Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Šutanovac

Dragan Šutanovac

Demokratska stranka

Govori

Moj stav o evroatlantskim integracijama je opštepoznat. Mislim da je velika neistina kada kažete da je neobavezujuća odluka Skupštine. Naprosto, ja moram da radim u okviru odluke koju je Skupština donela.
Ne znam zbog čega to govorite i pitao bih vas koje su to sile koje vam daju za pravo da vi budete vrhovni sudija u ovom parlamentu i da vi presuđujete da li je nešto dobro za državu ili nije. Naprosto, ukoliko nam saveznici iz inostranstva kažu da je naša bilateralna vojna saradnja na najvišem mogućem nivou, ukoliko tu potvrdu dobijemo od najvišeg predstavnika SAD, ukoliko tu potvrdu dobijamo svakodnevno od zemalja članica tog NATO-a u kojem želite da vidite Srbiju, ne vidim ko vama daje za pravo da vi budete vrhovni sudija koji će, sa svojim kolegama, presuđivati danas odnosima Srbije u regionu po pitanju međunarodne vojne saradnje ili saradnje u oblasti odbrane.
Mi smo protekle godine potpisali više sporazuma nego za sve tri godine koliko smo vi i ja bili zajedno u vlasti, od 2000. do 2003. godine. Znači, više prošle godine nego za sve te tri godine. Bili ste vrlo uticajni tada, zbog čega tada niste insistirali na tome?
Hrabrost o kojoj vi pričate i realnost se razmimoilaze. Znači, realnost u ovom trenutku je da sistem odbrane predstavlja stub odnosa saradnje sa velikim brojem zemalja u inostranstvu, da sistem odbrane predstavlja glavni odnos saradnje, ako hoćete, sa SAD, sa Norveškom, sa velikim brojem zemalja koje kupuju naoružanje i vojnu opremu iz naše zemlje i da mi nemamo nijednu kočnicu vezano za evropske integracije zbog sistema odbrane, odnosno zbog nepristupanja NATO-u. To je potvrđeno i na najvišim mogućim sastancima na kojima sam prisustvovao, a verujte mi, imao sam priliku da razgovaram sa ljudima koji jako ozbiljno promišljaju i strateški se izražavaju.
S druge strane, morali biste da znate da je u izveštaju Evropske komisije prvi put prošle godine eksplicitno pohvaljen sistem odbrane. Bilo bi lepo da to, ako ne možete da pročitate ovde, tražite od vaših kolega iz Evropskog parlamenta i dobićete mogućnost. Prvi put u istoriji ove zemlje Evropska komisija se pozitivno izražava prema sistemu odbrane Republike Srbije. Utoliko mislim da ne da mi ometamo time što smo neutralni, već da naš sistem čini da budemo integrisani.
Podsetiću vas, u proteklih par meseci bio sam u Crnoj Gori, BiH, Sloveniji, Austriji, Turskoj, koliko sledeće nedelje putujem u Makedoniju, imali smo gosta iz Bugarske, znači sa svim zemljama u regionu gradimo što je moguće čvršće odnose u odnosu na politiku koja je definisana u ovom parlamentu. Ne mogu da nastupam drugačije van parlamenta, u smislu da me to ne obavezuje. Svaka vaša odluka je za nas zakon. Ukoliko postoji neka odluka koja je loša, promenite je. Ali, nemojte tražiti od nas da mi menjamo vaše odluke, jer to nismo mogli da radimo ni kada smo bili zajedno u vlasti. Naprosto, to ne može da se radi.
I treća stvar, po pitanju Haškog tribunala, ukoliko najviši državni organi onih zemalja koje utiču na to kažu da sarađujemo i ispunjavamo uslove (ne možemo konačno da završimo, to je problem, kao što je problem naći Bin Ladena, ali sarađujemo dnevno i trudimo se maksimalno), ko vama daje za pravo da vi kažete da mi ne želimo da to završimo? Odakle vam to saznanje? Ako imate to saznanje, recite mi ko je taj ko to danas sprečava u bilo kom sistemu, ne samo odbrane, već u sistemu zaštite, mislim na policiju i BIA.
