Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miroslav Markićević

Miroslav Markićević

Nova Srbija

Govori

Ako ništa drugo, čuli smo jednu konstataciju predsednika Vlade - da on zna odgovor na ova pitanja koja ja postavljam već mesec dana, ali neće da odgovori.
Gospodine predsedniče, ovo što ja tvrdim već mesec dana nije politički pamflet tipa - crvena banda, žuta banda, plava banda. Ovo su podaci sa sajta Agencije za privredne registre.
To je državna institucija. Tamo piše da su ovi ljudi za četiri godine od nečijeg dolaska na vlast imali po 50.000% uvećane prihode. To je nezabeleženo u svetu.
Čak i da je sve to tako u redu, kako bi građani trebalo da zaključe iz vašeg prethodnog izlaganja, pitam vas zašto onda Vlada ne napravi agenciju sa 11 zaposlenih i napravi 200 miliona evra? Znate li vi koliko je to? To je onaj deo od 200 miliona dolara ili evra što treba Rusi da nam daju za budžet. Nisu to mala sredstva.
I niste mi odgovorili na pitanje zašto onda javno preduzeće koje iskazuje dobit povećava cenu usluga građanima 63%. To se čudila cela Srbija prošle godine u ovo vreme. Sada vidimo zašto. Ta se sredstva prelivaju u privatne džepove. Sve ove reklamne agencije... Mislite da to građani ne znaju? Mediji to neće da prikažu. Javni servis je povezan s tim, zato toga nema u pola osam u Dnevniku. To je monopol, gospodine predsedniče Vlade.
Vi sad meni kažete - podneo sam ja svima. Pa i oni se plaše, i oni mi kažu otvoreno. Radujko, da li ste čuli za Radujka?, zvao nas u stranku. Znate li šta je rekao? Rekao je - tačno je, monopol je sklopljen sa ovim kompanijama čiji su vlasnici ovi ljudi, između njih i Telekoma, ali nije on kriv. A po tim ugovorima radi već godinu i po dana.
Kažite ko je kriv. Mene ne interesuje, da mi je brat rođeni. Tu su velika sredstva. Samo od toga što je Telekom dao ovim kompanijama smanjilo bi se mislim upola ovih 700.000 ljudi, da ne gladuju, i ne bi bila ponižena zemlja i svi mi zajedno poniženi da svako veče gledamo prazan tanjir. Mene boli duša za to. Ja se osećam odgovornim, ali vi imate mehanizme i vlast i prinude i policiju i sve, pa zašto ovo ne istražite?
Zašto ne odgovorite na ova pitanja, nego mi ovde u lice kažete, i meni i građanima Srbije – znam odgovore na ta pitanja, ali neću da vam kažem?
Poštovana predsednice, javljam se za reklamiranje povrede Poslovnika. Pozivam se na član 27. i molim vas da kao predsednica Narodne skupštine omogućite red i mir u dvorani, pogotovo kada pričamo o NATO agresiji.
Vidim da se i ekipa iz Ministarstva odbrane previše ignorantski odnosila prema ovome što je govorila poslanica Aleksandra Janković.
Očekujem od vas da omogućite red i da opomenete većinu narodnih poslanika koji su se namerno ili nenamerno smejali, razgovarali preglasno, kada se govorilo o NATO agresiji.
Molim vas da omogućite, ne zbog samoga reda ovde u Skupštini, nego zbog ljudi koji su žrtve NATO agresije. Kakvu mi poruku dajemo iz Skupštine ako polovina sale ne želi da sluša, smeje se? Da li treba da shvatim da oni namerno svojim glasnim razgovorom hoće da pokriju ono što je govorila Aleksandra Janković? Hvala lepo.
Hteo bih da iskoristim ovo javljanje za nekoliko opaski upućenih, pre svega, gospodinu ministru odbrane.
Prošli put kada ste vi bili ovde u Skupštini isto smo donosili neke zakone, mislim, da naši vojni lekari idu, tamo, pa nismo znali koje pleme, na koju teritoriju, ali ne bih želeo o tome sada da govorim, nego da vam kažem da vas poštujem, pre svega, zbog vaše funkcije i da vi shvatite da mi iskreno govorimo ono što mislimo. Ako se vama ne sviđa ton, naš vokabular i termini, to je nešto drugo. Došao sam do zaključka da vi iskreno mislite o tome što pričate i s tim u vezi moram neke stvari da vam kažem.
Znate, za roditelje kojima dođe sin od 20 godina u sanduku, on je njihovo dete! Da budete vrlo oprezni u tim formulacijama, naročito bismo morali i vi i ja, gospodine Šutanovac, jer kada smo govorili tamo o nekim godinama, govorili smo da nećemo da nam ginu deca, da li su ona imala 20, 21, 22 ili 23, godine, to znaju oni roditelji kojima su došla njihova deca u sanducima. Dakle, da budete vrlo oprezni kada govorite –oni su regrutovani. Regruti su i maloletni ljudi, koliko ja znam. Sa 17 godina je regrutacija. Ne želim da kažem da ste imali nameru da povredite te ljude, ali vas molim da budete vrlo oprezni pri takvim formulacijama.
