Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nenad Konstantinović

Nenad Konstantinović

Socijaldemokratska stranka

Govori

Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa SDS predlaže da se uvedu planovi integriteta za političke stranke, zato što je važno boriti se protiv korupcije na pravi i sistemski način, zato što je važno preventivno delovati protiv korupcije. Mislim da kada bi uradili anketu, a takvih anketa ima, građani misle da su političke stranke najkorumpiranije u ovom društvu.
Mi koji sedimo ovde tražimo da državni organi uvedu planove integriteta, a ne želite da političke stranke uvedu planove integriteta. Zašto ne odgovara SNS-u da se uvedu planovi integriteta u političke stranke, da se tačno označi koja su to tačke korupcije u jednoj političkoj stranci i kako da se otkloni mogućnost za korupciju političkoj stranci?
Većina vas koji sedite u ovoj sali proveli su godine u političkim strankama i formirali svoje stavove u tim političkim strankama. Pa, valjda je važno da se političari koji posle zauzimaju razne državne funkcije formiraju na način da vode računa i o etičnosti i o moralu, a da im bude i usađeno u vaspitanju da ne treba da budu korumpirani i podložni korupciji.
Molim vas da delujemo stvarno sistemski preventivno protiv korupcije, a ne da imamo svaki dan na televiziji neke lažne optužnice i lažne istrage koje nikada na kraju ne dovedu do krivičnih presuda protiv tih navodnih učinioca. Imali smo rezač jedan, rezač dva, niko nije optužen, a kamoli osuđen. Dakle, to je lažna borba protiv korupcije.
Hajde, da krenemo od nas samih i od političkih stranaka u kojima svi sedimo i da napravimo jedan mehanizam koji će nam pomoći da se borimo protiv korupcije. Molim vas da stavite ovo na dnevni red i da raspravljamo o tome. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, mi od marta meseca prošle godine do danas nismo imali više od tri zakona u ovoj Skupštini.
Zašto sedam meseci Vlada Republike Srbije ne predlaže ništa? Ako nemate šta da predložite i ako mislite da je sve u ovoj zemlji dobro i uređeno, pa zato ne predlažete zakone. Zašto ste onda protiv toga da raspravljamo o zakonima koji predlaže opozicija? Više od 50 zakona ste čuli i čuli obrazloženja pregleda tih zakona i ne želite da raspravljate ni o čemu. Raspravljali smo prošle nedelje o dva člana, pretprošle nedelje o dva člana, a i danas po hitnom postupku ulazi zakon valjda da bi ove nedelje imali šta da radimo inače ne bi radili ništa ni u oktobru, kao što nismo radili ništa ni u septembru, ni pre avgusta meseca.
Predložio sam izmene zakona o porezu na imovinu, 300% je podignut porez na imovinu od 2013. godine. Građani to ne mogu da plate. U isto vreme kada je podignut 300% porez na imovinu, povećana je struja, uvedena akciza, smanjene su plate zaposlenima u javnom sektoru, smanjene su penzije, građani ne mogu da plaćaju taj porez. Nemojte da mislite da mogu da prodaju svoje stanove i kuće da se sele negde gde je jeftinije i gde je porez manji, jer ne mogu. Ne mogu jer nema ko da kupi njihove stanove i kuće. Nemojte da menjamo demografsku strukturu u Srbiji i u Beogradu tako što ćemo nekome dići 300% poreza dve ili tri godine, porez mora da bude predvidiv. On može da bude do 7% godišnje da se povećava da bi ljudi mogli da planiraju.
Ovim zakonom predlažem da se ne plaća porez do 25 kvadrata po članu porodičnog domaćinstva. Ustavno je pravo da možete da živite u svom stanu, nije luksuz kad četvoročlana porodica živi u stanu od 70 kvadrata i na to ne treba da plaća porez. Neko ko živi u mnogo više kvadrata, neko ko je sam živi u 100 kvadrata, slažem se treba da plaća porez na imovinu, treba da plaća i na drugi stan i na treći stan, ali hajde da se dogovorimo do 25 kvadrata porez na imovinu se ne plaća. Imate više generacija da žive zajedno, pa nije luksuz što su i deda i baba i mama i tata i deca svi u trosobnom stanu u zgradi na Novom Beogradu, ti ljudi treba da plaćaju porez i do 100 hiljada dinara godišnje. Odakle će to da plate?
Hajde da uradimo nešto za građane svi zajedno. Zašto SNS to sprečava? Hvala vam.
Poštovani potpredsedniče parlamenta, dame i gospodo narodni poslanici, poštovana ministarko, predstavnici ministarstva, predstavnici predlagača, Zakon o plovidbi i lukama na unutrašnjim vodama je već jednom menjan prošle godine, 2015. godine. Pretpostavljam da tada niste mogli ili niste umeli da predvidite sve odredbe koje se menjaju danas. Tada je menjano nekih 180 članova, a danas se menja oko 50 članova ovog zakona.
Sa druge strane, ako je ova promena posledica nečega što se u praksi utvrdilo da nije dobro i da treba promeniti, ja svakako podržavam takav način rada, da sve ono što utvrdite u praksi da ne valja da to odmah i pokušate da izmenite zakonom.
Zato ne mogu da prihvatim činjenicu da od marta meseca Skupština nije radila ništa i nije donela nijedan zakon. Ovo je kritika koju vam upućujem kao potpredsednici Vlade. Mi smo imali svega dva zakona na dnevnom redu, u jednom smo promenili jedan član, u drugom četiri člana, sada je ovo treći zakon sa 50 članova od marta meseca, za sedam, osam meseci. Dakle, ako ja smatram da je posao Vlade da vodi državu ka EU, put ka EU podrazumeva usaglašavanje sa pravnim sistemom EU, a to je ogroman posao i on podrazumeva donošenje niza i novih zakona, izmena i dopuna postojećih zakona.
Takođe, smatram da nije u radu što ovaj zakon koji imamo danas na dnevnom redu je Skupštini upućen po hitnom postupku. Pazite, upućuje se zakon po hitnom postupku, a u poslednjem članu se kaže da su lučki operater, brodari i direkcija dužni da usklade svoje poslovanje sa odredbama ovog zakona do 31. decembra 2018. godine. Ima dosta vremena do 31. decembra 2018. godine. Uputili ste zakon 13. oktobra. Da je on po redovnom postupku, a da nije zloupotrebljen hitan postupak, kažem zloupotrebljen zato što nema adekvatnih razloga, odnosno razlozi koji su navedeni za hitan postupak nisu oni koje propisuje Poslovnik Narodne skupštine, ovaj zakon bi po redovnom postupku bi na dnevnom redu ove Skupštine za sedam dana. Šta je to što će se desiti u ovih sedam dana? Da li je ugroženo zdravlje i bezbednost ljudi, životi ljudi? To je inače razlog za hitan postupak. Da li je ugrožena država, ako bi ovaj zakon mi raspravljali od danas za sedam? A omogućili bi i narodnim poslanicima da se adekvatno pripreme i da analiziraju jedan zakon koji tretira prilično usko stručnu oblast.
