Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Đorđe Stojšić

Đorđe Stojšić

Liga socijaldemokrata Vojvodine

Govori

Zahvaljujem. Iako ministar nije tu,mi ćemo nastaviti  da obrazlažemo naše predloge. Takođe, smo tražili da se ovaj član obriše i u korelaciji je sa onim što smo predložili da u članu 6. takođe se ne derogira funkcija skupštine akcionara.

Ako Vlada već želi da da predlog da se imovina i obaveze određene banke prenesu na drugu, postoji procedura koja je u skladu sa postojećim zakonima. Apsolutno nema potrebe da se derogiraju drugi zakoni, Zakon o privrednim društvima i da se bez glasanja na Skupštini čine ovakve stvari iz razloga što ćemo sutra od jednog problema imati mnogo veći problem kada akcionari tih istih finansijskih institucija budu tužili državu i pokušali da nadoknade štetu za ono što su uložili u tu istu banku jer nije ispoštovana procedura na skupštini te iste banke.

Po meni je mnogo logičnije bilo da se kaže da država daje nalog predstavniku akcionara u dotičnoj skupštini da glasa u skladu sa predlogom koji je Vlada sačinila i tako bi se potpuno ispoštovala zakonska procedura. Na ovaj način, plašim se, da bi sutra moglo doći do malo drugačije interpretacije. Oni koji će u sudu tumačiti ovaj i Zakon o privrednim društvima i proizvešće, odnosno iniciraće sudske postupke koji mogu imati vrlo neizvestan kraj.
Naš amandman se ovde odnosi na st. 1. i 2. člana 8. gde se kaže – u slučaju da Republika Srbija ima kontrolno učešće u ovim bankama, da ne mora da se održava Skupština i da se ovakve odluke izglasavaju na Skupštini. U slučaju gde država Srbija i nema kontrolno učešće, ipak se poštuje procedura i ova odluka ide na Skupštinu.
Po nama, ne bi trebalo derogirati Skupštinu i kada država ima kontrolno učešće, iz razloga što opet imate neke manjinske akcionare i nema potrebe da se pravi prečica koja, ponoviću, može proizvesti pravne probleme kasnije u nekim sudskim postupcima. Ne postoji nijedan razlog zbog čega takva odluka se ne bi izglasavala na Skupštini, čak i ako Republika Srbija ima kontrolno učešće.
Ako budemo donosili ovakve zakone, mislim da poverenje onih koji u budućnosti treba da investiraju u naš finansijski sistem će biti na izuzetno niskom nivou i plašim se da niko ko je iole poslovno sposoban neće želeti ikad da investira u bilo koju banku u Srbiji, ako može da mu se desi da se kompletna aktiva i pasiva banke prenesu na drugu finansijsku instituciju, bez toga da ima pravo da o tome se izjasni kao akcionar u dotičnoj banci. Hvala.
Samo da pojasnim. Ukoliko se ovaj zakon odnosi isključivo na "Agrobanku", isključivo na "Razvojnu banku Vojvodine", ovde nije slučaj. Možda se neće odnositi samo na ove dve banke, s obzirom da u naslovu zakona ne piše da se odnosi samo na te dve.
Kontrolno učešće je učešće koje je 50% plus jedna akcija, ako se ne varam. Znači, opet možemo doći u situaciju u budućnosti da država ima kontrolno učešće, ali da postoje neki mali akcionari u nekom slučaju, tako da u slučaju da se ovaj zakon primenjuje i na druge banke koje imaju male akcionare koji nisu država, to se vrlo lako može desiti. U tom slučaju je bio moj komentar da bi možda ovo trebalo da se koriguje.
Hteo sam da postavim pitanje vezano za osiguranje depozita i Agenciju, ali dobili smo, manje-više, odgovor. Hteo bih da se osvrnem i na to što se diskusija o zakonu koji se tiče finansijskog sektora, manje-više pretvorio u diskusiju o tome da li Vojvodina uopšte treba da ima razvojnu banku ili ne treba, tako da zaista ne vidim razlog kolega iz nekih drugih stranaka da se konstantno vraćamo na to da li Vojvodina treba da ima razvojnu banku i da li je rukovodstvo vojvođansko mudri ili nije.
Takođe, mislim da je vrlo nekorektno da se cela Skupština Vojvodine, koja je donela tu odluku, da se banka dokapitalizuje, nazivaju kockari, narkomani itd. Mislim da to iz više razloga ne bi trebalo da se čini. Zahvaljujem.
Uvažena predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi ministre pre tačno 83 godine na današnji dan 24. oktobra desio se "crni četvrtak" , tako su ga zvali, i to je bio uvod u najveću ekonomsku krizu 1929 godine, koja je u SAD trajala skoro deceniju i dovela do mnogo većih društvenih i ekonomskih posledica koje su na kraju krajeva bile i uvod u Drugi svetski rat.
Ono što se danas dešava u našem finansijskom sektoru mislim da bi moglo da nas uvede u nešto slično što se tada dešavalo ukoliko se na pravi način ne budu sagledali problemi. Mislim da nećemo imati "crni četvrtak" ili petak nego ćemo imati celu jednu crnu deceniju. Problemi u finansijskom sektoru, a ovo je samo vrh ledenog brega, problematika koju ovaj zakon tretira je mnogo dublja i nastala je prevashodno kao posledica onoga što su problemi privrede koja trenutno nije u mogućnosti da uredno i blagovremeno vraća svoje kredite koji su uzimani u toku protekle decenije.
Trenutno, kao što znate, u bankama imamo oko 30% onoga što se zovu "MPL" plasmani ili krediti koji ne mogu da se vrate. U "Agrobanci" to je i nešto veći procenat i sve u svemu ne samo "Agrobanaka" nego i mnoge druge banke bi mogle sutra da se nađu pred izazovima jer nemaju kapitalnu adekvatnost tj. nisu u stanju da isplaćuju depozite onima koji u tim bankama štede.
Po nama ovaj zakon koji se našao pred narodnim poslanicima delimično samo rešava jedan pojedinačni slučaj, ali nije deo paketa mera koje bi aktivno odgovorile na krizu koja bi mogla vrlo brzo da eskalira i u drugim finansijskim institucijama. Kao što dobro znate neke druge strane banke pokušavaju da izađu iz Srbije, pokušavaju da se prodaju. Izuzetno je teško bilo gde bilo kome ko se bavi privredom u današnje vreme da dobije kredit i bojim se da, ukoliko se ne izađe sa jasnom strategijom koja će da se pozabavi ovim problemom, nećemo moći za svaki pojedinačni slučaj da donosimo "leks specijalis", koji vrlo površno tretira ovu problematiku. Možda će se na ovaj način rešiti problem "Agrobanke", ali sa druge strane uvodimo praksu da donosimo zakonska rešenja koja nisu u skladu sa pravnim sistemom tj. ostalim zakonima koji tretiraju ovu materiju.
Iz tog razloga postavlja se drugo pitanje – Zakon o Agenciji za osiguranje depozita, Zakon za osiguranje depozita, Zakon o stečaju i likvidaciji banaka su, hajde da kažem, okviri koji tretiraju ovu problematiku. Neke od kolega su već ovo spominjale u svojim izlaganjima, ali se onda moramo zapitati da li su postojeći zakoni adekvatni da se izbore sa ovakvom problematikom ako svaki put budemo morali da donosimo poseban zakon za svaki poseban slučaj.
Postoje možda bolja rešenja koja su primenjena u zemljama koje su se pre nas suočile sa ovom krizom. Konkretno, Skandinavci su reformisali svoj bankarski sektor još devedesetih godina i na vrlo temeljan način su preispitali kako funkcionišu finansijske institucije. Kao što znamo danas nemaju problem sa funkcionisanjem istog. Takođe, velika količina te toksične aktive u bankama danas je manje više paralisala privredu. Zakon o stečaju kod nas ne funkcioniše skoro uopšte. Imate situaciju da preduzeće koje nije u stanju da servisira svoje obaveze ima 10 ili 20 različitih poverilaca.
Dok se godinama pokušavaju raščistiti dužničko-poverilački odnosi preduzeće, koje je čak bilo u mogućnosti da operativno posluje i ostvaruje operativnu dobit zbog zakonski nerešenih imovinsko-pravnih odnosa, odnosno lošeg zakona o stečaju tj. primene istog, nije u mogućnosti. U drugim zemljama, koliko znam, sva loša aktiva je po modelu, kao što je kod nas bila stara devizna štednja tj. državnim obveznicama je izvađena iz banaka. Ne možete očekivati da činovnici u bankama pokušavaju da restrukturiraju privredu tj. realni sektor. Danas imate situaciju da vam je dobar deo privrede blokiran i da preduzeća ne mogu da posluju i ne postoji naznaka toga da će se u višegodišnjim stečajnim procesima ti postupci i završiti.
Dali smo neke amandmane, a tiču se toga da se možda na delimično čudan način tretiraju akcionari bivših banaka. Nije jasno definisano šta znači indirektno učešće u kapitalu banaka čija se imovina, odnosno obaveze preuzimaju. Tako da bi to moglo da znači da neko ko želi da investira u finansijski sektor u Srbiji to sigurno neće učiniti. Zato što sutra ta ista finansijska institucija može da ostane i bez aktive, i bez pasive, bez da je neko prethodno konsultovao akcionare. Kao što znamo u slučaju "Agrobanke" uslediće arbitraža i tužbe. Siguran sam da oni koji su investirali svoja sredstva neće ćutati, nego će pokušavati da budu obeštećeni.
U ovom zakonskom predlogu se kaže da se preuzimanjem vrši bez pristanka akcionara, deponenata i drugih poverilaca, odnosno dužnika banaka koji učestvuju u preuzimanju. Mislim da je to potpuno u suprotnosti sa Ustavom koji na neki način definiše da je privatna svojina neprikosnovena, kao i u suprotnosti sa Zakonom o privrednim društvima koji vrlo jasno definiše šta su organi upravljanja u privrednim društvima tj. postoji Skupština, upravni odbor itd. koji mogu da se saglase ili ne saglase sa nekim odlukama, iako je država predstavnik, odnosno ima određeni procenat kapitala. Takva odluka mora da se izglasa na legitiman način, a ne da se pravi prečica prema jednostrano usvojenom aktu Vlade, brzopleto, mora da se prenese imovina na neku drugu finansijsku instituciju. Ovakav predlog otvara prostor za različita, da kažem, rešenja u budućnosti koja ne mogu biti dobra ni po deponente finansijskih institucija, koje su u problemu, niti po one koji su investirali u banke u Srbiji. Mislim da to u ovom trenutku nije dobro. Pogotovo što nam je kreditni rejting snižen, što smo imali narušavanje nezavisnosti Narodne banke na vrlo čudan način. Zbog načina kako je biran guverner ne sporim uopšte kvalifikacije guvernera. Što se mene tiče mislim da dobro radi svoj posao, ali način na koji je to rađeno nije sporan samo nama, nego je sporan i nekim drugim institucijama koje nisu u Srbiji.