Drugo, nešto što mi niste ni prošli put odgovorili. Jasno je da će uvek biti dobrovoljaca za dobru platu, to nije sporno. To što ste vi rekli, meni je jasno, da niko neće biti zakonski ili nekom prisilom nateran, ali, pitam vas, šta je, zbog toga što neko dobrovoljno ode, recimo, u neku neuralgičnu zonu, ratnu zonu, sa bezbednošću građana Srbije? Na to mi još niste odgovorili, ni prošli put ni sad. Šta ako neko dođe sa 17 godina, ili neka udovica sa kilogram eksploziva i uđe u autobus u gradskom prevozu u Beogradu? Ko će onda da bude odgovoran? Šta onda nama vredi što su ti ljudi tamo otišli dobrovoljno?
Na to prošli put niste odgovorili, možda ćete odgovoriti kada budu došli amandmani na zakon o VBA i VOA,. Ako ne odgovorite suvislo na ova pitanja, to vam govorim najiskrenije i dobronamerno, mi ćemo svi ovde zaista shvatiti da vi koristite ovu Skupštinu za unutarstranačku kampanju, pošto ste verovatno pretendent na mesto predsednika stranke ili na mesto makar prestolonaslednika stranke, pošto, koliko znam, izbori u DS su u februaru.
Molim vas da ovaj visoki dom, i ovo vaše važno Ministarstvo i vašu važnu funkciju, i ove važne zakone ne koristite u svrhu unutarstranačkih borbi. Hvala lepo. (Aplauz.)
Poštovani gospodine ministre, u članu 11. Zakona o kojem raspravljamo u pojedinostima, u stavu 3. se kaže: "U slučaju da postoji mogućnost izbora između više posebnih postupaka i mera, primeniće se mera kojom se manje zadire u Ustavom zajemčena ljudska prava i slobode".
Na taj stav sam dao, u ime Poslaničke grupe Nove Srbije, amandman koji glasi: "U slučaju da postoji mogućnost izbora između više posebnih postupaka i mera, primeniće se mera koja garantuje da se ne zadire u Ustavom zajemčena ljudska prava i slobode".
Dakle, Ustav je najviši državni akt i jednako obavezujući za sve građane, ali tako i najviši akt kojim se garantuju prava i slobode. Nije dopušteno da bilo koja državna institucija može da poništi bilo šta što je ovim aktom građaninu-pojedincu zajemčeno. Nikakvi posebni postupci ili mere ne smeju biti sprovođeni ako nisu u skladu sa Ustavom. Dakle, meni ovaj stav stvarno nije jasan. Kako može Ustav da se krši manje ili više? Ili se krši ili se ne krši. Ili se poštuju ljudska prava ili se ne poštuju.
Molim vas da prihvatite ovaj amandman i tako možda neopravdano razbijete i razvejete predrasude koje postoje kod građana da se vojne, da tako kažem, tajne službe nisu otvorile, za razliku od BIA, čiji je rad ipak je malo više dostupan javnosti i građanima.
Dakle, ponavljam, u stavu 3. člana 11. vi ste napisali "U slučaju da postoji mogućnost izbora između više posebnih postupaka i mera, primeniće se mera koja manje zadire". Znači, moguće je primeniti meru koja zadire u kršenje Ustava. Razumem, možda i malo više nego što vi mislite, gospodine ministre, i neku sam tamo izjavu potpisao, ali makar ovo nije trebalo ovako napisati. Ovde vi doslovce tvrdite da se može kršiti Ustav, ali ne možemo sada mi da gradiramo manje ili više. Zbog toga mislim da bi ovaj amandman trebalo da bude prihvaćen. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije koji još uvek gledate ovaj prenos, na član 54. u ime Nove Srbije podneo sam amandman, radi se o Generalnom inspektoru, dakle, ko kontroliše rad Generalnog inspektora koji bi trebalo ove dve službe da nadzire.
U Predlogu zakona dato je da to radi ministar, a Nova Srbija kaže da bi to trebalo da radi nadležni odbor Skupštine Republike Srbije, pa smo predložili da se posle stava 3. doda stav 4: „Izveštaj nadležnom odboru Narodne skupštine Generalni inspektor podnosi i na zahtev najmanje jedne trećine članova Odbora za odbranu i bezbednost Narodne skupštine“.
Šta je suština ovoga što hoću da kažem? Suština ovog zakona bi trebalo da bude ono zbog čega se i donosi, da li postoji ta takozvana civilna kontrola rada tajnih vojnih službi. Dakle, moje skromno mišljenje i stranke koju predstavljam ovde jeste da ovim zakonom to neće biti regulisano. Nije dovoljno što je ministar civilno lice da se ta kontrola ostvari. Ponavljam da se jedna služba, BIA, na neki način otvorila prema građanima i prema javnosti, a za ove dve službe i nisam baš siguran. S obzirom na to šta se događalo u prethodnom periodu, upozoravam one koji su ovakav zakon predložili, da se to na kraju krajeva, posle možda i jedne decenije, obije onim ljudima koji misle da je ovakav zakon dobar. Neki su to u prethodnoj deceniji zloupotrebili, to gospodin ministar dobro zna, završili su kako su završili.
