva kriterijuma. Dakle, ministarku Marković ste javno opomenuli s tog mesta, a ove ljude koje sam prozvao ovde, odnosno ministre, pogotovo zbog toga što je premijer, sedeći ispred vas, rekao da zna odgovor na to pitanje, ali neće da odgovori, niste. To kod mene izaziva dodatnu sumnju da selekcionišete, odnosno politički selektirate neke ministre. Neki mogu da budu javno opomenuti za ono što nisu uradili, to hoću da istaknem zbog ličnog stava, i političkog i ljudskog, a za neke ministre koji su iz DS-a, ljude koji su iz DS-a i ljude koji su u kabinetu predsednika Republike, i vi ulazite u to kolo i štitite ih.
Poštovana predsednice, poštovani gospodine ministre, koji niste prisutni, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije koji gledate ovaj prenos.
Meni je zaista žao što ministar u ovom trenutku nije u sali, jer bih u vezi s ovim zakonom postavio nekoliko pitanja, pošto mislim da je on, zaista to mislim iskreno, veoma stručan za ova pitanja i da nije ušao u jednu političku tribinu ovde, zaista bih mu postavio nekoliko pitanja.
Pitam vas, predsednice – hoće li ministar skoro da dođe, da bih znao kako da se obratim njemu i građanima Srbije? Da li će ministar da dođe? Da li je kratka pauza ili duža pauza?
Dobro, predsednice, pričaću kao da je ministar prisutan, pošto sam dobijao opomene i kazne zato što sam insistirao da ministri nisu prisutni, a obraća im se kao da su prisutni. Nema problema.
Što se tiče zakona o jedinstvenom biračkom spisku, on spada u onu grupu zakona, pričam o tajmingu kad se oni predlažu, kad građani opravdano, čini mi se, postavljaju pitanja – a zašto baš sad? Dakle, imalo je vremena nekoliko godina unazad. Čini mi se da je isti ovaj gospodin ministar držao resor koji ima sada. Zašto ga tada nije predložio?
Zanimljiva je istorija biračkih spiskova i manipulacije njima. Da li treba da podsetim građane Srbije da je na jednim izborima, možda, na prvim višestranačkim izborima, po zvaničnim pokazateljima i izveštajima tadašnjeg RIK-a, glasalo 104% građana Srbije?
Da li treba da podsećam ovde građane Srbije da je jedno albansko selo, čini mi se da se zvalo Junik, sa 100% glasalo za tadašnjeg izabranog predsednika Milana Milutinovića?
Prema tome, žao mi je, kažem ponovo, što ministar nije ovde. Imao bih zaista nekoliko pitanja, uzimajući u obzir važnost ovog zakona, što ne sporim, odnosno donošenja ovog zakona.
Pitanja su sledeća. Šta se radi ako su u isti dan zakazani predsednički, republički i lokalni izbori?
Jedan građanin kaže, ako je iz grada Čačka, pa student, kako je ministar rekao – treba omogućiti studentima, a on se prijavi da će za lokalne izbore da glasa u Čačku, a za republičke, recimo, u Beogradu ili u Novom Sadu, ako studira. Da li to piše u ovom zakonu? Šta on da radi? Zato kod opozicije ovaj zakon, ovako kako je sročen, ne sporeći važnost donošenja ovog zakona o jedinstvenom biračkom spisku, izaziva neke polemike i neka pitanja.
Dalje, u zakonu piše da su potrebna sredstva, ako sam dobro pročitao, ove godine 40 miliona, a sledeće – 170, pa 2011. godine – 40 miliona. Hteo sam da pitam ministra gde on vidi ta sredstva u budžetu za ovu godinu? Odakle će on da nađe tih 40 miliona?
Moram da ponovim građanima Srbije. U ovim danima su ofingeri plaćeni 12.000, a za vakcine, ne znamo. Koliko god vama ovo izgledalo da iskačem iz teme, želeo sam, direktno ovde sučeljen s ministrom, da proverim da li on zaista misli ozbiljno o ovome što priča, ili je ovo sada da popunimo ovaj dnevni red od nekih, ne znam koliko? Da li ovde pet poslanika ima koji znaju koliko tačaka ima dnevni red? Bezmalo svaki dan dolaze po dve-tri neke nove tačke, čini mi se, više od 60 tačaka.
Dakle, želeo sam lično s njim ovde, na jedan kulturan način, da komuniciram, ako on može da izdrži i trpi takvu komunikaciju. S obzirom na to da pripadam poslaničkoj grupi koja je manja od SRS-a, da li imam pravo uopšte, to je i vas trebalo da pitam pre nego što sam počeo da govorim kao narodni poslanik, da li smo mi ovde ravnopravni i da li poslanici Nove Srbije zastupaju neke građane, kao što mislim da svaki od poslanika ovde zastupa jedan broj građana? Oni koji su imali više, vlast su, a oni koji su imali manje, oni su opozicija. Da li to treba ministru objasniti?
Zatim bih hteo da reagujem na neke njegove izjave ovde, u polemikama s kolegama iz SRS-a, gde je on govorio o izbornom sistemu. Mislim da je i kolega Milićević dobro primetio da to nije tema. Ako je već ministar o tome govorio, red je da i mi kažemo nešto. Znači, pre nekoliko godina, kada je DS bio opozicija, a moja malenkost pripadala vladajućoj koaliciji, počeli su neki neformalni razgovori kod tadašnjeg predsednika Narodne skupštine, gospodina Markovića.
Hoću da izvestim javnost, a i neobaveštene poslanike DS-a, jedine dve stranke koje su bile za apsolutno većinski sistem na lokalnim izborima su DS i Nova Srbija. Kada je DS promenio svoj stav o sistemu izbora na lokalnim izborima, voleo bih da znam? Onda je, u saradnji sa CESID-om, ovde, tako da kažem, pušten probni balon u javnost – nije ni većinski, nije ni proporcionalni, nije ni kombinovani. Šta je onda?
To izaziva sumnju kod građana Srbije i zbog toga želim posebno da pozovem građane Leposavića da dobro pogledaju biračke spiskove, jer tamo su uskoro vanredni lokalni izbori, da dobro pogledaju biračke spiskove, da se njima ne manipuliše, utoliko više što je stanovnik opštine Leposavić sadašnji resorni ministar za KiM, gospodin Goran Bogdanović.
