Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7608">Gordana Čomić</a>

Gordana Čomić

Demokratska stranka

Govori

Zahvaljujem. Pitanje za potpredsednicu Vlade, provere radi. U ovom amandmanu koji će sada biti prvi član ovog zakona, govori se o Komisiji za utvrđivanje štete od elementarnih nepogoda. Da li to podrazumeva Komisiju kako je formirana sada ili podrazumeva posebno rešenje o obrazovanju komisije ili drugačiji sastav komisije?
Nije bitno za amandman, mene zanima ako hoćete da mi odgovorite.
Zahvaljujem.
Želim da podržim amandman koji je podneo narodni poslanik Ivan Karić, jer stav 3. koji on predlaže da se dodaje – analizu ekološkog stanja i nastale ekološke štete sa analizom uticaja na zaštitu životne sredine i preporukom mera za smanjenje štete, svi oni koji se razumeju u posledice ovakvih katastrofa kakve su bile poplave i klizišta, znaju da je ova dva reda, ovaj kratak stav, da znači samo novac.
Ali, ako izostavimo iz programa mera, ili i potpuno iz zakona koji je pred nama, ako izostavimo da imamo i analizu uticaja na životnu sredinu i program mera, desiće se ono što se u Srbiji dešava decenijama unatrag. Desiće se da ćemo obnoviti kuće, da ćemo obnoviti infrastrukturu, da ćemo sačekati potpuno čista izvorišta, da ćemo dati standarde i mere o sastavu tla, o količini odnosa i nanosa na zemljištu, da ćemo možda čak imati i savete Ministarstva za poljoprivredu i zaštitu životne sredine o promeni kultura koje zahteva neko novo zemljište, da ćemo videti gde su pomereni vodotokovi. Bez ovoga nećemo uraditi ništa ozbiljno, a da se erozije ne ponove nakon nove elementarne nepogode.
Možda volja Vlade da ne prihvati ovaj amandman postoji zbog toga što ima svest o tome koliko košta uraditi i analizu uticaja i koliko košta uraditi i preporuke mera za smanjenje štete, ali ja želim da podržim ovaj amandman pošto će to, možda čak i ova Vlada, a sigurno neka uraditi kad tad, i katastar erozivnih područja i karte bujičnih tokova na teritoriji Republike Srbije i sve ono što se iz mnogo raznih razloga, od kojih nijedan nije opravdanje ali mnogi jesu objašnjenje, nije radilo do sada.
Svi podaci koje trenutno imamo nedovoljni su da imamo jasnu sliku o dimenzijama trajnog oštećenja, privremenog oštećenja životne sredine na području pogođenog poplavama i kada je u pitanju zemljište, i kada su u pitanju erozije, i kada je u pitanju klizište i kada je pitanje pomeranja posebnih vodotokova, a o biodiverzitetima na toj teritoriji i da ne govorimo.
Kažem da imam razumevanje zašto Vlada neće da prihvati ovakav amandman, ali moj prilog ovoj raspravi i podrška amandmanu kolege Ivana Karića je da bar ostane zabeleženo, da se negde ima na svetlu potreba da se za ovo utroši novac.
Osamdeset miliona evra bespovratne pomoći i više od 850 miliona evra kredita, koje ćemo pod vrlo povoljnim uslovima, zahvaljujući očigledno i radu koji je Vlada imala da predstavi na Donatorskoj konferenciji, ne verujem da neće biti ni jedan evro upravo za ovo o čemu govori amandman. Prosto, nije prirodno, jer znam kakva je priroda IPA sredstava.
Ono što mi je strepnja je da neće biti odgovora dovoljno dobrog u smislu administrativnih kapaciteta, u smislu svega onoga što krediti iz IPA fondova ovakve vrste, posebne vrste za zemlje koje pregovaraju, posebno povoljni podrazumevaju. Nama je važno da se o oštećenoj životnoj sredini u oblasti pogođenim poplavama bar ovako podeli informacija sa nadom da će biti detaljna tema govora i na Odboru za zaštitu životne sredine i nadam se i u budućem budžetu Vlade Republike Srbije za 2015. godinu.
