Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miroslav Markićević

Miroslav Markićević

Nova Srbija

Govori

Poštovana predsednice, kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, pošto je danas 9. decembar i, čini mi se, što se tiče Kosova i Metohije, da će biti zapisan kao jedan od najcrnjih datuma, a pošto zahtev 108 narodnih poslanika nije stavljen na dnevni red, želeo bih da pojasnim neke stvari i vama, poštovana predsednice i vama, kolege narodni poslanici, a i građanima Srbije koji ovo u ovom trenutku gledaju, jer sam u tim danima ispred Nove Srbije učestvovao u konsultacijama.
Dakle, radi se o zahtevu 108 narodnih poslanika; taj zahtev je predat u vanrednom zasedanju i tada skupštinska većina taj zahtev nije mogla da skine sa dnevnog reda, kao što sada može. U tome jeste stvar.
Zašto ovo hoću da kažem, da svedočim i da možda prekršim neko nepisano pravilo da se sve stvari sa konsultacija ne govore? Radi se o Kosovu i Metohiji i to moram da kažem.
Vi ste, poštovana predsednice, rekli, kada ste izabrani za predsednika Narodne skupštine, da niste znali za taj zahtev, da zato nije stavljen na dnevni red. Radi istine, obraza i poštenja moga, moram to da kažem, zbog ovih 75.000 potpisa i zbog toga što moram i danas pred tim ljudima u jednom udruženju da se pojavim. Dakle, vi ste nama rekli, i tadašnji sekretar, i sadašnji, gospodin Veljko Odalović, koji je takođe sa Kosova i Metohije, da vi niste znali, jer smo mi posle deset dana, ako se sećate, na jednim konsultacijama insistirali zašto se ne stavi taj zahtev 108 narodnih poslanika.
Sada me vređa, da vam kažem najiskrenije, vaše objašnjenje da ni u narednim danima i mesecima to nije stavljeno na dnevni red zato što nije bilo jedinstva oko Kosova i Metohije. Pa, zato što nije bilo jedinstva, zato je i pala Vlada. Zato smo mi izašli pred građane da građani kažu šta misle o tome.
Da li ovde dolaze svi zakoni sa vladajuće strane, odnosno od strane Vlade Republike Srbije a da svi misle isto i u samoj vladi o tom zakonu? Zašto neko nije smeo da izađe pred građane Srbije i da kaže šta je Euleks, šta on znači i da li je on zaista produžetak Ahtisarijevog plana?
Ministar Bogdanović, ministar za Kosovo i Metohiju, razgovarao je sa šefovima poslaničkih grupa. Da li znate šta je on govorio o tome?
Ljudi, sve može, samo Euleks ne sme da se pomene. To mora da se kaže, ovo su istorijski dani, istorijski trenuci. Sve može, ali ne sme Euleks da se pomene. Do dolaska ove vlade na vlast, politika spram Kosova i Metohije, smernice, državna politika je utvrđivana u Narodnoj skupštini.
Dakle, signal svim građanima Srbije, a pogotovo Srbima sa Kosova i Metohije...
(Predsednik: Vreme)
... je bio jasan - da se vodi tajna politika. Vi biste mogli takva objašnjenja da nam dajete ovde kao maloj deci da predsednik Republike pre 10 ili 15 dana nije rekao da on ne zna ko vodi pregovore oko Euleksa u ime Srbije. Vođeni su tajni pregovori iza Narodne skupštine, iza leđa građana Srbije koje mi ovde predstavljamo. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovana ministarko, kolege poslanici, građani Srbije, u sitne sate, ko zna koji dan po redu, borimo se da dokažemo nešto što nam se čini da je jasno i svim građanima Srbije, i stručnoj javnosti, i udruženju sudija, a bogami, i evropskim sudijama.
Želim sve da podsetim ovde, a pogotovo gospođu ministar, da sam, kada smo dobili ovaj predlog zakona, razmišljao, budući da sam do skoro bio u vladajućoj koaliciji, iskreno govoreći, pošteno, da je ovo jedan od uslova, donošenje ovakvog zakona, na tzv. evropskoj mapi, na putu ka Evropi.
Gledajući pismo koje nam je prevedeno i poslato od Društva sudija, vidi se da evropske sudije traže da se ovaj zakon povuče, da je ovaj zakon u suprotnosti s mišljenjem Venecijanske komisije. Govoreći danima o svim ovim amandmanima, za koje tvrdim da pojedinačno usvajanje nekih od njih ne može da popravi zakon, koji je u celini loš, govoreći i podržavajući kolegu Palalića, koji je pre mene govorio, gledajući broj prekršajnih sudova, osnovnih sudova, može se zapaziti da ovde ne postoje jasni kriterijumi – zašto neki grad i neka opština imaju jedan sud, a drugi nemaju.
Želim iz najbolje namere, gospođo ministarko, da skupite hrabrosti, nije još kasno, da povučete ovaj zakon.
Mnogo su važne stvari na dnevnom redu, budžet je u pitanju, trebaće dosta dana da se taj budžet usvoji. Od tog budžeta će mnogo građana Srbije zavisiti.
Mi iz opozicije ćemo se truditi da ga popravimo, pošto već vidimo, posle nekoliko sati, da je on stvar kompromisa. Molim vas da skupite hrabrosti i povučete ovaj zakon. Ovaj zakon nije ni u čijem interesu, pa ni u vašem.
Daću vam jedan primer na šta mi liči ovaj zakon i način na koji je donet u Skupštinu i koji će, ne dao Bog, biti usvojen. Pre nekoliko godina, kao pripadnik DOS-a, odnosno stranke koja je pripadala DOS-u, čini mi se da ste vi onda bili šef kabineta tadašnjeg ministra pravde, predložen je zakon o trgovinskim sudovima, a u gradu iz koga ja dolazim, a to je grad Čačak, ukida se odeljenje Trgovinskog suda. Jedna od odredaba zakona je da se ukida odeljenje Trgovinskog suda, gde ima 10.000 privrednih subjekata.