U ovih 20 sekundi da vam još kažem, kada sam kao član Odbora za bezbednost bio u jednoj službi, pitao sam direktora – da li mi garantuje da njegova služba ne prisluškuje narodne poslanike? Rekao mi je da garantuje! Na pitanje – da li mi garantuje da strane službe ne prisluškuju naše poslanike, nije mogao da mi odgovori?! Voleo bih, gospodine ministre, da vi odgovorite u ime ove dve službe koje kontrolišete – da li oni garantuju da strane službe ne prisluškuju narodne poslanike?! Hvala lepo.
Koristeći ova dva minuta moram da konstatujem da smo u prethodnih nekoliko minuta čuli, odnosno građani Srbije koji gledaju ovaj prenos, ko je za NATO, ko je za Rusiju, ko je za Ameriku, ko je za Kosovo, ko je za nezavisno Kosovo. Moram da kažem da ovde zastupam Novu Srbije i građane Srbije.
I u tom smislu ću poslušati apel gospodina ministra da se vratimo na dnevni red, ako ni zbog čega drugog, bar zbog toga što je dokazao da se oporavio od političkog nokauta koji je doživeo danas u toku zasedanja Narodne skupštine. Dakle, radi se o Generalnom inspektoru. U zakonu kaže – postupak za razrešenje Generalnog inspektora može pokrenuti Vlada ili ministar odbrane.
Amandman Nove Srbije predlaže da to mogu uraditi Vlada, ministar odbrane ili nadležni odbor Narodne skupštine, imajući u vidu da postoji ta civilna kontrola. Ne znam zašto se neko boji da nadležni Odbor za odbranu i bezbednosti ima ovde neke ingerencije, ako ni zbog čega drugog onda zbog toga što po vokaciji ne razmišljajući o sadašnjoj vladajućoj većini, nego koja god vladajuća većina bude, ako se nečega plaši, ona ima u tom odboru većinu, kao što ima u sadašnjem sazivu Odbora za odbranu i bezbednost.
Ponavljam, bio je jedan gorak i opor ukus u javnosti i u stručnoj javnosti, i u nekim javnim raspravama, da se sa ovim zakonom, svesno, namerno ili nenamerno izbegava civilna kontrola ove dve vojne službe. Dakle, utisak je u javnosti, možda nisam dovoljno stručan, da se BIA otvorila, a da ove dve agencije to baš i nisu uradile. Meni se čini voljom ministra, ne znam zašto, i njemu bi bilo lakše. Nemam nikakvih primedbi i saznanja da on krši zakon u delovanju ovih službi. Zašto onda niste prihvatili ove amandmane. To bi bio dokaz da vi prihvatate civilnu kontrolu.
Poštovana predsednice, koristim ono što poslaničke grupe utorkom i četvrtkom imaju pravo.
Dakle, tražim obaveštenje i upućujem pitanje vama, gospođo predsednice. Vi ste u najavi jesenjeg zasedanja ovog parlamenta nekoliko puta rekli da će Parlament, odnosno poslanici, odnosno vi, mislim, pre svega, vršiti kontrolu i ostvarivati svoju nadzornu ulogu nad zakonima koje smo mi doneli ovde i koji bi trebalo da se primenjuju.
Tvrdim da je od 2000. godine u ovoj skupštini doneto dosta dobrih zakona, dobrih za šire slojeve stanovništva i građana, nego je problem što se oni ne primenjuju. Hoću da verujem da ste to i vi primetili i da ste zbog toga to vrlo indikativno nekoliko puta najavljivali – da će Parlament vršiti nadzornu ulogu nad institucijama, verovatno, koje treba da sprovode ove zakone koje Narodna skupština donosi, jer je to i naša ustavna obaveza i naše ustavno pravo.
Kažem vam da pozdravljam to što ste rekli, a podsećam vas da sam pre devet dana, između ostalog, i vama uputio jedno pitanje, pa bih želeo da znam kroz koju formu će Narodna skupština, da li je formiran neki odbor, grupa poslanika, kako ćemo to da kontrolišemo državne organe, da li oni sprovode zakone koje donosimo ovde u Narodnoj skupštini?
Imaće priliku građani Srbije da čuju narednih utoraka i četvrtaka, ako ne bude druge prilike, na šta konkretno Nova Srbija i ja lično mislimo.
Prema tome, prošli utorak sam postavio, danas je prošlo već devet dana, jedno veoma važno pitanje koje gotovo svi mediji izbegavaju, a pomenuću samo jedan – ''Javni servis'', ''jadni''-''Javni servis'', takozvani ''Javni servis'' građana, medijski evropski servis, koji ne pominje pitanje koje sam postavio ovde u Narodnoj skupštini, a koje odobrava 99% poslanika ove skupštine, uključujući poslanike vladajuće većine, jer prvi put za neke optužbe koje sam izneo ovde ili neko od poslanika opozicije nije bilo replike.