Mi smo radili prošle nedelje nešto drugo u Skupštini, danas imamo ovaj zakon na dnevnom redu. Mislim da to nije korektno i da nema potrebe na takav način da se zakoni upućuju u Narodnu skupštinu.
Ono što je dobro jeste da se oblast vodnog saobraćaja uređuje. Mislim da je bio dobar zakon 2015. godine koji je regulisao trgovačko brodarstvo i koji je doneo neka dobra pravila i uveo, da kažem, red i obaveze vozara, brokera i agenata i uopšte tretirao tu oblast.
Takođe, u ovom zakonu moram da kažem da ima i dobrih i loših rešenja. Ona rešenja za koja smatramo, kao poslanička grupa SDS, da su loša pokušali smo da popravimo amandmanima, pa vas molim da pogledate te amandmane i da te amandmane usvojite. Naravno, naša podrška ovom zakonu zavisiće od toga da li ćete usvojiti neke od ključnih amandmana koje smo podneli.
Mislim da je dobro što se ovim zakonom ukidaju diskreciona ovlašćenja Agenciji. Mislim da ne treba Agencija da ima tu mogućnost da arbitrira da li će nekome da da do 30% ili manje umanjenja, već da to bude precizirano zakonom koliko je. U svakom slučaju ukidanje diskrecionih ovlašćenja smanjuje mogućnost za korupciju, i to je urađeno dobro.
Načelno se slažem sa tim da Direkcija za vodne puteve ne treba da ima monopolski položaj u tehničkom održavanju vodnih puteva. Mislim da privatna specijalizovana preduzeća to mogu da urade na bolji i kvalitetniji način, ali da bi mogli da donesemo odluku o tome da li je bolje kako je bilo do sada ili eventualno angažovanjem na tenderu privatnih preduzeća ili državnih, sasvim svejedno, trebali bi da imamo neke podatke o ovoj analizi.
Nemamo u obrazloženju dovoljno podataka i nemamo dovoljno jasnu analizu, naročito ekonomsku. Vi tvrdite da će sredstva koja se sada izdvajaju za Direkciju, odnosno za plate članova posade, praktično za one koji opslužuju flotu, Direkcije za vodne puteve, troškove održavanja flote i drugih troškova biti dovoljna da se izaberu na tenderu firme koje će odrađivati posao tehničkog održavanja vodnih puteva. Ja ne mogu da znam da li je to tačno ili nije, jer niste dali ni jedan dokaz za takvu tvrdnju. Niti znamo koliki je fond para, koliki je budžet za ovu Direkciju, niti znamo koliko na tržištu, niste napisali, koštaju takve usluge. Trebali ste da kažete na godišnjem nivou biće potrebno toliko i toliko, a sada u budžetu imamo toliko i toliko, da bi mi to mogli da procenimo.
Sa druge strane, ostaje nejasno šta se dešava sa zaposlenima u Direkciji za vodne puteve. Vi ste rekli da ona neće biti ukinuta, radiće neke druge poslove. Ne može posada i ljudi, radnici na brodovima da rade neke druge poslove. Oni znaju da rade poslove koje su radili do sada. Postavljam pitanje – koliko će njih ostati bez posla, odnosno šta će oni raditi i da li imate neki program i predlog kako te ljude uposliti? Koliko ljudi ostaje bez posla kada se ukine monopolski položaj direkcije za vodne puteve?
Ne možemo nikako da se složimo sa obavezom koja se nameće brodarima u članu 21. Ja smatram da će se drastično povećati troškovi brodara ako se donese ovaj zakon i ako im se nametne da moraju da angažuju privatna fizička obezbeđenja. Dakle, ovim zakonom se nameće svakom brodaru da na svakom brodu ima privatno obezbeđenje ili druga mogućnost je da organizuje samozaštitu.
To da organizuje samozaštitu, to znači da članovi posade treba da idu na obuku iz aikida i karatea i oni će moći upotrebom borilačkih veština da se zaštite od pirata i od krađe sa barži, odnosno njihovih brodova, a meta su svakako i tovar i oprema na brodovima.
Mislim da treba da znate da ti napadi pirata koji se kod nas dešavaju relativno često u jednoj crnoj tački, a to je Smederevo, da ti napadi su najčešće u sezoni pretovare i da ti napadi podrazumevaju čak i do 30 naoružanih lica koji u nekoliko čamaca napadaju brod. Ljudi su naoružani, napadaju brod, ulaze u brod i kradu sve sa tog broda. To aikidom i karateom ne može da se spreči, tako da je besmislena ta samozaštita koju ste u zakonu predložili.
Što se tiče obezbeđenja, kada kažete da se uvede obezbeđenje na brod, pretpostavljam da zamišljate da ljudi sa dugim cevima stoje na brodu i brane brod od ovih što ih napadaju oružjem. Toga ima u filmovima mnogo češće, mislim da u realnosti to nije moguće. Prosto ne mogu da zamislim tu situaciju u kojoj ovi ih napadaju, a oni ih pucaju, privatno obezbeđenje sa brodova i pobije pirate.
Dakle, privatno obezbeđenje predlažete da se uvede na sve brodove koji prolaze kroz Srbiju. Znači, strani brod pod stranom zastavom koji je u tranzitu kroz Srbiji, dolazi u Srbiji, onda staje, mora da angažuje privatno obezbeđenje, pusti privatno srpsko obezbeđenje na svoj brod, naročito ima poverenje u njih i oni ga štite dok prolazi kroz Srbiju.
Mislim da ćemo biti smešni. Prosto Srbija ima jednu veliku tradiciju u brodarstvu generalno, potpisnici smo raznih sporazuma koji uređuju pravila plovidbe na Dunavu. Mislim da je krajnje neodgovorno da teramo brodove, odnosno brodare na tako nešto. Zato sam i podneo amandman kojim bi prosto oslobodili brodare jedne ovakve besmislene obaveze.
Jedini koji može da spreči pirate i krađu je policija, koja ima pravo da upotrebljava silu u ovoj zemlji i zna se da posada se zaključava na brodu u svoju kabinu i poziva policiju tom prilikom.
Dakle, način da se uredi ovaj problem koji svakako imamo, da se spreče krađe je da vi primenjujte zakon i da odredite sva lučka područja u Srbiji koja niste odredili. Kada budu određena lučka područja biće određeni lučki operateri, mislim na deo gde se brodovi sidre, prosto kada barže dođu na pretovar, jedna uđe na pretovar u luku, druge čekaju negde na tom putu, a to negde je i do pet kilometara udaljeno od luke. Prosto oni se sada vezuju bez ikakvog uređenja, odnosno sidre bez poštovanja pravila.
Potrebno je odrediti lučko područje da se zna gde mogu da se sidre i na tom mestu gde se oni sidre dok čekaju pretovar treba da ih obezbeđuje lučki operater koji treba da uređuje kompletan posao dovoženja ili guranja tih barži do pretovara. Dakle, lučki operater ima mogućnost da angažuje i obezbeđenje i da u koordinaciji sa policijom štiti te brodove. Nemojte nametati obavezu brodarima ako oni ne mogu da ispune i nemaju para da ispune.
