Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miroslav Markićević

Miroslav Markićević

Nova Srbija

Govori

Mogu li u okviru dva minuta da završim moje javljanje po povredi Poslovnika?
Vrlo sam precizan, gospođo potpredsednice. Vi ste se, i ono sve što vi kažete kao predsedavajuća mislim da ulazi u zapisnik, obratili ovlašćenom predlagaču koji nije u sali. Svi koji smo bili ovde prisutni vidimo. U tome reklamiram povredu.
Kako može da dobije reč neko ko nije prisutan u sali?
Mogu da završim od dva minuta?
To što vi govorite, vi mislite da je istina. Imam i ja pravo na moju istinu, gospođo predsednice, i mojim očima koje nisu baš u cvetu mladosti...
Nemam prava na dva minuta...
U skladu sa Poslovnikom koristim...
Nije ovo Haški tribunal...
Šta hoćete, da mi uzmete novac? Evo ti tri hiljade.
(Miroslav Markićević ustaje sa mesta i stavlja novac na sto predsedavajuće.)
Poštovana predsednice, reklamiram povredu Poslovnika, član 148. stav 1. Govori se o amandmanima i kaže - podnete amandmane predsednik Narodne skupštine upućuje predlagaču zakona, narodnim poslanicima, nadležnim odborima i Vladi.
Dakle, podneo sam jedan amandman na koji se praktično Vlada nije izjasnila, a izjasnila se na amandman koji nisam podneo, imam dokaz ovde. Uvažavajući zaista najiskrenije svu želju gospodina ministra da uvaži amandmane pre svega opozicionih poslaničkih grupa, zaista iz dobre namere bih želeo da izađemo iz ovoga, da vidimo sada kako to da rešimo. Praktično, Vlada se izjasnila na amandman i upućuje me kako je trebalo da podnesem, što sam tako i uradio, pa bih tek onda da pričam.
Poštovana predsednice, sada dođosmo do onoga što sam pričao pre pola sata, ne zato što nisam znao kada je na dnevnom redu moj amandman, nego da imamo malo vremena da vidimo.
Pošto mi se niko ne obraća, stvarno želim da mi kažete šta ćemo da radimo, najviše zbog toga što nije da želim da priznam, nego želim da pohvalim sve nas, uključujući i vas i gospodina ministra i sve poslaničke grupe, za toleranciju koja se danas ovde pokazuje u Skupštini i posebno s obzirom, da tako kažem, na tip zakona koji se danas donose.
Danas donosimo i trebalo bi da donesemo zakon koji se tiče naše dece. To me ohrabruje i mislim da svi koji gledaju ovaj prenos će da pozdrave ovo što govorim, ali to nije razlog da vam ne kažem... pa, dobro, kada budu gledali građani, ko bude gledao da gledao.
Iz ovoga što ovde imamo materijala Vlada se praktično nije izjasnila na moj amandman. Upućuje me da podnesem amandman onako kako sam podneo. Znate kakvi smo mi Srbi, da sumnjam u dnu duše da je to urađeno namerno zbog onoga što ću da objasnim, koristiću vreme poslaničke grupe, zbog čega je to urađeno.
Da je ministar dobio tekst amandmana, koji sam podneo 16. jula broj 6-2282/09 u 14.15 časova, možda bi drugo obrazloženje bilo, možda bi mu bilo malo nezgodno, ali šta da radimo, možda bi bilo drugo objašnjenje nego ovo koje bi on meni dao.
Kažite šta sada da radimo.
Na ovo što ste rekli, gospodine ministre, o gradonačelnicima zaista vam se zahvaljujem. Svi građani Srbije znaju veliku razliku između gospodina Stanojevića i gospodina Stevanovića. Gospodin Stanojević će ponovo biti gradonačelnik, to je sigurno, zbog rezultata rada. Šta će biti sa gospodinom Stevanovićem to ćemo videti.
U obrazloženju odbijanja amandmana koje ste vi meni dali, sada ste dopunili, i zbog ove situacije ovakve i s obzirom da se radi o zakonu koji se tiče naše dece neću pričati o tome i preći ću preko toga, iako ako bi neki žestoki pravnik ovo uzeo i podneo Ustavnom sudu, verujte da bi pao zakon zbog ovoga. Neću na tome da insistiram. Hoću zbog građana i kolega narodnih poslanika da znaju šta sam u stvari predložio.