Dakle, pozivam građane Leposavića da u što većem broju izađu na izbore i dobro pogledaju biračke spiskove, da dobro iskontrolišu izbore u Leposaviću, da svi građani Leposavića shvate da ovo nisu izbori samo za lokalnu skupštinu u opštini Leposavić, da su ovo, tako da kažem, strateški važni izbori za odbranu severa na KiM-u, a najviše zbog sinoćne izjave gospodina ministra Bogdanovića.
Gostujući na emisiji B 92, želim da verujem, poznavajući njega, smem da kažem, i privatno, da je on čestit čovek, ali mu se nešto omaklo – nedopustivo. Dakle, resorni ministar za KiM nije smeo da izjavi ono što je izjavio. Šta je on rekao? Gospođo predsednice, pa i vi bi trabalo da reagujete. Znate šta je rekao? Pozivajući Srbe da ne izađu na izbore koje je zakazala tzv. vlada KiM-a, rekao im je da jedan građanin ne može za poslodavca da ima dve države, da se opredele.
Ja znam za Srbiju. U nedelju sam bio u Leposaviću; i mi iz Nove Srbije i oni građani, svi do jednoga, samo znaju za Srbiju. Oni ne znaju koja je to druga država.
Dakle, gospodin ministar Bogdanović bi trebalo da odgovori – koja je to druga država koja bi mogla da bude poslodavac građanima srpske nacionalnosti, da kažem, Srbima, pre svega, u Leposaviću? Ozbiljno postavljam pitanje – da li su njemu reči malo ispred pameti išle, da li je to lapsus, ili se iza toga nešto krije?
Ja mislim da se krije i uporno se na jednoj televiziji forsira da će 30% Srba izaći na, tako narod kaže, šiptarske izbore. Vrši se propaganda da što više Srba izađe na te izbore, pa da onda Vladi u Beogradu, Srpskoj vladi budu vezane ruke, da inostrani činioci i još poneki, koji sede u ovoj sali, kažu – pa dobro, eto Srbi su izašli na izbore u takvom i takvom procentu.
Neki koji su se prodali dole, na KiM-u, to treba otvoreno reći, koji će izaći na te izbore koje zakazuje lažna šiptarska država, znaju zašto su to radili, ali ministar mora da odmeri svaku reč.
Dakle, gospodo, rekao je – niko ne može imati dva poslodavca, niko ne može da radi za drugu državu, misleći, verovatno, da koristi pogodnosti iz budžeta. Ja ga pitam – a koja je to druga država na teritoriji južne srpske pokrajine, koja se zove Kosovo i Metohija?
Na to on mora da odgovori. To je vrlo opasan lapsus. Hoću i dalje da verujem da je to bio lapsus.
U vezi s tim, kada već pominjem KiM, pošto ministar ovde nije prisutan, imao bih da ga pitam – da li će u ovaj jedinstven birački spisak ući svi građani sa KiM-a? Na koji način će on da utvrdi koliko punoletnih građana ima na KiM-u? Rekao sam "građana", a mislim i na Albance, i na Rome, i na sve građane koji žive na KiM-u. Na koji način će njegovo ministarstvo, odnosno Vlada i on kao ministar utvrditi koliko stanovnika ima na KiM-u i da li će oni biti na ovom jedinstvenom biračkom spisku?
Povodom onog što su prethodno kolege rekle, a u vezi s ministrovom izjavom da stranke neće imati uvid u jedinstvene biračke spiskove, reći ću sledeće. Svi koji učestvuju, a svi mi ovde učestvujemo u lokalnim kampanjama, znaju da svaki opštinski odbor DS-a ima birački spisak i da po tom biračkom spisku idu od stana do stana i nude – prehrambene pakete, mobilne, prašak za pranje, sve nude. Istovremeno, ova vlada, kojoj je stožer DS, ostavlja 700.000 gladnih ljudi namerno, zato što neko isisava pare iz budžeta. Ostavlja građane gladnima i onda je lako njima manipulisati, lako je kupiti glas za jedan mobilni aparat. Hvala lepo.
Poštovana predsednice, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije... Poštovana predsednice, prvo tražim objašnjenje od vas. Pre trideset dana i pre nekoliko dana sam zatražio objašnjenje od vas, pošto ste vi u najavi jesenjeg zasedanja govorili o nadzornoj ulozi Narodne skupštine u sprovođenju zakona. Šta ste vi preduzeli po pitanjima koja sam postavio? Sada mi vi kažite, da ne gubimo vreme, da li znate na šta mislim?
(Predsednik: Ne morate ponavljati, znam na šta mislite. Juče je otišla treća urgencija Vladi. Dakle, nisam nadležna da odgovorim na vaše pitanje, ali sam nadležna da ga prosledim Vladi i to sam juče uradila.)
Dobro. Neki ministri kažu da nisu dobili pitanja.
Želim da obavestim vas i sve građane Srbije da sam dobio odgovore od Saveta za borbu protiv korupcije (to je ovaj savet koji je četiri godine vodio politiku i ništa nije radio, to je ova Verica Barać, oni se sada gase), od Agencije za borbu protiv korupcije (oni kažu da startuju od 1. januara, sada se smeštaju, traže prostorije), od Odbora za sprečavanje sukoba interesa – kao, nešto će oni da preduzmu. I, dobio sam juče od specijalnog tužioca gospodina Miljka Radisavljevića. On je pomešao nešto, on misli da mu je to tražio Dragan Đilas. On je mene izvestio i vas, poštovani građani Srbije, da se ne vodi nikakav postupak o tome. Kao da je neko tražio onu potvrdu za zaposlenje. Nisam to pitao, gospodine tužioče, nego šta ćete vi da preduzmete.
Dakle, od drugih državnih organa, pre svega ministarstava zaduženih za ovo što se desilo, nisam dobio odgovor, gospođo predsednice. Tako je prekršen Poslovnik Narodne skupštine, jer su svi ti ministri i ministarstva dužni da odgovore u roku od 30 dana.