Takođe, ne mogu da prihvatim jednu izmenu koju ste predložili, a to je mogućnost da se brodovi snabdevaju pogonskim gorivom, to znači pretpostavljam neka pumpa, da ta pumpa bude osim u lukama na teritoriji jedinice lokalne samouprave na kojoj je utvrđeno područje graničnog prelaza za međunarodni rečni saobraćaj.
To znači za one koji žive u Beogradu da će pumpa da bude kod Beton hale na pristaništu gde ima barem 20 restorana, gde je šetalište, gde se „Beograda na vodi“ završava ili počinje i šetaju se i Arapi i stranci i turisti koji dolaze. E, baš na tom mestu, jer tu je inače granični prelaz za putnički saobraćaj, e sad tu može da bude pumpa. Mislim da je to ekološka katastrofa da na tom mestu bude pumpa. Predložio sam amandman kako da se to izmeni, ne mora da bude samo u lukama, ali može da bude negde gde se regulacionim planom odredi da ta pumpa može da bude. Meni ovo deluje kako je napisano, baš da se predviđa pumpa na tom mestu u centru Beograda.
Mislim da bi trebalo da se Ministarstvo bavi i temom, zašto postoje brodovi domaćih firmi koji su pod stranim zastavama. Znači da oni imaju neki benefit od toga što su pod stranom zastavom i da vidimo koje bi to bile afirmativne mere koje bi Vlada mogla da predloži da bi oni razumeli i da bi njima bilo bolje da budu svi pod domaćom zastavom i da vidimo kakve bi subvencije mogle da se daju za brodare, odnosno ljude koji se bave ovom delatnošću, koji žive na tim brodovima i obavljaju delatnost. Naravno da je interes da pretovar bude mnogo veći, odnosno da trgovina brodovima bude mnogo veća.
Takođe mislim da bi trebalo da nam Vlada kaže šta će se desiti sa JRB, to je nekada bila ogromna firma. Sada je u velikoj krizi, na koji način će se rešavati taj problem koji je od velikog značaja.
Dakle, ponavljam ukoliko bi usvojili neke od ovih amandmana koje smo predložili u tom slučaju bi naša poslanička grupa mogla da podrži ostale odredbe zakona. Hvala.
Poštovani potpredsedniče Narodne skupštine i uvaženi narodni poslanici, molio bih vas da saslušate razloge, odnosno argumente koje mogu da dam zašto bi trebalo raspravljati o zakonima koje sam predložio.
Nema razloga da vladajuća većina koja nije za sedam meseci, a do 3. marta nije donet u ovoj Skupštini ni jedan zakon i koja za sedam meseci nije pripremila zakone za ovo redovno zasedanje. Danas je 3. oktobar, mi imamo predlog Vlade i vladajuće većine da se raspravlja o samo jednom zakonu, nema razloga da ne usvojite argumente opozicije i da neke od 50 zakona koje je opozicija predložila, ne dozvolite da se stave na dnevni red i da se raspravljaju pred ovom Skupštinom.
Argumente o ovim zakonima možemo da sučelimo kada se rasprava otvori, ali vi prosto ne dozvoljavate da raspravljamo u Skupštini o zakonima koje predlaže bilo ko osim Vlade Republike Srbije, Vlada Republike Srbije ne predlaže ništa osim jedne izmene i dopune dva člana jednog zakona.
Ja sam predložio izmenu Zakona o opštem upravnom postupku koji apsolutno nema nikakve veze sa političkim stavovima vlasti ili opozicije, nego ima veze isključivo sa tim da olakšamo građanima u Srbiji da mogu da ostvare svoja prava u nekom postupku.
Ovaj zakon je donet 2016. godine i on je dobar i predstavlja napredak, a ja sada predlažem da se unaprede neka rešenja koja su počela da se primenjuju i koja imaju za cilj da bude što efikasnija državna uprava.
Nema razloga da u zakonu stoji da će državni organ hitno postupati, a da nema roka, šta to znači – hitno, pa zato predlažem da kad je reč o hitnom postupanju jedan državni organ koji donosi odluku u roku od 24 sata mora da zatraži dokument od drugog državnog organa.
Svi smo svedoci da kada ličnu kartu hoćete da izvadite treba vam izvod iz matične knjige rođenih i državljanstvo i te dokumente treba da pribavi državni organ, odnosno MUP. On to može da uradi, po mom mišljenju, za osam dana, nema razloga da se čeka na to 15 dana. Nema razloga da dokument koji se elektronski dostavlja ne bude dostavljen u roku od 24 sata, nego da stoji – najkraći rok, a ne znamo šta taj najkraći rok znači.
Molim vas da podržite jednu ovakvu izmenu i dopunu. Hvala.
Zahvaljujem se potpredsedniče.
Uvažene kolege narodni poslanici, s obzirom da ste svi članovi političkih stranaka ova tema vam je bliska i molim vas da je podržite da uvrstimo u dnevni red zakon koji ima za cilj da uvede planove integriteta u političke stranke.
Šta to znači? To znači da mi predlažemo da se prevencija u borbi protiv korupcije ne sprovodi samo u državnim organima nego i u političkim strankama. Inače, građani smatraju da su političke stranke leglo korupcije i smatram da bi jednim ovakvim zakonom, odnosno uvođenjem planova integriteta pomogli da i građani shvate da političke stranke čine sve da spreče korupciju od sebe samih, a da će kasnije to primenjivati i u samoj državi.
Dakle, vi imate političke stranke koje delegiraju svoje predstavnike u državne organe. Dakle, mi biramo državne organe, a nećemo da sami poštujemo u svojim organizacijama ono što tražimo od državnih organa. Svi državni organi moraju doneti plan integriteta. Nažalost, to se u praksi ne dešava. Oko 4.500 državnih organa ima. Svega oko dve, dve i po hiljade donosi planove integriteta. Ali nema razloga da to ne čine i političke stranke.
Šta bi time dobili? Dobili bi to da sama politička stranka proceni koja su to žarišna mesta koja predstavljaju tačku moguće korupcije. Dobili bi to da stranke same regulišu svoj sistem da bude transparentan, da utvrde da li se odluke donose u političkim strankama u skladu sa statutom i da li se sprovode u skladu sa statutom.
Naravno, vrlo je važno finansiranje političkih stranaka koje mora biti u skladu sa zakonom i mora postojati mehanizam da ne dođe do bilo kakve zloupotrebe, odnosno korupcije u okviru političke stranke.
Ako to naučimo u okviru svoje kuće, to vam je kao domaće vaspitanje, onda ćemo znati da korupcija nije dobra i da se i u državnim organima korupcija mora sprečavati. Ja se bojim da zbog netransparentnosti mogu da kažem korumpiranosti političkih stranaka, ta korupcija se prenosi kasnije i u državne organe.
Ova vlast ima puna usta – borba protiv korupcije. Pravi dokaz da želite da se borite protiv korupcije je da ovakva jedan zakon usvojimo i da preventivno delujemo od nas samih, a kasnije i na visokim državnim funkcijama. Hvala.
Zahvaljujem se potpredsedniče Narodne skupštine.