Predložio sam što se tiče sastava Nacionalnog saveta za prosvetu da jednog kandidata daje i Udruženje književnika Srbije. Zbog toga sam sumnjao da je do svega ovoga došlo, ali dobro. Dakle, veoma je važno da i Udruženje književnika Srbije bude zastupljeno u sastavu Nacionalnog prosvetnog saveta, jer je njihov doprinos kulturi i prosveti u Srbiji izuzetan.
Dela mnogih od njih su postali sastavni deo školske literature i lektire, što ih kvalifikuje da budu zastupljeni i u ovom značajnom i reprezentativnom nacionalnom savetu. Ne želim da pominjem udruženja i društva koja su već na spisku, ne želim nikoga da omalovažavam, niti sam pozvan da ocenjujem značaj u našem društvu nekih društava, svi su važni, ništa nije sporno, ali mislim da ovog puta Udruženje književnika Srbije nije smelo da bude zaobiđeno.
Da pojasnim nekima, izvinjavam se ako ću reći nešto što se nadam da svi znaju, i neke kolege narodni poslanici, mlade kolege, članovi su Udruženja književnika Srbije. Dakle, to je ono udruženje čiji je predsednik bio Simo Matavulj, to je ono udruženje čiji su članovi bili Miloš Crnjanski, Ivo Andrić, da ne pričam o Dobrici Ćosiću, o Matiji Bećkoviću, o našim živim pesnicima i književnicima, o Mići Danojliću.
Izvinjavam se gospodinu Danojliću što ću možda na neki indirektan način pomenuti njegove godine, njegove pesme sam učio u osnovnoj školi i verujem većina od nas ovde. Nije bilo razloga nikakvog da Udruženje književnika Srbije ne da jednog kandidata za člana Nacionalnog saveta za prosvetu.
Ako bi odgovor bio, kao što je mogao da bude, u obrazloženju odbijanja mog amandmana da ima još udruženja književnika u Srbiji, što bih prihvatio kao jedan, recimo, odgovor, ali onda bih morao da ponovim ovo što sam rekao. Koje je to udruženje imalo Simu Matavulja za predsednika? Koje je to udruženje imalo u svom sastavu Miloša Crnjanskog i Ivu Andrića, ili ima Dobricu Ćosića i gospodina Matiju Bećkovića?
Molim vas, gospodine ministre, što neko reče ovde pre, da razmislite još jedanput, pa ako treba još neka tehnička ispravka, zbog duha tolerancije i zbog tipa ovog zakona, da napravimo to i da proširimo, ako treba. Možete vi to danas da uradite sve, možda se varam, ali intimno mislim da vi mislite kao ja, od reči do reči što sam rekao.
Neće nikome biti ovo na štetu, biće na polzu i Nacionalnom savetu, i građanima Srbije, i deci i vama kao ministarstvu posebno. I na kraju, prihvatili ovo ili ne, hoću da kažem da tolerancija u Skupštini, pokazalo se, ipak u najvećoj meri zavisi i od resornog ministra, a ne samo od tipa zakona, kako već neki put kažem.
Dakle, dajte da ne kvarimo ovu atmosferu, prihvatite gospodine ministre, a ovo za Čačak vam se posebno zahvaljujem.
Poštovana potpredsednice, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije koji gledate ovaj prenos, jer se nadamo da prenosa u ovom trenutku ima. Tražim da dobijem obaveštenje od Ministarstva za poljoprivredu, odnosno od ministra poljoprivrede, pošto kad je prošli put bio ovde u Skupštini, svi zajedno smo videli da je ovako malo borben kada treba da se sukobi sa narodnim poslanicima, želeo bih i preporučio da on tako borben bude u odbrani prava seljaka tj. naših poljoprivrednika i da im isto tako „žestoko“ pomogne, da se bori kao što se ovde borio za neka svoja stajališta i neka mišljenja, pa posle sutradan se izvinjavao predsedniku Nove Srbije gospodinu Velimiru Iliću.
Šta je u stvari moje pitanje i zašto tražim da mi se uputi obaveštenje i insistiram da se to uradi u zakonskom roku, a ne kao neki ministri, posle nekoliko meseci kada teme ili pitanje koja narodni poslanici ovde postavljaju i iniciraju više možda nisu ni aktuelna.