Da bih iskoristio ovo do kraja, podržavam pitanje koje je postavio gospodin Vladan Batić, odnosno tražim odgovor. Kao da je čitao stenogram onoga što sam rekao pre dva dana. Ponovo vas molim, predsednice, da zakažete, shodno Poslovniku, a niko se neće buniti ako bude prekršen Poslovnik, da ministar zdravlja i celo ministarstvo dođe u Skupštinu, da održimo posebnu ili vanrednu sednicu, ne znam kako da je nazovem, i da damo prave informacije građanima povodom ove epidemije gripa. Znate, televizijske emisije koje se ovih dana prikazuju stvarno prave paniku kod građana. Imamo lekare koji kažu da ne treba primiti vakcinu, ima ih koji kažu da treba.
U stvari, pravo je pitanje – kako su ove četiri kompanije mogle da prihoduju 520.000.000 evra, a država sad nema 12.000.000 evra, koliko je potrebno za vakcine?
S obzirom na to da vidimo šta susedne države rade, i gledamo na njihovim javnim servisima, televizijama, mislim da smo mi u nekom zaostatku ili nismo dovoljno informisani.
Znate, nije dovoljno prati ruke. Sada postoji zabuna kod građana da li treba da prime vakcine ili ne treba. U stvari, vakcina nema. Sinoć je direktor „Torlaka“ rekao da će oni u decembru početi da proizvode. Šta ako nam te vakcine stignu kad pandemija prođe, recimo, u februaru?
Još jedno pitanje, gospođo predsednice, iz oblasti zdravstva. Ovo pitanje postavljam, ako zbog ničeg drugog, onda zato što dolazim iz rodnog grada doktora Dragiše Mišovića. Dokle je stigla istraga u vezi s požarom u bolnici „Dr Dragiša Mišović“?
Želim da vas podsetim, kao i sve građane Srbije, da se, nažalost, svaki dan dešavaju požari u Srbiji, gore garaže, nažalost i stanovi, ali bolnice vrlo retko gore. Mislim da javnost i građane, pogotovo u ovoj epidemiji gripa, interesuje šta se desilo i dokle je stigla istraga u vezi s požarom u bolnici „Dr Dragiša Mišović“.
Samo da podsetim vas i sve građane, televizija koja je direktno izveštavala sa mesta požara, nekoliko puta je, slučajno ili namerno, upozorila građane da požar nije dojavljen iz bolnice. Šta da zaključimo mi koji smo gledali? Da je neko iz bolnice želeo da ta bolnica izgori?
Drugo, dato je odmah klasično objašnjenje kod požara – instalacije. Samo, neko se preračunao u ovome, izgoreo je sprat koji ima nove instalacije.
Još jedan podatak, svako od nas zna da je pokušao nekome da pomogne i da nađe neki krevet za hitnu intervenciju i operaciju; najčešće nema kreveta. Tu noć, kažem, na sreću, ali i za razmišljanje, za dva sata je nađeno 300 kreveta. Taj podatak budi određene sumnje kod građana.
Želim da Ministarstvo unutrašnjih poslova što pre izađe sa informacijom šta se desilo, da li je to povezano sa hapšenjima ovih direktora zdravstvenih centara? Da citiram malo saopštenje G17, pošto oni ovde ćute kao zaliveni, svi direktori koji su uhapšeni nisu iz G17 nego sa liste Demokratske stranke.
Samo da vas podsetim, gospođo predsednice, a i građane Srbije, tu su ofingeri plaćeni po 12.000 dinara. Sad se setite, neka građani uporede podatak da nema para za vakcine, a imalo je po 12.000 dinara za ofingere. Hvala lepo.
Poštovana predsednice, poštovani narodni poslanici, poštovani građani Srbije koji gledate ovaj direktan prenos, pre svega želim da zatražim objašnjenje od vas, gospođo predsednice. Danas je tačno 30 dana od kada sam postavio jedno pitanje određenim ministrima, vama i određenim državnim organima. Do dana današnjeg, evo 30 dana, nisam dobio odgovor na svoja pitanja i objašnjenja koja sam zatražio.
Pre neki dan ovde je bio gospodin Mirko Cvetković, predsednik naše vlade, i za jedno od pitanja koje sam usput postavio on je rekao da zna odgovor, ali neće da kaže.
Prošli put kada smo imali problem vezan za ta pitanja, radilo se o onom čuvenom igralištu za invalide, gospođa ministarka Marković je rekla da ona nije čak ni dobila to pitanje. Pitam vas da li ste vi gospodinu Mirku Cvetkoviću, ministru policije, ministru pravde, svim državnim organima, agencijama i organima koji se bore ili koji bi trebalo da se bore protiv korupcije prosledili pitanje koje sam ja vama postavio?
Da vas podsetim, pitanje za vas je bilo, pošto ste vi u najavi jesenjeg zasedanja apostrofirali nadzornu ulogu Narodne skupštine Republike Srbije, gde ste vi, moramo to priznati, najodgovorniji, u sprovođenju zakona, šta ste vi uradili po tom pitanju i da li su ova pitanja prosleđena ministarstvima od kojih sam tražio odgovor?
Ovo radim zbog građana Srbije, zato što elektronski mediji, pre svega, bojkotuju ovo pitanje i to u meni izaziva dodatnu sumnju. Od svih kojima sam uputio pitanja dobio sam odgovor od Saveta za borbu protiv korupcije, Agencije za borbu protiv korupcije i Odbora za sprečavanje sukoba interesa. Ti su odgovori nemušti, narodski rečeno, prave se ludi, ali ja, kao što znate, gospođo predsednice, ne odustajem od ovog pitanja, pogotovo što se radi o visokim državnim funkcionerima iz okruženja ili iz kabineta predsednika Tadića.
Da podsetim građane Srbije da su oni od 2004. godine (sve mi se nekako čini, dolaskom predsednika Tadića na vlast) pazarili, kako narod kaže, 520.000.000 evra. Gospodinu Ljajiću, ministru za socijalna pitanja, skrećem pažnju na ovo, pošto se on susreće sa gladnim građanima i rešava njihove probleme. Kako ih rešava – tako što je taj broj gladnih u poslednjih godinu i po dana povećan, po svim analizama. Dakle, govorim o Nebojši Krstiću, o Srđanu Šaperu, o njemu posebno. Dragi poslanici, taj čovek je stavljen na listu 102 najveća Srbina u istoriji, da narod glasa! Govorim i o gospodinu Draganu Đilasu, gradonačelniku Beograda, govorim o Milici Delević-Đilas, koja je, zamislite, direktor vladine Kancelarije za pridruživanje EU.