Uvažene kolege narodni poslanici, imali smo izbore pre šest meseci. Mislim da smo svi bili svedoci, mi koji sedimo u ovoj sali, a i građani Srbije, da je taj proces bio nepravedan, da je bio netransparentan i da je bilo pokušaja prekrajanja izborne volje građana.
Mislim da nema smisla da zaboravimo šest meseci kasnije na to šta se dešavalo onda. Ja inače smatram da naš izborni sistem nije dobar, da on mora da se menja. Postoje predlozi izmene izbornog sistema koje je dala i politička stranka kojoj ja pripadam i mnoge druge političke stranke, ali o promeni izbornog sistema moramo da se dogovorimo i da, bilo bi dobro, dogovor napravimo konsenzusom, ako ne možemo konsenzusom onda makar većina političkih partija da se za to zalaže.
Ovaj izborni sistem koji imamo ne omogućava ni odgovornost poslanika prema građanima, niti građani znaju ko je njihov narodni poslanik, niti iz svih opština i krajeva Srbije mi imamo narodne poslanike u ovoj skupštini.
Ono što sam ja pokušao predlogom ovog zakona da uradim, to je da one eksplicitne nepravilnosti koje smo videli u prošloj izbornoj kampanji, u prošlom izbornom procesu, promenimo.
Postoje odredbe u sadašnjem zakonu koje mislim da su apsolutno suvišne. Jedna od tih je, a vi dobro znate koji se time bavite, prikupljanje 10.000 potpisa da bi se kandidovali na izborima, a znate da sve političke stranke, makar koje sede ovde, odnosno koje su registrovane kao političke stranke su već jednom skupile tih 10.000 potpisa kada su se registrovale.
Posledica jedne takve odredbe je i falsifikovanje potpisa, čega smo bili svedoci. Takođe, videli ste koliko je nepravedna raspodela ekonomskih sredstava između pojedinih političkih partija i mogućnost da svi na jedan pravedan način učestvuju u izbornoj kampanji. Potrebno je za kampanju više od dva miliona evra samo za medije, ukoliko želite da imate pristojnu kampanju. Neke stranke troše i 10 i više miliona evra na spotove koje imituju na televiziji.
Naš predlog je da emitovanje propagandnog programa u izborima bude besplatno za političke stranke, odnosno da se ono finansira iz budžeta, jer se inače sredstva koja dobijamo iz budžeta kao političke stranke, sva preliju u plaćanje nepotrebno skupih spotova.
Predlažemo da na jednakim osnovama budu predstavljene političke stranke i ono što je vrlo važno, time završavam, izborna volja i rezultati izbora se moraju utvrđivati isključivo na osnovu zapisnika sa biračkog mesta. Pomozite da se ne ponovi više da RIK može da arbitrira koje će zapisnike da čita, koje će da prekraja, koje neće da čita i na kojim biračkim mestima će da menja rezultate. Hvala.
Zahvaljujem se.
Dame i gospodo narodni poslanici, predložio sam izmenu popularnog „Marijinog zakona“ koji je donet u ovoj Skupštini nedavno i koji, nažalost, nije zaživeo u meri kako bi to trebalo.
Suština ovog zakona je da bi trebalo da se vodi evidencija o licima koja čine krivična dela protiv polne slobode. To su u prvom redu silovatelji, a i svi drugi koji čine neko od ovih vrsta krivičnih dela. Na žalost, mislim da „Marijin zakon“ nije dovoljno uredio ovu oblast, jer se on odnosi samo na počinioce krivičnih dela u odnosu na maloletna lica. Mi smatramo da treba proširiti tu evidenciju i da evidencija treba da se vodi u odnosu na sve počinioce krivičnih dela silovanja i krivičnih dela protiv polnih sloboda.
Takođe, smatramo da se ta evidencija ne vodi na efikasan način od strane uprave za izvršenje krivičnih sankcija, nego da bi trebalo tu evidenciju da vodi MUP Republike Srbije, koji inače vodi evidencije, kaznenu evidenciju, evidencije takvog tipa. Takođe, važno je za MUP Republike Srbije da ima u svojoj evidenciji ko su silovatelji ne bi li mogao da spreči ponavljanje krivičnog dela od istog počinioca, a povratnika ima mnogo, to ste videli i možete da vidite u medijima. Inače u Srbiji mislim da se šokiramo svake nedelje da je izvršeno neko od ovih krivičnih dela ili krivičnih dela nasilja u porodici, nasilja nad ženama u širem smislu.
Mislim da bi usvajanjem ovog zakona omogućili i bolje evidentiranje i sprečili na jedan sistemski način da se ta krivična dela čine u budućnosti. Takođe, bilo je mnogo najava od strane izvršne vlasti da će se uraditi nešto povodom nasilja nad ženama. Za sada nema nikakvih pomaka, pa ja molim vladajuću većinu da u međuvremenu, dok ne promenimo i krivični zakon Republike Srbije, usvojite da raspravljamo o jednoj ovakvoj dopuni koja mislim da je apsolutno u skladu sa onim što se htelo donošenjem „Marijinog zakona“: Hvala.
Poštovani potpredsedniče Narodne skupštine, uvažene kolege, porez na imovinu je svakako tema koja brine sve građane Srbije.
Od 2013. godine, kada je izmenjen Zakon o porezu na imovinu, porez je nekim domaćinstvima povećan i za 200 i za 300% u odnosu na 2013. godinu. Priznaćete da to povećanje nije normalno i da je nemoguće za bilo koga u ovoj zemlji da može da planira gde da živi ako možete da povećate porez na stan 300% u odnosu na prethodno vreme. Zato sam predložio, između ostalog, da se ovim zakonom ograniči mogućnost povećavanja poreza za građane do sedam posto godišnje da bi to bilo predvidivo.
Duboko se ne slažem sa tim da građani kojima su smanjene penzije 10% do 25%, u zemlji u kojoj je povećana struja za 20% i više, uvedene akcize na struju, treba da se poveća porez na imovinu 200%.
Ne znam kako vi živite, ali da li ste svesni toga da građani to nemaju da plate? Ljudi nemaju para da plate porez na imovinu. Posledica toga je da će morati da prodaju svoje stanove, ali je problem u tome što nema ko da kupi te stanove. Ne mogu svi da prodaju stanove i da se sele negde gde je porez manji, jer nema ko da dođe u te stanove.
Predlažem ovim zakonom da bude oslobođeno poreza na imovinu do 25m2 po članu porodičnog domaćinstva. Svako i prema Ustavu ima prava da živi u svom stanu i nije luksuz kada četvoročlana porodica živi u stanu od 70m2, ne, to je potreba. Ako imate četvoročlanu porodicu i imate jedan stan od 70m2 ne treba da plaćate porez na imovinu, ako imate više stanova, naravno da treba da platite, jer to jeste luksuz ili vi od toga zarađujete izdavanju tog stana. Molim vas da ozbiljno razmislite o ovoj temi, jer je ovo tema aktuelna koja davi građane Srbije.