Na hodniku nam govore u pravu ste, gurajte to, ali o tome ''Javni servis'' ne govori ni reči, ne pominjem druge televizije, jer njih ne plaćaju građani Srbije, ''Javni servis'' plaćaju građani Srbije. Sami ste tražili, nemam koga u direktnom kontaktu da pitam, nego vas ovde, kako će Narodna skupština da vrši tu nadzornu ulogu?
Evo, samo jedan primer koji je danas bio u medijima. Gospodin Batić je, čini mi se, pre šest godina podneo krivične prijave protiv jedne nevladine organizacije, neću sada da je imenujem, kada bude prilike imenovaću – kao običan građanin, koji nije pravni stručnjak, ona dokumenta koja sam video u medijima više su nego indikativna i jasno govore da tu nešto nije u redu.
I šest godina tužilaštvo, pravosuđe, ništa ne pokreću, a vidimo da se neki građani uhapse na ulici, i direktno, odjedanput, idu, skoro, bez suđenja, 30 dana u zatvor. Gde je tu ravnopravnost građana pred državnim organima?
Čvrsto verujem da ste to iskreno rekli, a da li ćete se snaći u kuloarima, lavirintima vladajuće koalicije, Poslanička grupa Nove Srbije i ja tu smo da vam pomognemo – shvatio sam vaše izjave koje su nekoliko puta emitovane gotovo na svim medijima, ponavljam, dakle, ''nadzorna'' uloga Parlamenta Srbije. Jer, šta građani Srbije imaju od toga ako mi donosimo ovde zakone, priznaćemo svi zajedno, gotovo svi smo bili i u vlasti i u opoziciji, da je doneto dosta dobrih zakona, ova moja izjava, kao pripadnika opozicije, jeste možda malo apolitična, dakle, kakvu korist od toga imaju građani ako se ti zakoni ne primenjuju?
Samo vaša najava da ćete vršiti nadzornu ulogu, odnosno da ćemo mi vršiti nadzornu ulogu na sprovođenju zakona koji se ovde donose, mislim da bi trebalo neke državne organe da uozbilji, ali ipak, želim od vas da saznam na šta ste konkretno mislili, da ovo ne bi ostalo samo kao jedna izjava, pošto verujem da ste to iskreno rekli, iskreno izrazili vaše namere.
Dakle, da nam kažete kroz koji skupštinski organ, da li odbor, da li neki pravni tim stručnjaka od kolega poslanika ovde, bilo iz opozicije, bilo iz vlasti, koji su očigledno pravni stručnjaci, da ne kažem advokati, kroz koju formu ćemo kao Parlament da vršimo taj nadzor nad sprovođenjem zakona koji se ovde donose? Hvala.
U ime Poslaničke grupe Nove Srbije podneo sam amandman na član 17. ovog zakona o civilnoj službi koji glasi: “U članu 17 reči ''devet meseci'' zamenjuju se rečima ''dvanaest meseci.'' Dao sam jedno obrazloženje i pošto su redom odbijeni amandmani Nove Srbije ne bih se javljao ni po ovom amandmanu, jer ne bih želeo da na ovim stvarima neko shvati da želim da stičem političke poene, ali sam se javio zbog obrazloženja koje ste dali prilikom odbijanja ovog amandman.
Sličan amandman je dao i kolega iz Srpske napredne stranke (koji još nije bio na dnevnom redu) kojim se, takođe, trajanje civilne službe povećava sa devet meseci, zato što je on tražio da se ne uračunaju neradni dani.
Tražio sam mojim amandmanom da civilna služba umesto devet meseci traje dvanaest meseci. Sada dobro slušajte, pogotovo pravnici iz vašeg tima, gospodine ministre. Kolegi ste rekli – ako se ovi dani ne bi računali onda bi dužina civilne službe morala da se poveća preko devet meseci, što nije intencija ovog zakona. Prema tome, zakonopisac, zakonodavac ima pravo da ima i političku intenciju i to meni ništa nije sporno, ne bih se ni javio.
Ali je moj amandman odbijen sa obrazloženjem: ''Amandman se ne prihvata iz razloga što je u članu 20. st. 2. i 3. Ustava Republike Srbije uređeno poštovanje dostignutog nivoa prava.'' Kada pročitate član 20. stavove 2. i 3. Ustava Republike Srbije ne vidi se kakve zaista veze ima ovo obrazloženje sa članom 20. To je jedna stvar koju želim da vam kažem. Druga je stvar, iz ovog vašeg obrazloženja ispada da moj amandman nije u skladu sa Ustavom. Onda, izgleda da Zakonodavni odbor ovde nije radio svoj posao, u obrazloženju Zakonodavnog odbora piše da je ovaj amandman pravno moguć. Čim je pravno moguć, onda znači da je saglasan sa Ustavom Republike Srbije.