Ali, pitanje seljaka i poljoprivrednika je u ovoj zemlji aktuelno jer, na sreću, mi smo još uvek brdovita zemlja na Balkanu poljoprivrednika i seljaka, i izgleda da je to jedina privredna grana koja je ostala nama, sa kojom možemo da izađemo u Evropu, mislim, na sreću, pre svega, sa zdravom hranom.
O čemu se radi? Želim da sve vas podsetim i javnost, pogotovo poljoprivrednike, da je prilikom usvajanja budžeta države Srbije za ovu godinu prihvaćen amandman poslaničke grupe NS i u onom razdelu u budžetu gde piše - Ministarstvo poljoprivrede, odvojeno je milijardu dinara sredstava za otkup poljoprivrednih proizvoda i za kupovinu poljoprivredne mehanizacije, pre svega traktora, pre svega za mlade poljoprivrednike, po subvencionisanim cenama.
Želim obaveštenja od ministra poljoprivrede, šta je on uradio sa tih milijardu dinara?
Koliko je poljoprivredne mehanizacije, odnosno, pre svega, traktora na taj način udomljeno u seoska domaćinstva, odnosno koliko tih traktora su kupili naši poljoprivrednici i šta je sa otkupom poljoprivrednih proizvoda?
Svedoci smo ovih dana, sa malinom još priča nije završena, da su poljoprivrednici ljudi u očaju, da ne znaju gde će i šta će, da je otkupna cena pšenice u ovom trenutku 9 dinara, i to prva klasa. Dakle, šta je ministar poljoprivrede uradio sa tih milijardu dinara?
Ponavljam, time se ponosim da je to usvojen amandman poslaničke grupe NS. On treba da dokaže da je zaista, ne iz političkih razloga neko prihvatio taj amandman, nego zaista iskreno da ga sprovede u delo, da se ne bi dešavalo ono što se dešava ovih dana, što radi ministar, tzv. ministar za ekonomiju Mlađan Dinkić, da u dan se slika sa traktorima, veselim našim jadnim poljoprivrednicima, potpišu ugovore, a uveče ti isti traktori natovare se na kamione i vrate se.
Prema tome, naš čovek, pogotovo poljoprivrednik, navikao je da radi i da trpi, ali teško da će da trpi prevare i smejanje u lice. Dakle, insistiram na tome i poručujem svim poljoprivrednicima koji se ovih dana spremaju na proteste: zapamtite, gospodo, kažem sa ponosom, gospodo seljaci i poljoprivrednici, vi ovaj narod hranite godinama i spasavate ovu zemlju od gladi, u budžetu ima para za to što vi tražite. Pitajte ministra poljoprivrede, ima u budžetu.
Znači, usvojen je amandman NS, pare postoje u budžetu za otkup poljoprivrednih proizvoda i za subvencionisanu prodaju poljoprivredne mehanizacije, pre svega traktora.
Da ne pričam da je tu dvostruka korist da bi se industrija motora i traktora na neki način podigla i da ne podsećam sve vas ovde da je prosečan vek trajanja, odnosno starosti našeg traktora preko 15 godina.
Dakle, poručujem još jedanput poljoprivrednicima koji, nažalost, koliko čujem, tako moraju da se izbore, koliko sutra spremaju nove proteste: u budžetu, gospodo poljoprivrednici, postoje sredstva odvojena za te vaše zahteve. Vašim zahtevima mora da se udovolji ne samo zbog vašeg pojedinačnog interesa, nego zbog interesa svih građana Srbije, da bi bilo dovoljno pšenice, da bi bilo dovoljno hleba.
Poštovana predsedavajuća, reklamiram povredu Poslovnika iz člana 148. stav 1 – podnete amandmane predsednik Narodne skupštine upućuje predlagaču zakona, narodnim poslanicima, nadležnim odborima i Vladi.
Dakle, iz svega ovoga što sam čuo ovih pola sata prethodne rasprave po Poslovniku, zaključujem da predsednik Narodne skupštine nije ni uputio amandmane o kojima je Vlada trebalo da se izjasni. Da jeste, nema razloga da se Vlada ne izjasni.
Kao dokaz kako se radi da vam navedem i pismo koje sam dobio od ministarke koja tu sedi, koja je sa tog mesta dobila javnu opomenu. Tvrdi u pismu koje je meni uputila da njoj niko amandman dostavio prošli put, a znate o kom amandmanu se radi, jer sam mesecima pričao o njemu.