Koliko vas ima kuću i okućnicu od 10 ari? Po sadašnjem zakonu imate jednu nejasnu odredbu da porez ne treba da se plaća do 10 ari zemljišta, a tumači se od strane Ministarstva finansija tako da ako imate hiljadu i jedan kvadrat, dakle 10 ari i jedan kvadrat vi morate da platite na sve, a onaj ko ima 999 kvadrata ne mora da plati ništa. To je diskriminacija.
Smisao zakonske odredbe je bila da kada plaćate porez na kuću, ne plaćate na okućnicu ako je ta okućnica do 10 ari. Preko toga treba da platite porez. Ovo je bilo u zakonu do 2013. godine.
Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, podneo sam amandman kojim sam predložio da se ne ukinu sudske jedinice u Ražnju, Bačkoj, Bačkoj Palanci, Preševu, Osečini, Srbobranu, Plandištu, Boljevcu, Sečnju, Rejkovcu, Novoj Crnji, Batočini, Rači, Varvarinu, Blacu, Krupnju, Ljigu, Svrljigu, Bačkom Petrovcu, Beočinu, Žablju, Temerinu, Titelu, Alibunaru, Kovačici, Ćupriji, Babušnici, Beloj Palanci, Žabarima, Arilju, Kosjeriću, Novoj Varoši, Irigu, Pećincima, Adi, Kanjiži, Apatinu, Odžacima, Lajkovcu, Čajetini, Guči, Bogatiću, Vladimircima i Koceljevi.
Nešto više od 40 sudskih jedinica Predlogom zakonom se ukida. Apsolutno mislim da to nije prihvatljivo za građane Srbije. Smatram da je bolje da putuju sudije a ne građani, jer su mnogo veći troškovi ako putuju građani, a ne ako putuju sudije.
Sa druge strane, vaš argument vezan za troškove apsolutno ne stoji, jer ste povećali troškove i putovanja i troškove za sudski budžet, budžet Ministarstva pravde i budžet VSS za 2014. godinu za oko milijardu.
Nema argumenata zašto se u ovim opštinama ukida. Isto kao što ste ukinuli bez argumenata nešto više od 40 sudskih jedinica, danas smo na Odboru za pravosuđe bez nekih značajnih argumenata ipak uspeli da usvojimo da se ne ukida sudska jedinica u Varvarinu, Kovačici, Ćupriji, Topoli, Bogatiću. Sada se naravno postavlja pitanje, pošto smo vratili sudsku jedinicu u Topolu, zašto smo vratili sudsku jedinicu u Topoli a nismo u Batočini? Sudska jedinica u Batočini je prošle godine imala 12.000 predmeta. Pokriva opštine Batočinu i Lapovo, sve od autoputa odakle je Batočina do Jagodine i ima više predmeta prema mojim informacijama nego Rača i Topola zajedno. Mi smo dali Topoli a nismo dali Batočini.
Ponovo napad i ne znamo zašto. Zašto smo vratili, ne znam, u Kovačicu a nismo u Alibunar? Ne znam uopšte kome je palo na pamet da se ukida sudska jedinica u Ćupriji koja uopšte nije mala, a sada smo vratili Ćupriju. Mi smo 10% nepravdi ispravili danas na odboru, a 90% nepravde je ostalo i dalje i građani neće moći da ostvaruju svoja prava u tim opštinama.
Bio je jedan argument da će biti manje posla kada prorade notari. Slažem se, ako bude manje posla u vanparnici kada prorade notari koje ste odložili na više od godinu dana, onda možemo da razgovaramo tamo gde nema potrebe i da sudske jedinice ne bude. Ovako, napamet određivanje smatram da nema nikakvog smisla i vidi se kada je nešto napamet da je isključivo politički motivisano. Politički je motivisano to da Šabac ide u Novi Sad u apelaciju, a ne u Beograd. Politički je motivisano da se ukine 19 sudskih jedinica u Vojvodini i politički je motivisano da imamo sud u Surdulici a ne u Vladičinom Hanu iako svi kriterijumi govore o tome da u Vladičinom Hanu ima mnogo više potrebe za sudom jer ima više predmeta, više sudija i svi racionalni argumenti govore u prilog Vladičinog Hana.
Danas na Odboru sam imao priliku da čujem – biće sud u Surdulici, ali će biti odeljenje krivično pa će sva krivica biti u Vladičinom Hanu. Zašto je onda sud u Surdulici a nije u Vladičinom Hanu ako će se suditi u Vladičinom Hanu?
Molim vas još jednom da razmislite. Imali smo polemiku i o opštinama Kanjiža i Ada. Nije odbor napravio nikakav amandman. Tehničke mogućnosti ne postoje više da se menjaju amandmani, da se rade ispravka niti da odbor podnosi amandmane, a mislim da bi trebalo da rešimo to da Ada ipak ima sudsku jedinicu i da Kanjiža ima sudsku jedinicu, jer postoji izuzetna potreba za tim.
Prosto moram da se javim posle ovog izlaganja predsednika Odbora za pravosuđe. Mislim da se mi ovde ne razumemo. Pričam o tome da je ova mreža rađena napamet. Prošli put, kada je rađena mreža sudova, bilo je nekada 130 i 5, 6, 7, 8 sudova u Srbiji. Kada je 2008. godine rađena reforma, u 24 grada u Srbiji su dati sudovi i još 10 velikih opština. Svi drugi su dobili sudsku jedinicu. Dakle, pored 34 suda bilo je 96 sudskih jedinica i tako je bilo zadovoljeno 130 opština. Svi su imali maltene sud, ili sudsku jedinicu, skoro svi oni koji su nekada imali sud.
Sada se bez ikakvih kriterijuma, i vi kažete da li ima više u Gruži ili ima više ljudi u Guči. Ne znamo gde ima, jer nam niko nije dao nikakvu analizu. Ne znamo da li treba da bude sudska jedinica u Rači ili ne treba, jer niko nije dao analizu u kojoj bi pokazao - nema dovoljan broj predmeta, nema dovoljan broj sudija, tu treba da se ukine. Politički se određuje i ukida u zavisnosti od toga ko je na vlasti u kojoj opštini. Ne možemo da raspravljamo ozbiljno, ako nemamo nikakvu analizu i nemamo nikakve kriterijume.
Šta je rezultat ovoga što se danas dešava? Rezultat je da će biti gore. Iz 40 opština ljudi će morati da putuju u neke druge opštine. Ljudi u tih 40 opština i ne znaju, toga u medijima nije bilo, oni i ne znaju da će se ukinuti sudska jedinica kod njih. Probajte da pitate građane Batočine, građane Blaca. Nisam ja ni iz Batočine, nisam ni iz Blaca, ja sam iz Beograda i zalažem se za to da budu sudske jedinice i u Batočini i u Blacu i u Kanjiži i u Adi, zato što za tim postoji potreba.
Dakle, razmislite još jednom šta radite i moj predlog je da mi usvojimo ovaj amandman koji sam podneo, kada budemo glasali o amandmanima i da ispravimo veliku nepravdu koju trenutno vlast čini. Hvala.