Kako je onda moguće da vi date ovakvo obrazloženje meni, ponavljam, sviđalo se meni ili ne, zakonodavac, zakonopisac ima pravo da kaže – to je moja politička intencija, ona je u saglasnosti sa Ustavom i devet meseci i dvanaest meseci je u saglasnosti sa Ustavom. Prema tome, znam da nećete ništa odgovoriti, samo da vam kažem koliko je ovo obrazloženje ozbiljno. Hvala.
Poštovani potpredsedniče, gospođo ministarka, poštovani građani Srbije, koji gledate ovaj prenos, gledajući ministarku samu u redovima gde sede ministri mogli bismo da pomislimo da je finansijska situacija, odnosno ''kasa državna'', tako narodski da kažem, u dramatičnom stanju, pa i po izgledu gospođe ministarke vidimo jedno lice koje ne zrači optimizmom, nego velikom zabrinutošću.
Pre neki dan smo ovde imali jednog ministra koji je upao kao kauboj, sa čitavim vodom i vojnih i civilnih lica, galamio, ali ono što smo bili navikli od vas jeste da odgovarate na pitanja poslanika i na njihove neke dileme. Vi ovoga puta ćutite i to u meni povećava zabrinutost i brigu, na stranu stranačke podele, političke poene – šta će sa ovom zemljom da se dogodi?
Tačno je da ste svi vi iz Vlade 2008. godine govorili da će ova kriza da pogoduje državi Srbiji. Tačno je da ste govorili, ono što je kolega Radulović ovde veoma lepo izneo, o nekim procentima rasta proizvodnje i rasta privrede i zaposlenosti. Tačno je i da, koliko juče, jedan potpredsednik Vlade kaže da na proleće gotovo izlazimo iz Vlade, možda će biti tada izbori, pa zbog toga on to govori. Drugi govori – 2011. mi ovde poslanici borimo se koliko možemo, koliko znamo i umemo, ali, sve zajedno, što narod kaže – mrka kapa!
Znači, u narodu, kod građana, doslovce, situacija je veoma kritična. Prema podacima radi se o 300.000 neuhranjene dece, o 500.000 ljudi koji gladuju, čak se na jednoj televiziji sa nacionalnom frekvencijom, ne znam da li oni to shvataju ozbiljno ili kao neki novi rialiti šou program, treba čovek da se prijavi da gladuje, da bi tek onda gladni dobili da jedu, gospođo ministarka.
Doskoro je bila kovanica kod Srba – nema problema, sad je – nema para! Sa ovoliko znanja koliko imam, ne zamerite, gospođo ministarka, ako ono ne bude baš na nivou na kojem vi očekujete, očekujem da mi odgovorite na neka pitanja – želeo bih da vas podsetim, ako pratite sednice Skupštine, već sam u utorak postavio jedno pitanje, nadam se da ste to pitanje već dobili. Trebaće vam malo vremena i podataka, a najviše, čini mi se, ljudske i građanske hrabrosti da odgovorite na moje pitanje koje sam postavio u utorak, između ostalog i vama, kao ministru finansija, a u stvari to je jedan dobronamerni predlog – gde da se nađu pare.
Tvrdim da u ovoj državi ima novca, ima para, dovoljno da ne pravimo zaduženja i nove kredite. Ali, to podrazumeva verovatno pad Vlade i hapšenje ljudi iz vrha vlasti.
Da vas podsetim šta sam pitao u utorak – četiri čoveka iz najbližeg okruženja predsednika Republike, gospođo Dragutinović, i njihove privatne kompanije prihodovale su od 2005. godine 43 milijarde dinara! U to vreme je kurs evra bio između 75 i 80, a to je preko 500 miliona evra. Ako su oni zakonito poslovali, ako su oni legalno sticali toliki prihod, ne bi trebalo vi da se stidite, ni svi mi, ni svi ekonomisti ove zemlje i biznismeni, već da pozovemo te ljude – gospodina Šapera, gospodina Krstića, gospodina Đilasa, gospođu Milicu Delević-Đilas, izvinjavam se, što moram to da kažem, još uvek verujem u vaše stručno znanje, najiskrenije vam to kažem, i da održe svima vama u Vladi predavanje – kako se pravi novac.
Ako neko može sa 11 zaposlenih za četiri godine da napravi prihod od preko 20 milijardi dinara, zašto Vlada ne osnuje neku agenciju ili dve-tri agencije, konačno da neke agencije budu od koristi ovom narodu, po 11 zaposlenih i da prihodujemo 500 miliona evra, gospođo ministarka?!
Sve ovo što govorim nije politička propaganda, ovo nisam ja izmislio, niti je izmislila moja stranka, nije to niko izmislio, ovo piše na zvaničnom sajtu Agencije za privredne registre. Građanima Srbije koji ovo gledaju preporučujem da uzmu olovku i papir i da napišu: . Sve ovo što govorim piše na tom sajtu.
Istina je, gospođo ministarka, ono što kod mene izaziva zebnju i sumnju, da su pomenute kompanije, a radi se o „Multikom grupu“, „Meken Eriksonu“, „Univerzal Mekenu“ i „Novu komunikejšens“, kako stoji na sajtovima tih kompanija, donedavno bile javna preduzeća, državna preduzeća, preduzeća, čiji su, bar bi tako trebalo da bude, vlasnici svi građani Srbije. Jedno od tih je, u ovo vreme, pre godinu dana, izražavajući dobit od 120 miliona evra povećalo građanima svoje usluge za 63%. Niko od vas iz Vlade ni prstom nije mrdnuo!