Iznesete niz neistina i date vrhovnu presudu ovde i mislite da to tako može da prođe. Pola toga što ste rekli jeste milozvučno, ali neistinito. Naprosto, tako ne stoji. Voleo bih da danas razgovaramo ovde argumentima. Došao sam u parlament, ostaću sa vama ako treba i posle ove sednice da vas uputim u sve tajne koje ne znate, ali nemojte se na taj način ophoditi prema sistemu odbrane, jer ja ovde predstavljam 42.000 ljudi koji dnevno rade, kako za bezbednost građana Srbije, tako, verujte mi, veliki broj tih ljudi radi na evropskim integracijama u domenu posla za koji su oni zaduženi.
Gospodine Jovanoviću, ja nisam hteo da delim s vama bilo koju moju ličnu tajnu, niti mene zanimaju vaše lične tajne. Vidim da postoje stvari koje ne znate, koje su tajne za vas, i to sam govorio na način na koji bi Dučić isto rekao - tajna mentalna, a ne tajna vojna.
Ono što je veliki problem, opet govorite neistinu. Prošle godine sam lično bio, sa gospodinom Pajtićem, u Evropskom parlamentu, u Evropskoj komisiji, imao priliku da razgovaram sa predsednikom liberalnih stranaka u prisustvu gospodina Jelka Kacina na sastanku, sat i po vremena smo pričali o evropskim integracijama, dobili podršku za SAA sporazum. To je bilo prošle godine. To što vi kasnite godinu i po dana, nisam ja kriv zbog toga. Ali se raspitajte među tim partijama sa kojima sarađujete da li je to tačno. Prošle godine sam imao 12 sastanaka, ne kao ministarstvo, nego kao delegat DS-a, pošto govorite na partijskom nivou. Dakle, to što govorite, nije tačno, opet.
S druge strane, mislim da je skandalozno da koristite neke stvari koje nisu istina. Ne postoji izveštaj u kome se osuđuju komentari. Ako mi ga pokažete, biću rad da se izvinim svima ovde, kako poslanicima, tako građanima Srbije. A ja ću vam pokazati izveštaj, koji je očigledno za vas tajna. Ali vam nije problem da ga zloupotrebite i da govorite na način koji vama odgovara i da na taj način iskazujete svoje evropske vrednosti u sistemu u kome ste opet vi vrhovni sudija, da uvek komentarišete presude. Ako neko u ovoj zemlji komentariše presude sudova, to ste vi. Uvek, i u toku suđenja i nakon suđenja.
Sebi sam dao za pravo da kažem da je neprimereno da čovek dobije tri puta veću presudu drugostepenog organa. Nevezano o kome se radi, neprimerno je, razumete? Tri puta veću presudu - značilo bi da i onaj sudija koji mu je dao prvu presudu mora da dobije kaznu. Kako je moguće tako da pogreši?
I nemojte ubacivati nešto što je neistina. Najmanje je istina da je neka moja izjava sprečila evropski put Srbije. Verujte mi, to se graniči sa vremeplovom. Kao da ste danas došli ovde, kao da ne znate šta se dešava u ovoj zemlji, i odjednom ste se setili da sada postavite pitanje koje nema nikakvu argumentaciju, apsolutno.
Molim vas da, kada razgovarate sa mnom ovde, u ovom domu, razgovarate argumentima. Ovo nije televizija, bar ja tako ne doživljavam, ovo nije interesovanje javnosti o kome ćemo imati debatu na medijima. Imaćemo i to, nije problem, ali ovde - argumenti. Daću vam odgovor, na svaki vaš argument - dva argumenta, bez problema.