Takođe, vezano za "Razvojnu banku Vojvodine", mislim da bi to moralo da se posmatra kao ekonomsko pitanje, a ne kao političko. Iz razloga što postoji razlog zašto u Vojvodini treba da postoji razvojna banka. Zato što je tamo pretežno privredna delatnost i način finansiranja poljoprivrede iziskuje izvore sredstava, zato što i prinosi, ročnost plasmana mora da biti prilagođena određenim privrednim granama.
Ukoliko bi se postupilo u skladu sa predlogom bojim se da bi razvojna banka bila brzopleto ukinuta bez ideje koja bi institucija zamenila funkciju onoga što je trebala da radi razvojna banka. Takođe, moram podsetiti da je finansijski sektor u Novom Sadu nekada postojao. Banke koje su tada bile u državnom vlasništvu su brže-bolje privatizovane. Tako da bi danas banka koja bi preuzimala imovinu i obaveze razvojne banke Vojvodine mogla da bude ili Grčka ili italijanska, što nisam siguran da bi u ovom trenutku dalo najbolje rezultate, imajući u vidu kakva je situacija sa finansijskim sektorima u tim zemljama. Tada su te banke privatizovane, dok je "Komercijalna banka" u Beogradu proglašena za stratešku i privatizacija nije sprovedena na takav način. Tada se vodilo isključivo računa o tome da se napuni budžet, a ne šta će biti za četiri-pet godina. Tako da problemi koje imamo danas u finansijskom sektoru nisu stvoreni preko noći, nego je to posledica višegodišnjih poteza raznih vlada.
Sve u svemu, naša poslanička grupa neće glasati za ovaj predlog zakona zato što postoje određena rešenja u zakonu koja su za nas sporna. Takođe, mislim da ono što bi naročito trebalo da se ovde apostrofira je to da ne postoji jasan kriterijum kako će se deliti bespovratna pomoć. Ovde piše da će se bankama, koje preuzimaju sredstva, odnosno obaveze dodeljivati pomoć, ali ne kaže ni kako, ni na bazi kojih kriterijuma, ukoliko je cilj da se u budućnosti smanjuje deficit, odnosno da se aktuelna vlast ponaša fiskalno odgovorno. Mislim da deljenje bespovratne pomoći nije put kojim treba ići, s tim što namera jeste dobra i apsolutno je prioritet bez obzira kako različite stranke gledaju na ovaj problem – sačuvati poverenje u finansijski sistem i depoziti građana bi trebalo da budu apsolutni prioritet bilo kojih rešenja.
Uvažena predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, biću kratak. U ime poslaničke grupe LSV mi smo pozitivno iznenađeni ovakvim predlozima i smatramo da je ovo najzad pozitivan primer, da i neki stručni ljudi moraju da se angažuju na određene poslove i drago mi je da ste vi glas razuma u vašoj stranci, da ne mogu samo po partijskoj liniji da se postavljaju ljudi na rukovodeća mesta, jer kad se ugase reflektori i kad se ugase kamere neko mora nešto i da radi. Naročito u današnje vreme kada smo svedoci tzv. sveopšte diferencijacije gde se ljudi isključivo postavljaju po partijskim linijama, ne uzimajući u obzir njihovu stručnost, što naravno nije dobro, s obzirom da dobar deo stranaka koje danas čine vladajuću koaliciju su veliko vreme provele u opoziciji, tako da sam se lično nadao da će se neka praksa malo promeniti, ali to očigledno nije moguće.
Što se tiče viceguvernera i vas kao guvernera NBS, zaista vam želim puno sreće, s obzirom na probleme sa kojima ćete se suočiti i koji nisu mali. Monetarna politika, naravno, nije samo instrument kojim se smanjuje inflacija ili kojim se reguliše kurs, nego je jedan od instrumenata kojim se generiše rast ekonomske aktivnosti u zemlji, koji je kod nas u padu. Takođe smo svedoci i pada industrijske proizvodnje. Vi imate vrlo ograničene mehanizme kako to možete da postignete, ali želeo bih ukratko samo da se osvrnem na neke od problema, bar koje mi vidimo da su ključni u onome što će morati da se reši. Tu pre svega mislim na finansijski sektor, uveli ste Upravu za kontrolu banaka. Lično mislim da to nije trebalo da se izdvaja u posebnu upravu, ali danas vi imate nekih 30% loših plasmana u aktivi banaka. Neke zemlje su tu lošu ili toksičnu aktivu izvadile iz banaka, dugoročnim obveznicama, ima raznih metoda. Postoje načini kako bi se to moglo restruktruirati, jer praktično trenutno nam je cela privreda blokirana, jer banke nemaju kapacitet da se suoče sa onim što su više problemi realnog sektora, nego što su problemi finansijskog sektora.
Kod nas takođe do sada Narodna banka je onemogućavala trgovinu i lošim i dobrim, sekjuritizacijom kredita, što je isto praksa u nekim drugim zemljama i ne znam zbog čega, kod nas konkretno, nije moglo da se radi, jer je to jedan od mehanizama kako bi rešili postojeće probleme.
Imate takođe problem koji se odnosi na zaduživanje država zato što se bankama danas više isplati da daju kredit državi nego da daju privredi, zato što se država zadužuje po ne konkurentnim stopama u odnosu na ono što privreda može da izdrži. Spremna je praktično da plati bilo kakvu kamatu ukoliko su banke spremne da daju kredit. Mislim, da je to praksa koja bi takođe morala da se analizira, zato što privreda trpi zbog neopisivo velike javne potrošnje i generalno taj problem je nešto što ne znam kako će se rešiti ako deficit nastavi da bude ovoliki koliki je sad, država će i dalje biti primamljivija za banke, u smislu finansiranja, nego što će to biti privreda.
Takođe, u Srbiji jedna od stvari koju ste vi predlagali, ali posle je amandmanom povučeno, da se ovde takođe pribegne nečemu što se zove kvantitativno otpuštanje ili da Narodna banka može da kupuje hartije od vrednosti koje emituje budžet Republike Srbije, to postoji u drugim zemljama, a to je kod nas povučeno, ali da bi to radili kod nas vi recimo nemate tržišta kapitala koja funkcionišu, funkcionišu u nekim drugim zemljama. Ne znam zašto Beograd nije uspeo da se nametne kao finansijski centar makar u regionu. Mi nemamo berzu ni običnih hartija od vrednosti, a kamoli nekih egzotičnijih. Recimo Varšava je uspela da postane finansijski centar i ako pogledate Poljska, za razliku od nekih drugih zemalja se mnogo bolje suočila sa finansijskom krizom, jer kod njih preduzeća mogu da dođu do dodatnog kapitala, gde kod nas moraju isključivo da se obraćaju bankama.
Svojevremeno su pričani hvalospevi o privatizaciji finansijskog sektora i banke su privatizovane stranim bankama, naročito banke u Novom Sadu, dok su ove u Beogradu ostavljene i proglašene za strateške, što je vrlo zanimljivo, ali danas smo svedoci toga da guverner u Atini ili guverner Narodne banke u Austriji ima veći uticaj na to kako će izgledati naš finansijski sektor što je izuzetno veliki problem za aktuelno rukovodstvo Narodne banke. Mislim da je tada učinjena velika greška jer je isključivi cilj privatizacije banaka bio punjenje budžeta, što danas vidimo da se upravo države iz kojih te banke dolaze suočavaju sa krizom, dužničkom krizom, krizom suverenog duga. Mi danas zbog njih imamo problem koji ne znam kako ćete rešiti, ali je veliki problem.
Drago mi je da ste takođe spomenuli kredite u švajcarskim francima, ima 30.000 u švajcarskim francima. Postoje rešenja, konkretno u Mađarskoj i Hrvatskoj gde su građanima dozvoljena refinansiranja tih kredita po kursu po kojima su uzeti. Ne znam da li se kod nas razmišljalo o tako nečemu, ali mislim da bi to bio veoma pozitivan korak, jer građani se jesu svojevremeno zaduživali, jeste postoji nešto što se zove lična odgovornost, ali je kampanja koja je predvodila takvu aktivnost bila dozvoljena od strane Narodne banke i niko nije upozoravao građane na problem koji može da nastane.
Tako da, sve u svemu, želim vam puno sreće i vama i viceguvernerima za koje mislim da su kvalifikovane ličnosti, ali problematika koja je pred vama je više nego kompleksna i ne znam da li ćete uspeti da se sa njom izborite.
Kratko ću se osvrnuti i na DRI. Ne vidim konkretno zašto su menjani članovi DRI, a naročito zašto ih stranke predlažu. Do sada su oni dosta dobro obavljali svoj posao, nije bilo potrebe da se neki članovi menjaju. Ono što bi bilo vrlo korisno da se ne bave produkovanjem afera i da se ne bave "pi ar" aktivnostima, nego da se bave svojim poslom, jer se zna šta je revizija i da ne izlaze iz okvira onog što je državna revizija, jer mislim da je vrlo tanka linija između toga gde oni ulaze u ocenu nekih aktivnosti, konkretno državnih organa koji možda nisu u delokrugu njihovog rada. Po meni, to ne bi trebalo da budu ljudi koji su predloženi od strane stranaka, nego da budu isključivo stručni ljudi, što mislim da su do sada i bili. Mi konkretno nismo davali predlog da se neko od naših članova postavlja na mesto DRI.
Tako da konkretno predlog kandidata viceguvernera podržavamo, a što se tiče DRI, protiv smo toga da se menja stari sastav. Zahvaljujem.