Osnovano sumnjam sada da se ta dobit i taj kapital, iako ste vi doneli, čini mi se, u Vladi neku uredbu da sva javna preduzeća svu dobit moraju da uplaćuju u budžet zbog ove krize, sumnjam da su se nelegalno ova sredstva, pare građana, prelila u privatne džepove! Ako su ovi ljudi poslovali legalno, legitimno, ako je ovo sve po zakonu, ponavljam, da oni treba prvo vama svima u ekonomskom delu Vlade, vama, gospodinu ministru ekonomije, da održe predavanja, da ih dovedemo ovde na direktan prenos iz ove sale Narodne skupštine, pa da onda svi zajedno, svih nas 250, sednemo i potpišemo i predložimo ih za Nobelovu nagradu iz ekonomije.
Na kraju svog izlaganja, sa vašim odobrenjem, ja ću vam prići i dati ovaj papir, a sve ovo možete, nadam se da do sada ovo niste znali, i da ćete uvesti ono što je govorila gospođa Jorgovanka Tabaković, a čini mi se da se to zove, ona je ekonomista – finansijska disciplina. To ja, onako, blago govorim – ''finansijska disciplina'' (pod znacima navoda). Dobro građani Srbije razumeju o čemu govorim i kako se to zove u civilizovanim zemljama, gde je stepen korupcije na nekom civilizovanom nivou!
Pošto ide i nov zakon o informisanju, da ne pravim i vama probleme, ni ''Javnom servisu'', koji je isto ovde uvezan i umešan sa ovim ljudima, dakle, ''Javni servis'' koga plaćaju građani Srbije, a mnogima je polovina penzije to što plaćaju taj javni servis godišnje.
Kažem vam, to ću vam uručiti, a vi se potrudite, da kažem, finansijski da disciplinujete neke ljude, ili podnesite ostavku. Imaćete simpatije svih građana Srbije.
Ovako, bez potrebe da navlačite prezir i mržnju, možda ni krivi ni dužni, zato što ovo govorim drugi put, a niko da demantuje. Gde je sad Specijalni tužilac? Gde je Tužilaštvo? Gde je Tomo Zorić? Gde su ti ljudi? Da li je ovo istina ili treba ukinuti taj sajt Agencije za privredne registre, jer dezinformiše građane, pa i mene, koji nisam diplomirani ekonomista ali umem da čitam i latinicu i ćirilicu, kao i većina građana Srbije.
Svedoci smo, koliko juče, i danas je bilo u medijima, u stručnim medijima, to su vaše kolege ekonomisti, Boris Begović i ostali, mislim da se ta publikacija zove „Fokus“, da javno preduzeće kupuje deonice od privatnog preduzeća, već u gubitku, bez odobrenja Vlade. Da li vi znate za to? Da li ste vi čuli za to?
– „Srbijagas“ kupuje, mislim da se to preduzeće zove „Informatika“ i da su akcije posle kupovine od tog javnog preduzeća pale za 30%! Znači, samo po tom osnovu se prave gubici!
Da su to privatna preduzeće i da su ovi ''biznismeni'', (pod znacima navoda) ovih četvoro ljudi, poslovali samo sa privatnim preduzećima, ko bi šta imao protiv privatnog, pa neka gledaju šta im je interes i kako će da prođu. Ali, javna preduzeća, jedan direktor se već javio i svaljuje na direktora, kaže – tačno je, sve je rađeno bez tendera! A on je nastavio tako da radi još godinu i po dana. Kaže – bio je to prethodni direktor, iz prethodne vladajuće garniture. Što to mora da interesuje građane Srbije. Šta njih briga ko je prethodno bio na vlasti, ko je bio direktor tog javnog preduzeća? Žele građani da znaju gde je njihov novac, pogotovo u situaciji, gospođo ministarka, kada je, ponavljam, 300 hiljada dece neuhranjeno.
Mi koji imamo 50 i više godina, nije nikakva šteta ni godinu, ni dve, ni tri, ni pet, da se lošije hranimo, ali oni koji imaju šest ili sedam godina, oni koji su na pragu puberteta, to što se nekvalitetno hrane nekoliko meseci ili, ne daj bože, nekoliko godina, to nikada više neće moći da nadoknade. Da li neko razmišlja o tome?
I, šta vam je smetalo prošli put kada smo tražili rezultate i zahteve MMF-a da isto dođete ovde, pa da zajedno podnesemo odgovornost … sada, kako sam i obećao, ovo ću vam uručiti. (Aplauz.)
Poštovana predsednice, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, Poslanička grupa Nove Srbije traži obaveštenja od sledećih državnih funkcionera: od vas, gospođo predsednice, gospodina predsednika Vlade, gospodina ministra unutrašnjih poslova, gospodina ministra za kulturu i informisanje, Odbora za rešavanje sukoba interesa, Saveta za borbu protiv korupcije i Agencije za borbu protiv korupcije, koja će, nadam se, startovati sa radom 1. januara.
