Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7608">Gordana Čomić</a>

Gordana Čomić

Demokratska stranka

Govori

Ako može bez dobacivanja, pošto ostaje potpuno nejasno zašto neko predlaže „briše se“. Zato što je to vrednosna stvar i bilo bi dobro da razumemo kako i kada su vrednosne stvari i stavovi važni. Ako je legitimno imati drugačiji vrednosni sistem, onda je jednako tako legitimno tražiti da se nečiji drugi ideološki vrednosni sistem u upravljanju komorskim sistemom briše. To je razlog zašto tražimo da se briše.
(Zoran Babić, s mesta: Izjednačavanje sa nacističkom Nemačkom. Ja stvarno ne znam šta više da uradim?!)
Narodni poslanici dobacuju da ne znaju o čemu se radi, i to vam verujem, jer je to vrlo očito.
(Zoran Babić, s mesta: Vrlo dobro znamo da upoređujete Srbiju sa nacističkom Nemačkom. Sram vas bilo! Reagovaću.)
Narodni poslanik dobacuje da me sram bude i da upoređujem Srbiju. To je dokaz da se ne sluša.
(Zoran Babić, s mesta: I opomenite me i odnesite me odavde, ali svoju zemlju neću ponižavati, kao što vi to radite.)
Ja vas molim da svoje emocionalne stavove zadržite za sebe.
Ja veoma vodim računa o visokom Domu.
Taman posla.
Niko od vas nije predložio „briše se“ i niko od nas nije živeo u nacističkoj Nemačkoj i neće. Ja vam govorim o parlamentu u kome se predlaže brisanje odredbi nekog zakona. To nema veze sa sadašnjom Srbijom, to ima veze sa idejom… (Isključen mikrofon.)
(Zoran Babić, s mesta: Sram vas bilo.)
(Gordana Čomić, s mesta: Bez emotivnih izliva.)
Zahvaljujem.
Predlog za brisanje člana 22. je sadržan u kraju drugog stava gde se kaže da upravni odbor priprema predloge akata za Skupštinu, izvršava odluke i zaključke Skupštine, donosi opšta i druga akta utvrđena statutom, donosi odluku o izboru direktora regionalnih privrednih komora, odnosno privredne komore glavnog grada, zarez i sada ide deo koji ovaj član čine neprimenjivim, uz konsultacije sa parlamentima privrednika regionalnih privrednih komora, odnosno privredne komore glavnog grada. Rešenje u postojećem zakonu, koje se odnosi na upravni odbor je mnogo bolje i da ako hoćete stvarno da učinite da vam ovaj zakon bude primenjiv, onda ćete sami izbrisati da se sve ove odluke donose uz konsultaciju, jer je to izvor, o tome sam pričala u obrazloženju svakog amandmana kojim tražim da se briše, ovo je izvor tumačenja, za koje odluke će regionalne kazati da su konsultovane, da nisu konsultovane, ili to uz jasno uputstvo i saradnju sa ministarstvom, da se dogovori sa Privrednom komorom Srbije, da ostane bez svake sumnje kako se to konsultuje sa parlamentima privrednika.
Ovo nije zakon o medijaciji. Ovo bi morao biti jedan vrlo jasan zakon, gde reč konsultacija u delatnosti upravnog odbora apsolutno ne znači ništa ili znači prostor u kome može biti zloupotreba.
Zahvaljujem.
Neću se javljati po svakom od amandmana koji su posledični, samo da ne bude nikakve sumnje da postoje amandmani koji se javljaju kao posledični ako brišem neke stavove ili hoću da učinim zakon neprimenjivim. Ovo je jedan od takvih amandmana.
Nema spor sa sadržinom amandmana ali je on posledični amandman na amandman 1.
Ovakav član je neminovan kada se ima ideja da imamo PKS koja je hijerarhijski ustrojena sa onoliko slobode koliko će kontekst u Srbiji to dozvoliti i da onda je neophodno, u zakonu imate sasvim detaljno i broj potpredsednika, odnosno jedan ili više i da li će da bude po funkciji član upravnog odbora i sve ostalo. Dakle, da bude potpuno uređena strukturno kao da se ne radi o PKS, nego da govorimo ili o privrednim društvima ili institucijama javne vlasti ili nezavisnim i regulatornim telima.