Uvažena predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, osvrnuo bih se ukratko na ove predložene izmene Zakona o budžetu i o budžetskom sistemu. U poslednje vreme u javnosti dosta toga čujemo o deficitu u nominalnom iznosu i on je vrlo zgodan za demagoške rasprave i polemike ako se gleda sam za sebe, ali po meni on je više odraz ukupnog ekonomskog stanja, kao i instrument ekonomske politike koja može da koristi i budžet i  budžetski deficit da bi, recimo, pospešila rast, što je u Srbiji preko potrebno.
Kao što je svima dobro poznato, a najviše građanima Srbije, mi se danas sve više suočavamo sa, ne samo recesijom, nego depresijom. Ovde ne samo da smo čuli obrazloženja o budžetu i budžetskom sistemu, nego i neke nacrte buduće ekonomske politike, koju ćemo u mandatu ove vlade biti u mogućnosti da analiziramo. Kada analiziramo budžet i budžetski sistem, takođe možemo zaključiti kakav je odnos centralne vlasti prema nižim nivoima vlasti, kao i analizirati ukupnu organizaciju društvenog sistema.
Ovde smo čuli u više navrata da je poljoprivreda prepoznata kao velika šansa. To mi je drago, naročito za nas koji dolazimo iz Vojvodine. Drago nam je i da su povećani izdaci za poljoprivredu, s obzirom na sušu i na sve ostalo, ali zabrinjavajuće je da je jedna od prvih mera Vlade, koja je doneta u ovom mandatu, upravo bila zabrana izvoza određenih poljoprivrednih proizvoda koji su iz nekog meni nepoznatog razloga proglašeni za strateške, što u cilju možda ima to da ti poljoprivredni proizvodi budu jeftiniji. Naravno, desiće se sledeće, da će preko leđa poljoprivrednika, konkretno najviše u Vojvodini gde se te kulture i uzgajaju, doći do toga da će cene pasti i da će otkupljivači jedini napraviti profit, jer će te iste proizvode izvesti kada se zabrana ukloni. S jedne strane imamo neke pozitivne naznake da će poljoprivreda konačno biti nešto što će se razvijati, a sa druge strane konkretno od Ministarstva trgovine imamo predlog koji je upravo suprotan onome što se ovde želi postići aktuelnim predlogom budžeta.
Takođe, drago nam je da su ovde podržani projekti kao što su "Bor" i "Zastava", koji su izuzetno pozitivni, ali u Vojvodini ne vidimo velike razvojne projekte poput ovih. Konkretno, dolazim iz lokalne samouprave čija bi ekonomija mogla da se uporedi sa ekonomijom, recimo, Černobila, pošto tamo više ništa nije u funkciji. Nekad smo imali fabriku šećera, fabriku ventila, "Mitros" koja je bila jedna od većih klanica i PIK "Sirmijum", to su sve bili veliki izvoznici i proizvođači, a danas to više ništa ne funkcioniše. Razlozi propasti tih velikih privrednih sistema su više, po meni, vezani za neke devedesete godine, kada je sprovedena prava privatizacija, kada je uništena supstanca tih preduzeća. Danas vi u lokalnim samoupravama imate ljude koji sede i jedino što mogu da učine po pitanju rešavanja tih problema je da obijaju pragove po Beogradu i da mole ministre za neku pomoć. Da li se ta imovina danas može staviti u neku funkciju privrednog razvoja, to je veliko pitanje, ali nešto sa čim će i ova i mnoge druge vlade morati da se pozabave.
Mi smo danas daleko od mogućnosti da kao neke druge zemlje imamo velike prehrambene konglomerate, po uzoru na, recimo, "Nestle" ili "Podravku" koja je tu u komšiluku, koji su ne samo veliki izvoznici i preduzeća koja zapošljavaju veliki broj ljudi, nego su građani takođe u mogućnosti da na nekim berzama kupe akcije i ulože svoju štednju. Takva mogućnost kod nas ne postoji, zato što naša berza ne funkcioniše.
Danas slušamo da su svi postali veliki eksperti za bankarski sistem. Problemi u bankarskom sektoru su mnogostruki, ali su vezani za ono što se dešava u realnom sektoru. Vi danas imate banke koje imaju ogromnu toksičnu aktivu u svojim bilansima, koju u drugim zemljama su vlade uspešno izvadile u posebne entitete i odblokirale privredu koja kod nas ne samo da nije u stanju, nego je potkapitalizovana, da tako kažem.
Već sam spominjao da, takođe, imamo i regresivan poreski sistem, koji najveće stope poreza nameće upravo onima koji najmanje imaju, jer u Srbiji što više zarađujete manja je stopa poreza, a što manje zarađujete ona je veća, tako da ne vidim kako može da se sistem javnih finansija dovede u red, kada neko ko zarađuje 10.000 dinara plaća više procentualno od onoga ko zarađuje više desetina hiljada eura.
Mi smo predložili u nekoliko navrata da se, recimo, ugledamo na iskustva nekih drugih zemalja, tako da bi se građanima omogućilo da kamate koje plaćaju po osnovu kredita budu odbitna stavka za plaćanje poreza na dohodak građana i nekih drugih poreza, kao što je mogućnost u drugim zemljama.
Takođe, imate temu koja se odnosi na poreze i doprinose. Izuzetno nepovoljan režim obračuna poreza i doprinosa u odnosu na zarade dovodi do toga da velika većina ljudi u ovoj zemlji je upravo prijavljena na minimalna primanja. Više poslanika, a mislim da je i stručna javnost pokušavala da utiče na prošlu i ovu vladu da se porezi i doprinosi smanje, jer bi se time proširila osnovica, te samim tim i povećali prihodi, ali do toga nije došlo.
Sve su to neke od tema koje su u ukupnoj analizi ekonomske situacije, po meni, moguće kako bi se samim tim i sistem javnih finansija doveo u red, ali ono što je nama naročito sporno, to je sistem subvencija koji nije regulisan posebnim zakonom. Subvencije bi morale da se dele na osnovu nekakvih kriterijuma, odnosno da postoji tačna i jasna analiza kome, zašto i kako se dele subvencije. Po regionalnom karakteru, po tipu toga da ministarstvo zna da li ulaže u određene industrije, s kojim ciljem, razlogom itd. Za sada se to radi dosta proizvoljno i arbitrarno i vidim da se u ovom predlogu budžeta čak iznosi subvencija i povećavaju.
Takođe, ono što je sporno za nas u ovom predlogu je kontinuirano subvencionisanje "Srbijagasa", iz razloga ne zato što je problem u JP "Srbijagas", nego zato što mi plaćamo veću cenu gasa koju plaćaju neke druge zemlje koje nemaju takve aranžmane, o kojima su pričani hvalospevi. Svedoci smo i toga da smo poklonili bukvalno NIS, da južnog toga nema, a da plaćamo gas po toni više nego, recimo, Nemačka ili Italija, koje nisu svoje naftne industrije poklonile Rusima. Mislim da milijarda evra ili više, godišnje koliko se izdvaja za subvencionisanje takođe velikih neplatiša, jer nije da građani ne plaćaju gas, nego ne plaćaju veliki posrnuli giganti koji se i dan danas subvencionišu, i ovo je jedan od načina kako se oni subvencionišu, tako da je to sistemski problem koji bi morao da se reši, inače će konstantno biti rupa u budžetu.
Generalno gasifikacija Srbije nije nešto što je otkriveno skoro. Još pedesetih i šezdesetih godina su ljudi imali dilemu da li da krenu intenzivniju gasifikaciju ili više da razvijaju domaći energetski sektor. Ali, sa uvozom gaza toliko platno-bilansno se negativno zadužujemo u odnosu na Rusku Federaciju, tada Sovjetski savez, da ne postoji ni jedna vrsta robe ili usluga koju mi možemo izvesti, a koja bi dovela do toga da smanjimo trgovinski deficit. I ako se to nastavi ovim tempom kojim se sada dešava, imaćemo jedino izvesno to, da ćemo biti u dužničkom ropstvu prema Ruskoj Federaciji, što je možda nekima i u cilju, konkretno onima koji su bili zagovornici tog gasnog aranžmana.
Poslednje veliko pitanje, ali koje je za nas definitivno najvažnije je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu, a koji se odnosi na transferna sredstva prema AP Vojvodini. Za nas je prvo i pre svega ovakav predlog neustavan, zato što nije u skladu sa članom 184. Ustava Republike Srbije, koji kaže – da budžet AP Vojvodine mora iznositi najmanje 7% republičkog budžeta. Ovakvim predlogom da se samo poreski prihodi uzimaju u obzir, osnovica je smanjena i ona iznosi nekih 700 milijardi, umesto hiljadu i 18 milijardi koliko je ukupan budžet. Ne vidim ni jedan član u Ustavu koji kaže da se 7% odnosi na poreske prihode, odnosno na poreske rashode nego se odnosi na ukupan budžet.
Mi u Vojvodini svaki put, i ne samo mi iz Lige socijaldemokrata Vojvodine, nego i iz drugih stranaka, kad god se govori o budžetu, o rebalansu budžeta, ispada da moramo da prosimo, da molimo, kao da igramo neku partiju pokera, pa sada se varamo, da li u to ulaze i transferna sredstva, da li ulaze sredstva za kapitalni investicije, šta sve ulazi u tih 7%. Po nama to nije način na koji bi trebali da se odnosimo prema nečemu što je jasno definisano u Ustavu Republike Srbije.
U smislu toga, stav naše poslaničke grupe je takav, da dokle god se ne donese zakon o finansiranju nadležnosti AP Vojvodina, što je takođe precizirano u Ustavu, mi nećemo glasati ni za ovaj rebalans budžeta, ni za naredne budžete, ma koja Vlada ih bude predlagala. Ne pada nam na pamet više da molimo bilo koga da nam proizvoljno i slobodno tumači ono što je jasno definisano u Ustavu i da mi sada više poštujemo taj Ustav, s obzirom da on na teritoriji AP Vojvodina na kraju, krajeva nije ni dobio većinu.
Za ovaj predlog ne možemo glasati, bez obzira na to što neki elementi ovog zakona i Predloga zakona su pozitivno. Konkretno, u smislu izdvajanja za poljoprivredu itd. Mislimo da u celini za nas, bar za poslanike koji dolaze iz Vojvodine nije nešto što bi trebali da prihvatimo. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospodine predsedniče.