O čemu se radi? Dakle, od svih ovih navedenih funkcionera i funkcionerki tražim obaveštenje šta će oni da preduzmu posle ovoga što budem u ova četiri minuta izgovorio.
Dakle, Velimir Ilić, predsednik Nove Srbije je 22.9.2009. godine, na konferenciji za novinare, prezentovao javnosti podatke godišnjih finansijskih izveštaja za period od 2005. do 2008. godine za sledeća preduzeća: „Multikom grup“, „Mekejn Erikson“, „Univerzal Mekejn“ i „Nova komunikejšns“.
Izvor svih podataka je sajt Agencije za privredne registre. Agencija za privredne registre je državni organ. Gotovo da niko od medija nije objavio ove informacije. Neki su nam se izvinjavali da su pod pritiskom, da imaju decu, da imaju zaposlene i da ne smeju da objave ove informacije.
Dakle, „Univerzal Mekejn“ i „Mekejn Erikson“, vlasnik oba ova preduzeća je Srđan Šaper, član predsedništva DS. Poslovni prihod „Univerzal Mekejn“ je 2005. godine iznosio samo 3.585.000, a za period od 2005. do 2008. godine celih 3.280.618.000 dinara. To znači da je u 2008. godini poslovni prihod ove kompanije bio uvećan za 52.000%. Broj zaposlenih u „Univerzal Mekejnu“ u 2008. godine bio je samo 26, a u „Mekejn Eriksonu“ 93.
„Nova komunikejšns“, vlasnik ovog preduzeća je Nebojša Krstić, savetnik predsednika Republike Srbije Borisa Tadića i, zajedno sa Srđanom Šaperom, bivši član muzičke grupe „Idoli“. Broj zaposlenih u ovoj firmi je 2007. godine bio 1313, a 2008. samo 11. Ponavljam, ovo su podaci sa sajta Agencije za privredne registre.
Preduzeće „Multikom grup“, vlasnici 50% ovog preduzeća su Dragan Đilas – 25% i Milica Delević-Đilas – 25%. Dragan Đilas je 2005. i 2006. godine obavljao funkciju direktora Narodne kancelarije predsednika Republike Srbije, 2007. godine je bio ministar bez portfelja u Vladi Republike Srbije, a 2008. stupio na dužnost gradonačelnika. Milica Delević-Đilas je direktor Vladine Kancelarije za pridruživanje EU. Poslovni prihod firme „Multikom grup“ je u 2008. godini bio uvećan za 231.000%.
Da bih stigao u ovih pet minuta sve da kažem, trebalo bi da bude za pohvalu da neko tako uspešno sa 11 radnika toliki novac zaradi. Da ga predložimo za Nobelovu nagradu u ovoj ekonomskoj krizi. Šta je problem što se tiče Nove Srbije? „Nova komunikejšns“ i „Mekejn Erikson“ su tvrdile da nemaju monopol nad državnim klijentima i da je jedini takav klijent „Telekom Srbija“. Nama se gospodin Radujko već javio i pričao o nekim tenderima za koje on nije kriv. Međutim, na zvaničnom sajtu „Mekejn Erikson“ kao klijenti su navedeni: ''Klinički centar Srbije'', čiji je direktor Đorđe Bajec, predsednik Odbora za zdravstvo DS; KBC ''Bežanijska kosa''; JKP ''Parking servis''.
Nakon konferencije za novinare koju je Nova Srbija održala 22.9, „Mekejn Erikson“ je sa svoje zvanične internet prezentacije uklonio spisak klijenata. Od 2005. do 2008. godine (hod ove četiri kompanije i pridruženih kompanija je 43 milijarde dinara, preko 500 miliona evra, a mi se borimo da napunimo budžet otpuštanjem radnika.
Dakle, pitam sve vas, koje sam prozvao ovde, zaboravio sam Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal da provere ove podatke koji stoje na sajtu Agencije za privredne registre i da obaveste Skupštinu, Poslaničku grupu Nova Srbija i sve građane Srbije, za koje mislim da ih ovi podaci veoma interesuju, kako je moguće da neko sa 11 radnika toliki novac zarađuje? (Aplauz.)
Poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, koji, nadam se, gledate ovaj prenos, tražim obaveštenje, odnosno postavljam pitanje ministru poljoprivrede Saši Draginu.
Kao pitanje pročitaću pismo koje je uputilo Udruženje poljoprivrednih proizvođača "Južni Banat" i Asocijacija udruženih ratara Vojvodine. Oni imaju sledeće zahteve - traže da cena pšenice roda 2009. godine bude minimalno 17,5 dinara, zato što je to proizvođačka cena bez ikakve zarade.