Gospodine Markićeviću, drago mi je da ste razumeli suštinu funkcionisanja Vlade i suštinu spoljne politike. Činjenica je da sve aktivnosti u okviru Partnerstva za mir sublimira Ministarstvo spoljnih poslova i kao takve ih daje na Vladu, a mi smo, kao Ministarstvo odbrane, kandidovali naš program u okviru tih aktivnosti. Te aktivnosti podrazumevaju ministarstva: energetike, nauke, zdravlja, unutrašnjih poslova i razna druga ministarstva. Otprilike oko 80% aktivnosti u okviru Partnerstva za mir pripada Vojsci, a ostalo drugim ministarstvima, a sistem integrator za te aktivnosti u Vladi Republike Srbije je Ministarstvo spoljnih poslova.
Tačno je da smo doneli odluku jednoglasno, ali sada ću da vas podsetim nešto što mislim da građani Srbije treba da znaju, a vi to povremeno zaboravite.
Znači, piše ovako, informacija prema ministru odbrane gospodinu Zoranu Stankoviću – gospodine ministre, Vlada Republike Srbije je svojim zaključkom poverljiv 05 broj taj i taj, od 31. avgusta 2006. godine, izrazila svoje opredeljenje i spremnost da podrži upućivanje sanitetskog osoblja Ministarstva odbrane i Vojske Republike Srbije u akciji podrške mira u Avganistanu, u sastavu norveškog kontingenta. Potpisao je šef kabineta gospodin Aleksandar Nikitović.
Znači, 4. oktobra 2006. godine je ovo upućeno, a 31. avgusta je ta odluka donesena. I tada je to Vlada uradila na nečiji predlog. Vlada u kojoj ste vi participirali je donela odluku da učestvuje u operaciji ISAF u Avganistanu, koja je trenutno jedna od najtežih mirovnih operacija u svetu, NATO operacija. Tada vas nisam čuo da ste imali zamerke, niti ste izašli pred javnost Srbije da kažete da to ne može da se radi.
Naprosto me zanima šta se to menja kod vas, imajući u vidu da vas znam već deset godina kao čestitog čoveka koji, očigledno, često menja mišljenje.
Pitanje mirovnih misija (o kojima sam došao da pričam danas, a pričaću o svemu) tiče se, pre svega i jedino, mirovnih misija UN. To je jedina legitimna tema koju ste mi zadali, mada, kažem, nije problem, razgovaraćemo o svemu. Naglašavam da nemam potrebu da vi mene amnestirate. Naprosto, politička dešavanja su diktirala da ne učestvujemo sa dva oficira na toj vežbi.
Inače, da znate, to je vežba na koju upućuje Ministarstvo odbrane uz odluku Vlade. Znači, parlament nema sa tim ništa, jer to nije upotreba Vojske van granica naše zemlje. To je nešto sasvim drugo. Da vam ne kažem koliko puta je to učinjeno od 2000. godine do današnjeg dana.
Zaista ne smatram da se nalazim na poziciji koja je viša od pozicije poslanika u ovom parlamentu. Mislim da je vaša pozicija najviša u ovoj državi i utoliko poštujem i vas i sve ostale i ne mislim da treba da budete šaljivi na način koji nije primeren.
S druge strane, značkica koju nosim simbolizuje nešto. Nije stranačka oznaka, ne postoji nigde, možda će biti. Žao mi je što ne znate, ali biću voljan da vam objasnim i to, da ne gubimo vreme ovde oko toga.
Isto pitanje koje ste vi meni postavili ja sam postavio 2002. godine, kada je savezna vlada države Jugoslavije, čiji je predsednik u to vreme bio Vojislav Koštunica, poslala prvu ekipu naših mirovnjaka u Istočni Timor. Tada sam se pitao kako je to moguće, da li imamo osnova i na koji način ćemo se braniti ukoliko budemo u problemu.
Tadašnji naši koalicioni partneri (Vojislav Koštunica, koji je sada vama šef, bio je na čelu koalicionih partnera) rekli su da je to interes Srbije, da učestvujemo u globalnoj bezbednosti širom sveta i da na taj način podižemo kapacitet SRJ, u to vreme.
To sam uvažio, verujte mi. I meni se nakon toga otvorila ta tema i potpuno razumem šta je tada hteo da kaže gospodin Koštunica i smatram da je bio u pravu. Na koji način i zašto se to promenilo u međuvremenu, ne znam.