Dakle, to je duh, to je legitimno i razlika je između nas što mi to ne smatramo dobrim rešenjem po privredne komore. Te rešenje koje je u postojećem zakonu o tome šta radi predsednik, smatramo boljim.
Mi nismo predlagali ove amandmane želeći neuspeh primene zakona, mi smo u obavezi kada obrazlažemo amandmane da kažemo kakva je naša procena da će ovi članovi za koje tražimo da se brišu proizvesti kao posledicu za privredni život u Srbiji. Ovakva ideja neće proizvesti dobre posledice i odatle je naša volja da tražimo da na snazi ostane postojeći zakon. Hvala.
Član 26. je neminovan po duhu ovog zakona, pa je neminovno i da je tražim da ga nema zbog toga što ja ne smatram ovo dobrom procenom. Dakle, Privredna komora Srbije sada ima generalnog sekretara i taj generalni sekretar će biti predlog predsednika a imenovaće ga upravni odbor.
To je dokaz da kada kažemo da je ceo duh novog zakona koji će biti usvojen sa nekim malim, nadam se bar, primedbama, izmenama da imate jednu potpuno centralizovanu strukturu koja će u kontekstu Srbije praviti više štete privrednoj okolini nego što će praviti koristi. I idu i nadležnosti generalnog sekretara koji je klasičan spisak nadležnosti za bilo kog generalnog sekretara uključujući i udruženja i institucije vlasti i razne druge organe i organizacije. Ono što bih ja volela
Ono što bih ja volela da postavim kao retoričko pitanje, ne sumnjajući da ministar stvarno veruje da je sve ovo ekonomija iznad politike, dešavalo se to već sa raznim zakonima, u iskrenu dobru nameru apsolutno ne sumnjam i znam da ima ministar iskustva u privrednoj komori, da li bi u bilo kojoj fazi svog života u budućnosti prihvatio da bude ovako predložen generalni sekretar jer zna kako bi bilo ustrojeno? Bi, onda imam dokaz da ništa sem dobrih namera nema, a to nije dovoljno. Nikada etika dobrih namera nije dovoljna. Treba nam etike i odgovornosti u izmenama koje predlažemo za privredu Srbije.
Još jedan član koji je dokaz da različito vidimo kontekst u kome ovaj zakon treba biti primenjen. Radi se o organima regionalnih privrednih komora i Privredne komore glavnog grada. Kaže se da su organi regionalnih privrednih komora i Privredne komore glavnog grada: parlament privredniika i direktor, koji se biraju shodno i ovom zakonu i Statutom Privredne komore Srbije.          
Zašto kažem da je i ovde očita razlika? Zbog toga što mi tražimo da se ovakav član briše i zbog toga što je argumentacija da on ostane da će Privredna komora biti uređena kao što imamo teritorijalno uređenje države. Dakle, na okruge, na glavni grad i na u ovom slučaju jednu pokrajinu. I to je izmena u odnosu na postojeći zakon, ali to se podrazumeva. Mi u tome vidimo srastanje onog što su politički izabrane funkcije i privrednog ambijenta, a vi ne vidite. Ovo je trenutak kada bih ja volela da nisam u pravu. Jako bih volela da nisam u pravu kada krene organizovanje da na terenu nemate srastanje, urastanje, spajanje politike i ekonomije. Nažalost, mislim da ćemo ipak sa ovim argumentom biti u pravu.
Zahvaljujem.
Ovo je jedan od članova za koji mi mislimo da je bolje rešenje u postojećem zakonu, a koji pokazuje kakvo je jezik čudo. Dakle, sud časti, ključni stav je četvrti stav, odlučuje u slučajevima povrede dobrih poslovnih običaja i poslovnog morala. U postojećem zakonu taj stav glasi, odnosno u dva stava je, da sud časti odlučuje o povredama dobrih poslovnih običaja, narušavanju jedinstvenog tržišta i monopolističkim radnjama na tom tržištu. Sud časti odlučuje i o neizvršavanju obaveza članova odluke Komore.