Svi na Odboru za pravosuđe su glasali za ovaj amandman. Ovaj amandman jeste dobar. Rekao sam, ranije kada sam govorio o amandmanima – dobro je to što smo neke četiri sudske jedinice, koje su postojale do današnjeg dana, uspeli da očuvamo i da se izborimo da one postoje i dalje.
Ono što ne valja, to je što 40 sudskih jedinica se ipak ukida. Ne mogu da budem zadovoljan do kraja amandmanom Odbora, jer amandman Odbora rešava pitanje Ćuprije, Kovačice, Varvarina, Bogatića, ali ne rešava pitanje 40 opština u kojima se ukidaju sudske jedinice.
Da li je ovaj amandman donet na ovaj ili onaj način, to mi narodni poslanici dobro znamo, mi koji smo bili na Odboru i mi koji učestvujemo u skupštinskom radu godinama. Kolega Petar Petrović, koji je predsednik Odbora, i poslanička grupa Jedinstvene Srbije, koja je praktično podnela skoro identičan amandman ili sličan amandman, je uspela da izlobira kod Vlade da ovaj amandman bude prihvaćen. Zato je takav amandman bio prihvaćen i na Odboru. Da je na Odboru bilo mogućnosti ono što je tražila opozicija da budu i druge opštine uvršćene, u smislu da im se daju sudske jedinice, da je vladajuća većina htela, bilo bi i to prihvaćeno, ali to prosto nije htela i to nije bilo prihvaćeno.
Kakve su mogućnosti Jedinstvene Srbije da ona jedina baš izdejstvuje kod Vlade da se tako nešto desi, to ostaje svakome od nas da tumačimo. Ali, fakat jeste da su sve ove sudske jedinice koje se uvode baš nabrojane i u amandmanu Jedinstvene Srbije koji je Jedinstvena Srbija podnela kada i ostali narodni poslanici drugih 60 amandmana. Dakle, na ovaj član ima 60 amandmana, praktično ovo je prihvaćeno, a drugo nije prihvaćeno i nadam se da ćemo neki idući put uspeti i mi na neki način da ubedimo Vladu da prihvati naše stavove. Hvala vam.
Mislim da u izlaganju, povodom ovog amandmana, kolege Atlagića on nešto nije razumeo. Prvo, niste razumeli da ne postoji nikakva analiza. Nema analize Vrhovnog kasacionog suda. Poslanici nisu dobili nikakvu analizu i ceo dan govorimo o tome da se ovaj zakon donosi napamet, bez ikakve analize i dali smo vam jasne primere gde su ukinute sudske jedinice, a ima predmeta ili ima više predmeta nego tamo gde su ostavljene sudske jedinice ili uvedeni sudovi.
Ne znam šta je to efikasnije i kako je to dostupnija pravda kada u 40 opština nema više sudskih jedinica. Kako može da bude dostupnija pravda ako morate da idete u drugu opštinu, u drugi grad u sud? Niti je dostupnije, niti je efikasnije. Baš suprotno, biće manje dostupno, jer građani moraju da putuju, moraju da idu u druga mesta. Nisu vraćeni sudovi svuda gde su bili, kao što je to bilo pre 2008. godine. Ne, imali smo situaciju gde su sudovi bili u najvećim gradovima u Srbiji, a sudske jedinice u svim opštinama. Sada nema sudskih jedinica više u svim opštinama, a sudovi postoje u onim gradovima ili onim opštinama gde je neko napamet smatrao da treba sudovi da budu. Dakle, napamet je rađeno, politički je rađeno.
Šta je efikasno u tome što Šabac ide u apelaciju u Novi Sad? Šta ste tu pronašli kao efikasnu i dostupniju pravdu, tako što građani Šapca idu u apelaciju u Novi Sad? Od kad postoji država Srbija Šabac je gravitirao Beogradu, a ne Novom Sadu. Šta ima efikasno i dostupno u tome kada ukinite u 40 opština sudsku jedinicu? Zašto ste ukinuli? Zašto oni ne mogu vanparnične postupke, zašto ne mogu ostavinu, zašto ne mogu parnicu u svom mestu da vode? Svuda postoji zgrada, sve je obezbeđeno od infrastrukture u svim tim mestima. Kako su postojale do sada, ako to nije obezbeđeno?
Ovde smo čuli argumente – nelegalna je zgrada. U redu je što može da bude sudska jedinica u nelegalnoj zgradi, a ne može da bude sud u nelegalnoj zgradi i obrnuto. Dakle, molim vas, ako govorimo o ovoj temi, hajde da pričamo argumentovano. Većina ovih predloga je politička. Surdulica je morala da dobije sud, a Vladičin Han nije mogao da dobije sud. Zašto? Zato što je to neko tražio politički, a onda ćete krivicu da vodite u Vladičinom Hanu, a ne u Surdulici, a dajete ime suda u Surdulici. Onda ovde vodite rasprave kako je ovo divno, kako je ovo sjajno, kako nikad bolje nije bilo. Suštinski se nije promenilo ništa, osim što 40 opština nema sudske jedinice. Jedina promena, jedina reforma ovim zakonima je da u 40 opština u Srbiji nema više sudske jedinice. Sve drugo je isto. Hvala.
U ime kolege Miodraga Stojkovića i Živojina Stankovića i poslanika DS koji su takođe podneli ovaj amandman hoću da kažem da DS podržava ovaj amandman. Koliko vidim, ako podržava i poslanička grupa SNS, PUPS, DSS i URS, apsolutno bi mogli ovaj amandman i da izglasamo, ukoliko se ne predomisle neke kolege do trenutka glasanja. Molim vas da prosto i ministar uvaži da sve poslaničke grupe predlažu jedan amandman. Ipak je Skupština ta koja bi trebala da donosi zakone, tako da vas molim da još jednom razmislite i da vi prihvatite u toku rasprave. Ako vi ne prihvatite, apelujem na kolege da glasamo da Vlasotince ipak dobije sud, jer očigledno po kriterijumima koje smo čuli ispunjava uslove za sud. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, ministre, pred nama su danas četiri vrlo važna zakona, četiri zakona koja su bila doneta 2008. godine i koji su predstavljali set pravosudnih zakona kojim je započeta i koncipirana reforma pravosuđa u Srbiji.
Mislim da ste svi vi ovde u sali i naši građani bili svedoci toga da je SNS najviše napadala reformu pravosuđa, da je čak došlo i do toga da se učlanjuju sudije koje nisu izabrane u SNS, objašnjavajući da je najveći greh prošle Vlade i prošle vlasti reforma pravosuđa. Ono što ja mogu danas da kažem, a to je da sam zadovoljan što se koncept reforme uopšte ne menja. Dakle, odustalo se, i sadašnja Vlada i sadašnje Ministarstvo je odustalo od one najavljene reforme „reforme“ pravosuđa.
Mi danas imamo pred sobom Zakon o sudijama, Zakon o javnom tužilaštvu, Zakon o uređenju sudova i sva tri zakona se menjaju u nekoliko članova. Izmene su tehničkog karaktera i suštinski koncept funkcionisanja pravosuđa se ne menja ni jednim članom koji je ponuđen u ovim zakonima.