Dame i gospodo narodni poslanici, imam pitanje za gospodina ministra Kneževića. Žao mi je što ministar Ljajić nije prisutan, s obzirom da je tematika koja se vezuje za trgovinu, ali radi se o sledećem. U javnosti je dosta neopaženo prošlo, ali doneta je uredba o privremenom kvantitativnom ograničenju izvoza za određene vrste robe, odnosno tiče se soje, suncokreta i šećerne repe. Moje pitanje bi bilo u smislu toga – koje je mišljenje Ministarstva poljoprivrede vezano za to, s obzirom da je ovo par ekselans pitanje koje tretira upravo resor poljoprivrede, ne vidim u čijem konkretno interesu je ova uredba doneta, osim ako nije u interesu krupnog kapitala, odnosno onih koji otkupljuju te poljoprivredne proizvode, ili se možda tiče toga da treba da se čuva neki socijalni mir. U svakom slučaju, mera je nešto što je relikt davno prošlih vremena. Ne vidim zbog čega bi se na štetu, konkretno poljoprivrednika u Vojvodini, odakle dolazim, sprovodile mere. Nije problem da se poljoprivreda stimuliše, ali je problem kada recimo želimo da vojvođanski seljak one koji žive u gradu i koji žele da dođu do namirnica možda jeftinije.
Sve u svemu, želeo bih samo pojašnjenje od gospodina Kneževića na temu ove uredbe. Hvala.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, zahvaljujem što ste mi dali reč. Danas smo pokušali da učestvujemo u diskusiji i na Odboru za finansije, ali nekoliko puta smo pokušavali da se javimo, što nismo uspeli. Nadam se da to nije neka nova praksa da opozicija ne može da govori na odborima, kad već ne može da ima predsednike, ne bi bilo dobro za dalji rad i razvoj parlamentarizma.
Žao mi je što gospodin ministar nije tu da nas sve sasluša. Mi jesmo iz lige, ali očigledno nismo iz "Lige šampiona". Onda to nije dovoljno da bi on ostao da čuje. Mada, možda se kladio, pošto analiza projekcija igara na sreću mu izgleda ide dobro, pa bi to bio još jedan od načina da se parafiskalno napuni ovaj budžet.
Vratio bih se malo na temu, a to je set ovih zakona koji je predložen, pošto mislim da je diskusija otišla u pogrešnom pravcu. Naravno, ovo je samo vrh ledenog brega u odnosu na ono što je predloženo konkretno od NALED i USAID koji su uradili dobar posao i predložili gomilu izmene u tzv. giljotini propisa, ali nije po nama dovoljno za ono što bi tek trebalo da se uradi i što bi eventualno dalo neke efekte koji su preko potrebni da bi stimulisali privredu i da bi pospešili rast i razvoj.
Kao što znate, a mislim da to i šira javnost vrlo dobro zna, problemi naše ekonomije nisu samo parafiskalni nameti, nego je činjenica da danas imamo depresiju ili tzv. recesiju, odnosno pad društvenog proizvoda, tako da stimulacija rasta, odnosno ekspanzionistička monetarna i fiskalna politika su nešto što se svuda u svetu danas koristi.
Podizanje PDV od 11%, koliko će građani više plaćati, je jedna od mera da se smanji budžetski deficit, ali ono što po nama nije niko ovde, bar od predstavnika predlagača, mnogo spominjao, to je rashodna strana budžeta i činjenica da nisu po nama problem parafiskalni nameti, nego paranormalna javna potrošnja, naročito u nekim delovima koji se tiču transfera nižim nivoima, odnosno lokalnim samoupravama i subvencijama, ali o tome ćemo diskutovati kada bude reči sutra o budžetu.
PDV je inače porez na dodatu vrednost, što znači da može biti i 20 i 30 i 40% ako nema dodate vrednosti. To sam spominjao u jednom od ranijih izlaganja, a to je da mi jednostavno imamo industrijsku proizvodnju na nivou osamdesetih godina i niko ne želi da kupi ništa što mi proizvodimo. To je strukturni problem ekonomije koji će po meni biti nešto sa čim će se suočiti ova vlada, a mislim da će i neka sledeća.
Reforma poreskog sistema i poreske uprave, drago mi je da se to konačno otvorilo kao tema. Jedna smo od retkih zemalja koja ima regresivnu poresku stopu, što u praksi znači to da što manje zarađujete – veća je stopa, što više zarađujete – manja je stopa.
PDV je inače najnepravedniji način oporezivanja, jer je stopa ista i za onog koji ima mesečne prihode od 10 hiljada dinara i za onog koji ima mesečne prihode od 10 hiljada evra. Uređenje na tom planu da se, pošto se govorilo i u ekspozeu premijera i u više navrata o socijalnoj pravdi, mislim da bi ispravka načina oporezivanja, konkretno, dohotka građana bila jedna od prvih stvari koje bi morale da se analiziraju, jer ljudi koji imaju najniža primanja su oporezovani sa najvećom stopom.
Jedna od mera ovde je i odlaganje plaćanja PDV. Po nama je to više neki način da se možda u budućnosti reformiše Poreska uprava iz razloga što i danas ako ste u pretplati sa PDV, konkretno pitajte ljude iz privrede, i ako taj PDV potražujete nazad, ne da ga nećete dobiti, nego ćete dobiti kontrolu Poreske uprave koja će vam zaračunati toliko kazni da vam se ne isplati uopšte potražujete taj PDV. Ova mera je sama po sebi dobra, postoji i u nekim drugim zemljama, ali nije ključ problema.
Ono što je takođe važno da sagledamo u smislu paketa ovih zakona je odnos centralne vlasti i lokalne samouprave. Ovde se sada ukidaju ponovo neki izvorni prihodi lokalnih samouprava, iako je pre samo godinu dana donesen čuveni Zakon o finansiranju lokalnih samouprava koji je tada napravio rupu u budžetu, odnosno MMF je pravio problem oko toga, jer je budžet Republike Srbije imao troškove veće za neke 42 milijarde dinara, kao što je kolega već pomenuo, tako da se sada ponovo centralizuju prihodi fiskalni.
Kako saznajemo od predstavnika predlagača, vršiće se monitoring trošenja sredstava na nižim nivoima vlasti, naročito u domenu zarada u lokalnim samoupravama. Ne vidimo kako je to dobro ako u budućnosti želimo da prenesemo neka ovlašćenja i decentralizujemo Srbiju. Nekad, ja se toga ne sećam, malo sam mlađi, ali možda ima nekih kolega starijih, uprave prihoda su bile na nivou opština, dalje su se plaćali izdaci višim nivoima vlasti. Sada je to obrnuto, uvedena je Republička uprava javnih prihoda i mislim da tome sada već ima 20 godina, pa se onda transferna sredstva slivaju od gore na dole, što je po nama pogrešno, ukoliko je suštinska decentralizacija uopšte nekom danas bitna, u predizbornoj kampanji smo čuli da jeste, ali takođe je jedna od važnih tema koju mislim da bi Ministarstvo finansija moralo da analizira.
Postoji nekoliko rešenja koja su možda nastala, odnosno poboljšala bi ovakav paket mera. Zakon o taksama je sigurno dobar predlog, neko ga je ovde predložio. Takođe, Zakon o subvencijama bi bio dobra mera, zato što se oni sada dele bez ikakvih kriterijuma i potpuno arbitrarno.
Smanjenje poreza i doprinosa, o tome se već diskutovalo, vrlo je jasno da, ukoliko bi došlo do rasterećenja privrede u smislu smanjenja poreza i doprinosa, osnovica za naplatu tog poreza bi se povećala. S obzirom da je pola Srbije danas prijavljeno na minimalac, i onda se deo plata isplaćuje na crno, to svi znaju, iz razloga što su opterećenja ogromna, samim tim, zaposleni u tim firmama nisu ni kreditno sposobna. To čini veliki niz problema. Bilo je predloga sa više strana da se porezi i doprinosi na zarade smanje, ali za sada ne čujem od predstavnika predlagača da se to uopšte razmatra.
Ukidanje šume propisa, to naravno, ali ono što postoji u drugim zemljama kao poreska olakšica, a nisam čuo da je to neko kod nas predlagao, to je da se kamata koju građani plaćaju po bilo kom osnovu, recimo, bankama, znam da je tako u SAD i možda nekim drugim zemljama, je odbitna stavka za osnovicu naplate poreza na dohodak građana i za neke druge poreze.
Preduzećima je kamata odbitna stavka zato što je stavka u bilansu uspeha, te samim tim, za taj iznos se umanjuje osnovica koja se oporezuje.
To bi bio vrlo konkretan predlog, ne znam da li ga je iko ikad analizirao, ali građani danas plaćaju enormne kamate po osnovama i stambenih kredita i mnogih drugih. Ovo bi u mnogome olakšalo situaciju i pospešilo potrošnju. Bilo bi izuzetno važno da se uvažava mišljenje Fiskalnog saveta kod ovakvih zakona. Ovde se to selektivno čini. Danas smo na Odboru za finansije čuli da su oni imali više zamerki na ovakav predlog zakona, ali neki su uvaženi a neki nisu. Mislim da je važno da taj savet vrši svoju ulogu, a ne da se obesmisli njegovo postojanje.
Sve u svemu, suštinska decentralizacija, racionalizacija i profesionalizacija javne uprave mora da bude neki krajnji cilj da bi imali situaciju da se privreda rastereti i parafiskalnih i fiskalnih nameta. Do tada ćemo po meni imati demagogiju i dalju beogradizaciju ekonomskog sistema i Srbija će biti zemlja uplatnica, šaltera i formulara. Normalno je da će i strani investitori, da ne pričamo o domaćim, uvek imati problem s tim. Za dve-tri godine ćemo pričati istu priču, a tada neće za sve moći da se krivi Mirko Cvetković, nego će morati neki problemi da se rešavaju.
Liga Socijaldemokrata Vojvodine neće glasati za ovaj set zakona zato što mislimo da su površni i više kozmetičke prirode. Ne vidimo precizno koji je neki ekonomski pravac kojim ova vlada ide. Sutra kada bude rasprava o budžetu, mislim da ćemo imati šta da kažemo i na te teme. Ovde je bilo mnogo diskusija i o deficitu i o nekim drugim stvarima koje sada konkretno uopšte nisu tema, ali ćemo o tome malo više sutra. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine predsedniče.