Ne bi bilo sporno to što oni imaju privatna preduzeća da ona ne posluju sa javnim preduzećima, a najviše sa Telekomom Srbije. To je ono javno preduzeće, drage kolege narodni poslanici i poštovani građani Srbije, koje je prošle godine u ovo vreme povećalo cene usluga građanima 63%. Povećane su cene usluga, 63%, koje Telekom daje u ime svih nas, jer je to državno, narodno preduzeće, vlasništvo građana. Imam osnovane sumnje da su u ova privatna preduzeća neka sredstva preko tih javnih preduzeća prelivena. Na tom spisku su i „Bežanijska kosa“, tu vam je ovo preduzeće gde su hapšeni neki direktori, tu vam je i ovo preduzeće…
Znam da to nije preduzeće, nego zdravstvena ustanova, u kojoj sinoć pokazuju da imaju samo tri kreveta za obolele od gripa.
Prema tome, predsednice, na vama je velika odgovornost, i velika su očekivanja građana, da upozorite ove državne organe i ministre da odgovore na ova pitanja. Ponavljam, bez obzira na pretnje koje imam, to govorim drugi put, gospodin premijer je rekao da ću ja biti zaštićen, ne znam šta ćete vi da kažete, sigurno neću odustati od ovih pitanja sve dok ne budem dobio odgovor. Koristiću i sve rasprave u načelu, po svim zakonima po kojima se budem javio, dok ne dobijem odgovor na ova pitanja. Hvala lepo.
Poštovana predsednice, poštovani gospodine ministre, poštovane kolege narodni poslanici i poštovani građani Srbije koji gledate ovaj direktan prenos, u ime Poslaničkog kluba Nove Srbije imam da kažem nekoliko reči o predlogu zakona koji je na dnevnom redu i da otvorim mnoga pitanja.
U narodu se ova dva zakona koja želim da komentarišem, o maksimalnom broju zaposlenih na lokalnom i republičkom nivou, popularno nazivaju zakoni o otpuštanju radnika.
Postavlja se osnovno pitanje, koje je svojstveno svima nama ovde, pa i građanima Srbije, kod mnogih političkih i nekih drugih društvenih pitanja – zašto baš sad i zbog čega? Mislim da bi Vlada Republike Srbije, odnosno predlagač ovog zakona bio mnogo ubedljiviji da je ovaj zakon predložio među prvima po dolasku i konstituisanju Vlade. Ovako, ovo izgleda kao jedna iznuđena mera, koja proizilazi iz za sada neuspešnih pregovora sa MMF-om.
Prošli put sam u diskusiji koja se ticala MMF-a želeo da vas podsetim na jednu scenu razgovora tadašnjeg ministra finansija iz vladajuće koalicije, kojoj sam ja pripadao, 2005. godine sa Poslaničkom grupom Nove Srbije. Iz pristojnosti i lojalnosti prema tom čoveku i tom razgovoru koji smo obavili neću sada da ponavljam kakav je rečnik upotrebio i šta je tada rekao o MMF-u. Uglavnom, tvrdnja tadašnjeg ministra finansija je bila da treba što pre da završimo aranžman sa MMF-om, da se ratosiljamo tih lihvara, jer oni sreće i boljitka nijednoj državi i građanima te države nikada i nigde u istoriji nisu doneli. Samo da se setimo Argentine i argentinskog scenarija. Svaka država koja ima bilo kakvo drugo rešenje izbegava bilo kakav sporazum sa MMF-om.
Građanima je objašnjeno zbog čega se ovi zakoni stavljaju na dnevni red – nemamo dovoljno para.
Postavlja se pitanje, da imamo dovoljno para u budžetu, da se budžet puni, kao što se ne puni, da li bi ovi zakoni uopšte bili na dnevnom redu? Mislim da ne bi. Rekao sam malopre – da je Vlada zaista mislila da deluje evropski po broju tih službenika u lokalnoj i republičkoj administraciji, ona bi to donela odmah, jer je to proevropska vlada, to je jedan od evropskih zakona.
Tvrdim da para ima dosta, samo je ta tzv. društvena raspodela nepravedna. Narod dobro kaže – riba smrdi od glave, a od repa se čisti. Ponavljamo, i poslednjih devet godina, i poslednjih 20 godina i poslednjih 50 godina ista nepravda – da se kola slome na nejakima i nemoćnima. Pri tom, tu ne ubrajam ljude koji su po stranačkoj liniji zaposleni.
Pred nama je danas ovde gospodin ministar Rasim Ljajić. Ako sam dobro zapamtio njegovu izjavu od pre nekoliko dana, u njegovom sektoru, dakle, sektoru socijalne politike, ima oko dve milijarde viška. Kako je moguće da je sve više gladnih, a u sektoru ima dve milijarde viška? Ili te pare nisu upotrebljene na pravilan način, ili sad želimo da budemo moderni, aktuelni i da na žrtvenik MMF-a priložimo i taj novac koji je trebalo da bude upotrebljen u socijalne svrhe?
Pošto smo svedoci da su u medijima, režimskim, privatnim medijima čelnika, pre svega pripadnika kabineta Borisa Tadića, popularne floskule „iz izvora bliskih MUP-u“, iz izvora bliskih onome, ovome, pa i Nova Srbija ima neke izvore bliske MMF-u, prvi put ekskluzivno želim ovde da kažem, a neko ko je odgovoran za to neka kaže da nije istina ono što govorim.
Prilikom prošlih, neuspelih razgovora sa Međunarodnim monetarnim fondom, dobro se setite, najavljeno je u medijima da su ti razgovori uspešno završeni, pa onda petnaestog dana da ima nekih problema, pa tridesetog dana da ima još većih problema, pa je 45. dana otprilike rečeno da ti razgovori nisu uspeli i da MMF nešto traži.