Na kraju mogu samo da izrazim žaljenje što u Izveštaju, koji nije tema trenutno u pretresu u pojedinostima na ovaj član 3, ali zaista jako žaljenje što u Izveštaju o šteti od poplava Vlada Republike Srbije nema ni jedne jedine rečenice o životnoj sredini i bar o proceni koja je načinjena. Hvala vam.
Zahvaljujem.
Mislim da je dobro i što smo nas troje podneli amandman i što je Vlada prihvatila. Kada želim da definišem kako izgleda dobar rad Skupštine onda je ovo dobar primer, prihvatili ili ne prihvatili, ali da razumemo da se bavimo temom, bez obzira da li smo vlast ili opozicija, a da napravimo korist opet, bez obzira da li smo vlast ili opozicija.
Naš amandman glasi da se na podneske, radnje i izdavanje dokumentacije u skladu sa ovim zakonom, ne plaćaju takse niti naknade za usluge republičkih, pokrajinskih organa i organa jedinica lokalne samouprave. S ozbirom da se član 5. bavi izvorima sredstava, u raspravi u načelu je već ministarka naglasila da će amandman biti prihvaćen.
Zahvaljujem, ne koliko u svoje lično ime ili kolege Balše Božovića i Borislava Stefanovića, nego u ime toga što će proces ići jasno i što ćemo uštedeti 10, 50, 100 miliona dinara ljudima koji će imati potrebe za svim ovim papirima i dokumentacijom pri obnovi za koju će sredstva biti obezbeđena od strane Kancelarije, a kroz državni program.
Koristim vreme poslaničke grupe, zainteresovana da sasvim jasno se složimo oko opaske koju je dala potpredsednica Vlade, da u članu 13. umesto „može da se dokazuje“, piše „mora dokazivati“ ili „mora da se dokazuje“. To ostavljam onima koji rade redakciju, s obzirom da matični odbor više po Poslovniku ne može da daje amandmane, može kod ovako važne stvari, oko koje se svi slažemo, da se odredi pauza pre glasanja i u načelu i u pojedinostima i da se sa punim znanjem o značaju izmene u članu i verovatno još uz kvalifikovaniji savet stručne službe, da se za tih desetak, petnaest minuta uradi, neću da kažem redakcija, pošto nije redakcija, stvar je suštinska, ali je važno da Skupština zna o čemu se radi, a i da bude u skladu sa poslovničkim odredbama, koje definišu kada, u kom trenutku i koji organ može da menja članove zakona amandmanima. Hvala.
Amandman koji je podneo narodni poslanik Ivan Karić ima svoje duboko opravdanje. Razumem zašto Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo smatra da amandman nije u skladu sa Ustavom. Razumem lakoću kojom se više gleda – hajde da poništim predlagača, nego što se zna i šta o sadržaju amandmana, ali mislim da je tema suviše ozbiljna da bi smela da prođe bez opaske. Na stranu što mislim da ni član 21, ni član 22. nemaju mesta u ovom zakonu.
Jedino opravdanje je oročenost zakona od godinu dana. Ovo ne može biti predmet ni jednog zakona, osim zakona za sprovođenje ministarstva za koja su nadležna, s obzirom da razumemo objašnjenje da će to biti u državnom programu mera. Razumem logiku, ali moramo da se slušamo i da se čujemo kada je reč o biocidnim proizvodima. Tu imamo problem, kao i sa hemikalijama. Imamo ozbiljan problem sa nedostajućom kontrolom i nedostajućim pravnim okvirom za sredstva koja su sasvim legalna u zemljama od kojih je jedna, na primer, Kina. Nije jedina.
Voleli bismo da smo sasvim sigurni da bez obzira što nemamo striktnu listu sredstava koja su registrovana samo u EU, da će samo ta sredstva biti korišćena. Znam da to neće biti garancija. Na moju žalost, znam šta su biocidna sredstva i znam kakvih sve ima ovde u prometu.
Valjalo bi sem lakoće političkih kvalifikacija dati ozbiljne garancije kada je reč o davanju privremenih dozvola za davanje biocidnih sredstava jer to nije samo pitanje procedura unutar Ministarstva, nego je pitanje u pojedinim slučajevima i kod pojedinih sredstava trajnog ili stalnog uticaja na životnu sredinu.