Nije mi namera da hvalim Čačak i njegovu privredu, nego da vam kažem kako je opstao Trgovinski sud u Čačku. Ako niste do sada znali, evo, pred celom javnošću ću da vam kažem. Sarađujući s jednim starijim kolegom iz DSS-a i moleći ga da se to ne desi, da se neki amandman prihvati, da je nemoguće da odeljenje Trgovinskog suda u Čačku bude ukinuto, on me posavetuje, razgovarajući s tadašnjim ministrom pravde, da ja napišem amandman kojim se zadržava odeljenje Trgovinskog suda u Čačku. Kao što su svi Čačani pametni, a i ja pomalo na njih, napisao sam da se osniva trgovinski sud u Čačku. Niko nije ni gledao i tako je Čačak dobio Trgovinski sud. Niko nije gledao i to je usvojeno, na sreću građana i svih tih privrednih objekata.
Kako vi predstavljate ovaj zakon, kako ste nam ga doneli, meni liči na to da ovo neko nije dobro analizirao, ni razmatrao, niti našao argumente i kriterijume po kojima imamo 34 osnovna suda, 40 i ne znam koliko prekršajnih sudova. Naveo sam vam samo jedno pismo koje sam dobio, a većinu pisama sam dobio od opštinskih odbora vladajućih stranaka, verujte mi na reč. Ako me neko natera, pročitaću to.
Samo da vam kažem za Opštinski sud u Mionici, koji se ukida, još uvek traju ulaganja vašeg ministarstva, Ministarstva pravde, u zgradu. Postoji sud 120 godina. Jedan od ministara je tamo, to je jedna zgrada u starom srpskom stilu, renovirane fasade. Znate šta znači opštinski sud jednoj opštini, pa bila ona i tako mala kao što je Mionica. To mesto se po sudu prepoznaje. Tu ljudi idu da traže pravdu. Gde su tu ljudska prava? Gde je tu decentralizacija. Vi kažete da ljudi neće putovati. Nije istina. Putovaće po 50, 60 kilometara i to mora jasno da se kaže.
Molim vas najiskrenije, onako bratski, još uvek nije vreme.
Da vas odmorimo i da se vi odmorite, da idete kući, znamo zbog čega vas svi, verovali ili ne, ovde štedimo, hvala gospodu Bogu da je tako, povucite ovaj zakon i svi će biti zadovoljni, i vladajuća koalicija. Oni to očekuju, da vam kažem najiskrenije, i nadaju se da će neko biti pametan u Vladi da se seti konačno da ovaj zakon povuče, pa da idemo na tačku dnevnog reda – poverenje Vladi, da imamo što više vremena da usvojimo budžet, koji, u stvari, cela Srbija čeka. Hvala.
Poštovana predsednice, gospođo ministar, kolege poslanici, poštovani građani Srbije, prošlo je 24 sata od kada sam tražio da mi Vlada Republike Srbije odgovori na pitanje. Odgovor nisam dobio.
Predsednice, hoću vas da izvestim, pošto juče niste predsedavali sednici, radi se o već čuvenom amandmanu NS, koji je prihvatila cela Skupština. Pošto svi znamo da fiskalna godina, budžetska, finansijska, kako se već zove, traje do 31. decembra ove godine, postavio sam pitanje, da li se amandman NS-a, koji je usvojila, ponavljam, cela Skupština, sprovodi u delo i šta se dešava s tim amandmanom?
Kao odgovor na to, dobio sam jedno pismo, nepotpisano – Služba Odbora za finansije u našoj skupštini. Ja sam tim ljudima i koleginici iz DS-a, koja sada stoji gore, kraj vrata, zahvalan, ali nisam tražio odgovor od Odbora za finansije Narodne skupštine Republike Srbije, nego od Vlade.
Sada da vam pročitam, da i svi građani Srbije čuju ovo dobro i onda će lepo da vide kako naša ministarstva i ministri funkcionišu.
Dakle: "Republika Srbija, Narodna skupština, Odbor za finansije, broj 400-2428/08, 4. decembar 2008. godine. U Zakonu o izmenama i dopunama Zakona o budžetu Republike Srbije za 2008. godinu, "Službeni glasnik RS", u razdelu 22 Ministarstvo omladine i sporta, glava 22. tačka 1) Budžetski fond za finansiranje sporta, na EK 511 – Zgrade i građevinski objekti, obezbeđena su sredstva za novih 12 miliona dinara, prema zahtevu iz amandmana narodnih poslanika NS, od 31. oktobra 2008. godine". Ponavljam, mi smo bili predlagači, Skupština je to usvojila. To je amandman svih 250 poslanika ove skupštine.
Dalje: "Sredstva koja su obezbeđena rebalansom budžeta za 2008. godinu mogu biti iskorišćena za izgradnju novih sportskih terena za lica sa posebnim potrebama", onako kako smo mi iz NS-a i tražili. Slušajte dalje: "U telefonskom razgovoru od 4. decembra 2008. godine s predstavnicima Ministarstva finansija zaduženim za budžet, imamo saznanje da povlačenje, tj. korišćenje ovih sredstava zavisi od podnetih zahteva i projekata za izgradnju igrališta za lica sa posebnim potrebama. Ministarstvu omladine i sporta: Ministarstvo omladine i sporta treba da što pre razmotri podnete zahteve i projekte, da ih dostavi Trezoru Ministarstva finansija, uz zahtev za povlačenje sredstava, najkasnije do 12. decembra 2008. godine, radi naplate. Služba Odbora za finansije".
Da li ikome pametnom u ovoj državi treba više pričati o čemu se ovde radi? Ovde se radi o izvršavanju skupštinskih odluka, Zakona o rebalansu budžeta. Zar to treba poslanici sada da izvršavaju? Da li je to zakon za ministarstva, za nadležne ministre?
Dakle, prozivam redom: Ministarstvo finansija, Ministarstvo rada i socijalne politike, koje ima Sektor za osobe s invaliditetom, pomoćnik ministra Vlada Pešić, državni sekretar Ljiljana Lučić. Niko ništa nije uradio. Danas je 4. decembar i meni se kaže ovde da do 12. decembra neko podnese projekte. Svi ćutimo, jer smo šokirani. Sramota.