Čuo sam da je ministar govorio o tome da nije tačno da su tehničke izmene, ali moram da ga demantujem, jer ne samo da poslanička grupa DS smatra da se radi o tehničkim izmenama, to smatra i Venecijanska komisija koja je u svom izveštaju napisala, u zaključcima, sledeće: „Nacrti amandmana na Zakon o sudijama i Zakon o uređenju sudova su u celini pozitivni, ali su prilično tehničke prirode i deluju kao da nisu preterano značajni u odnosu na tešku situaciju u kojoj se trenutno nalazi pravosuđe u Srbiji“.
Dakle, ovi zakoni apsolutno ne odgovaraju trenutnom stanju, odnosno njima se ne unapređuje pravosuđe u procesu reforme. Reforma se ne može završiti donošenjem jednog seta zakona. Ta reforma traje i dalje. Sve ono što nije i dalje dobro treba da se popravi u pravosuđu, a da bi to popravili, moramo da promenimo i neke zakone.
Imamo novonastalu situaciju a ta novonastala situacija je prouzrokovana odlukom Ustavnog suda Srbije kojom je u naše pravosuđe vraćeno negde nešto manje od 600 sudija. Te sudije su za Visoki savet sudstva bile nestručne ili nedostojne pre godinu i po dana ili dve. One su vraćene u naš pravosudni sistem odlukom Ustavnog suda. Ustavni sud je tom odlukom i obrazloženjem odluke omogućio i čak ukazao da bi trebalo ispitati razloge. Mislim da se sada propušta prilika da se ispitaju razlozi zbog kojih je Visoki savet sudstva smatrao da neko ne treba da bude u našem pravosuđu. Dakle, za godinu i po dana koliko ste vi na vlasti, vi niste glavni problem u pravosuđu uopšte hteli da tretirate na bilo koji način. Prosto se niste izjašnjavali oko toga i taj problem ne rešavate.
Do čega to dovodi? To dovodi do toga da građani prosto nemaju poverenje u pravosuđe. Jer, ako postoji trećina ili četvrtina sudija za koje je Visoki savet sudstva smatrao da nisu bili dobri, oni su sada u sistemu i oni sude i građani prosto ne mogu imati poverenja u njih. Da bi imali poverenja u sve sudije, potrebno je da se taj proces koji je onda započet završi i da se oni koji treba da budu u pravosudnom sistemu osnaže i da im se da pun legitimitet, a ne da ostane sumnja svih nas da je tu možda neko ko ne bi trebalo da bude. Vi nemate hrabrosti da se suočite sa ovim problemom i ovaj problem ni na koji način ne rešavate.
Sve ostalo u ovim zakonima je stvarno tehničkog karaktera, ne unapređuje reformu, a ja mislim da je razlog za to ono što smo imali prilike da čujemo juče, a to je mišljenje ministra da treba politička vlast, bez obzira da li je ona izvršna ili zakonodavna, da treba da ima veći uticaj na pravosuđe. To je različit koncept od koncepta koji smo mi postavili, a to je da nema uticaja ni zakonodavne ni izvršne vlasti na pravosuđe, naročito prilikom izbora. To smo uradili u onoj meri u kojoj nam je Ustav dopuštao i svi znamo da su i preporuke da idemo u pravcu da se naš Ustav menja i da se tim Ustavom čak uvedemo u situaciju da nikakav uticaj nema Skupština na izbor sudija, čak i do te mere da ne bi trebalo možda ni ministar da bude član Visokog saveta sudstva. To su promene koje će, ja se nadam, biti izvršene u budućnosti.
Vi, ministre, imate potpuno drugačiji stav, koliko smo mogli juče da čujemo. Čak ste u jednoj replici rekli da sudije pošto donose presude u ime naroda, to bi značilo da treba da se stvori pravosuđe koje bira samo sebe i odgovara samom sebi i zapitali se gde to funkcioniše. Da, ja mislim da sudije treba da biraju sami sebe. Dakle, Visoki savet sudstva treba da bude izabran od sudija, sudije treba da vrše izbor dalje i ne treba nam uticaj politike na pravosuđe. To je koncept koji treba nastaviti, a mislim da vi niste dovoljno hrabri da takav koncept nastavite.
Ono što ste nam ponudili ovim zakonima kao glavnu stvar reforme jeste mreža sudova, odnosno promena. Nekad je bilo 138 sudova, mi smo u ovoj prošloj reformi taj broj smanjili na 34 suda i oko 100 sudskih jedinica, a vi sada uvodite 66 sudova i 22 sudske jedinice. Ja mislim da je to baš tako kao što i zvuči na nivou brojeva i na nivou statistike.
Koji su parametri? To niko od nas u ovoj sali ne zna. Pomenuli ste da postoji neka analiza. Mi kao poslanici tu analizu nismo dobili. Mi nismo videli analizu i nismo videli u kojoj sudskoj jedinici je koliko bilo predmeta, koliko sudija i koliko se sudilo. To su radile, kažete, radne grupe. Mogu na to da vam odgovorim da su i onu prošlu reformu radile iste te radne grupe. U istim tim radnim grupama su bile i sudije i stručnjaci i uvek su stručne radne grupe, samo ne znam kako može da se objasni da treba da postoji sud u Surdulici a ne treba da postoji u Vladičinom Hanu? O tome ćemo pričati detaljnije kada budemo govorili o amandmanima.
Kada ste danas navodili da neki sudovi nemaju dovoljan broj predmeta, to su građani gledali preko televizije i slali nam SMS poruke. Dobili smo SMS poruku iz Blaca. U 2012. godini u Blacu je bilo preko 1.100 predmeta, 380 parničnih, 80 ostavinskih, preko 100 vanparničnih.
Dakle, imate više od 1000 predmeta u sudskoj jedinici u Blacu. Vi sada ukidate sudsku jedinicu u Blacu. Niko ne zna zašto. Postojao je nekada sud u Blacu. Postoji sva infrastruktura, ministarstvo je ulagalo u zgradu, u opremu, zaposleni su ljudi, dakle, u svim sudskim jedinicama koje danas postoje, postoji kompletna infrastruktura. Vi ukidate 44, ako sam dobro prebrojao, sudske jedinice. Dakle, u 44 opštine građani neće moći svoju pravnu zaštitu da ostvare u mestu u kome živele. Iz te 44 opštine moraće da putuju u neke druge opštine i druge gradove.
Ovde su kolege pominjale neke od tih opština. Sada bih pročitao zbog građana, da prosto znaju, jer niko ovo nije očekivao. U toj najavi reforme vi ste pričali da ćete vratiti na staro, pa su možda građani pomislili da će biti ponovo 138 sudova, kao što je bilo pre 2008. godine. Ne, vi ukidate sudsku jedinicu u Ražnju, Baču, Bačkoj Palanci, Preševu, Osečini, Srbobranu, Plandištu, Boljevcu, Sečnju, Rekovcu, Novoj Crnji, Batočini, Rači, Varvarinu, Blacu, Krupnju, Ljigu, Svrljigu, Bačkom Petovcu, Beočinu, Žablju, Temerinu, Titelu, Alibunaru, Kovačici, Ćupriji, Babušnici, Beloj Palanci, Žabarima, Arilju, Kosjeriću, Novoj Varoši, Irigu, Pećincima, Adi, Kanjiži, Apatinu, Odžacima, Lajkovcu, Čajetini, Guči, Bogatiću, Vladimircima i Koceljevi.