Ne mislim da ikog unapred osporavam ili da sumnjam da će bilo koje ministarstvo loše uraditi svoj posao primenom registracije, ali znam da je to lako moguće sa prometom ovakve vrste proizvoda.
Amandman se odnosi na 1. stav člana 26. koji definiše objekte koji se obnavljaju. Želja mojih kolega i mene je bila da otklonimo svaku sumnju da će se nejasnom definicijom tražiti građevinska dozvola za objekat koji se rekonstruiše ili popravlja, te smo postojeći tekst stav 1. – obnova objekata sprovodi se izgradnjom novog objekta, odnosno rekonstrukcijom sanacijom ili adaptacijom postojećeg objekta u skladu sa ovim zakonom, predložili da se menja i da glasi -  obnova objekata sprovodi se izgradnjom novog objekta, odnosno rekonstrukcijom sanacijom, adaptacijom i tekućim popravkama i održavanjem postojećeg objekta u skladu sa ovim zakonom.
U obrazloženju za neprihvatanje amandmana kaže se da je osnovni predlog precizniji, da je u skladu sa odredbama Zakona o planiranju i izgradnji koji ne definiše tekuće popravke i onda se kaže, što je za mene vrlo važno, da održavanje objekta obuhvata pored navedenih radova i investiciona i tekuća održavanja objekta. Za radove na izgradnji novog objekta ne mora se pribaviti građevinska dozvola pre početka izvođenja radova, za radove na rekonstrukciji, adaptaciji ili sanaciji po važećem zakonu se ne pribavlja građevinska dozvola, dok se za tekuće održavanje objekta ne pribavlja nikakva saglasnost nadležnog organa. Tako da se praktično preciziranje koje smo hteli da unesemo razlikuje u reči – popravkama, ono što mi u obrazloženju citiram – tekuće održavanje, nudi predlagač zakona. Moguće je da je razlog za neprihvatanje, ali volela bih jasan odgovor da li obrazloženje odbijanja ovog amandmana znači kako je napisano, da se ni za šta od ovih radova neće tražiti građevinska dozvola, pošto mi to ne deluje verovatno. Ne bih volela da ostavimo svaku sumnju. Hvala.
Jedno pitanje koje ne izgleda vezano za amandman ali u stvari jeste. Za slučaj objekata koji nemaju nikakve papire, dakle nelegalno građeni objekti, da se pojasni ljudima, slutim šta je odgovor, zato nemam amandman, ali mi se čini da među ljudima koji imaju nelegalne kuće nema jasne slike o tome na šta imaju prava. Ulaze li u legalizaciju, smeju li ili ne smeju? Radi toga bih molila da date odgovor na to pitanje.
Zahvaljujem.
Amandman koji smo kolega Borislav Stefanović, Balša Božović i ja podneli na član 41. tiče se odredbi kojima se definišu donošenje odluka o vrsti i visini pomoći, tako da definiše postupak za dodelu pomoći koja je utvrđena ovim zakonom, odlučivanje o vrsti i visini pomoći, rešenja o vrsti i visini pomoći koja donose nadležni organi jedinica lokalnih samouprava. Govori o tome da se na rešenje koje donose nadležni organi može izjaviti žalba, rešenje komisiji za utvrđivanje štete od elementarnih nepogoda je konačno i protiv njega se može voditi upravni spor. Konačno rešenje dostavlja se kancelariji.
Mi posle šestog stava dodajemo sedmi koji glasi – jedinice lokalne samouprave iz člana 1. stav 2. ovog zakona imaju pravo da prime u radni odnos na određeno vreme do godinu dana od dana početka primene ovog zakona potreban broj stručnih radnika radi obavljanja poslova iz ovog člana bez saglasnosti Vlade Republike Srbije predviđene Zakonom o budžetskom sistemu Republike Srbije.
Taj Zakon o budžetskom sistemu podrazumeva za sve vrste ovakvih dodatnih poslova i za recimo poslove iz usluga socijalne zaštite, iz raznih drugih vrsta odluka, podrazumeva da Vlada Republike Srbije daje saglasnost ako hoćete nekog da angažujete.