Prema tome, da vi nas ovde uverite i izvestite Narodnu skupštinu – da li je uopšte predsednik Narodne skupštine dostavio amandmane Vladi? Naša Vlada je najbolja Vlada na svetu. Kako je moguće da se oni ne izjasne, da su dobili amandmane oni bi se izjasnili. Oni nisu ni dobili amandmane.
Poštovana potpredsednice, poštovani kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, nadam se da sada u ovom trenutku ide direktan prenos, pošto ono što je bilo noćas, a veoma važno za građane Srbije, radi se o setu zakona iz javnog zdravlja, kako sam obavešten od noćobdija, emitovano je jutros u pet časova. S obzirom na važnost ovoga što hoću da pitam, želim potvrdu od vas, gospođo potpredsednice, da li ide sad direktan prenos ili ne ide? Imamo li direktan prenos? Zahvaljujem.
Hteo sam da postavim jedno pitanje na koje očekujem obaveštenje i odgovor od predsednika Vlade, ministra za manjinska i ljudska prava, ministra unutrašnjih poslova, ministra prosvete, a radi se o pravima Srba u ovoj državi.
Dakle, ako pogledamo balkansku političku scenu, posle svih krvavih ratova i onoga što se događalo ovde vidimo da je, hvala bogu, to najiskrenije kažem, jedino država Srbija ostala što se tiče etničkog sastava stanovništva u onom procentu kao i pre tih nepotrebnih ratova. Međutim, to ne amnestira nikoga, pa ni nas ovde da ne postavimo neka pitanja o pravima Srba u sopstvenoj državi.
Naime, svedoci smo da postoje opštine u državi Srbiji, kada ovo govorim ne mislim na Kosovo i Metohiju, jer kakva su prava Srba dole to valjda ceo svet zna, onaj koji hoće da zna, zalažem se za prava Srba u opštinama na teritoriji države Srbije gde su oni u manjini. O čemu se radi?
Dakle, svedoci smo da postoje opštine u državi Srbiji gde je udeo srpskog stanovništva od 20 do 30% , kao što je na jugu Srbije, a gde su Srbi prognani iz svih organa vlasti i ne učestvuju uopšte.
Kad se radi o državnom nivou, mi imamo razne zakone kojima pozitivno diskriminišemo pripadnike nacionalnih manjina, i za to se svi zalažemo i niko nije protiv toga, i taj sektor, i taj set zakona i propisa, i podzakonskih akata treba, ako treba, nek se razvija i više, sve više u pravcu evropskih zakona i evropskih vrednosti, ali postavljam pitanje šta je sa Srbima koji su u nekim opštinama u državi u Srbiji u manjini? Gde su njihova prava?
Kako je moguće da u nekim opštinama na organima državne uprave, dakle, u državnim institucijama nema državne zastave i zašto to vlast toleriše? Gde su njihova prava i ko će o njihovim pravima da se stara? Gde je za njih prazna stolica? Gde je za njih pozitivna diskriminacija?
Ovde smo došli do ovih dana da neki, nažalost, od kolega narodnih poslanika pominju i handžar divizije. Kakva je to poruka Srbima u sopstvenoj državi?
To mene interesuje da odgovore nadležni u ovoj državi, od predsednika Vlade do resornih ministara, a baš bih voleo i da odgovori ovaj ministar koji je nekim slučajem danas ovde u Skupštini.
Dakle, moje pitanje glasi – kakva su prava građana srpske nacionalnosti, jedan izveštaj da dobijemo, u svim opštinama u državi Srbiji gde su oni u manjini?
Niz slučajeva se dešava zadnjih dana, a nema odgovora. Kako je moguće da se za jednu noć sruši 713 spomenika u jednom mestu gde su Srbi nastanjeni i nema odgovora? Najnovije, iz nezvaničnih izvora, odgovori iz Ministarstva unutrašnjih poslova kažu – to nije za jednu noć, to se dešavalo više meseci. To je uvreda za te ljude tamo. Neko hoće da kaže da oni mesecima nisu išli na svoja groblja, a dobro znaju da Srbi imaju gotovo kult mrtvih.
Prema tome, gospodine ministre, kad ste već tu, da ponovim u ovih 30 sekundi što mi je ostalo, zahtevam da Narodnoj skupštini i meni dostavite izveštaj o pravima Srba u opštinama u državi Srbiji gde su oni u manjini. Da li se poštuju njihova nacionalna, ljudska, verska i svaka druga prava, pravo na zaposlenje u državnoj upravi, onako kako imaju pripadnici nacionalnih manjina? Da li se poštuju prava Srba u opštinama gde su oni u manjini?