Ovo je mnogo bolje rešenje. Ovo je, kako da vam kažem, komorskije rešenje, nego ovo koje je navedeno. Ali, ono koje je navedeno u sudu časti, protiv kojeg sam ja, je neminovno ako vi, gledajući na postojeći zakon, sada umesto navođenja regionalnih komora, navođenja imena pokrajine, kažete – regionalno umesto organa koji su definisani postojeći ustrojavate tako da sraste sa sličnim organima u celoj državi. Onda je neminovno da vam se gube obrazloženja o narušavanju jedinstvenog tržišta i monoplotističkog ponašanja.
Ja znam da argument može biti - neki drugi zakoni regulišu monopolističko ponašanje. To nikad nije dovoljno dobar argument, ali je na meni obaveza da vam objasnim zašto ja smatram da je postojeće rešenje bolje od ovog koje predlažete i u sudu časti. Prihvatila bih arbitražu umesto spoljno trgovinske arbitraže da je bolje napisano, to je sledeći član, ali smatram da amandmanom možete regulisati ili unutrašnjim propisima privredne komore proširiti šta je to o čemu odlučuje sud časti.
Zahvaljujem.
Član 2. određuje u ovom Predlogu zakona izmenama i dopunama opšti interes u naučno-istraživačkoj delatnosti u smislu ovog zakona da se ostvaruje putem programa od interesa, opšteg interesa za Republiku pa u 16 tačaka definiše koji su to i u petom poslednjem stavu, mislim da je peti ili šesti, kaže – za realizaciju programa iz stava 2. ovog člana tačke od 1. do 4. i tačke od 6. do 16. ministarstvo raspisuje javni konkurs, a ostvarivanje i finansiranje programa počinje po pravilu početkom kalendarske godine.
Naš amandman iz mnogo dobrih razloga za dodavanje reči – svake godine, da član koji bude usvojen, odnosno stav glasi – nakon usvajanja zakona da za realizaciju ministarstvo propisuje javni konkurs svake godine i dalji deo teksta se ne menja.
Zašto smatramo da je to bolje? Zato što se dosadašnji programi realizuju u ciklusima, a ciklusi traju tri, četiri, pet godina, a konkurs za predlaganje projekata se objavljuje samo jednom u tom periodu. Mislimo da to nije primereno. Prvo, živimo u vrlo živom vremenu inovacija i bolje je da zakonom odredimo da svake godine objavljujemo konkurse i postoji mogućnost da se objavljuju svake godine konkursi, kao što se radi u EU, u Programu „Horizontu 2020“. Da li je bila ideja da stavljamo može svake godine ili ne? Da bi postigli usvajanje amandmana, mi smo ostali na tome da usvajamo svake godine.
Zahvaljujem.
Naš amandman odnosi se na član 36. kojem se dodaje član 88b, koji govori o tome šta se dešava kada odbor za etiku u nauci utvrdi da istraživač krši pravila i norme kodeksa ponašanja u naučno-istraživačkom radu. Šta su mu ovlašćenja? I u nekoliko tačaka, ukupno četiri, sa stavom da konačnu odluku o predlozima odbora za etiku i nauci naravno donosi ministarstvo, odnosno ministar.
Dakle, u tački 2. kaže se – jednom kada utvrdi da je došlo do kršenja pravila i norme kodeksa ponašanja, donosi zaključak o pokretanju postupka za oduzimanje istraživačkog, odnosno naučnog zvanja zapeta po zahtevu naučnog veća instituta, odnosno nastavno naučnog veća fakulteta i lica koja imaju doktorat nauka ili istraživačko, odnosno naučno zvanje.
Mi predlažemo da se taj deo rečenice iza zapete briše i da odboru za etiku ne treba nikakav zahtev naučnog veća za oduzimanje istraživačkog, odnosno naučnog zvanja ako je utvrdilo takvu težinu povrede kodeksa ponašanja u naučno-istraživačkom radu. Pogotovo što trećom tačkom odbor za etiku u nauci ima samostalno odlučivanje do potvrde ministra, da predloži zabranu učešća u radu tela koja su zadužena za staranje o kvalitetu. Šta će da radi on ako tu ne može da radi? I na kraju da predloži zabranu korišćenja sredstava za nauku i razvoj.