Samo u jednoj rečenici digresija, taj zakon je ugasio sistem socijalne zaštite u Srbiji. To je nesrećom druga tema i nije direktno vezana za ovo, ali posledice primene ovog zakona, posledice procedura za odobravanje. Nikoga ne smatram krivim niti smatram da bi bilo ko tu radio išta bolje. Na žalost, znam kako sistem funkcioniše. U ovom slučaju prosto ako znate kakva je situacija u lokalnim samoupravama, ne postoje ljudi koji mogu da urade ovaj član 41.
Jedini razlog zašto smo ovo predložili je da upravo svi kratki rokovi, jedini rok koji smo mi produžili je u sledećem amandmanu o samim prijavama, iz drugih razloga. Razumem obrazloženje, ovo je jedno od retkih obrazloženja koje je u redu, koje nam je Vlada dala za ovih nekoliko zakona. Da li ovde u ovom ministarstvu neko više čita nego u drugim? Ne znam, to ću rešiti, ali ja ću to javno kazati ako tako bude.
Dakle, razumem obrazloženje. Nema razloga da se ovo posebno izdvaja. Vlada ima svest o posebnoj odgovornosti kada su ovi poslovi u pitanju i ako treba postupaće iz tih razloga brže u davanju saglasnosti nego u drugim slučajevima, ali baš zato da bi se izbeglo, odatle je naš amandman.
Ne tražim ni odgovor ni razloge, razumela sam, samo želim da javno podelim argumentaciju da bi ostalo i nadležnima u ministarstvu i ministarki svest o tome da će ovo biti važno kao prepreka koju treba preskočiti da bi se poslovi u lokalnoj samoupravi stvarno obavili.
Amandman se odnosi na prelazne i završne odredbe i obično se tu amandmani podnose samo ako hoćete da pomerite neke rokove za važenje članova unapred ili kraće. Naš amandman se odnosi na rokove za prijave štete i u vezi je sa članom 46, tako da ću prvo kazati vezu, a onda sadržaj amandmana.
U članu 46, o čemu će se Skupština posebno izjašnjavati, kaže se da ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenog glasniku“, a da prestaje da važi godinu dana od dana stupanja na snagu. Pošto znam praksu kako Skupština objavljuje svoja akta u „Službenom glasniku“, to može biti danas, tako da će zakon početi da važi od sutra, a najkasnije će početi da važi prekosutra, tako da će poslednji rok za prijavu štete biti ili 27. ili 28. juli.
To je jako važna informacija i zbog toga smo podneli amandman kojim tražimo da se taj rok od osam dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, koji dakle stupa na snagu ili sutra, ili prekosutra. Rok za prijavu štete da se produži sa ovih osam dana na 30 dana.
Pitanje je bilo šta da odaberete, 30 dana, 15 dana, 10 dana, nije u pitanju samo brojka, nego je u pitanju svest o tome da ljudi moraju imati vremena da prijave štetu. Da imate prilično veliki broj ljudi koji nisu na terenima opština gde se dogodila šteta. Da imate objekata koji su poluuslovni, neuslovni, a da su vlasnici objekata kod rođaka, kod prijatelja u drugim mestima. Znam da bi to moralo sve da se stigne.
U obrazloženju kojim se odbija ovaj amandman kaže se da se amandman ne prihvata s obzirom da je prijava štete u najvećem broju slučajeva već podneta. Dakle, radi se o Izveštaju koji je usvojila Vlada, koji sadrži spisak od 126 jedinica lokalne samouprave koje su prijavile štetu. S tim obrazloženjem imamo problem. Ako većinom postoji ukupan spisak i ukupan broj prijava, onda moram da pitam - zašto i kako se način na koji su prikupljeni ovi podaci poklapa sa zakonom koji nije bio na snazi u tom trenutku? Ne sumnjajući da se poklapa i razumevajući da su to dva paralelna procesa i kada nije takva situacija kao što je poplava i sve ono što je ogroman posao koji treba uraditi što brže i što kvalitetnije.
Naša, čini nam se potpuno opravdana bojazan je, da će ovih osam dana do 27. ili 28. jula, biti jednostavno prekratak rok da bi zaista svi oni koji hoće da prijave štetu to i uradili. Pogotovo, što u drugom stavu istog člana na koji smo podneli amandman kaže se da se prijava štete podneta do dana stupanja na snagu ovog zakona, smatra se prijavom podnetom u skladu sa ovim zakonom. Tek je onda nejasno zašto se onda daje još osam dana.
