Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Šutanovac

Dragan Šutanovac

Demokratska stranka

Govori

Uvažene poslanice i uvaženi poslanici, svedoci smo da je početkom oktobra Srbiju potresala još jedna velika afera, afera koja se ticala nelegalnog slušanja predsednika Pokrajinske vlade Vojvodine i predsednika DS, prilikom koje i nakon koje je objavljen transkript razgovora u kome se vidi da su pojedini ljudi u jednom poslu, koji je trebao da bude i državni posao, tražili određene nadoknade, odnosno tražili praktično mito.
Ono što možemo da zaključimo jeste da, nažalost, i pored toga što je tužilaštvo deklarativno u medijima reagovalo, nemamo nikakav epilog ovog slučaja, a to je slučaj od početka oktobra. Nemamo epiloge ni slučajeva ranijih tajnih nezakonitih slušanja, o kojima je govorio ni više ni manje nego predsednik Republike, gospodin Tomislav Nikolić. Srbija postaje zemlja afera. Srbija postaje zemlja poligrafa. Srbija postaje zemlja u kojoj se u tabloidima optužuje, presuđuje i izvršavaju kazne, a da pri tome ne postoji očigledno dovoljno želje u onima koji su plaćeni i nadležni da vrše ovakve istrage da se to konačno i reši.
Zbog toga poslanici DS smatraju da je neophodno da konačno tu stvar spustimo u parlament Srbije, da oformimo odbor koji će na pravi način, odnosno anketnu komisiju koja će na pravi način dati odgovore na ona pitanja koja brinu građane Srbije. Pitanja se odnose pre svega na to ko tajno i nezakonito, mimo svakog ovlašćenja, vrši tajno slušanje i prisluškivanje, pre svega građana Srbije? Kada kažem građana Srbije, mislim da su svi građani Srbije praktično ugroženi time što se dešava, a i državni funkcioneri, počevši i od predsednika Republike gospodina Tomislava Nikolića, koji je u više navrata govorio da se njegov telefon sluša, i naravno predsednika Pokrajinske vlade gospodina Bojana Pajtića, čiji je transkript razgovora, za koji je on potvrdio da je autentičan, izašao u medijima, o kome se pričalo čak i u kongresu, odnosno senatu SAD.
Ova afera je potresala ne samo građane unutar naše države, ova afera je dobila i međunarodni karakter. Ova afera je išla toliko daleko da je našeg premijera gospodina Vučića sačekalo pismo senatora i kongresmena koji su uputili to pismo potpredsedniku Amerike, u kome se kaže da njegovi najbliži saradnici učestvuju u koruptivnim stvarima u Srbiji. Mislimo da je to jedini pravi način da skinemo ljagu i sa njegovih saradnika, ukoliko je nema, i da konačno zaštitimo građane Srbije od samovolje onih koji danas zloupotrebljavaju tehniku, odnosno imaju mogućnost da tajno nezakonito prisluškuju i najviše državne funkcionere i obične građane u Srbiji. Zahvaljujem.
Koristim vreme ovlašćenog predstavnika.

Pa mi i dalje smatramo da je ovaj budžet nerealan gospodine ministre i smatramo da je zdravstvo oštećeno i da treba da dobije više novca kroz RFZO. To što ste nabrojali gama najf i ne znam, četiri akceleratora za četiri godine. To je malo, ja ću vas podsetiti kupljene su razne stvari i ranije. Znači, zdravstvo koje je nasleđeno 2000. godine, znate odlično na šta je ličilo. Vozila su kupljena ranije, bile su donacije, nije to tema.

Tema je da to nije dovoljno i da to mora više. Mi želimo vama da pomognemo, a vi se branite od nas koji želimo da ojačamo sistem zdravstva. Utoliko podržavam onaj koji je predat, jer mislim da je to jedini način. Potpuno razumem i znam na koji se način pravi budžet, znam da kada se prave razdeli svako ima svoje želje i da ministri tad nisu prijatelji, već pokušavaju da izvuku što je moguće više za sistem, ali vi ste izvukli malo. To je stvar da konstatujemo. Pet milijardi manje u RFZO je problem. Sa pet milijardi bi kupili sve to što su nabrojali pa puta jedno tri četiri, jel tako?