Po pitanju generala, sa velikim pijetetom izgovaram imena generala, nije gospodin general Vukobratović dobio batine u kafanskoj tuči. To što pričate je apsolutno neistina. Molim vas da se obraćate ovde sa istinom. Tačno je da je nasilnik koji je udario nekoliko puta i izazvao lakše telesne povrede dobio samo dva dana zatvora, ali ne biram ja pravosuđe, to je nešto drugo.
Po pitanju Lađevaca, tačno je to što pričate. Samo, zašto ne kažete ko je tada bio ministar odbrane, u vreme kada ste vi tamo bili i kada su avioni bili do pola u vodi?
Voleo bih da mi kažete ko je bio ministar odbrane, iz koje koalicije. Da li ste tada vi bili na vlasti? Dok sam ja ministar odbrane, vi niste ulazili na aerodrom. Moguće je da je bio pre toga vaš koalicioni partner, jedan ili drugi.
Međutim, ono što je mnogo važnije, od momenta kako sam postao ministar odbrane, sa svojim timom razmatram ideju i vrlo smo blizu završetka projekta vezano za mogućnost vojno-civilne upotrebe aerodroma, kako na Batajnici tako i u Lađevcima. Smatramo da taj aerodrom treba da se stavi i u civilne svrhe. Više miliona ljudi inklinira tom položaju, živi u tom regionu i, takođe, postoji veliki broj turističkih destinacija koje se nalaze veoma blizu tog aerodroma.
S druge strane, na dnevnoj osnovi jedan avion leti iz Prištine za Istanbul sa građanima Srbije koji su iz regiona Sandžaka. Nama je žao da se taj novac sliva na aerodrom u Prištini i da ga koriste neke druge turističke agencije. Mislimo da to treba da se radi, pre svega, iz ovog dela Srbije.
Znači, taj aerodrom je možda tada bio u stanju kako ste ga zatekli, ali verujte, planovi su da se taj aerodrom osposobi i da na njega mogu da sleću i civilni avioni veće kategorije.
Uz potpuno uvažavanje ove narodne skupštine, imam problem kada govorite neistinu. Gospodine Nikoliću, moja porodica je iz Toplice, po ocu, po majci s Kopaonika, nemam rodbine nigde van Srbije. Na moju nesreću, naprosto nemam. Tako da, kada pričate o mojim rođacima, molim vas, fokusirajte se malo uže, jer nije mi niko u Generalštabu ni rod, ni kum, niti imam bilo kakve rodbinske veze s bilo kim. Žalosno je što ne znate da vojna vežba nije jednako mirovna operacija. To je stvar koja nema nikakvu dilemu. Na vojne vežbe upućuje se na jedan način, u mirovne operacije na drugi način. Ovde ću koliko sutra imati priliku da iznosim predlog Vlade Republike Srbije vezano za mirovnu operaciju u Čadu, ali to nije vojna vežba.
S druge strane, vežba koja je bila u Gruziji je vežba koja je bila planirana od strane Partnerstva za mir. Ponavljam, mi smo dobili plan za godinu dana šta će sve u okviru Partnerstva za mir biti ponuđeno svim članicama Partnerstva za mir da može u toku te godine da se vežba. Jedna od stvari je bila komandno-štabna vežba za koju smo naknadno saznali da će biti održana u Gruziji.
Nama u okviru Partnerstva za mir, nažalost, Ruska Federacija nije glavni uzor. Postoje zemlje za koje smatramo da s njima možemo da izgrađujemo saradnju na paritetnom osnovu, koje su veličine kao mi, koje imaju vojsku kao mi, koje su članice Partnerstva za mir. Ukoliko su u EU, to je još bolje.
Građani Srbije su jasno opredelili putni pravac ove zemlje. Moj lični stav je moj lični stav i ne možete me sprečiti nikada da ga imam, ali moram da kažem da je žalosno kada iznosite neistine koje zaista optužuju sve ove ljude koji danas učestvuju u mirovnim operacijama da su na nezakonit način otišli, a svi su otišli apsolutno dobrovoljno.