Traže hitno sastanak sa premijerom Republike Srbije gospodinom Mirkom Cvetkovićem, pošto on taj sastanak izbegava. Traže sastanak sa ministrom poljoprivrede, gospodinom Sašom Draginom, i ministrom trgovine gospodinom Slobodanom Milosavljevićem. To je onaj ministar trgovine koji ne zna kolika je cena gasa. Hitno traže da se do 15. avgusta odrede cene suncokreta, soje i kukuruza u 2009. godini, pošto repu nemamo, ne treba nam cena, tako oni kažu. Otkad su prodate šećerane niko više repu u zemlji ne proizvodi.
Dalje oni traže, da svi ravnomerno podnesu teret krize, dakle, mlinari, pekari i trgovci, traže sastanak sa Unijom mlinara i pekara. Obaveštavaju sve građane Srbije da za bure nafte od 200 litara treba da predaju dve tone pšenice po sadašnjoj ponuđenoj ceni, a za jednu tonu veštačkog đubriva treba da predaju šest i po tona pšenice.
Dalje oni kažu, pa ću na kraju da postavim pitanje zašto ovo čitam, ukoliko se našim zahtevima ne izađe u susret slede blokade puteva na teritoriji čitave Vojvodine i blokade Beograda. Podršku Asocijaciji udruženih ratara Vojvodine dala je Asocijacija proizvođača jagodičastog voća, na čelu sa gospodinom Terzić Dragišom, predsednikom Unije.
Takođe vas obaveštavamo, i vas narodne poslanike, da smo u razgovorima koje smo vodili sa ministrom poljoprivrede, gospodin Sašom Draginom, da je moguće žito otkupiti po ceni od 13 dinara ukoliko preko Agropanonke Novi Sad kupe traktore, dobro slušajte gospodo narodni poslanici, marke ''mahindra'' iz Indije i marke traktora popularne ''belarus'', i to da se za cenu traktora da 50% pšenice roda 2009. godine, a ostatak kreditnom linijom u određenim bankama, koje je po našim mišljenjima nepovoljno, dakle, kamata.
Do pre 15 godina u Srbiji se proizvodilo četiri tona pšenice, da bismo 2009. godine proizveli dva miliona tona, a od toga država hoće da otkupi 65.000 tona pšenice. Pitamo, šta da radimo sa ostatkom.
Pitamo vas, sve nas poslanike koji ovde odlučujemo, zašto domaće fabrike „IMT“ i „Zmaj“, koje su proizvodile kombajne po ceni od 33.000 evra, više ne rade i trenutno na tržištima možete da pronađete samo kombajne stranih proizvođača po najnižoj ceni od 120.000 evra pa naviše.
Pitamo vas kako da sa postojećim cenama poljoprivrednih proizvoda kupimo novu mehanizaciju, kad ne možemo da obnovimo proizvodnju sledeće godine vođenjem ovakve agrarne politike, bez strategije razvoja poljoprivredne proizvodnje u ovoj zemlji i sa zastarelom mehanizacijom. Dakle, poljoprivreda je jedina grana proizvodnje koja je ostvarila suficit u trgovinskoj razmeni sa inostranstvom.
Dakle, iz svega ovoga što je izložilo u ovom pismu Udruženje poljoprivrednih proizvođača Južni Banat i Asocijacija udruženih ratara Vojvodine, pitam sve nas ovde, da li se mi sećamo usvajanja budžeta za 2009. godinu i da je u budžetu, u razdelu za Ministarstvo poljoprivrede, odvojeno milijardu dinara za otkup poljoprivrednih proizvoda, te stoga pitam gospodina ministra poljoprivrede, šta on misli da preduzme povodom zahteva građana, odnosno poljoprivrednika koji su sad u teškoj situaciji. Pogotovo zbog toga što kad su mogli da naplate svoje proizvode, odnosno pšenicu, država im je zabranila izvoz, toga se dobro sećamo.
Da li država razmišlja kolika će biti cena vekne hleba, odnosno ministar poljoprivrede, odnosno ova vlada, odnosno predsedništvo ove skupštine, koje zna da kažnjava poslanike, ali ne zna kako narod da ima na jesen da kupi hleb.
Prema tome, očekujem brzi odgovor gospodina ministra, da odmah prekine kupanje, ako je na kupanju, da spakuje kupaće gaćice, da dođe ovde u Skupštinu i da u direktnom prenosu odgovori poljoprivrednicima šta on misli kao resorni ministar poljoprivrede da preduzme povodom ovih stvari koje sam ovde izneo.
Poštovana predsednice, javio sam se da reklamiram povredu Poslovnika. Poštovana potpredsednice, poštovani građani Srbije, vi koji gledate ovaj prenos i verujete ili ne verujete šta se događa u ovoj Narodnoj skupštini, reklamiram član 114. Poslovnika koji u prvom redu kaže: O radu na sednici Narodne skupštine vodi se zapisnik.
Gospođo potpredsednice, iz vašeg izlaganja po malopređašnjem zakonu, u zapisnik će ući da ste se vi obratili ovlašćenom predlagaču, a on nije bio prisutan.
Tvrdim da se vodi pogrešno na osnovu vaših reči iz zapisnika.
Da li to znači da se vi odričete vaših reči ili one neće ući u zapisnik.