Predsednice, od vas tražim odgovor, jer ću se sutra ceo dan javljati, svakih sat vremena, da kažete da li je prethodna predsedavajuća, juče, da li je uopšte Vladi dostavljeno ovo pitanje i kakav je odgovor. Od vas to očekujem, pre svega, zato što znam da ste dobra žena, humanista i lekar.
Poštovana potpredsednice, gospođo ministre, kolege poslanici, poštovani građani Srbije, pozivam se na čl. 225. i 226. Potrebno mi je jedno obaveštenje. Kada budete čuli, kao i svi oni koji gledaju ovaj prenos, videćete da to što ja tražim nije zloupotreba Poslovnika, kako neki tumače, nego je važno za obraz svih nas koji ovde sedimo. Molim vas za malo tišine i molim vas da čujete o čemu se radi.
Dakle, želim sve da podsetim da je danas međunarodni Dan osoba sa invaliditetom i ne bih više o tome da pričam, ima pametnijih i stručnijih ljudi od mene da pričaju o tome. Želim da vas podsetim da smo nedavno ovde usvajajući rebalans budžeta usvojili jedan, možda jedini, amandman opozicije, i to poslanika Nove Srbije, vezano za ona čuvena igrališta za osobe sa invaliditetom. To je nekih 12.000.000 dinara, to je otprilike jedna plata nekog direktora javnog preduzeća. Danas je 3. decembar, a svi koji znate šta je budžet i koji se u lokalnim samoupravama i uopšte bavite budžetom znate da fiskalna godina traje još 28 dana.
Gospodo draga, imamo još 28 dana, svi mi koji sedimo ovde i ovde iza mene i u Vladi Republike Srbije, da spasimo obraz. Pokušavam ličnim i prijateljskim vezama sa jednim ministrom u Vladi Republike Srbije da realizujem taj amandman. Za sada mi to nešto ne ide. Čini mi se da Skupština nema samo zadatak i ulogu da donosi zakone, odluke, nego da kontroliše kako se te odluke sprovode. Ako mi ne možemo tu odluku ili ne mogu ja da je sprovedem, onda se postavlja pitanje šta mi ovde donosimo.
Poštovana potpredsednice, molim vas da u toku dana meni i Skupštini date obaveštenje šta je sa tih dvanaest miliona. To može da se raspodeli na šest puta po dva miliona za nekih šest igrališta, a svi znaju da je to onda mala nabavka, da tu nema procedure po Zakonu o javnim nabavkama i da to može da se uradi u roku od tri dana, ako neko hoće. Molim vas da danas u pauzi, biću strpljiv do te pauze, zatražite obaveštenje od nadležnih ministarstava šta je urađeno sa tim parama, ako je već nešto urađeno i ako neko zna, pošto ja kao podnosilac amandmana, u ime poslanika Nove Srbije, ne znam i nisam obavešten. Goca iz G 17, koja je, nažalost, osoba sa invaliditetom, jedna vrlo inteligentna osoba, mislim da je danas na nekim skupovima posvećenim invalidima, zamolila me je da počnem da guram taj svoj amandman, odnosno da se više zainteresujem kakve su šanse da se on uopšte sprovede.
Ponavljam, visina sredstava je u visini plate direktora nekih javnih preduzeća. Poznavajući vas lično, poštovana potpredsednice, molim vas da to obaveštenje danas dobijemo svi zajedno ovde u Skupštini. Hvala.
Poštovana predsednice, gospođo ministre, kolege poslanici, građani Srbije, podržavajući amandman kolege Lapčevića koristim pravo koje po Poslovniku ima Nova Srbija da kažem nekoliko reči. To što je Nova Srbija podnela samo jedan amandman na ovaj predlog zakona apsolutno ne znači da smo mi zadovoljni ovim zakonom, upravo suprotno. Hteli smo da budemo konstruktivni, jer smo mi pre svega opozicija ovako nesposobnoj Vladi, a ne građanima Srbije, ali želimo da upozorimo na neke stvari koje ću ja jedanput reći za ovom govornicom, bar što se tiče ovog zakona.
Hoću da uvedem jednu novu dimenziju kada razgovaramo o ovom zakonu i amandmanima na ovaj zakon. Gde je ovde ravnopravnost građana, gde su ljudska prava građana? Mi u poslaničkom klubu NS imamo nekoliko desetina pisama ogorčenih građana, sudija i advokata.
Jedno karakteristično pismo, ne bih citirao ovde, nego bih napomenuo, stiglo je iz opštine Mionica. Tamo je vrlo zanimljiv slučaj da država odnosno Ministarstvo pravde u ranijim godinama učestvuje u renoviranju suda, mislim da je to jedna stara zgrada, možda ima i neku istorijsku vrednost, a sada taj sud praktično ukidamo.
Kolega Lapčević je pričao o sudijama koji će ići u sudijske jedinice, kako to predlagači zakona kažu, kako građani neće ništa izgubiti, sve će biti po starom, a ja ne znam zašto smo to menjali. Nekoj maloj opštini kao što je Brus, kao što su Lučani, Mionica, na sam pomen ukidanja nekih državnih institucija koje se vezuju za imidž grada i istoriju grada... U opštini Gornji Milanovac, čini mi se, posle 125 godina sada imamo sudsku jedinicu. Ja potenciram pitanje – gde su ovde ljudska prava građana i ravnopravnost građana?
Gospodo iz Vlade Republike Srbije, morate jednom da shvatite da Srbija nije samo Beograd. Beograd jeste Srbija i najrazvijeniji deo Srbije, ali Srbija je i Vojvodina, i Kosovo i Metohija, i Čačak, Brus, Mionica, Babušnica, Užice.
Kolega Lapčević je pitao – ako sudija putuje iz velikog mesta u mesto po novom zakonu, pa loš put, pa zakasni, ko će tu da odgovara. Šta ćemo ako neki građanin sada mora da putuje u drugi grad na neko suđenje, pa se usput povredi, pa ima materijalnu štetu, ko će to sve da nadoknađuje?