Iz izvora bliskih Međunarodnom monetarnom fondu imam informaciju – da li je tačna, nadležni neka je potvrde, demantuju ili ćute – da je MMF zatražio smanjenje broja ministarstava. Dakle, MMF je tražio da se Vlada Republike Srbije prepolovi, da se otpusti pola ministara. Postoji samo jedna država na svetu koja ima veći broj ministarstava od Vlade Republike Srbije, to je Indija, ali znamo da Indija ima preko milijardu stanovnika. Onda su gospodin Mirko Cvetković i ministri ponudili glavu i socijalni status i život nekoliko hiljada porodica. Da li je to tačno? Na osnovu toga kako se razgovori vode i kako su ovi zakoni napravljeni imam indicija da sumnjam u to, pogotovo zato što pre neki dan na neka moja pitanja, koja su imala za cilj samo da se vidi gde su narodne pare, jer neki ljudi posluju sa javnim preduzećima bez tendera i niko ne reaguje na to...
Tvrdim da ima dovoljno novca da se ne otpuste ljudi i da svi koji su gladni imaju da jedu. Ima novca, ali nekima nije dosta ni 20 miliona evra, ni 50, ni 100, ni 200 miliona evra, hoće milijarde, a narod da gladuje.
Ne znam, gospodo iz Vlade, dokle vi mislite da će ovo moći da traje. Ako se usredsredim direktno na odredbe zakona, recimo, kada se radi o lokalnoj samoupravi, moram sa ponosom da pomenem grad iz kojeg dolazim, grad Čačak. Tamo je Nova Srbija na vlasti 13 godina. Ako smo hteli da zapošljavamo stranački, to smo mogli da uradimo za 13 godina. Gradska uprava je, prema odredbama ovog zakona koje se odnose na lokalne samouprave, kada se radi o gradu Čačku i opštini Topola (gde je takođe jedan potpredsednik Nove Srbije na vlasti), kako to narod kaže, u minusu. U Čačku je, mislim, minus 51. Dakle, po odredbama ovog zakona oni bi imali pravo da zaposle još 51 radnika, ali to neće moći do 2011. godine.
Gde je tu pravda? Zašto u zakonu nema, neka stoji da ne mogu do 2011. godine da zaposle još jednog radnika? Zašto preko lokalnih transfera ne bude povećan tim opštinama koje su radile domaćinski, poštovale odredbe zakona koji nalaže za šta je nadležna lokalna samouprava – da bude servis građana? Zašto kažnjavamo i te opštine?
Da li neko razmišlja o 40 nejnerazvijenijih opština, koje zahvataju trećinu teritorije Republike Srbije? Pre neki dan ovde ministarka nije htela da ih primi. Predsednicima opština iz svoje stranke je rekla – idite kući, to ćemo nekako rešiti. Zar to nije selektivnost? Zar to nije politička diskriminacija, zašto što je neki predsednik opštine iz druge stranke, za njega nema transfera? Gde je tu solidarnost? Moramo imati solidarnost prema nerazvijenim područjima.
Sticajem raznih istorijskih okolnosti ili zbog geografskog položaja neke opštine su ostale nerazvijene tokom decenija i vekova, ne zato što su tamo ljudi manje pametni od nas iz Beograda, Čačka ili Topole, nego zbog sticaja nekih istorijskih i geografskih okolnosti. Moramo da pomognemo tim ljudima.
Nikoga ne interesuje... Evo, danas ovde gledamo kroz prozor, počeo je sneg. Zima dolazi pre nego što smo se svi nadali. Šta će ti ljudi da rade, kad oni ne mogu da isplate osnovne funkcije, odnosno plate za osnovne funkcije u tim opštinama? Zakon samo treba doneti, da se ponudi MMF-u – mi nešto radimo, nešto štedimo, dajte te pare. Mi još uvek ne znamo, u stvari, šta je predmet tih pregovora, zato što niko, ni predsednik Vlade ni nadležni ministri, nije došao u parlament od početka razgovora sa MMF-om da kaže – državna kasa je u takvoj i takvoj situaciji, ekonomska situacija je takva i takva; ima i objektivne i subjektivne krivice, odnosno nečega za šta Vlada nije kriva, a to je ekonomska kriza, i da tu odgovornost zajedno podelimo ovde. Zar vi mislite da ovde nema ljudi u opoziciji koji bi podržali nešto što je u interesu građana? Ali, vi morate da dokažete da radite u interesu većine građana Srbije, a ne za pojedinca. Pojedinci u svoj ovoj krizi prihoduju stotine miliona evra. Gospodine Ljajiću, da li vas to boli? Prihoduju.
Zašto vi kao ministar za socijalnu politiku ne napravite agenciju sa 11 zaposlenih, kao Srđan Šaper, koji je sad stavljen među 102 najveća Srbina u istoriji, sa Karađorđem, sa Nikolom Teslom, sa Pupinom, da ovaj jadan narod glasa? Sa parama koje su ovom narodu uzete, preko javnih preduzeća isisane iz budžeta. Zato mi imamo u elektronskim medijima ovo što imamo. Ovo što pričamo u direktnom prenosu ne mogu da ukinu, sem da isključe i da puste neke bicikliste. Ali, nema. U kulturnim i civilizovanim zemljama, sa vladama solidarnim sa građanima, kako u ovom trenutku žive, bila bi specijalna emisija. Kako je moguće da neko stotine miliona evra prihoduje?
„Telekom“, to je ona firma, gospodine Ljajiću, da vas podsetim, koja je prošle godine u ovo vreme povećala građanima cene usluga za 63%, a iskazala dobit od 120.000.000 evra. Sumnjam da su se te pare prelile u privatne džepove tih ljudi. Samo vam dajem jedan primer, gde ima dovoljno novca da se nađe, da ne bude više praznih tanjira u Srbiji. Hvala lepo.
Želim repliku gospodinu ministru.
Gospodine Ljajiću, zaista nemam želju da se sa vama ovde sukobljavam ili polemišem, ali moram da primetim da ste vi preskočili da komentarišete ono glavno što sam hteo; možda sam bio nejasan.
Vi ste sami govorili da ima 300 državnih sekretara u ne znam koliko ministarstava. Lakše bi građani progutali ovo da kažete... Lakše bismo mi kao opozicija ovo prihvatili, da ste vi dali primer kao ministar. Možda ne vi lično. Vi znate dobro sa čime se susrećete kada idete po Srbiji i pokušavate neke probleme da rešite. Usput napravite još poneku stranku, ali dobro, sve je to politika. To vas pitam. Zašto vi niste seli u Vladi i rekli – ljudi, 28 ministarstava, 25 ministarstava; mi smo najveća Vlada, 300 sekretara, 500 pomoćnika, 5.000.000 savetnika. Zašto to niste uradili? Vi izbegavate odgovor na to.