Gospodine Nikoliću, u starom maniru, govorite opet neistine. Kažite mi jednu mirovnu operaciju gde sam ja poslao vojnike, jednu mirovnu operaciju u koju je Vojska Srbije otišla otkako sam ja ministar odbrane. Kažite mi jednu odluku koja je donesena u mom mandatu vezano za učestvovanje mirovne operacije u Avganistanu. Znači, govorite apsolutno neistine.
Ali ono što je činjenica, i niste čuli danas na početku, niste bili tu, prošle godine je odbrambena industrija Srbije izvezla robe preko 400 miliona dolara. Kao što je činjenica, gospodine Nikoliću, da je opštepoznato da vi zastupate javni interesni lobi koji, između ostalog, ima interes da vas finansira, ne biste li vi napadali mene, i to je stvar za koju znaju, gospodine Nikoliću, svi u ovoj sali, odavde dovde.
Ne možete nastupati na taj način prema meni kao ministru odbrane i kažete da ja podržavam SDPR. Moja je obaveza, kao ministra odbrane, javnog službenika, javnog činovnika, da podržavam javna preduzeća, a ne privatna. Vi, kao Tomislav Nikolić, možete da podržavate privatna i da imate neki parcijalni, privatni, lični interes ne biste li uvećali svoje bogatstvo ili možda obezbedili novac za kampanju vaše stranke (o tom bogatstvu najbolje govore vaši bivši saradnici), ali meni to nije dozvoljeno.
Siguran sam, ukoliko nekada u budućnosti budete imali priliku da brinete o državnom novcu, da ćete se potruditi da brinete na način na koji mi to radimo, ne dozvolivši nikome ko želi da zarađuje na Vojsci, da Vojska zbog toga slabi.
Žao mi je što me ne slušate i dobacujete, čuli biste nešto što je zaista velika istina. Prvi put Vojska Srbije, sistem odbrane, već dve godine nema nijednu aferu, prvi put sistem odbrane funkcioniše bez problema. Odavno se nije dešavalo da nam neko pravi plan nabavke i opremanja kako ste vi to ranije radili - privatnik je napravio plan opremanja u Vojsci Srbije, a onda samo on prodaje to zato što baš on to ima. To je sve poznato, možete vi da mašete koliko hoćete, ali to je prepoznato i u Vojsci Srbije i to znaju vaše kolege.
Gospodine Nikoliću, nije stvar arogancije, stvar je samo istine. Ovde govorim isključivo i jedino istinu, a što vama to deluje arogantno, to je zato što vaša savest nije mirna. Hvala.
Kada govorimo o evropskim integracijama, moramo veoma da obratimo pažnju na bezbednosni aspekt integracija. To je jedna od suština svih integracija koje postoje, pored ekonomske, svakako i bezbednosna.
Ono što je činjenica i što je postojalo kao jedna uvrežena misao u inostranstvu, a pre svega je širena iz naše zemlje, to je da Vojska Srbije ima određene tegobe vezano za haške optuženike i da je postojala optužnica, koja je, pre svega, kažem, dolazila iz naše zemlje i kreirala mišljenje na šire javno mnjenje u inostranstvu u kome naša vojska nije tretirana na način koji zaslužuje i na način na koji se zaista ophodi u poslednjim vremenima.
Jedna od osnovnih stvari sa kojom smo se susreli na samom početku bila je da demistifikujemo naš rad i da otvorimo vrata naše vojske, s jedne strane, a s druge strane da demistifikujemo tu potrebu da se, kad god je nešto u društvu negativno, za to optužuje Vojska, imajući u vidu da je Vojska zaista smatrana u ovom trenutku za jedan od najmodernijih delova našeg društva, jer po istraživanjima koja radimo unutar sistema dobijamo da su to ljudi veoma progresivni i modernih shvatanja.
Mislim da je, nakon ove dve godine, sada već svima jasno da naš sistem odbrane više nije tretiran na način kako je to izgledalo ranije. Moram da naglasim da smo prošle godine samo na Vojnoj akademiji imali 141 oficira i kadeta na školovanju iz inostranstva, koji su došli kod nas u Srbiju da uče vojne veštine, što nam ukazuje zaista veliku čast.