Nisam protiv, kažem vam, imam i ja dilemu, osam, 15, ili 30, nisam protiv ni da se odbije amandman, razumem zašto se ne prihvata. Obrazloženje mi je jasno.
Zahvaljujem se predsedavajućem što pokušava da umiri narodne poslanike, to se tako dešava ili kada je dosadan govornik, ili kada nikoga u sali ne zanima tema o kojoj govornik govori. Volela bih da je ovaj prvi slučaj, i da sam svim kolegama narodnim poslanicima dosadna sa brigom o tome da svi oni koji su štetu imali imaju vremena da tu štetu prijave.
Dakle, ne tražim ni odgovor, ni ništa, samo da se ima u vidu ovakav kratak rok.
  Dovoljno, zahvaljujem.
Nisam siguran od galame nisam čula sve.
Samo kratka sugestija da se na javnom servisu, a i na drugim televizijama sa nacionalnim frekvencijama dan stupanja na snagu i ti rokovi puštaju dovoljno često da ljudi dobiju informaciju. To nije predmet zakona, to je moja molba. Verovatno biste i to sami uradili, ali eto zajednički, savesti radi. Hvala vam.
Zahvaljujem.
Prvo pitanje za ministarku građevinarstva, saobraćaja, infrastrukture.
Tiče se zatvorenog saobraćaja na mostu preko Dunava kod Beške, desna traka iz pravca Subotice i Novog Sada do Beograda, zatvorena je za saobraćaj zbog potpune rekonstrukcije asfalta na toj traci. S obzirom da je ista traka otvorena pre nešto više od godinu dana, moje pitanje ministarki je – ko je radio nadzor? Da mi se dostavi izveštaj o nadzoru. Ko iz kojih sredstava finansira kompletnu rekonstrukciju trake i šta će se preduzeti da se poveća bezbednost na levoj traci i od nesavesnih vozača i od prilično slabe saobraćajne bezbednosti na toj levoj traci, s obzirom na frekvenciju saobraćaja, sve u želji da bude prevencije za bilo kakve i bilo čije nesreće na suženom delu puta, a preko mosta kod Beške.
Drugo pitanje je za ministarku poljoprivrede i zaštite životne sredine.
Tiče se pravilnika o ukratko rečeno, sredstvu, aflatoksinu koji je nakon 15 dana od utvrđivanja na iznosu od 0,05 mikrograma, odlukom objavljenom na internet stranici Ministarstva sada na 0,25 mikrograma i sa odlukom da taj pravilnik važi do 31.12.2014. godine. Moje pitanje je – šta je osnov za promenu iznosa aflatoksina? Na osnovu čega je doneta takva odluka i kakav će iznos biti 1. januara 2015. godine?
Pošto je prilično neuobičajeno da se akti, osim u posebnim slučajevima kada su propisani takvi slučajevi, stavlja rok važenja „do“. I kada se stavlja rok važenja „do“, onda svi korisnici i javnost mora da zna šta se dešava nakon prestanka tog važenja. Akti obično budu potpisani sa rokom važenja stupanja na snagu. Činjenica da aflatoksin jeste supstanca koja zanima našu javnost, da je bilo jako mnogo dezinformacija iz raznih krugova javnosti, zahteva da Vlada kao garant pravovremene, tačne, objektivne i detaljne informacije obavesti javnost Srbije o razlozima za podizanje iznosa aflatoksina kao rezidual od sredstava za zaštitu bilja i da objasni koliki će biti iznos 1. januara 2015? godine. Hvala vam.
  Zahvaljujem i koristim vreme poslaničke grupe.
Koleginica Vesna Martinović, podnela je amandman koji se tiče obaveza poslodavca da pravilnik o radu dostavi reprezentativnom sindikatu i da ga istakne na oglasnoj tabli u svom sedištu najkasnije sedam dana pre njegovo stupanja na snagu. Koliko god da je amandmana razuman i benigan i u krajnjoj liniji da precizira šta se dešava kada nastupi slučaj iz stava 2. tačke 3. ovog zakona o čemu je i malo pre bilo reči.