Uostalom, u predstavljanju zakona, gospođo ministre, vi nas uopšte niste ubedili zašto je potreban ovaj zakon, zašto se ovo radi. Kakva je to racionalizacija kada će sada još više ljudi da radi? Vrši se surova centralizacija, kao što se radi svih ovih godina, pa i u sudstvu, da se nekome dokaže da su apsolutno centri političke, ekonomske, finansijske, pa i sudske vlasti mogući samo u Beogradu, kilometar u prečniku od ove sale. Ja vam tvrdim da ćete vrlo brzo morati da shvatite da su Srbija i Niš, i Čačak, i Kruševac, i Kraljevo, i Brus kao mala opština. To je opština u koju je poslednjih nekoliko godina, što se tiče infrastrukture, dosta uloženo da bi se građani zadržali na tim prostorima. Ako vi njima sada ukidate jednu instituciju koja se zove opštinski sud, vi ih degradirate, vi ih upućujete da svoje probleme, nažalost ili ne daj Bože, rešavaju možda na drugi način.
Zamislite ljude od 80 godina, koji se obično oko uduta (gospodo, udut je međa, jedan srbijanski lokalizam) sude 20-30 godina, sada treba da putuju 80, 90 ili 100 kilometara da bi dokazali ono za šta misle da su u pravu i za šta misle da je pravda. Šta mislite, ako nemaju novca da plate advokata da ide sa njima na to suđenje? Dakle, ja potenciram ovde pitanje... Pa, onda će oni to da rešavaju sami između sebe, kako se mnogo puta, nažalost, u Srbiji i dešava, ali ovo je prvi put da država i deklarativno i načelno i preko jednog zakona praktično podržava takav način rešavanja sukoba između ljudi.
Znam da je ovo skoro nepromenljivo, znam da su mnogi poslanici ovde podneli amandmane pokušavajući nešto da promene. Nova Srbija je podnela samo jedan amandman, a moram sve vas i javnost da podsetim da je u ovom sazivu Nova Srbija stranka čijih je amandmana najviše prihvaćeno od strane raznoraznih ministarstava, što govori da smo podnosili smislene i poštene, da tako kažem, amandmane, iako su svi amandmani pošteni. Dakle, želeli smo da popravimo raznorazne zakone koji su ovde bili na dnevnom redu. Ovaj zakon je nepopravljiv i on generalno ne valja i koštaće građane Srbije. Neka druga vlada i neki drugi saziv moraće ovaj zakon generalno da promeni. To je stav Nove Srbije. Hvala.
Poštovana potpredsednice, kolege poslanici, građani Srbije, pozivam se na čl. 225. i 226, jer nam je potrebno jedno obaveštenje, a tiče se direktno našeg rada u Skupštini. Mislim da bi odgovor na ovo pitanje, koje vama postavljam, potpredsednice, mogli da nam date odmah, jer nije potrebno da pitamo ministre za ovo što hoću da pitam, odnosno za odgovor koji tražim.
Naime, jutros je u naš poslanički klub, a verujem i u ostale poslaničke klubove, došlo sledeće obaveštenje: ''Republika Srbija, Narodna skupština, Odbor za omladinu i sport, 20. novembar. Narodnim poslanicima, zaposlenima u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Obaveštavamo sve zainteresovane da mogu trebovati karte za utakmicu trećeg kola C grupe lige UEFA, FK ''Partizan'' – ''Standard Lijež'', koja se igra u četvrtak.'' Cene ulaznice su tolike i tolike. Zainteresovani treba da donesu novac za ulaznice sekretaru Odbora Dejanu Jeftoviću, Kralja Milana, telefon, do 12 časova.
Pošto je, otprilike, javnost rada u Narodnoj skupštini onakva kakva jeste, građani Srbije, ponukani pisanjem sredstava informisanja i medija o privilegovanim poslanicima, misle da ove karte treba da dobijemo besplatno, pa već neki zovu za te karte.
To je jedan deo pitanja, a drugi deo pitanja je, pitam predsednika Odbora za omladinu i sport, da li se taj odbor sastaje, da li je taj odbor čuo da se nekoliko mladih sportista sprema da napusti ovu zemlju, zato što im nisu ispunjena obećanja od države, Vlade Republike Srbije, zato što im nisu stvoreni adekvatni uslovi da se bore za našu zemlju čestito i pošteno, kako su i do sada radili i kako su nas afirmisali u svetu?
Da li je ovo posao Odbora za omladinu i sport i, uopšte, sekretara Skupštine, odnosno zamenika, odnosno sekretara, ovde piše – Odbora, da li time treba Odbor za sport i omladinu da se bavi ili nečim drugim, mnogo važnijim za sportiste i građane ove zemlje?
Poštovana predsednice, pozivam se na član 226. i nadam se da nije potrebno da ga citiram. Kolege poslanike molim za malo tišine, jer ćete videti da je ovo vrlo važno pitanje koje hoću da postavim.
Pitam ministra odbrane i vrhovnog komandanta vojske Srbije, tema je Tehnički remontni zavod u Čačku.
U gradu Čačku, 31. 10. ove godine, za radnike ''Remonta'' desio se ''crni petak''. Posle 60 godina zatvorena je jedna fabrika, gde je 361 radnik ostao bez posla, a ostali poslati na prinudni odmor. Juče kada su došli na posao zatekli su fabričke kapije u lancima. Niko ne zna po čijem ovlašćenju je vojno lice, direktor, dao otkaz tim ljudima.
Među tim ljudima nalaze se oni koji su prosečno radili preko 30 godina, ima nekoliko samohranih majki sa po troje i više dece. Šuška se da je to po nalogu ministra odbrane koji je, koliko znam, trenutno na jednom turističkom putovanju na Dalekom Istoku.
Pitam ministra odbrane i komandanta Vojske Srbije: šta su, zaista, naumili sa Vojskom Srbije i sa ''Namenskom industrijom''?
Mislim da ne treba da vas podsećam da dolazim iz grada majora Gavrilovića i Vojvode Stepe. Oni se, nažalost, mrtvi u grobu prevrću, šta se radi sa našom vojskom.