Dakle, nemojte ovo shvatati kao vašu kritiku. Mi hoćemo da vas pomognemo, a vi ste protiv toga da se pomogne zdravstvu, odnosno da mi pomognemo zdravstvu, pošto mi ako nešto predložimo to je po pravilu ovde dočekano na nož i nije dobro. Toliko. Hvala.
Samo kratko gospodine ministre, jako je važno da nam kažete koje godine su kupljeni ti aparati koji danas ne rade? Ako su kupljeni za izbore 2012. godine, pa mi ulazimo u pune četiri godine kako je to realizovano. I dan danas ne rade. Kada će da prorade? Vi ste godinu i po dana, znam, ali ta Vlada je sedela tu u malo drugačijem sastavu, isti ljudi vladaju. Zašto bi stavio u funkciju četiri godine?

(Zlatibor Lončar, s mesta: Stajali su u magacinu.)

Malopre ste rekli – ne rade sad. Ja bih voleo da predsedavajući ima prema meni ovako …

Znači, nije problem ne smeta mi što dobaci ministar, ali…
Znači, sad je problem što je to neko kupio, a što četiri godine nije stavljeno u funkciju to nije problem. Ja bih voleo da vi kupite, pa da se stavi u funkciju sukcesivno.

Nažalost, stanje u zdravstvu nije kako bi svi želeli i nije kako bi vi želeli, i mi pokušavamo da omogućimo da imate više sredstava.

Nažalost, očigledno je da budžet nije takav, smanjuju se sredstva za zdravstvo na način na koji mi mislimo da ne mora da bude. Prosta stvar.

Ako hoćete da vam nabrojim ja šta je kupljeno u sistemu zdravstva, pošto znam, sticajem okolnosti i za magnetnu rezonancu, i za aceleratore i za multi slajz skener i za nove agio sale, mogu da vam nabrajam koliko želite, mamografe, sve to znam odlično. Hvala.
Gospodine Bečiću, pre nego što obrazložim amandman, mi smo svi dobili materijal koji je zaheftan i gde se tačno zna redosled…
Ja sam vam pretio, kažete?
Drage kolege, moj amandman je na član 15. koji se tiče upravo u vezi amandmana kolege koji je malopre pričao, a tiče se javnih preduzeća.

Naime, poštovani poslanici, uvaženi građani, u budžetu za 2016. godinu, Vlada je predvidela prihode po osnovu dobiti javnih preduzeća od osam milijardi.

Neko će reći da je to velika suma i naravno da jeste, međutim, to je katastrofalno mala suma u odnosu na godinu pre, kada je Vlada u budžetu imala 15 milijardi i 300 miliona dinara.

Tada smo upozoravali da ta cifra od 15 milijardi i 300 miliona dinara može da devastira javna preduzeća i da umesto da ona mogu da reinvestiraju dobit, došli smo u situaciju da bi peglali budžetske prihode i rashode i pokazali kako nam je deficit smanjen, da tim preduzećima uzmemo svu dobit i da praktično ih ostavimo bez mogućnosti investicija za iduću godinu.

Koristiću vreme i kao ovlašćeni ispred stranke.

Dakle, lošom politikom, zahvatanje koje je bilo enormno u prošloj godini zarad političkih poena, smo došli u situaciju da u sledećoj godini imamo duplo manji prihod po osnovu poreza na dobit javnih preduzeća, odnosno dobiti.

I šta će se desiti ukoliko dođu do situacije da se privatizuje „Telekom“? U toj situaciji, naravno da će Vlada imati puno novca za svoju političku kampanju, ali ovih osam milijardi će biti još manje.

Dakle, smatramo da je ovo loš način vođenja ekonomske politike, odnosno javna preduzeća. Siguran sam da svi direktori javnih preduzeća, sindikati, zaposleni u javnim preduzećima bez obzira šta o njima mislili su protiv toga da imaju tolika zahvatanja i da to nije dobro. Logično bi bilo možda da mi podržimo, da im uzmete sve, ali oni koji se razumeju malo u privredu znaju da na taj načine ne može da funkcioniše.

Naime, u Srbiji se hvalimo kako imali smo do skoro 61% penzionera koji su imali 25.000 penziju, a danas imamo 61% penzionera koji imaju 25.375 dinara penziju. Znači, više nije 25.000 nego ovih 375 dinara, znači da imaju po 12 dinara više neki.