Obrazloženje Vlade o odbijanju ovog amandmana je da se ne prihvata iz razloga što je ustavna obaveza, član 196. Ustava Republike Srbije da se opšti akti objavljuju, te se po objavljivanju opšteg akta svi zainteresovani mogu upoznati sa sadržinom akta, a bez utvrđivanja posebne obaveze o načinu objavljivanja akta, što treba da bude predmet odluke donosioca akta. Dakle, Vlada nama kaže, u stvari ustavna obaveza o objavljivanju akta pa ne treba prihvatiti amandman koji traži objavljivanje akta.
Ovo nije jedino obrazloženje kojim se sa lakoćom površnosti Vlada, odnosno nadležno ministarstvo odnosi prema amandmanima koje su podnosili i poslanici koalicije i poslanici opozicije. Moja molba je da se malo uloži truda, malo samo, i da se ne napiše baš ovakvo obrazloženje, da se mora objaviti pa zato nećemo amandman koji traži da se objavi. Osim što smo razumeli da se u celom tekstu zakona koji je u skupštinskoj proceduri ne slaže obrazloženja i tekst zakona, smatrajući to omaškama prethodnih predloga zakona, pa onaj koji je kao prilog uz osnovni predlog zakona koji je ušao u proceduru stavio obrazloženja zaboravio iz obrazloženja da skloni obrazloženje odredbi koje ne postoje u predlogu zakona koji je na snazi. Prihvatanjem ovog amandmana bi jednostavno dali prilog, dokaz o tome da je poslodavcu zaista stalo da zaposleni bude obavešten.
Znam da obrazloženje ne ulazi u tekst zakona koji će se objaviti i da nema veze šta piše u obrazloženju, ali možda je vreme da počnemo stvarno da pazimo šta pišemo u obrazloženjima, jer ima veze šta piše u obrazloženju amandman koji se odbija, pošto on govori koliko zainteresovanosti predstavnika Vlade da komentarišu nečiji amandman, toliko i o temeljitosti u pristupu. Ako je na obrazloženju tako lako pokazati da je koješa, onda to otvara veliko polje sumnje da su i ozbiljne odredbe koje menjaju živote ljudi, kao što je na primer da neko nije informisan o tome šta piše u pravilniku, dolaze u ozbiljnu sumnju, a proizvode ozbiljne posledice za život ljudi. Zahvaljujem.
Zahvaljujem. Koristim vreme poslaničke grupe.
Naša koleginica Vesna Martinović podnela je amandman kojim traži da se u članu 10. posle reči: „kopiju“ dodaju reči: „kao i original, odnosno foto-kopiju prijave na obavezno socijalno osiguranje“.
Razlog da Vlada odbije ovaj amandman, i ja ću se u raspravi o amandmanima više baviti obrazloženjima koje nam je Vlada podnela, znajući unapred da je malo koga briga što su obrazloženja kontradiktorna, sasvim dokazivo nepismena i što su urađena toliko površno da to predstavlja, osim što je u suprotnosti sa propisima koji se u Rezoluciji o zakonodavnoj aktivnosti za koju smo svi glasali, jedan izričit nemar prema obavezi koje Vlada ima u poštovanju Narodne skupštine. No, biće amandmana pa ćemo o tome nadalje.
Dakle, Vlada je odbila amandman da se ne prihvata iz razloga što je članom 108. Predloga zakona propisano da se podaci o prijavama na obavezno socijalno osiguranje mogu preuzimati iz jedinstvene baze centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja.
Amandman koji je podnela koleginica uopšte se ne odnosi na ovu obavezu i predstavlja skoro pa uvredu poslanika koji je uložio trud da jasno napiše amandman i da ga obrazloži. Ovakvim obrazloženjem omalovažavati želju poslanika da precizno uradi jednu odredbu koja, mogu da kažem, može da proizvodi vrlo neprijatne posledice, prvo po zaposlenog, pa onda po sve nas koji ćemo u slučaju kada se ustanovi da nema prijave na obavezno socijalno osiguranje ponavljati posao koji smo radili tokom 2002, 2003, 2006. i 2007. godine, uplaćivanjem ljudima ono što je poslodavac propustio da uplati jer ga niko nije kontrolisao.