U gradu Čačku, posle više od 100 godina, zatvorene su sve kasarne, 31. oktobra došao je ''crni petak''. Tražim odgovor u toku dana, jer tamo se radnici spremaju na štrajkove, ali ne obične štrajkove, već na štrajk glađu. Niko im nije pružio nikakvo obaveštenje. Došli su na posao kao i svakog ponedeljka i naišli su na kapije zatvorene lancima i katancima.
I što je najzanimljivije, da svi čujete ovu informaciju, poslednjih dana i meseci kod drastičnih poskupljenja cena, da li ste primetili da se Samostalni sindikat ne oglašava? Nema reakcije sindikata. Da li je to zbog toga, gospodine Mićunoviću, što je vaš rođeni sestrić predsednik Samostalnog sindikata? Da li je to onaj gospodin što je našeg vrlog predsednika, ali kao predsednika DS, doveo među radnike u Beograd, pa su kobre morale da mu spasavaju živu glavu? Da li vi mislite da možete i dalje sa ponosom našeg naroda, sa Vojskom Srbije, sa ''Namenskom industrijom'', sa 5.000 radnika koji rade u toj industriji, da se ovako ponašate.
Tražim odgovore od ministra odbrane i komandanta vojske –šta su naumili sa preostalim kasarnama, šta su naumili sa 5.000 radnika koji rade u Namenskoj industriji?
Neću da ćutim ceo dan. (Aplauz.)
(Isključen mikrofon.)
Poštovani potpredsedniče, kolege poslanici, gospodine ministre, poštovani građani Srbije, da ne bi ispalo da mi ovde samo pričamo uzalud, pozivam se na članove 225. i 226, vrlo su mi potrebne informacije koje su bitne za moj rad, kao narodnog poslanika.
Hteo sam da pitam ministra trgovine Milosavljevića, imao sam neke obaveze pa trenutno nisam bio u Skupštini, pa pošto ste vi danas ovde predstavnik Vlade, treba da izađete odmah ovde i da pred građanima Srbije objasnite zašto je telefonska pretplata poskupela 200%.
Da vam kažem koga ste time kaznili. Niste kaznili ministre, ni pomoćnike ministara, ni državne sekretare, ni biznismene, ni poslanike koji imaju solidne plate, kaznili ste ubogu sirotinju. Takvih ima preko dva miliona koji imaju priključke za telefone. Imali su dosadašnju pretplatu 88 dinara; baka pozove unuku koja je na studijama da vidi kako studira i vrlo pazi na te impulse, odnosno na vreme; majka sina u vojsku, sirotinja, njih ste kaznili. Niste kaznili nas koji imamo dobre plate, nemojmo da se lažemo, uključujući i vas.
Zašto ste to uradili, ako je "Telekom" sedma firma po profitu - koliko sam pročitao, preko 160 miliona evra? A tek od 1. januara nas očekuju poskupljenja telefonskih impulsa.
Dakle, imate priliku da me demantujete, ja sam vas kulturno, fino pitao, da odmah izađete za govornicu i da to objasnite. Posle toga ću dati komentar, ukoliko bude potreban, vašeg objašnjenja.
Dakle, još jednom vas najuljudnije molim, kao predstavnik građana, da izađete ovog trenutka za ovu govornicu i objasnite zašto cene divljaju. Hvala.
Poštovana potpredsednice, kolege poslanici, građani Srbije, pošto vi niste predsedavali u prepodnevnom delu sednice, moram da vas obavestim da sam se ja pozvao na član 226. i zbog građana Srbije moram da ga citiram: "Narodni poslanik ima pravo da traži obaveštenje i objašnjenje od predsednika Narodne skupštine", ja tumačim i od predsedavajućeg, "predsednika odbora Narodne skupštine, ministara i funkcionera u drugim republičkim organima i organizacijama o pitanjima iz okvira prava i dužnosti ovih funkcionera iz nadležnosti organa na čijem se čelu nalaze, a koja su mu potrebna za ostvarivanje funkcije narodnog poslanika."
Pitao sam prisutnog ministra kao predstavnika Vlade, to obaveštenje mi je potrebno kao odgovor na pitanje koje ću, nažalost, morati da ponovim, a to je zašto je 200% povećana cena telefonske pretplate?
Za razliku od vas, gospođo Čomić, koji ste uvek tolerantni i ljubazni, gospodin Novaković me je ignorisao i rekao da to nije na dnevnom redu. S obzirom na to da ste me uverili u predizbornoj kampanji da život ne može da čeka, tražio sam da se ministar koji predstavlja Vladu odmah izjasni i da građanima ponudi racionalno objašnjenje zašto je telefonska pretplata poskupela za 200%.
S obzirom na uveravanja funkcionera države Srbije, odnosno pre svega Vlade Republike Srbije i guvernera koji kaže da je inflacija jednocifrena, da svetska ekonomska kriza još nije došla do naše zemlje, štaviše, da će nam možda i bolje biti kada odjeci te krize budu u našoj zemlji, zatražio sam objašnjenje zato što mi je potrebno za vršenje funkcije narodnog poslanika.
Verujem da i ostale kolege, nezavisno od toga da li su poslanici opozicije ili pozicije, građani pitaju (mene su pogotovo tokom ovog vikenda pitali) zašto je 200% povećana telefonska pretplata. Nema racionalnog objašnjenja. Ako uzmemo u obzir da je javno preduzeće koje vrši te tzv. telefonske usluge jedna od najboljih kompanija u Srbiji, čini mi se da je na nekom spisku sedma, i da je prošle godine imala profit od 160 miliona evra, zašto je onda povećanje telefonske pretplate 200%?
Gospodin Novaković, koji je bio na vašem mestu, potpuno me je ignorisao i ja se ne ljutim zbog toga, to je stvar njegovog ophođenja prema kolegama poslanicima. Ja nisam pitao zbog sebe. Pošteno rečeno, ja tu telefonsku pretplatu, i veću, mogu da platim, kao i svi oni koji imaju plate kao što imaju narodni poslanici, državni funkcioneri i dobrostojeći ljudi. Pitao sam zbog građana Srbije koji to ne mogu da plate, jer je, praktično, dva miliona vlasnika telefonskih priključaka kažnjeno. Ne znam zbog čega i zbog toga sam tražio objašnjenje od prisutnog ministra.