Da bi se napravila jedna dobra prihodna strana, mislim da ova suma treba da se definiše i da se preduzećima omogući da kroz rad ostvare veću dobit, pa tek onda da im se oduzima, a ne na načine na koji to predviđeno. Hvala.
Član 107. reklamiram.

Gospođo predsednice, niste slušali, imali ste dijalog sa sekretarom, pretpostavljam. Ako neko u parlamentu šalje svoje kolege da odu u toalet i da pogleda u ogledalu anomaliju, mislim da bi bio red da reagujete. Mislim da bi stvarno bio red da reagujete, jer ako neko kući ima krivo ogledalo pa se gleda svaki dan u krivom ogledalu, ne znači da trebamo mi da idemo da gledamo anomalije u toaletu.

Dakle, cela sednica ima neobičan tok, drago mi je što ste se vi vratili ovde, ali očekujem od vas da vodite na način na koji to Poslovnik nalaže, a to je da kada nas neko vređa, bez obzira sa koje strane sedi, da skrenete pažnju da, u najmanju ruku mu kažete da se pogleda sam u ogledalo, ako je to već normalno. Hvala.
Ja bih danas hteo polemiku oko amandmana. Uvažena ministarko Joksimović, ne znam zbog čega ste insistirali na razmatranju prošlosti. Ja se svoje prošlosti ne stidim. Član sam Demokratske stranke od kako se bavim politikom. Nisam bio ni u jednoj drugoj stranci. Ne znam kakva je situacija sa vama ili znam, ali nije važno.

Ako već govorimo o prošlosti, da vam samo nešto uporedim, pošto izgleda da stvarno niste kompetentni. Nivo deviznih rezervi koje ste ostavili 2000. godine je manji nego dug „Srbijagasa“ u prošloj godini. Nivo deviznih rezervi, odnosno gubitak „Srbijagasa“. Aerodrom Beograd je radio bolje, nije sporno, a onda je neko doneo odluku na volšeban način da se dve milijarde dinara oprosti „Air Srbiji“, da bi „Air Srbija“ radila bolje. Da smo uzeli te dve milijarde u budžet, sasvim bi druga krvna slika bila danas u budžetu.

Devastacija javnih preduzeća, uvažena ministarko Joksimović, je urađena devedesetih godina. Razvaljena su preduzeća, razvaljena privreda, osiromašen narod, očerupano sve, ratovi su uništili sve, plate su bile na nivou 40 maraka, pre podne, popodne, znate i sami da je inflacija bila do 20, ako stignete. Tad su uništili, uništili su, da ne kažem da ste vi, znači nije ništa na lično, javna preduzeća. Tada je prodat „Telekom“ i onda je Vlada DS kupila nazad taj „Telekom“ i vi sad hoćete ponovo da ga prodate, a ubeđujete nas da smo mi krivi zbog toga što se prodaje.

Ostali ste mi dužni jedan odgovor, gde ste pokušavali na slikovit način da objasnite koliki je javni dug. Prvo, javni dug 2012. godine nije bio 17 milijardi. Vi i ja smo ovde u parlamentu slušali ministra Dinkića koji je, nakon formiranja Vlade u kojoj je participirala SNS, zadužio Srbiju u drugom delu 2012. godine dve milijarde. Dug je bio 15,7 u julu mesecu, 15,7. Evo tu je kolega iz Ministarstva finansija, pa pitajte njega. Koliki je danas? Recite nam, molim vas, koliki je? Ako nećete vi da kažete, reći ću ja – 24,5 milijarde. Sa 15,7 na 24,5 milijarde, devet, deset, koliko? I planira se još dve zaduženja.

Vi znate da ja vas izuzetno poštujem. Žao mi je što su vas ostavili da vi danas pričate o stvarima koje naprosto ne stoje, kako vi kažete. Ne stoje, kako vi kažete. Hoću da ukrstimo sve podatke kad je šta devastirano, kad je šta izgrađeno, kolika je plata bila 2000. godine kada ste vi ostavili, a koliko ste nasledili, koliki je bio javni dug a koliko ste nasledili, koliki je bio porez 2012. a koliki je danas, koliki je porez na dobit, porez na PDV. Znači sve to, ako hoćete da uđete u dijalog.

Nisam dao amandman da bi pričali mi o prošlosti, jer vaša prošlost i moja prošlost nisu trenutno važne. Važna je budućnost. Da bi mogli penzionerima da vratimo penzije koje su de fakto otete, mi smatramo da nije čak ni ustavno, znači moramo da vidimo kako da privredi omogućimo da radi.