Poštovana potpredsednice, gospodine ministre, politički stav Nove Srbije i moj ljudski jeste da moj sin Vladimir ne treba nikakva prava ni za dlaku, ni za jotu da ima od bilo kog Zoltana, Mehmeda, Josipa u ovoj državi. Mislim da ovim stavom izražavam stav 99% pripadnika srpskog naroda.
Ništa nije sporno što se tiče ovih nacionalnih saveta manjina. Ovaj zakon shvatam, pre svega, neću da kažem izbornim zakonom za savete nacionalnih manjina, ali otprilike tako ispada na način na koji se regulišu njihova prava, odnosno kako će oni svoje predstavnike da izaberu u savete nacionalnih manjina.
Moram da vam kažem, gospodine ministre, da u Novoj Srbiji ima u članstvu pripadnika svih nacionalnih manjina koje hvala bogu žive u našoj zemlji. U jednoj opštini u vašoj Vojvodini, gde je 83% Srba, sa ponosom kažem da je Ištvan Nađ, popularni Beli, predsednik opštinskog odbora. To mi na neki način daje pravo da vam postavim neka pitanja.
Želim da odgovorite pošto sam, evo da kažem tako, moje šlagvort pitanje već nekoliko meseci, pitao sve ministre. Vama će biti oprošteno ako ne znate odgovor na ovo pitanje. Ministar trgovine nije znao koliko je cena jednog energenta.
Postavljam pitanje, da li su ugrožena ljudska prava pripadnika nacionalnih manjina koji se greju na gas? Gde je Agencija za energetiku? Gde je Komisija za sprečavanje monopola? Gde je Ministarstvo energetike? Gde su nacionalni saveti potrošača ili kako se već to zove? Svi oni primaju platu iz budžeta, kao i mi poslanici, kao i vi gospodine ministre, i niko ne želi da odgovori.
Dakle, od 228.000 domaćinstava u Srbiji koja gas koriste kao energent za grejanje zimi, više od 70% je u Vojvodini. Ne znam tačno koliko se pripadnika nacionalnih manjina greje na gas, ali verujem da je dobar broj i mislim da ih ovo pitanje koje postavljam pre svega interesuje kao građane, jer oni koji pljačkaju sa onom cenom gasa građane Srbije, njih ne interesuje da li je neko Srbin, Mađar, Rumun, Bonjšak. Oni smo žele da uzmu pare.
Vas kao ministra, kao predstavnika Vlade hoću da pitam, i molio bih vas da uzmete olovku pošto su svi do sada uzimali olovku i pisali. U odgovoru vašeg kolege ministra Petra Škundrića, koji sam posle nekoliko meseci dobio, kaže - dva parametara koji najviše utiču na cenu energetskog subjekta koji se bavi trgovinom prirodnog gasa radi snabdevanja tarifnih kupaca su uvozna cena prirodnog gasa i kurs dolara.
Dakle, uvozna cena gasa i kurs dolara. Kada ste 60% povećali cenu gasa i izazvali odijum i u političkoj i svakoj drugoj javnosti, kada su ovde bile predstave i priče o gasnoj mafiji i rušenje Vlade, pravima Vojvođana i građana Vojvodine koji se greju na gas, otprilike je ostao samo Markićević samo da priča. Možda zbog toga što se i ja grejem na gas. Ništa nije sporno, pričam iskreno.
U tom trenutku, govorim vam o ta dva parametra, tu su podjednako ugroženi i pripadnici većinske nacije i pripadnici nacionalnih manjina. Zato ste dužni i tu neku vezu hvatam da odgovorite na ovo pitanje. Dakle, hiljadu kubika gasa je tada koštalo 496 dolara. Dolar je bio 51 dinar. Gospodine ministre, to je 25.296 dinara.
Sada je uvozna cena hiljadu kubika gasa 230 dolara i dolar je skočio, 66 dinara, to je 15 hiljada i 180 dinara. Pitam i verujem da bi želeli da čuju odgovor na ovo pitanje svi građani Srbije, bilo da su pripadnici nacionalnih manjina ili većinskog naroda, svejedno. Gde je ovih 10 hiljada? Gde je taj ekstraprofit?