Dame i gospodo narodni poslanici, mi smo takođe predložili brisanje člana 3. u kome se predviđa formiranje uprave za nadzor nad finansijskim institucijama, iz razloga što Narodna banka već vrši nadzor nad finansijskim institucijama. Ne vidimo zbog čega bi to trebalo da se izmešta u posebnu organizacionu jedinicu, naročito ne u situaciji kao što je današnja, gde u finansijskom sektoru imate izuzetno veliku krizu sa 30% loših plasmana u aktivi banaka i kada strane banke beže iz Srbije. Mislim da nije trenutak da eksperimentišemo sa nadzorom nad finansijskim institucijama.

Takvo rešenje postoji u Crnoj Gori. Ne znam zbog čega se predlagač baš odlučio na rešenje koje je u susednoj Crnoj Gori. Mislim da to, uz dužno poštovanje, nije baš meka finansijskih institucija. Postoje neka druga rešenja. Takođe, nije preciziran detaljno ni delokrug aktivnosti ove uprave, tako da mislim da jednostavno predlog nije nešto što bi mi trebali da podržimo. Toliko, hvala.
Uvažena predsedavajuća i gospodo narodni poslanici, naš amandman se odnosi na to da odredbe člana 20. koje se primenjuju na guvernera bi po nama trebalo i da se primenjuju na viceguvernera, s obzirom na važnost u Narodnoj banci, u Izvršnom odboru.