Sada vidim da niko od nadležnih ministara koji danas predstavljaju Vladu Republike Srbije nije prisutan, te od vas, gospođo Čomić, očekujem ono najminimalnije, kurtoazno - prosledićemo Vladi ovo vaše pitanje i tražićemo odgovor na to pitanje. Očekujem to zaista od vas, jer od potpredsednika Novakovića sam čuo ono što ste i vi svi čuli - da to nije na dnevnom redu.
Ponavljam da život ne može da čeka. To je i te kako na dnevnom redu. Hvala lepo.
Poštovana predsednice, kolege poslanici, građani Srbije, dobro jutro. Ja bih kroz ovu priču o amandmanu hteo da komentarišem ono što je koleginica Nada Kolundžija rekla. Ona je rekla samo pola istine.
Znači, ja moram da kažem da se radi o amandmanu koji je, tačno, u ime vladajuće većine prihvatila, i to je za poštovanje, pošto Nova Srbija nema pravo veta, kao što ima poslanička grupa nacionalnih manjina. Zaista sam stekao utisak da su prihvatili ovaj amandman gospodina Balinta Pastora pod pritiskom. Kako bilo da bilo, dobro je što je prihvaćen.
Ali, pošto rekoh da je gospođa Kolundžija rekla delimično istinu o onome što smo se dogovorili, ja sam pristao da izmenim amandman, tobože da sam nešto pogrešio, da bi ga prihvatili, da ne ide iz kabineta nekih potpredsednika Vlade, ali sam dobio obećanje ovde da će ministar izaći (ceo dan čekam da se to obećanje ispuni), da će jedan od ministara ili ministarki, pošto se oni menjaju... Znam da gospođa Matić nema pojma o čemu ja pričam, žena je ovde dežurna, kao požarni u vojsci, ne znam ujutru ko će biti sledeći ministar. Znači, opet ću morati ponovo da objasnim ovde o čemu se radi. A imam obećanje i od gospođe potpredsednice Čomić.
Ja mislim, gospođo predsednice, da vi znate o čemu ja govorim i da građani Srbije znaju.
To je onih 12.000.000 za naše sugrađane koji su imali nesreću (a mi smo imali sreću da smo živi i zdravi) da su invalidi i tih 12.000.000 namenjeno je za to da se naprave sportski tereni na kojima bi oni pokušavali da se bave sportom i da žive koliko-toliko normalno, kao i mi zdravi, a i nas sutra to može, ne daj Bože, da sve ovde zatekne.
Ceo dan čekam da se izvrši obećanje, da neko od ministara ili ministarki, koji se ovde menjaju kao na traci, izađe i potvrdi taj amandman.
Pošto to nije ostvareno, tvrdim da meni, kao čoveku i kao poslaniku koji je pristao da izmeni i da tobože prizna da je pogrešio, samo da bi taj amandman bio usvojen, nije dovoljno ovo obećanje u ime vladajuće većine. Jer, u tom danu za glasanje, što se tiče vladajuće većine, pošteno rečeno i ja sam doskora bio, 90% poslanika ne zna za šta glasa, za koji amandman glasa i postoji veliki rizik da taj amandman ne bude izglasan.
Očekujem konačno da se to obećanje ostvari, gospođo Matić, da se i vi malo uključite u današnji rad, nekako smo vas zapostavili ovde, da izađete i da u ime vladajuće većine prihvatite taj amandman. Najiskrenije vas molim, koliko god mi bili premoreni, koliko god nekima izgledalo ovo smešno, da izađete za govornicu, ako ne znate za ove telefonske pretplate, zašto je povećano za 200%, valjda znate da je ovih 12.000.000 za naše sugrađane sa posebnim potrebama i da tako završimo srećno ovaj današnji radni dan. Zahvaljujem se.
Poštovana predsednice, molim vas da omogućite prisustvo ministarke pre nego što počnem da govorim o amandmanu.
Poštovana predsednice, gospođo ministarka koja niste prisutni ovde, možda gledate negde ovo što ću sada da kažem, kolege poslanici i građani Srbije, najiskrenije rečeno, posle neprihvatanja ovog amandmana o kome hoću da pričam, stidim se, ali ne stidim se što sam ga podneo nego se stidim u ime onih koji ovo nisu ni pročitali, ni prihvatili.
Dakle, neću da čitam članove budžeta, cifre, samo ću reći suštinu. Već pomenuti ozloglašeni potpredsednici Vlade, za evropske integracije i tako redom, povećali su broj savetnika, kažem, pre svega savetnica. Pre neki mesec smo to videli ovde u Skupštini.
Poslanička grupa NS je htela ovim amandmanom da im to smanji za samo 12 miliona dinara, ponavljam za samo 12 miliona dinara. Za šta ta sredstva da se upotrebe? Dakle, da se stave u budžetski fond za finansiranje sporta, EK 511 - zgrade i građevinski objekti. Čak smo precizirali za šta - za izgradnju sportskih terena za osobe sa posebnim potrebama, narodski rečeno za invalide.
Ovde ima kolega koji su u parlament ušli zastupajući i ratne vojne invalide i invalide. Ne želim da ih prozivam po imenu, ali očekujem da podrže ovaj amandman.
Dolazim iz grada koga volim najviše na svetu, iz Čačka. To je prvi grad u Srbiji koji je proglašen za grad bez barijera, dakle, koji je omogućio licima sa posebnim potrebama, odnosno invalidima, da koliko-toliko ravnopravno žive sa građanima koji su imali sreću da ne budu u situaciji u kojoj su oni. Dakle, one barijere na pružnim prelazima, ovo što vidite u Skupštini od pre godinu ili dve, rampe niz stepenice, to ima u gotovo svim javnim ustanovama u gradu Čačku.
Napravili smo preko 30 sportskih terena osvetljenih 24 sata, gde svi građani, pre svega omladina, mogu da treniraju, da se bave sportom i da, kako ono mi popularno kažemo, odvučemo ih sa loših mesta, iz mraka i sa ulice.