Dakle, može da mu zabrani da koristi sredstva, a ne mora da pokrene postupak za oduzimanje istraživačkog, odnosno naučnog zvanja ako nema zahteva. To, em što je nelogično, em prosto nije pošteno ni prema onome ko je eventualno skrivio dok se čeka odluka ministra.
Ako već želimo sa pravom što ministar kaže, da bude privilegija biti u tom odboru onda mu dajte ovu nadležnost bez zahteva veća.
Zahvaljujem.
Amandman koji je podneo kolega Balša Božović treba prihvatiti. Za sve one koji jedinu argumentaciju imaju da se ne razgovara o amandmanu, svaki od ovih članova se odnosi na povećanje poreza.
Dakle, ako se u ovom stavu kaže izdavanje oružanog lista - dostava podataka, pravosnažno rešenje – dostava podataka, radi se o onome što legitimno Vlada hoće, a to je povećanje iznosa za sve što se tiče nošenja i držanja dobara. Tako će biti i u čl. 17. i 18. Član 20. kad dođe na red, on je najsmešniji od svih članova, ali ovi koji tretiraju bilo koju obavezu o dostavljanju podataka, ažuriranju podataka, izdavanju rešenja, odnose se na to što Vlada hoće veće iznose. Mi nećemo i zato nećemo da bude ovog novog zakona izmenjenog i dopunjenog na snazi, nego da bude zakon koji je i sada na snazi, koji podrazumeva smanjene iznose. Hvala vam.
Zahvaljujem.
Član 17. dodaje član 28a koji se bavi prekršajima, odnosno novčanim iznosima za prekršaje a po članovima osnovnog teksta zakona. Drugi stav ovog novog člana 28a glasi – Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu iz stava 1. ovog člana. Ko je to?
Ja tražim da se to briše pošto kada gledate članove 56. i 16, 20. i 26, ko je odgovorno lice koje će se isto kazniti ako po članu 1. po stavu 1. ovog istog člana kaže se da je novčanom kaznom u iznosu od 100.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaje pravno lice obveznik poreza koji u propisanom roku ne uplati porez. A odgovorno lice u pravnom licu, ko je to? Dakle, ono što ostaje kao nejasno a odnosiće se na neke ljude koji će propustiti da uplate obavezu poreza ko će biti to odgovorno lice?
Da li će to uraditi kao uputstvo za republičku upravu, da li ćete prihvatiti da se to briše, to je na vama, ja samo ne bih volela da svi zajedno imamo problem pošto neko kada hoćete da kaznite za prekršaj neko ko je pravno lice obveznik uplate poreza, a to ne uradi, ko će da nađe to odgovorno lice? Ako se obraćate na sistematizaciju to je već diskutabilno kada ide automatska prijava kod prekršaja, dakle, ili da vas molim da obratite pažnju na eventualnu primenu ovog stava, da li je svima jasno na koga se odnosi ili da se prihvati moj amandman da se to briše. Hvala vam.
  Onaj ko piše rešenje o prekršaju ne može da pita, a ko je vama odgovorno lice? To, ponavljam, ili rešite uputstvom ili rešite izmenom ovog člana. Ako hoćete da ovo referiše na Zakon o privrednim društvima, takođe ne može. Nije kod pravnih lica direktor taj koji je zadužen, različite su strukture, a kompanija, akcionarskih društava, svega i prosto neka bude samo jedan oštećen ko nije odgovorno lice, pa ćemo imati nepotrebno problem.
Mislim, zato sam predložila najjednostavnije rešenje da se briše zbog toga što se kažnjavanje odgovornih lica piše u drugim zakonima, ali tamo mi piše i na koji način se kažnjava odgovorno lice. Ovo vi stavljate, instituciji prekršaja da on ispisuje rešenje jer mu je dostavljeno da obveznik nije platio porez i on onda radi rešenje i za obveznika i za odgovorno lice, a ne zna ko je. Mislim, nije ni replika, nije ništa, mislim da smo se razumeli da ja želim da otklonim prosto nejasnoće u primeni zakona.