Ovde, koliko vidim, odredbe člana 20. u stavovima 3. i 4. govore o tome da guverner ne može imati akcije, hartije od vrednosti itd, i više govori o sukobu interesa, dok po meni stavovi 1. i 2. člana 20. su takođe važni, jer govore o tome da guverner, a po nama i viceguverneri ne bi smeli imati konflikt interesa u smislu toga da mogu biti članovi upravnih odbora, političkih stranaka, nadzornih odbora itd. Mislim da bi ti stavovi morali da se odnose i na tzv. direktora Uprave za nadzor, zato što je to jedna sigurna, ovde vidimo i čujemo, od funkcija koja će biti možda važnija od funkcije samog guvernera. Hvala.
Zahvaljujem. Takođe, u povodu člana 10. dali smo amandman da se briše. Iz istog razloga koji su već obrazložile neke kolege, ponovo se vraćamo na to, sa tom tzv. upravom za kontrolu nad finansijskim institucijama se funkcija kontrole praktično izmešta iz ruku guvernera, naročito imajući u vidu da direktora te uprave predlaže Odbor za finansije, što mi nije jasno iz kojih razloga, sa obzirom da je to vrlo usko stručna funkcija koju bi upravo trebao da vrši sam  guverner. Generalno, u svetu je trend da se te funkcije, u vreme svetske ekonomske krize, upravo sve više centralizuju unutar Narodne banke i prve su na listi prioriteta guvernera.