Možda vi niste najodgovorniji, možda su vas zato i poslali ovde, jer vi devet godina svesno prihvatite ulogu neke žrtve u raznoraznim teškim političkim situacijama. Ali, to je vaš izbor, sami ste hteli ovde da dođete. Oni koji je trebalo da dođu ovde nisu došli danas, i dva puta nemamo sednice. Koliko to košta? Koliko je tu praznih tanjira moglo ...? Kada javnost i mediji znaju da opominju poslanike, s pravom, da se uozbilje, sada bi trebalo da isto to rade i sa ministrima. Ni u jednom elektronskom mediju nema komentara o tome da ministri nisu došli. Insistiram na ovome.
Ne želim, zaista, polemiku sa vama. Zašto ne objasnite zašto se nije smanjio broj ministarstava, broj državnih sekretara? Pobrali ste političke poene kod građana Srbije, jer ste to jasno govorili. Jeste li vi to iskreno govorili tad ili sad, šta sada mislite?
Hajde da ovo skinemo sa dnevnog reda, da dopunimo, da se smanji broj ministarstava na pola, sasvim je dovoljno. To ste i vi sami rekli. Hajde da uradimo to i da bude lakše nekim građanima. Pogotovo što tim ministrima nećemo morati da damo otpremnine. Znate, kada jedan ministar izgubi ministarstvo, ionako mu mandat traje dve-tri godine, a kada neko izgubi posao u nekoj opštini ili republičkoj administraciji, izgubio ga je za ceo život. Vidite da to nije isto. Dokažite ono što ste govorili pred svim građanima Srbije. Hvala.
Poštovani gospodine ministre, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije koji gledate ovaj prenos, za običnog građanina koji bi imao prilike da pročita Predlog ovog zakona, čije ime glasi - regulisanje odnosa Republike Srbije i zajmoprimaca ili garanata za preuzete obaveze po zajmovima Međunarodne banke za obnovu i razvoj, i ovo što nam je kao narodnim poslanicima na ove dve ili tri strane ovde predočeno, morao bi da ima visoku stručnu spremu i da bude ekonomista, bankar da bi razumeo. Kazaću ono što sam iz svog ugla, neću da kažem običnog građanina, ali verujem da tako razmišlja i većina građana Srbije, iz ovoga razumeo.
Prvo, nisu mi jasne diskusije gospodina Mirka Cvetkovića, bivšeg ministra za finansije i bivšeg direktora Agencije za privatizaciju, kada je govorio o eventualnom zajmu i podršci MMF-a ekonomskoj stabilizaciji, očuvanju kursa dinara i tako redom, kada je rekao da se država Srbija nije zadužila. Ali, vidimo iz ovoga predloga zakona da, okreni, obrni, na kraju to dođe sve na državu Srbiju. Neke su banke propale, neke su u stečaju, neke su namerno gurnute u stečaj. Naš bankarski sistem je voljom jednog čoveka, jedne političke opcije koja je na vlasti, što se tiče finansija, već devet godina, gurnut u propast, pod led.
Sad, evo, ovde imamo Predlog zakona gde država Srbija preuzima sve dugove; ona je garant i bila, da li se zvala SFRJ, SRJ ili sad Republika Srbija, za sve ove. To je ono što mi iz Nove Srbije tvrdimo, kada se radi o zajmu, odnosno aranžmanu sa MMF-om. Ko je država Srbija? Pa, nisu država Srbija samo trenutni vlastodršci i ljudi na funkcijama. Država Srbija su građani Srbije, koji pune budžet. Prema tome, i ovaj sporazum sa MMF-om će na kraju platiti građani Srbije, a on je u funkciji preživljavanja ovakve vlasti.
Samo da vam navedem primer jedne vesti emitovane na jednoj televiziji sa nacionalnom frekvencijom pre otprilike 50 minuta. Kaže ovako, gospodine Milosavljeviću, to se vas tiče, vi ste ministar za trgovinu – grad Beograd je sklopio sa španskom firmom „Kaf“ ugovor vredan 81 milion evra o nabavci, odnosno kupovini 30 tramvaja.
Zar vam to malo ne liči na nešto što se dešava već četiri godine – da se neki ljudi prozivaju za nabavku lokomotiva vrednosti 3.600.000 evra? Niko četiri godine da kaže šta je sa tim, ima li tu nekih propusta, je l' neko optužen, je l' podneta neka prijava. Pa, nabavka tih lokomotiva, kao, nije nešto bilo u redu, pa direktor uprave za nabavke, koji je naravno iz Demokratske stranke kaže nešto...
Baš me interesuje šta ćete vi da kažete za ovu vest. Ne znam da li ste čuli za to. Kada ste se vi poslednji put videli sa gradonačelnikom, da li je on pričao o Vladi, bankama, ministru finansija, predsedniku Vlade, o ovom poslu? Dakle, kaže se – grad Beograd je sklopio ugovor sa španskom firmom „Kaf“ (mislim da se tako čita) o ugovoru vrednom 81.000.000 evra.
Zašto ja ovo pitam? Pa, pitam, naravno, je l' bio tender za te nabavke, ima li uprava za nabavke svoje mišljenje o tome? Ne sporim potrebu da se kupi ne 30, nego možda i 300 tramvaja ili autobusa za grad Beograd; svi znamo, i pored svih donacija i ulaganja u saobraćajnu infrastrukturu u Beogradu i u prevoz građana, da su verovatno potrebni ti tramvaji.
Da li ćete vi sada da se oglasite kao Ministarstvo trgovine, da li ste vi dali saglasnost za ovakvu nabavku? Jer, okreni, obrni, iz ovoga zakona koji ste vi nama ovde dali ispada da će na kraju opet država Srbija da bude garant i da vraća. Te strane firme, verovatno i vlade, koje nam daju kredite i zajmove znaju s kim imaju posla. Pa naravno da će da traže da država Srbija bude garant vraćanja tih dugova; ipak je država neko ko je najozbiljniji da vraća te dugove i da stoji iza toga.