Koji su razlozi za to, niko od nas ne zna. Možemo svi samo da sumnjamo da se radi o nekim političkim idejama. Nije sporno da se radi isključivo o političkim idejama kada je reč o mreži sudova. Dakle, kada nemate analizu, kada nam niste dali finansijsku analizu, kada nam niste objasnili kako to da to mnogo košta što sudije putuju, a ne zanima vas koliko će da košta to što će građani da putuju. Pravo da vam kažem, meni je draže da sudije putuju nego građani, i advokati da putuju u druga mesta da bi ostvarili svoja prava.
Finansijski, rekli ste da će to da bude ušteda. Pogledao sam, koliko sam imao prilike, budžet za 2014. godinu. Razlika u budžetu za 2014. godinu u odnosu na 2013. godinu je sledeća, za milijardu dinara je veći budžet za Ministarstvo pravde. Za sudove je takođe veći budžet za milijardu dinara. Bilo je 19 milijardi 297 miliona, sada je 20 milijardi 808 miliona. Za osnovne sudove je povećanje od milijarde, bilo je osam milijardi i 890, sada je devet milijardi i 700. A za troškove putovanja je budžet veći za milion dinara. Bio je pet miliona i 200, sada je šest miliona.
Da li je moguće da se svi ovi troškovi povećavaju u budžetu, a da vi nama pričate ovde kako će se ukidanjem sudskih jedinica smanjiti troškovi? Neće se ništa promeniti na bolje ukidanjem sudskih jedinica, osim što ćete onemogućiti ljude da u 44 opštine mogu da ostvaruju to pravo u svojim mestima, a infrastruktura postoji, i što ćete dovesti do toga da postoji mnogo više različita praksa, to ću vam reći na primeru Beograda.
Jedan od naših argumenata je bio da će se ujednačiti sudska praksa. U Beogradu sada imamo jedan sud. Ako budemo imali tri suda, ne vidim kako će se ujednačiti sudska praksa, a neće se ujednačiti ni priliv, odnosno broj predmeta po sudijama. Ako imate jedan sud, onda možete svim sudijama da podelite podjednak broj. Ako imate tri različita suda, imaćete sigurno i različit broj predmeta po sudijama, pogotovo ako imate u vidu, ne znam da li ste to primetili, s obzirom da su to radile radne grupe, Prvi sud u Beogradu je za teritoriju Starog Grada, Savskog Venca, Vračara, Zvezdare, Palilule. Sve institucije koje postoje u ovoj zemlji se nalaze na teritoriji ovih opština. Dakle, broj predmeta u Prvom sudu će biti sigurno mnogo veći nego što će biti u bilo kom drugom sudu u Srbiji. To su upravo argumenti protiv onoga što ste vi govorili u vašem izlaganju o broju predmeta i davali kao primer drugi sud koji je imao veliki broj itd.
Ako postoji veliki broj predmeta po sudiji, zar nije lakše da povećamo broj sudija u tom sudu? Neće se promenom table na sudu smanjiti broj predmeta po sudijama. Za nas, kao građane, za advokate, sasvim je svejedno da li na zgradi piše prvi sud, drugi sud ili treći sud. Menjanjem tabli se ne vodi reforma pravosuđa. Ništa se neće promeniti. Treba da napravite analizu, da znate u kom sudu treba više sudija, prosto da se zaposli više sudija.
Pitanje je – kako je moguće da nemamo dovoljan broj sudija, kada ih imamo za 600 više nego što smo ih ranije imali? Vraćeno je 600, izabran je neki broj, dakle, sudija ima više nego što je ikada bilo, a pravosuđe ne funkcioniše. Nije problem u broju sudova, nije problem možda ni u broju sudija, nego nisu raspoređeni na adekvatan način .
Mogu da razumem da beogradska apelacija ne radi dobro. Znam da ne radi dovoljno efikasno jer postoje predmeti na koje čekamo dve godine da se vrate po žalbi iz beogradske apelacije. Pretpostavljam da treba veći broj sudija da bi odgovorio na takav zadatak. Ali, ne mogu da razumem zašto će ljudi iz Šapca da idu u Novi Sad, a ne u beogradsku apelaciju. Kako ste to izračunali? Izračunali ste da će da radi efikasnije beogradska apelacija ako Šapčani idu u drugi stepen u Novi Sad. To nema nikakve logike. Oni nikada nisu išli da ostvaruju svoja prava u Novom Sadu i u Vojvodini i Šabac je uvek išao u Beograd.
Molim vas da pogledate i amandmane koji ispravljaju očigledne greške koje pravite, ne samo vezano za Šabac, nego i za druge gradove i opštine u Srbiji.
Ako hoćete nešto da uradite za pravosuđe, onda morate da nastavite reformu i da omogućite sudijama da rade. Sudije, da bi radile efikasno, moraju da imaju uslove za rad. Osnovni sudovi nemaju uslove za rad. Cela reforma je bila bazirana na tome da svaki sudija dobije jednog sudijskog pomoćnika. Ako bi svaki sudija imao svog sudijskog pomoćnika, a ne da imamo jednog sudijskog pomoćnika na troje sudija, onda bi sudije mogle mnogo efikasnije da rade.
Druga stvar, rasteretite sudije pisanja administrativnih rešenja kojima bi mogli da se bave i da budu za njih nadležni sudijski pomoćnici ili saradnici, a ne da sudije rade te stvari.
Treća, mislim i najvažnija stvar koju ću vam reći, ako ste išli u sudove po Beogradu, trebaju im tehnički uslovi, treba im zgrada. Ova Skupština je glasala o potvrđivanju kredita za kupovinu zgrade „Aeroinženjeringa“ i za kompletno uređenje zgrade „Aeroinženjeringa“, u kojoj je trebalo da bude 110 sudnica. Tamo je trebalo da bude 110 veća, svaki sudija da ima svoju sudnicu, da u toj sudnici može da sudi svaki dan, ili ako ne sudi taj dan, da se priprema u toj kancelariji, da ima osnovna sredstava za rad. Šta se desilo sa tim projektom? Zašto je taj projekat zaustavljen i zašto se on nikada nije realizovao?
Mislim da nas sada uvodite u to da ćemo imati, umesto jednog tri suda i tri table, što će dovesti bar do četiri, pet meseci zastoja u predmetima u Beogradu i međubeogradskim sudovima. Dakle, onaj predmet koji menja sud, dobiće i novog sudiju, sve će morati da ide iz početka i naši građani neće moći da ostvare svoje pravo dugi niz godina. Pravite zastoj, a ne poboljšavate ništa.
Moj utisak je da se ovim Zakonom o mreži sudova pravi jedna politička igra i da cela ta politička igra ima za cilj da prikrije jedino ono što je u ovim zakonima novo, a novo je to da u Kosovskoj Mitrovici nema ni osnovnog ni višeg suda. Sve drugo je manje-više isto.