U toku prošle godine smo se zaista potrudili, i žao mi je što to ovde nije shvaćeno na adekvatan način od svih predstavnika u ovom domu, da pomognemo i našoj ekonomiji, da pomognemo vojno-ekonomsku saradnju sa zemljama.
Svako putovanje u inostranstvo koristimo da podstaknemo našu odbrambenu industriju i da pomognemo da se određeni naši proizvodi plasiraju u inostranstvo, s jedne strane, da pomognemo našoj industriji, našim fabrikama, i da pokušamo da nađemo partnere u Srbiji za one proizvode koje uvozimo iz inostranstva i da radimo tzv. ofset aranžmane, odnosno da se neki delovi svega toga proizvode u Srbiji.
Naš skromni doprinos prošle godine sa svim fabrikama bio je oko 400 miliona dolara. Smatramo da je to zaista izuzetno, imajući u vidu da od 1991. godine nikada nije bilo toliko. Bivša SFRJ je 1991. godine imala nešto više od toga, ali neznatno.
Učešće srpskog dela nije bilo kao što je sada. To je jedna od posledica, za koju mislim da je jako važna politički, ali i ekonomski, a samim tim i u smislu poboljšanja životnog standarda i ubrzavanja naših evropskih integracija.
Ono što je jako važno reći i što mislim da treba negde da se zabeleži, to je da sistem odbrane u inostranstvu ima sve više poštovalaca.
U vremenima u kojima sam ja ministar odbrane, bukvalno u svakoj zemlji u kojoj smo u poseti, imamo priliku da razgovaramo sa predsednikom države, potpredsednikom, premijerom, ministrom odbrane, gde se ukazuje velika čast našoj vojsci i sistemu odbrane. Smatram da našim aktivnostima u okviru Partnerstva za mir činimo maksimum ne bismo li promovisali našu celu državu i naš sistem.
Ono o čemu ćemo sutra pričati, a što je zaista jako važan segment našeg sistema odbrane, odnosno Vojske Srbije, to je, pre svega, spoljnopolitički argument, učešće u mirovnim operacijama. Smatramo da ukoliko želite da budete partneri sa velikim zemljama, ukoliko želite da jednoga dana kažete - ljudi, mi smo partneri, hajde da vidimo na koji način vi tretirate nas ukoliko smo partneri, onda morate da uzmete učešće i u nekim partnerskim relacijama, a što se tiče sistema odbrane, to su, svakako, mirovne operacije.
Ono što želim da naglasim je da mi danas imamo Vojsku u tri mirovne operacije. U sve tri mirovne operacije sarađujemo sa velikim brojem zemalja, sutra ćete imati priliku da čujete ko je sve sa nama. Ono što je bitno, sve zemlje sa kojima dolazimo u dodir su zainteresovane da naši mirovnjaci idu sa njihovim kontingentima, a posebno nam je značajno i drago što neko kao što je, recimo, Norveška ukazuje do te mere poverenje našim lekarima da, praktično, poveri brigu našim ljudima u mirovnoj operaciji u Čadu, što je, verujte mi, iskaz velikog poštovanja prema našem sistemu odbrane, a posebno prema našem sanitetu i vojnom zdravstvu. Hvala.
Vrlo koncizno, pored toga što smo od novembra 2006. godine članica programa Partnerstvo za mir, tek smo prošle godine potpisali bezbednosni sporazum i sledi nam otvaranje kancelarije u okviru sedišta Partnerstva za mir i postavljanje ambasadora. To je za sada problem. Postoji tehnički problem, prostor. Neverovatno, ali to zaista imaju sve zemlje koje su tamo. S druge strane, očekujem da Vlada vrlo brzo postavi ambasadora, koji će biti multilateralno postavljen i koji će imati mogućnost da ubrzava našu saradnju.