Pitam vas, drugi put, da li ste vi kao Ministarstvo trgovine upoznati sa ovim ugovorom koji je grad Beograd sklopio, kako je jedna televizija pre 50 minuta javila? Ugovor je vredan 81.000.000 evra. Imali smo izjavu ministarke finansija, od pre nekoliko dana, da ona ne zna kako se troši 130 milijardi dinara budžetskih sredstava.
Pa, da li su sredstva koja su u budžetu grada Beograda narodne pare isto? Ja tako shvatam, da imamo jedan budžet koji mi donosimo ovde, postoje i budžeti lokalnih samouprava i gradova, ali sve su to narodne pare, sve će to posle narod da vraća. To je jedno što sam imao da kažem i voleo bih da mi vi odgovorite na to pitanje.
Predsednicu, odnosno predsedavajuću bih, u okviru ovih minuta, znači, ja ću govoriti nešto kraće od ovih dvadeset minuta, da zamolim nešto – da nas dvadesetak ovde prisutnih, nažalost, samo dvadesetak, možda nešto više, ne govorim ni da li iz opozicije ili iz vlasti, ne zabijamo kao nojevi glavu u pesak ovde, u ovoj toploj sali. U Srbiji se trenutno, gospođo predsedavajuća, događa velika drama. Na stotine i hiljade dece i roditelja su po domovima zdravlja i niko da im kaže konkretno šta da rade. Pre 50 minuta je ministar za zdravlje izašao i rekao da ima preko četiri miliona vakcina i da može da se vakciniše kad ko hoće i gde ko hoće. Naravno, ako potpiše izjavu da dobrovoljno pristaje na tu vakcinu.
Zamolio bih vas u ime svih građana, radi stišavanja panike, žena je malopre prevezena iz Kruševca i umrla je na putu do Beograda, da ovde sutra u deset sati pozovete predsednika Vlade i ministra zdravlja, kao što sam i letos dao šlagvort i priliku ministru zdravlja, bez ikakve politizacije da dođe i da kaže šta je istina.
Mi smo sinoć na televiziji videli jednu lekarku, direktorku medicinskog centra sa Bežanijske kose – ljudi moji, ona pokazuje tri kreveta spremna za izolaciju i za prijem bolesnika. Tri kreveta! A za respiratore, koji su, kažu, najbitniji u prva tri sata, kaže – skinućemo iz hiruške sale.
Dopisnici nacionalne televizije govore da su stotine obolele, da su stotine dobile grip. Na televiziji imamo, već tri dana: 162, pa 169. Zamolio bih vas da se ne držimo strogo Poslovnika, ovo su vanredne okolnosti. Svi ćemo se ovde složiti da sutra u deset pozovete i neka priča sat vremena ministar, neka kaže građanima. Svi smo mi pod pritiskom, ne samo kao roditelji, nego kao javne ličnosti, kao funkcioneri, kao poslanici, kao predsednici opština. Da ne govorimo o ministrima, koji su najodgovorniji, ili o ministru zdravlja, neka dođe ovde sutra u deset da kaže šta se dešava.
Na raznoraznim javnim servisima drugih država gledamo šta se događa u tim zemljama. U Ukrajini tri stotine hiljada doza hitno, premijerka Ukrajine čeka noću na aerodromu te vakcine, „tamiflu“, ili kako se to već zove.
Čuli smo jednu dobru stvar, a ovo je dobro za ministra trgovine da nam odgovori, da „tamiflu“ košta osam dolara. Pa, ovde se prodaje po 40-50 dolara. Danas, odnosno juče su nosioci farmakološke mafije oslobođeni, znaju im se imena i sve.
Zna se zašto ljudi umiru od pritiska. Zato što, gospodine ministre, u onoj jednoj piluli ima samo pet posto materije koja sprečava rast pritiska, zato što se uvozi iz Kine nelegalno, lopatama i vagonima i tovari se u štampane kutije.
Nadam se da će policija, kao što je uspešno počela da rešava problem droge, i na to, da tako kažem, nagaziti.
Prema tome, gospođo predsedavajuća, spreman sam da primim kaznu, najiskrenije vam kažem, bez ikakve provokacije, ako sam „iskočio“ iz teme.
Mislim da je u interesu građana Srbije i svih nas da učinite napor i da sutra obezbedite prisustvo ministra zdravlja u deset časova, da se obrati građanima Srbije, sa pravom i jasnom informacijom, u direktnom prenosu. Da više ne bude rekla-kazala, jedna televizija javlja ovako, druga onako – imamo četiri miliona vakcina, a ovde smo čuli, sa tog mesta gde sedi ministar Milosavljević, letos da imamo 225.000 vakcina.
Ako je u međuvremenu, od hitne sednice Vlade juče, i telefonske sednice, nabavljeno četiri miliona, svaka čast, ali treba da počnu da se daju te vakcine i da se više ne optužuju građani i roditelji što su u panici. Pa to je ljudski, to je roditeljski. Ako nemaju pravu informaciju šta da rade, oni moraju da odu u domove zdravlja. Pa to je pozitivno za zdravstvo i domove zdravlja, to znači da ti građani i roditelji imaju poverenja u te domove zdravlja i u te lekare, čim dolaze u tolikom broju.
Malopre je bila vest da je u Užicu troje dece obolelo. Nažalost, moramo svi da konstatujemo da je ovaj prvi talas epidemije udario najpre na decu i utoliko pre mislim da je to važan razlog zašto tražim da zamolite i da krenemo sutra, ako treba, sat pre vremena da se obrati građanima.
Dečiji raspust je produžen na šest dana. Znači, ima neki razlog. Niko nikog ne optužuje da je kriv; došlo je spolja, infekcija, epidemija, ali neko treba da se obrati sa zvaničnom informacijom, sat vremena u direktnom prenosu. Ovako su izveštaji sa konferencija za štampu različiti, šta je kome od medijskih kuća bilo zanimljivije da objavi. Eto, to je bila svrha moje molbe. Hvala lepo.
Poštovani gospodine ministre, vidim da između Skupštine i Vlade, odnosno vas kao ministra, ima nekih problema u komunikaciji. Danas sam dobio informaciju da ste vi dobili... Kad me već to pitate i proširujete temu, pošto ste za tramvaje nadležni, a za „tamiflu“ niste nadležni, da vas pitam da li ste vi dobili moje pitanje, a juče je istekao rok od 30 dana, zakonski rok?