Mislim da se stvaranjem ove uprave formira, na neki način, neki novi kvazi SDK. Ne vidim šta će to dobro da donese finansijskom sektoru. Pre šest, sedam godina, kada su se naveliko uzimali krediti, pričali su se hvalospevi o privatizaciji finansijskog sektora banaka itd, da bi danas došli u situaciju da praktično imamo velike probleme, jer ni građani ni privreda ne mogu da vraćaju kredite koje su tad uzimali, a sada se optužuje upravo taj isti finansijski sektor, da su maltene sve stranke krive zato što u zemlji imamo makro-ekonomske probleme koji su više strukturne prirode i nemaju mnogo veze sa tim.

Mislim da uvođenje nove uprave je samo jedna od aktivnosti u nizu, da kad god treba da se suočimo sa nekim novim problemima, u Beogradu se formira neka nova uprava, agencija, direkcija, gde se zapošljava stotine hiljada nekih činovnika i birokrata, koji onda, primajući velike plate, natenane godinama prožimaju te probleme i pokušavaju da ih reše, u velikoj meri neuspešno. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, u ime Lige socijal-demokrata Vojvodine bi se uključio u diskusiju.

Ne dovodeći u pitanje aktuelni trenutak u kome se nalazi ekonomija naše zemlje i ne sumnjajući u iskrene namere i nestrpljenje predlagača da u što kraćem roku se suoči sa problemima, sa kojima se suočavaju naša ekonomija, privreda i građani, želimo samo na kratko da se osvrnemo na ovaj zakonski predlog koji je, po nama, izuzetno važan za budućnost i sadašnjost naše zemlje.

Kao što svi dobro znamo, monetarna stabilnost je prioritet svake vlade svuda u svetu. Te zemlje sa uređenim političkim sistemima imaju vrlo dobro organizovane centralne banke. Uloga centralne banke, koja se kod nas naziva Narodna banka je očuvanje vrednosti domaće valute, ali i očuvanje stabilnosti finansijskog sektora. U tom smislu, ne treba posebno naglašavati važnost, naročito danas u uslovima svetske ekonomske krize kada je i u zemljama sa mnogo dužom kapitalističkom tradicijom funkcija i uloga Narodne banke izuzetna. Upravo se zato, iz razloga koji su prepoznati analizama nekih vremena kada je ekonomski slom bio mnogo veći nego danas, konkretno u Americi, to je doba recesije i velike depresije, shvaćeno je da je uloga centralne banke, tj. monetarne politike, upravo i dovela do toga da i realni sektor pretrpi ozbiljne posledice.

Ne bih, apriori, da budem negativan u tom kontekstu, ali mislim da ne treba podsećati našu javnost na iskustva iz devedesetih godina kada smo imali najveću inflaciju od kada su Feničani izmislili novac. Znamo da su ljudi tada izgubili životnu štednju, izgubili plate, izgubili penzije, preduzeće izgubilo supstancu. Teško je zamislivo da je to urađeno namerno od strane ljudi koji su tada kreirali monetarnu politiku, ali mislim da jednostavno njihovo razumevanje pojmova novčane mase, kamatne stope, deviznih rezervi i same funkcije Narodne banke nije bilo adekvatno, dovelo je do posledica koje manje-više znamo.

Od 5. oktobra 2000. godine pa do danas, mnoge kritike mogu se izreći na račun mnogih vlada i političkih stranaka, ali mislim da se možemo složiti da smo manje-više imali stabilnu monetarnu politiku u odnosu na devedesete. To je dovelo do toga da smo konačno dobili i konvertibilnu domaću valutu. Nezavisnost Narodne banke u velikoj meri omogućila je to da dinar ponovo postane platežno sredstvo, koje ne gubi vrednost iz sata u sat, ili za dan, kao što smo toga bili svedoci.

Postoje razlozi koji su očigledni i koje su prihvatili kreatori političkog sistema u modernom svetu zbog kojih centralne banke moraju biti nezavisne od dnevno - političkih uticaja. Na kraju krajeva, slogan jedne od stranaka koje danas čine vladajuću većinu je bio "Stručnost ispred politike" na izborima pretposlednjim, čini mi se, i slučaju Narodne banke mislim da je to izuzetno primenjivo.