Nisam rekao da treba da uzme 100%. Naprotiv, ja sam rekao da su prošle godine javna preduzeća su očerupana 100%, znači objašnjavam, pa zbog toga ne mogu da ostvare dobit, jer moraju da reinvestiraju. To su takve firme da moraju da reinvestiraju da bi ostvarivali dobit. Niko ne povuče svu dobit iz preduzeća privatnog, jer će mu se preduzeće urušiti sledeće godine. Eto, ukratko.

Ako imate pojašnjenja, jako me zanima koliki je dug sada. Nemojte mi pričati 2012. godine. Koliki je danas dug, koliko definitivno Srbija duguje, jer ste dva puta mi pričali o procentima? Građanima je vrlo nejasno šta znači 60% ovoga, 70% onoga. Koliki je dug u realnim ciframa? Nemojte, kao u slučaju zapošljavanja, da imamo manje zaposlenih, a da je svaki treći, po vama, po statistici zaposlen, pa čovek ne može da sretne nikoga ko se zaposlio u poslednje četiri godine, a ne svakog trećeg. Hvala.
Znači, tačno je da se ne duguje za gas. Kako? Pa zadužili ste devet milijardi za tri i po godine. Devet milijardi evra. Pa, malopre je rekla ministarka, niste slušali. Znači, povećan je dug za devet milijardi, pa je nešto plaćeno. Znate li vi šta je devet milijardi?

Gospodine Arsiću, pričate o dobiti. Ja o tome i govorim. Prošle godine 15 milijardi i 300 miliona, a zašto je sad osam milijardi? Zbog čega? Zašto nije sad 25? Znači, vi planirate da bude duplo lošije nego sad. Ne govorim o tome da se planira duplo lošije da bude i po osnovu poreza na dobit privatnih preduzeća. O tome pričamo.

Godine 1990. ja se sećam vas odlično, bili ste istaknuti funkcioner Srpske radikalne stranke, istaknuti funkcioner. Sećam vas se iz 2000. godine, u parlamentu smo bili zajedno. Neću da vam stajem na teret šta je bilo do tad. Mene samo zanima zbog čega će biti sa 15 i 300 na osam i koja su to preduzeća koje pominje gospođa iz PUPS koja ne uplaćuju dobit? Ko to ima mogućnost da ne uplati dobit? I zašto?

Znači, postoje neki direktori koji su očigledno omiljeniji Vladi, a neki nisu, pa ovi koji nisu uplaćuju, ovi koji jesu oni ne uplaćuju. To je rekla koleginica iz PUPS. Je li tako? Stojite pred onim što ste rekli. Hvala.
Zahvaljujem.

Ovaj amandman, zamolio bih poštovane poslanike da saslušaju, više se odnosi na samu Skupštinu nego na Vladu. On ne utiče na rad Vlade, a može da unese više transparentnosti u radu Vlade, pogotovu u onom delu u kome se govori da Vlada može da odluči o otpisu potraživanja Republike Srbije.

Gospodine ministre, molim vas, samo da me saslušate, ovo traje dva minuta. Dakle, član 20. koji se tiče toga da Vlada može da odluči o otpisivanju duga, ja predlažem da Vlada može da uputi Skupštini da Skupština o tome odluči. Zbog čega? Pa, mi danas donosimo odluku o budžetu koji sadrži verovatno mnogo manje stavke u odnosu na eventualni neki otpis duga. Ne vidim zbog čega ne bi parlament o tome odlučivao, zbog čega bi mi poslanici oduzeli sebi to pravo. Recimo, znamo da je npr. Aerodrom Beograd otpisao dug u visini od dve milijarde dinara „Er Srbiji“. Meni je to u redu ukoliko bi tu odluku donela većina u parlamentu.