Radi se o poslovanju nekih medijskih kuća koje posluju sa javnim preduzećima. To je u oblasti trgovine, je l' tako? Znači, vi niste dobili, očigledno, to pitanje, a predsednica mi je jutros rekla da je upućeno svim ministrima.
Sada vam ponovo upućujem pitanje – da li ste vi čuli za medijske kompanije čiji su vlasnici gospodin Đilas, Šaper i Krstić, da za poslednje četiri godine imaju promet od preko 520.000.000 evra? Kamo sreće da još mnogo privatnih kompanija ima taj promet i toliki rast prihoda.
Ništa tu nije sporno. Sporno je samo što su poslovali, sumnjam u to, sa javnim preduzećima bez tendera, i to sa jednim – Telekomom.
Jeste li čuli za to preduzeće? Čuli ste. Čuo sam i ja, zato i pitam kako je moguće da to preduzeće prošle godine u ovo vreme, kako kažete, tada možda nije padao sneg, poveća cene usluga građanima 63%, a iskaže dobit od 120.000.000 evra, i sa ovim ljudima, odnosno vlasnicima ovih kompanija ima ekskluzivne ugovore o reklamiranju? Da li je to isisavanje para od građana preko budžeta javnih preduzeća? Meni liči da je to tako, gospodine Milosavljeviću.
Drugo, baš konkretno, sada kada ste odgovorili tako fino, meni je drago za tramvaje, da je to u redu, samo sam pitao, zašto niste odgovorili za „tamiflu“? Da li je tačno da je uvozna cena leka „tamiflu“ osam dolara? Po kojoj ceni se prodaje u našim apotekama? Ko zarađuje na tim parama? Da li ste se vi pitali kolika je cena „tamiflua“ u apotekama?
Sinoć smo mogli da čujemo lepo, zbog toga što je drama i u Ukrajini, da je premijerka Timošenko čekala i da će Vlada preuzeti sva ta pakovanja „tamiflua“ i direktno uručiti građanima, jer je nabavna cena osam dolara. A ovde se prodaje za 30 - 40 dolara. Zar treba neko da zarađuje na ovoj muci i nesreći naroda, koja, nadam se, neće biti baš u tom obimu kao u nekim drugim zemljama? Zašto mi niste na to odgovorili?
Pošto vi niste dobili ovo pitanje koje sam uputio pre trideset dana, sada vas javno upućujem na sajt Agencije za privredne registre, gospodine ministre. Tamo piše da su ti ljudi imali po 230.000 posto veći obim posla. Jedna od tih je i direktorka agencije, vladine Kancelarije za priključivanje Evropskoj uniji. Kako mi da se priključimo EU ako državni funkcioneri posluju sa javnim preduzećima bez tendera? To je direktno isisavanje para iz budžeta tih preduzeća.
(Predsedavajuća: Tri minuta, vreme je iskorišćeno. Zahvaljujem.)
Ko je vlasnik, u suštini, Telekoma? Valjda građani Srbije. Čekam pismeni odgovor.
Gospođo predsednice, gospodine predsedniče Vlade, na početku ovog mog trominutnog pitanja želim podelim s vama da jedno osećanje, za koje verujem da ga i vi osećate. To je moj ljudski osećaj. Osećam stid i sramotu zbog 700.000 gladnih i zbog praznog tanjira svako veče koji se prikazuje na jednoj televiziji sa nacionalnom frekvencijom. I ja imam odgovornost za to, kao narodni poslanik, ali moja i vaša odgovornost nisu iste, vaša je mnogo veća. Zbog toga sam ja ovde, moj zadatak je da vam u ime građana postavim neka pitanja.
Možda zbog toga što nema dovoljno novca toliko ljudi gladuje, ali ja tvrdim da novca u ovoj državi ima, samo on nije pravedno raspoređen. To se nekad zvalo društvena raspodela. Finansijska kriza? U našoj državi nije finansijska kriza. U našoj državi banke su prošle godine, koliko se sećam, imale 400 miliona evra dobit.
Da mi ne bi tek tako prošla ova tri minuta, pitam vas konkretno i molim vas da konkretno odgovorite. Bez obzira, gospodine predsedniče, na sve pretnje koje imam zadnjih 30 dana, svi znaju ovde da ja ne odustajem od nekih pitanja dok ne dobijem odgovor.
Dakle, da li vi znate da je vaša direktorka Vladine kancelarije za pridruživanje EU vlasnica jednog preduzeća u iznosu od 25%, koje posluje sa javnim preduzećima? Da li vi znate za taj podatak? Gospodine predsedniče Vlade, radi se o stotinama miliona evra.
Postavljam to pitanje već mesec dana. Od nekih agencija sam dobio odgovor. Nadam se da vam je ministarka finansija dala papir koji sam joj dao ovde u direktnom prenosu pre nekoliko dana na sednici.
Radi se o Telekomu. To je ono javno preduzeće, gospodine predsedniče Vlade, da vas podsetim, koje je u trenutku kada je iskazalo dobit od 100 miliona evra građanima povećalo usluge 63%. Radi se o savetniku predsednika Republike koji u svojoj firmi ima 11 zaposlenih, a ima prihode desetine i desetine miliona evra.
Da li ćete vi kao ekonomista, za koga ja verujem da je stručan i da je pošten čovek, verujte mi da tako mislim, da dozvolite da Srđan Šaper, koji je sad uvršten u sto najznačajnijih Srba, za koje jadni građani Srbije treba da glasaju u nekom njegovom mediju, sa 11 ljudi može da prihoduje onoliko koliko vi danima molite MMF i razne institucije?
Da li ćete vi kao diplomirani ekonomista, bivši ministar finansija, bivši direktor Agencije za privatizaciju, da dozvolite da on održi predavanje svim ekonomistima u ovoj zemlji? Ili, zašto vi kao Vlada ne napravite agenciju sa 11 ljudi i zaradite toliko para? Onda ne bismo morali da molimo ni Amerikance, ni Ruse, ni nikoga.
Molim vas, ja neću odustati. Ponavljam, imam strašne pretnje, ali sigurno neću odustati. Plašim se Gospoda Boga i sina njegovog i nikoga više.