Sve ovo apostrofiram iz razloga što ne vidimo razlog zbog koga se ovaj zakon donosi po hitnom postupku. Neka obrazloženja smo čuli od strane predlagača i na Odboru za finansije. Sa nekima se čak i možemo složiti, ali iz teksta predloga možemo samo da nagađamo šta je stvarno intencija predloga ovog zakona. Sublimiraću to u tri tačke – to je upravljanje deviznim rezervama, mogućnost zaduživanja budžeta kod Narodne banke, mada sam dobio uveravanja da će se to amandmanom rešiti, mi smo podneli amandman takođe na tu temu, ali mislim da će to i vladajuća većina da ukloni, i naravno sam način izbora rukovodioca u Narodnoj banci.

Naravno da je monetarna politika, samim tim Narodna banka je stub i temelj svake ekonomije. Premijer je u svom ekspozeu vrlo opširno govorio o temeljima i stubovima i u tom smislu pravim analogiju, da upravo Narodna banka jeste temelj bilo koje ozbiljne ekonomske politike. Stvarno nema potrebe da ponovo plaćamo cenu i vraćamo se u neka vremena kada smo već imali takva iskustva. Generacije već plaćaju greške koje su ušle u antologiju svetske ekonomske istorije. Mi u Vojvodini najbolje znamo cenu tih grešaka iz vremena kad su slabosti monetarnog sistema i, da kažem, nesnalaženje tadašnjih kreatora vizije raznih preporoda, doveli do toga da smo od razvijenosti, recimo, tada Slovenije, došli do toga da smo danas nepresušni izvor jeftine radne snage i još jeftinijih poljoprivrednih proizvoda. Monetarna politika devedesetih je u velikoj meri uticala na ono što imamo danas.

Bez obzira da li dolazim iz stranke koja je u opoziciji ili koja čini vladajuću većinu, mislim da bi sa mnogo većom odgovornošću morali da pristupimo temi kao što je Narodna banka i da makar na neki način pokušamo da postižemo konsenzus oko tako važnih tema. Kao što sam već rekao, iskustva iz sveta su takva da se ide na maksimalnu profesionalizaciju određenih institucija i centralnih banaka.

Kriza koja je zadesila finansijski sektor nije samo lokalnog karaktera, nego je svetska ekonomska kriza. Mi smo deo tog sveta, uprkos težnjama mnogih, tako da mislim da bi mogli da se ugledamo na neke prakse koje već postoje u svetu, nema stvarno potrebe da pokušamo da izmišljamo toplu vodu.

Znam da među predlagačima ima izuzetno stručnih ljudi koji dobro razumeju ulogu Narodne banke i monetarne politike. Znaju da ono što danas čujemo vezano za Narodnu banku i problemi koje je navodno stvorila, više spadaju u domen demagogije, nego ekonomije.

Naša je obaveza ovde da se nikad ne služimo demagogijom, tako da bi trebali da objasnimo javnosti i kažemo im ono što treba da znaju, a ne ono što žele da čuju. U tom smislu, javnost mora znati da dugoročni kurs dinara, iako se time izuzetno spekuliše, i zgodno je za medijske prezentacije, jer su odjednom svi postali ekonomisti, dugoročni kurs dinara nije proizvod samovolje nekoga ko vodi Narodnu banku. To je odraz činjenice da smo mi danas na nivou industrijske proizvodnje iz 1989. godine, da uvozimo više nego što izvozimo i da imamo visok nivo javne potrošnje. Drugim rečima mi ne proizvodimo ništa što neko želi da kupi ni po jednoj ceni, tako da potražnja za dinarima je uvek manja od ponude. Tu bih se složio u nekoj meri sa kolegom da postoji izravnavanje platnog bilansa putem doznaka, ali te doznake neće večito trajati, osim ako ne nameravamo da večno izvozimo radnu snagu, što mislim da demografija neće dozvoliti, jer svake godine više ljudi u Srbiji umre nego što se rodi.

Ne postoji Narodna banka na svetu koja može da brani kurs zemlje, kada su svi makroekonomski pokazatelji negativni. Mislim da predstavnici predlagača znaju da ključ rešenja naših ekonomskih problema nije u Narodnoj banci.

U skladu sa tim, još jednom bih apelovao na razum, da ukoliko postoje tendencije određenih interesnih grupa ili pojedinaca, da se ponovo posegne za primarnom emisijom za deviznim rezervama, kako bi se kratkoročno sanirali neki problemi, da se ljudi koji će u budućnosti voditi NBS odupru takvim zahtevima, jer to može biti pogubno. Nadam se da ovakav predlog zakona neće biti usvojen, jer mislim da je ovo ishitreno rešenje. Imaće dalekosežne posledice po naš ekonomski sistem. U amandmanima smo naveli neke predloge, u kojoj meri bi ovo izmeni.

Ovde smo dobili uveravanja da su ovo samo neke tehničke, manje-više kozmetičke promene. Ja se sa tim ne slažem. Koga zmija ujede i guštera se plaši, a nas su zmije ujedale deset godina, tako da mislim da je tema NBS nešto što zaslužuje, u najmanju ruku, malo širu javnu raspravu i određena mišljenja od strane stručne javnosti. Zahvaljujem.
Gospodine predsedniče, mi smo predložili da se Ministarstvo saobraćaja spoji sa Ministarstvom građevinarstva i urbanizma i da mu se pridodaju nadležnosti u oblasti prostornog planiranja, s tim što u ovakvom sastavu, kakav je dao predlagač, po nama, nadležnosti nekoliko ministarstava se preklapaju. Pored toga što je na nelogičan način spojeno, recimo, telekomunikacije i spoljna i unutrašnja trgovina, nepotrebno se razdvajaju nadležnosti koje moraju biti u jednom ministarstvu.       
Svi znamo vrlo dobro da infrastruktura u Srbiji nije na najvišem nivou i sigurno je jedan od glavnih preduslova za bilo kakav privredni razvoj. Ukoliko u naredne četiri godine Vlada želi da razvija privredu, siguran sam da će prvo i pre svega morati da razvije infrastrukturu. Nema potrebe da, ukoliko neko želi da u Srbiji gradi fabrike i puteve, ne daj Bože neku hidroelektranu, mora da obija pragove deset ministarstava i traži desetine dozvola, a mislim da objedinjavanjem, makar ove četiri nadležnosti, te stvari bi se umnogome smanjile. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine predsedniče.
Vrlo kratko, smatramo da nauka i prosveta treba da se odvoji od tehnološkog razvoja koji smo mi ovim amandmanom pripojili telekomunikacijama. Ko god prati generalno razvoj telekomunikacija, zna da je to jedan od najvećih prioriteta i spada u domen tehnološkog razvoja.
Takođe, pronašli smo da Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja se bavi nečim što se zove tehno preduzetništvo. Pokušavam već danima da nađem šta znači tehno preduzetništvo, pa bih samo želeo da mi neko pojasni čime se tačno bavi Ministarstvo. Da li to znači da je to neko ko voli tehno muziku pa je preduzetnik ili nešto slično tome? Stvarno ne znam šta je tehno preduzetništvo. Toliko, zahvaljujem.