U odgovoru ministra se kaže da nema monopola, pa između ostalog on kaže u jednom pasusu, posebno napominjemo da kvalifikovani potrošači, pa je u zagradi stavio gospodin, svi kupci osim domaćinstava, mogu kupovati prirodni gas na slobodnom tržištu po cenama koje nisu regulisane.
Dakle, za domaćinstva postoji monopol, za pripadnike nacionalnih manjina, ako danas pričamo o njihovim pravima i kako će oni da urede svoje prava, odnosno kako će oni da se organizuju. Mislim da to spada i u korpus ljudskih prava da neko ko ima monopol na uvoz nekog energenta koji je mnogo važan, grejna sezona nam je na pragu, brzo će da prođe, znate kako narod kaže, od Svetog Ilije sunce sve milije, 2. avgust je, preobraženje i polako dolazimo u predgrejnu, odnosno grejnu sezonu, niko ovde ne može da odgovori.
Da li je ovo pitanje toliko komplikovano. Direktor Srbija gasa nije znao ništa drugo da mi kaže nego da nemam pojma. Dobro, nemam pojma, nema ovaj narod ništa pojma, samo odgovorite na ovo pitanje. Ima li neko pametan i kvalifikovan iz Vlade da dođe i da odgovori?
Kada se ne daju prave informacije i odgovori, onda idu raznorazne poluinformacije i poluistine. Zato ste vi, kao Vlada, krivi. Evo o čemu se radi. Tvrde neki izvori, ne znam da li je to tačno. Vi ste ovde dužni da odgovorite građanima Srbije.
Onaj zimus gas što je naš predsednik, inače rođeni Sarajlija, svom rodnom gradu poklonio, ko je platio taj gas? Da li je on to platio od svoje očevine, đedovine, ušteđevine ili sada po tim poluistinama, da kažemo, treba sada da plate svi građani Srbije, bilo da su pripadnici nacionalnih manjina ili da su Srbi. Da li je to istina?
Zašto pravovremenom informacijom ne suzbijete, recimo, takve glasine. Još uvek neću da verujem u to. Nemoj neko da se pravi ovde dobročinitelj i humanista na širem balkanskom prostoru preko leđa i preko džepova ionako osiromašenih građana.
Prema tome, gospodine ministre, mislim da je vama ovo pitanje veoma jasno. Biću zadovoljan kao narodni poslanik i da vi kažete, pošteno i ljudski, ovo nije moj sektor i nisam nadležan, pitaću na sledećoj Vladi. Dakle, ponavljam, gospodine ministre, 496 dolara.
Znate kako je objašnjavano 60% poskupljenje. To se samo radi u banana državama, gde su građani obespravljeni i nemaju ljudska prava, kada se nešto poveća 60%.
Sada imamo najavu iz krugova bliskih Vladi, pošto će najverovatnije skoro izbori, kako do nove godine nećemo povećavati struju, gas itd. Ko priča o povećanju? Pričam o smanjenju. Vi ovom cenom pljačkate građane Srbije koji se greju na gas, dakle, sve građane Srbije i pripadnike nacionalnih manjina, jer su oni danas na svu sreću posebna tema.
Lepi zakoni, prava poličara ko će da predstavlja koju grupu manjinsku, nacionalnu, sve je to lepo, ali od čega će narod da živi? Da li će ovim zakonom koji danas donesemo da se smanji cena gasa Mađara u Vojvodini koji se recimo greju na gas? Mislim da neće, a na to pitanje bi možda oni danas želeli veći odgovor.
Mogu da budem Srbin ne znam koliko velik i gospodin Pastor ne znam koliko veliki Mađar, ali ako nema narod da živi, on ne može da bude čovek, pre svega, a kamoli Mađar, kamoli da misli o svojim ljudskim, kulturnim i svakim drugim pravima.
Prema tome, molim vas da odgovorite na ovo pitanje, a ja ću unapred biti zadovoljan ako vi kažete nisam stručan, pitaću u četvrtak na Vladi. Kako je moguće ovako nešto da mi plaćamo najskuplji gas u Evropi?
Najskuplji gas Srbija plaća, kao što ima i najskuplji benzin. Nemojte to da vezujete za Ruse i prodaju NIS-a. To nema nikakve veze sa Rusima. To ima veze sa akcizama koje su duplirane. Kako narod kaže, gospodine ministre, vita jela, zelen bor, čekam brzi odgovor, a verujem i mnogi građani u Srbiji.