Gledajući paraolimpijske igre i gledajući kako neke zemlje ulažu u svoje invalide i na sportskom polju, bio sam šokiran i priznajem da nisam bio dovoljno obavešten i ako sam se bavio time. Videli smo isto pun olimpijski stadion u Pekingu. Videli smo ponosne sportiste koji se, iako sa telesnim nedostacima, bore za sebe i za svoju zemlju.
Mi ovde nismo mogli da odvojimo 12 miliona dinara, pa neka se napravi u Beogradu, ne mora u Čačku, ne mora u Kragujevcu, ne mora u Kruševcu, ne mora u Kraljevu. Ovo je bio jedan znak da se Vlada ponaša bahato i osioni. Obrazloženje za odbijanje ovog amandmana je u reč, u zarez isto kao za sve amandmane koji su odbijeni.
Da li je moguće da u jednoj državi na svetu postoji da opozicija podnese 100 i nešto amandmana i da nijedan ne valja. Nijedan nije mogao da bude prihvaćen. Molio sam neke kolege iz DS, s kojima sam i privatno blizak, da podnesu ovaj amandman u istom tekstu, da ne piše Nova Srbija, da ne piše opozicioni poslanici.
Ovo je bio tako divan trenutak gde je Vlada mogla da pokaže dobru volju, da napravi dobru vibraciju, pozitivnu vibraciju, da se konačno shvati da je u ovoj zemlji i opozicija deo sistema, deo države. Ovde nema nikakve politike.
Samo ću da vas upozorim na neke stvari i tražim od vas, kao ministar finansija, da proverite. Ovde je neko pominjao Narodnu kancelariju. Valjda je sada svima jasno da je to bio politički i marketinški projekat.
Koliko poslanika i građana u ovom trenutku zna ko je direktor tzv. Narodne kancelarije? Mislim da ne zna ni dva posto, da ne znaju ni analitičari, ni mediji, niko.
Da li se sećate imena nevladine organizacije koja je najviše sarađivala sa Narodnom kancelarijom? Zvala se i sada se zove, mislim da postoji, Naša Srbija. Šta je problem sa tom Našom Srbijom? Pare, pričamo o novcu, tražim od vas, gospođo ministarka da proverite dobro, ne pozivam se na imunitet, govorim sa dokazima.
U izveštaju Agencije ili kako se to već zove, koja registruje političke stranke, a mi iz Nove Srbije, a mislim i sve poslaničke grupe su dobile taj izveštaj iz decembra 2006. godine. Postoji politička stranka koja se zove Naša Srbija. Da li znate ko je predsednik te stranke bio? Dragan Đilas. Da li je to isti onaj Dragan Đilas što je bio direktor Narodne kancelarije? Odjavio je stranku u januaru 2007. To su podaci RIK. Sve poslaničke grupe su to dobile.
Tada je imalo para za Narodnu kancelariju, a kako sada vidim, ima i sada. Niko nije protiv. Čim je nešto narodno, verovatno se to radi za narod. Samo mi nikada nismo mogli da saznamo, nikada ovde nismo mogli da dobijemo izveštaj kako se to koristi. Nisu to bile narodne kancelarije. To su bile žute kancelarije.
To je bio način da se izmisli prostor, zaposle ljudi i da se pravi stranačka infrastruktura. Ovde ne može 12 miliona da napravimo tri ili četiri igrališta, koja ćemo da obeležimo i da kažemo, ovo su za našu decu, za naše invalide. Ovih 30 i nešto igrališta što sam pričao u gradu iz koga dolazim, stalno je gužva, hvala bogu, mnogo dece i omladine trenira, vežba. Svaki minut ako smo ih odvojili od lošeg mesta je pozitivno za sve, za svaku vlast, za svakog funkcionera koji se pita. A ovde nismo mogli 12 miliona.
Naći ćemo mi neki poslanici, neću da pominjem ni stranku, ništa, tih 12 miliona da napravimo tri ili četiri igrališta. Sport da - droga ne, pozdravljam ko je to smislio. Obeležićemo da su to ti sportski tereni za lica sa posebnim potrebama.
Ponavljam vam ono što sam rekao dok vi niste ovde bili prisutni, zahvalan sam što ste došli, verovatno ste ovo slušali. Zbog ovog amandmana koji niste prihvatili, ja ću da se stidim. Ne mora Vlada Republike Srbije. Hvala.
Na današnji sveti dan, Svetog Luku, hoću da budem hrišćanin ovde. Gospođo ministarka, mi iz Nove Srbije sa zahvalnošću prihvatamo ovo što ste vi rekli ovde i tražićemo i dalje informacije kako će to iz te rezerve da se sprovede za ovu namenu za koju smo mi predložili.
Vama, gospođo predsednice, takođe kao pravoslavni hrišćanin hoću da kažem, iako baš nisam razumeo smisao vaše primedbe, ali na današnji sveti dan, čestitajući svima koji slave veliku slavu i svim gostima, molim za oproštaj ako sam nekoga na bilo koji način uvredio. Hvala.
Poštovana predsednice, kolege poslanici, građani Srbije, poslanička grupa NS podržava amandman kolege poslanika DSS gospodina Miloša Radulovića i glasaće za taj amandman.
Ne bih svoju diskusiju svodio na objašnjenja koja je on dao, mislim da su sasvim dovoljna, nego mi je upalo u oko, da tako kažem, obrazloženje za odbijanje amandmana, pa ću to da lepo pročitam sada ovde. ''Amandman se ne prihvata iz razloga što su sredstva namenjena za troškove usluga po ugovoru, u okviru razdela 3 – Vlada, glava 3.7 – Kancelarija za saradnju s medijima, predložena u skladu sa nadležnostima i potrebama ovog budžetskog korisnika, tako da bi se navedenim preusmeravanjem sredstava u iznosu od pet miliona i 745 hiljada dinara, ugrozilo redovno funkcionisanje ovog budžetskog korisnika.''