Ovakav oblik amandmana i ovakav deo teksta u članu 10. koji je podnela narodna poslanica Vesna Martinović je u okviru onoga što je ovde samo reči da se zalažemo za prava i za sigurnost radnika. Mi ćemo kroz svaki amandman koji budemo komentarisali pokušati da jasno dokažemo da nije važno šta priča ko, nego da je važno šta ko radi.
Ne bih volela da se pokaže da je ovaj amandman bio potreban, zato što će poslodavci raditi ono što su poslodavci već radili tokom 80-ih, tokom 90-ih i nakon 2000. godine, kada je u pitanju obavezno socijalno osiguranje zaposlenih. Hvala vam.
Tema kojom se bavio ministar je takva da iziskuje još malo vremena koje ću iskoristiti za prilog amandmanu koji je podnela narodna poslanica.
To sve o čemu priča ministar ne može ni po ovom zakonu. Ponekad ne znam da li se ministri ovde hvale ili se žale. Ko je sprečavao bilo koga za dve i po godine poslednje da zaista radi Inspekcija rada? Ko je sprečavao bilo koga da obilazi gradilište juče, a ne danas kada ministar brani odredbe ovog zakona? Ko je sprečavao bilo koga ko dobija pare iz budžeta u izvršnoj vlasti, da radi svoj posao? Opozicija? Nedostatak para? Nije bilo plaćeno? Nema ljudi?
Mislim da su suviše ozbiljne teme odredbe koje su u ovom zakonu da bi se moglo sebi dozvoliti, bez opaske, ovakve vrste da se kao predstavnik Vlade ponaša kao da je opozicija koja je, evo slučajno juče, počela da se bavi poslovima rada, zapošljavanja i rodne ravnopravnosti i evo sada je ustanovio da radnici u Srbiji nisu prijavljeni. Nisu bili prijavljeni ni pre tri meseca, ni pre šest meseci, ni pre godinu dana, ni pre 20 meseci.
Ako želite da kažete da niste sposobni da obavljate posao ministra, ja ću vam to osporiti zato što ministar treba da pokaže sposobnost kroz pitanja koja mu postavljaju poslanici, tražeći da se utvrdi za čega je sve odgovoran, a sve te teme za koje je ostalo nejasno da li se hvalite ili žalite što sistem za koji ste vi odgovorni ne radi, ne morate. Možete naravno, legitimno je, lagati i ulepšavati sopstvene odredbe, to je skroz legitimno, to bi svako radio, ali nije legitimno pokušati predstaviti odredbu u zakonu koja postoji kao odredbu koja se menja i dati poruku da kada bude odbijen amandman Vesne Martinović i prihvaćeno novo rešenje, da će svi radnici biti prijavljeni, odnosno da će svi inspektori početi raditi svoj posao.
Malo uvažavanja realnosti i malo poštovanja Narodne skupštine ne bi škodilo.
Zahvaljujem.
Bitna je stvar, pošto se radi o živim ljudima, a ovde se sa lakoćom izriču neistine i imaju vrlo čvrsti stavovi bez znanja o činjenicama.
Dakle, u prilog amandmana Vesne Martinović da ima obaveznu prijavu na obavezno socijalno osiguranje, ja ću samo podeliti činjenice koje su dovele do ovakvog amandmana, a to je da od 2001. do 2003. godine za 340 hiljada zaposlenih je iz budžeta Republike Srbije, odlukom ove Skupštine uplaćeno doprinosa zbog toga što nisu plaćeni od 1982. godine do 2000-te godine, zbog toga što su radili na crno, zbog toga što poslodavac nije platio.
Za još 54 hiljade radnika je to urađeno zbog toga što takođe poslodavac nije plaćao. Sada trenutno ima u Srbiji 67 hiljada radnika koji imaju ne uplaćene doprinose i koji nemaju ili imaju tek nakon intervencija, socijalno osiguranje.
Jako je dobro biti približen nepogrešivosti ministra i sasvim je legitimno podržavati Vladu koju smatrate najboljom mogućom, ali realnost ume da ujede i treba paziti kada se izriču sa lakoćom stavovi koji ni u kakvoj vezi nisu sa činjenicama.
Rad na crno je problem koji je zajednički, a amandman koji je predložen olakšava Vladi, koju ni Vesna Martinović i ja ne podržavamo, da se taj problem reši.