Postoji zaista veliki broj projekata koji nemaju nikakvu vezu sa sistemom odbrane, imaju vezu sa celokupnim našim društvom i reformom u našom društvu, i mislim da svaki dan zakašnjenja stvara gubitak vremena i da bi trebalo što je moguće brže to da radimo.
Verujte mi, trudimo se, zaista, da to ubrzamo, pogotovo što, kažem opet, i medicina i energetika i bezbednost, mnogo toga se tamo sliva i stvara se čvorište, što može da bude korisno i dobrobit za sve građane Srbije.
Drago mi je, uvaženi kolega iz Odbora za odbranu i bezbednost, da ste postavili inspirativna pitanja, na koja će mi biti još draže da dam kvalitetne odgovore.

Činjenica jeste da za naš sistem odbrane u poslednje vreme stižu pohvale sa Zapada, ali to ne znači da nema pohvala koje stižu sa Istoka i od strane zemalja za koje se vi pitate da li nas podržavaju. Ranije je bio problem što su naše evropske integracije, na neki način, bile uslovljene reformom sistema odbrane. Imajući u vidu da su nama cilj, pre svega, evropske integracije, moram reći da smo učinili zaista dosta toga da napokon i zemlje EU i zemlje koje su u NATO priznaju da naš sistem napreduje i da ima određene, zaista ozbiljne reformske poteze.

Mislim da vrlo lako možemo da analiziramo da li naš sistem ima podršku i na Istoku. Mislim da to nije neka velika filozofija. Ako vam kažem da je prošle godine, prvi put posle više desetina godina, načelnih Generalštaba Narodne oslobodilačke armije Kine bio u Beogradu i prisustvovao promociji naših potporučnika, bio je glavna zvanica na bini ispred ovog parlamenta, to znači da zaista imamo i od njih priznanje. S druge strane, dobijamo i donacije iz Kine. To je takođe zato što izražavaju prema nama određeni respekt i poverenje u ono što mi radimo.

Sa Indijom ćemo vrlo brzo potpisati sporazum o saradnji u oblasti odbrane. Sa Indijom postoji jedan nasleđeni problem, koji nema veze sa sistemom odbrane, ali postoji više desetina godina. Nadam se da će se taj problem rešiti u dogledno vreme i onda ćemo veoma lako i brzo ostvariti kvalitetnije odnose. A kažem, taj problem nema veze sa sistemom odbrane, mi ga nismo izazvali.

Želim da naglasim Austriju. Bili smo u poseti Austriji pre par dana. Austrija je članica Partnerstva za mir, nije članica NATO-a. Austrija je zemlja koja ima možda najveći stepen investicija u Srbiji, zemlja koja je širom cele naše zemlje razasuta sa svojim investicijama.

Njihov ministar je na pres-konferenciji rekao da je impresivno na koji način mi vodimo naše ministarstvo i na koji način vršimo reforme u sistemu odbrane u Srbiji.

Da ne govorim o Alžiru, o Iraku, ne znam koje su još zemlje te koje smatrate relevantnim za saradnju.

Nažalost, gospodine poslaniče, nije afera ''Ponoš'' taj nivo da bi to bila najveća afera za koju ste vi čuli. Kao što nije ni afera ''Satelit''. Mi smo imali, u periodu kada ste vi bili na vlasti, afere gde su se nalazili mrtvi vojnici. To je bilo u vremenu dok ste vi bili na vlasti. Kada kažem - nemamo afere, pre svega mislim na ljudske živote. Na moju sreću, ja ne gledam materijalno, u odnosu na Vojsku, već gledam na svakog pripadnika Vojske. Mi nemamo tu vrstu afera. Ne postoji nijedna stvar koja u sistemu za ove dve godine nije raščlanjena, ako se desila kao negativna.

Po pitanju generala Ponoša, to je stvar koja se dešavala i u Rusiji. Nije to afera koja je trebalo da posebno uzbuđuje javnost, niti parlament. Rešena je kroz jedan jasan demokratski postupak. Imaćete vrlo brzo mogućnost da dobijete na uvid i izveštaj budžetske revizorske komisije. Videćete i sami ko je bio u pravu. Na moje zadovoljstvo, mogu da kažem da je izveštaj čak i bolji nego što sam očekivao, ali o tom potom.