Mislim da je ovo dobra stvar i za vlast i za opoziciju. Ne vidim razloga da se to ne uradi i ja vas molim da razmotrite još jednom ovo pitanje. Ne mislim zaista da utiče krucijalno, imate većinu, možete da odlučite to i ovde, ali mislim da je sa aspekta transparentnosti i onoga što volimo da kažemo, dostupnosti javnosti, to jako važno. Evo, ja vas molim, ministre, razmislite pre nego što mi kolega Babić da neku repliku, pa posle se zbunimo, da li ćete da prihvatiti ili nećete da prihvatiti. Ako kažete sada odmah da prihvatate, sprečićemo dalje rasprave. Hvala.
Gospodine ministre, nažalost, vi ćete ostati  upamćeni kao čovek koji je u Srbiji smanjivao penzije, plate i povećavao akcize. To je nešto što će vas, pretpostavljam u celom profesionalnom životu obeležiti kod građana Srbije. Imali smo takvih ministara i ranije, ali način na koji vi, kako kaže ministar Antić tabelizujete javne finansije, on urušava finansije građana Srbije.

Ovaj način na koji želite da napunite praznu kasu zato što privreda ne radi, zato što predviđate da javna preduzeća nemaju dobiti kao ranije je za DS i sve građane Srbije potpuno neprihvatljiv i to gospodine Antiću nije populizam. To je socijalno odgovorna država koja stavlja građane pre svega u fokus države, a ne državu u fokus građana. Ne postojite vi ovde zbog države nego država postoji zbog građana.

Dakle, ono što planirate da uradite, građani Srbije moraju da znaju. To nije samo poskupljenje goriva. Svako u Srbiji zna da poskupljenje goriva izaziva lančanu reakciju poskupljenja u celoj privredi, kasnije i potrošnju.

Gospodine ministre finansija, da li znate pošto je ulje danas, da li znate pošto je šećer? Pre godinu dana cena ulja je bila 105 dinara, danas je 145. pre godinu dana cena šećera je bila 50 dinara, danas je 70. Ko će da plati to više? Na to sve, povećaćemo sad i cenu goriva. Kaže ministar rudarstva i energetike – populizam je ako mi pričamo o tome.
Sledeće će biti verovatno da se manje voze, a što i da se voze. Ako se ne voze bezbednije…

Malopre ste dali ministru četiri minuta da priča, a mene ste prekinuli u sekundi dok pričam.
Gospodine predsedavajući, član 107.

Prvo da vas zamolim, pošto nam objašnjavate non-stop, kako ste to izračunali da su se javila dva poslanika opozicije, a jednom gospodin Babić, kad se gospodin Babić javio prvi, pa se javio poslednji? Pa kad se gospodin Babić javi dva puta, to nije jednom. Kako je moguće da neko kad ukazuje na povredu Poslovnika, povredi Poslovnik?

Zašto dozvoljavate da u povredi Poslovnika se pominje predsednik Demokratske stranke gospodin Bojan Pajtić? Mislite da mi ne možemo da pominjemo gospodina Aleksandra Vučića, čoveka koji je urnisao zemlju? Tragovi će ostati decenijama.
Nemojte imati dilemu da ćemo na sve članove imati isti amandman. Amandman glasi „briše se“. Iz kog razloga? Prvi put podnosim tu vrstu amandmana, zato što smatramo da više nemate pravo da zavučete ruk u džep građana Srbije i da sa njom rešavate svoje državne i javne finansije. Javne finansije rešavajte na drugi način. To nije populizam. Ako ovde ima onih koji govore za sebe da su seljaci, oni treba da kažu da će ovo udariti i po seljaku, i po radnicima i po državnim službenicima i po činovnicima i po svima.

Za nas to, gospodine Antiću, nije populizam. Za nas je to realni život, koji je sve teži i teži i sve lošiji i lošiji.

Malopre ste pričali o tome kolike su cene goriva u okruženju, a ja ću vam sada reći nešto drugo. Učešće javnih dažbina u protočnoj maloprodajnoj ceni. Znate li koliko je učešće u državi Srbiji dažbina u ceni? Dakle, 59%, najveći u regionu. Pogledajte me, slobodno, evo, imam i ja podatke. Nije to izmišljeno. Znate li koliko je učešće u tečnom naftnom gasu? Dakle, 78%. Sledeća je Mađarska sa 67%. To isto ima u tabelama. Nemojte misliti da mi nemamo te tabele. Tabele su jedno, vi živite u jednom izmeštenom svetu. Vidim da se živi sada čak i u tviteru. Sada je tamo i neki život negde, pa mi pratimo i to u isto vreme, a što građani neće imati novac da prežive zimu, to je za vas populizam. Za nas nije. Smatramo da je to najvažnija stvar u državi.

Ne može više na ovaj način da se vodi država. U protekle tri godine podigli ste sve poreze koji postoje u Srbiji.