Da nije sledećeg stava, pa i da prihvatimo. ''Istovremeno, ukazujemo da se navedenim smanjenjem rashoda ne bi značajnije doprinelo izglasavanju rashoda namenjenih za prava korisnika u oblasti dečije zaštite, s obzirom da su sredstva za ove namene obezbeđena u skladu sa zakonom utvrđenim u pravima u ovoj oblasti.''
Znate kako naš narod obično razmišlja, gospođo ministarka, kada se kaže da je nešto u skladu sa zakonom, da je po zakonu, to bi pretpostavljalo da je to sve u redu, da je to sve urađeno. Kao da mi ne znamo, a i vi. Čvrsto verujem u vaše emocije. Znate koliko ima siromašne dece u Srbiji?
Nije ovo tako beznačajna suma. Izračunao sam malopre gore da bi u visini od 100 evra oko 1.000 dece imalo i za lekove za koje nemaju, i za autobuske karte za koje nemaju, i za udžbenike za koje njihovi roditelji nemaju novca. Ova suma uopšte nije beznačajna, ali je malo uvredljivo ovo objašnjenje u stavu 2.
Zašto pokušavam ovde da utičem na vas, da vam kažem najiskrenije? Zato što otkada ste postali ministar finansija, pratim svaku vašu izjavu. Znam koja je bila vaša izjava u vezi penzija. Vi ste tražili da se penzionerima sa najmanjim penzijama prvo penzije dovedu na neki ijole pristojan nivo. Naravno, urađeno je drugačije. Nagrađeno je onih sedam-osam posto penzionera, koji već imaju i dobro žive u ovoj državi, da dobiju još po jednu penziju, a ne oni koji imaju najmanje.
Tako sam shvatio da vi za vaš koncept, za vašu odgovornost prema socijalnoj pravdi, a to govorim najiskrenije, kako god vi mene shvatili ovde, i nemate baš neku podršku u Vladi Republike Srbije, ili morate da radite zbog vladajuće većine, odnosno zbog toga što neki poslanici ne bi glasali ni za rebalans budžeta ako ne bude po njihovom.
Savetujem vam, shodno ovom što ste danas uradili, da ste prihvatili amandman NS u nešto izmenjenom obliku u dogovoru, pošto ističu sati zakonski kada treba da stigne predlog novog budžeta, pre nego što on dođe ovde u skupštinsku salu, pred poslanike i građane Srbije, pokušati da nađete vremena i energije, ovo govorim najiskrenije, i održite sastanke sa poslaničkim grupama, jer verujem da će biti 10-20 amandmana koji će biti prihvatljivi i Vladi, i fiskalnoj i ekonomskoj politici, i opoziciji i građanima, kao što je slučaj sa ovim amandmanom koji smo zajedno svi ovde prihvatili.
Neće pasti ni Vladi ni vladajućoj većini kruna s glave ako prihvati još neki amandman opozicije. Morate da verujete da kada se radi o ovakvim slučajevima, kada se priča o socijali, tu nema politike, ima srca i duše za taj narod koji je napaćen. Hvala.
Poštovana potpredsednice, kolege poslanici i građani Srbije, u ime nekog drugog ko je trebalo da uradi to već, izvinjavamo se u ime svih što morate ovo da slušate i gledate. Posle istupa predsednice poslaničke grupe ZES i kao narodni poslanici opozicije koji smo se zaista trudili da damo konstruktivne amandmane i od tih svih amandman je jedan prihvaćen, da doživimo ovako nešto što smatram za trenutak gubljenjem strpljenja gospođe Kolundžije.
Gospođo Kolundžija, moram da vas podsetim da vas je predsednik Nove Srbije i šef poslaničke grupe Nove Srbije najuljudnije, najkulturnije, hrišćanski na današnji sveti dan zamolio da radimo do 18,00 časova, kao ljudi, pa ako bi trebalo da radimo i u nedelju. Neko ovde hoće da pokaže da naše običaje, našu veru, našu svetu crkvu, koja je nama iz NS mnogo važna, hoće da omalovaži. Narodski rečeno: tražili ste - gledajte. Mi smo spremni da radimo do ujutru i da branimo naše amandmane. Ceo dan smo povređeni obrazloženjima Vlade.
Ako tražimo pare za decu, isto obrazloženje od reči do reči kojim se odbija amandman. Da li je moguće, ako se traži za školu, za prosvetu, za decu ili za penzionere, da je na isti način odbijen amandman? Sedimo i strpljivo slušamo ceo dan, pokušavamo da promenimo tok sednice, da ovaj rebalans budžeta promenimo, na neki način, u korist građana i doživimo da posle 12 sati rada ovde nas neko kritikuje i omalovažava. Da li mi onda, po vama, kao poslanici opozicije uopšte imamo pravo da podnesemo amandman?
Dakle, još jedanput želim da se izvinim građanima, svim gostima i svim domaćinima koji slave slavu Svetog Luku, ako mogu da ne gledaju ovo. Toliko sam ogorčen.
Molim vas kao rođenu sestru, nemojte više ovo da radite. Ako smo spremni ovde da sedimo celu noć i da radimo, budite i vi strpljivi. Vi ste tražili da se radi, nemojte onda da kritikujete poslanike opozicije ako oni diskutuju. Oni amandmane brane na način na koji najbolje znaju.
Ovo je nastalo posle izlaganja koleginice Judite Popović iz LDP-a. Dakle, nije iz Nove Srbije. Ne pričam ovde stranački. Ona je svoj amandman branila vrlo korektno i posle toga je prozvana, a svi mi ostali poslanici iz opozicije smo se osećali prozvanim da mi ovde pravimo opstrukciju, da mi pričamo tek tako. To nije istina. Mi smo amandmane podneli iz najbolje namere.
Gospođo Kolundžija, danas sam pristao, da bi prošao amandman koji sam ovde podneo, da sam nešto pogrešio, samo da bi mogao da prođe. Nisam ništa pogrešio, niti poslanička grupa NS. Bio mi je važniji taj novac koji će da bude upućen tim građanima za koje sam se borio. Vi to dobro znate. Da posle deset sati rada doživimo takvu kvalifikaciju rada opozicionih poslanika, to je malo previše. Hvala.