Želim da naglasim još jednom, materijalne afere stvaraju probleme. Ne mislim da je ''Satelit'' afera koja treba da se nipodaštava. Više desetina miliona obaveza koje naša zemlja ima (ja ne znam ali kolega Mirović bi izračunao koliko je to u fabrikama, bolnicama, vrtićima, školama itd.) je svakako napravljeno u vremenu u kome ste vi imali uticaj na sistem odbrane i trebalo je to da sprečite. Sada pokušavamo da to ispravimo i pokušavamo da tu stvar isteramo na zelenu granu, što je, svakako, problem.
Uvaženi poslaniče Šormaz, vrlo dobro znam kojeg ste vi obrazovanja i mislim da niste pozvani da dajete odluke Ustavnog suda ovde, da govorite da li je po Ustavu da se šalje Vojska na vežbe ili nije. Naprosto, ajmo da to odluči Ustavni sud. Podnesite inicijativu Ustavnom sudu. Šta god da kaže Ustavni sud, ja ću to da prihvatim.
Međutim, ono što je činjenica je da u vreme dok ste vi bili na vlasti (moram da vas podsetim, pošto ste vi zaboravili), dok je Vojislav Koštunica bio predsednik SRJ, nebrojeno puta su predstavnici naše vojske bili na vojnim vežbama. Znači, to je u svim zemljama sveta, naprosto, jedan demokratski proces da vojska vežba.
Interesuje me na koji način mislite da naši kadeti, kojih ima trenutno 17 širom sveta, ta mlada deca koja su tamo, ti momci koji tamo završavaju visoke vojne škole, mogu da završe te visoke škole ako ne vežbaju. Da li mislite da svaku njihovu praktičnu vežbu sa puškom u raznim akademijama treba da odobrava parlament? I dajte mi samo primer gde se to dešava.
Znači, ja sam sada razumeo šta ste vi nama rekli. Vi ste potpisivali sporazume svesni da nećete da ih ispunite. I to je suština promene sistema vrednosti u Srbiji. U Srbiji Vlada više ne potpisuje sporazume, svesna da neće da ih ispuni.
Možete da cokćete koliko hoćete. Uzmite zapisnik pa pročitajte šta vam je gospodin objasnio. Rekao je - doneli smo odluku za ISAF, za Avganistan, i tada smo znali, bili su pregovori za Kosovo, ali smo znali da nećemo da idemo u mirovnu operaciju. Ako ste znali, zbog čega ste obaveštavali savezno ministarstvo odbrane? Zbog čega je gospodin Nikitović...? Odluku po tom pitanju ste doneli 31. avgusta.
Šta uopšte znači donositi odluku? Pitam vas, vi ste ozbiljni ljudi, ovo je parlament – kako država može da bude ozbiljna ukoliko Vlada donese odluku, sklopi međunarodni sporazum sa bilo kim i onda kaže - to je sve samo dok smo mi tu zajedno u istoj sobi, a kad izađemo od toga nema ništa? Naprosto, to ne može.
I ukoliko preuzimate bilo kakve obaveze... Zašto mi sada idemo u Čad? Zato što sam preuzeo obavezu koju je nametnula vaša vlada. Vojislav Koštunica je obrukao ovu zemlju time što je potpisao sporazum, a nije ga ispunio. Ja sam obećao ministarki odbrane da ćemo mi u prvoj operaciji u koju budemo išli ispuniti obavezu koja je preuzeta još 2006. godine.
Da li se to vama dopada ili ne, naprosto, to je sistem koji funkcioniše u svim zemljama sveta. Mi možemo da menjamo politiku, možemo da menjamo taktiku, ali moramo da ispunjavamo obaveze koje su preuzete ranije. I zbog toga, verujte mi, da me pitate da li postoje neke druge destinacije, gde bi možda bilo bolje da se pojavi naša vojska, gde bismo mi mnogo lakše razgovarali vezano i za Kosovo, kao što kažete...
Međutim, ono što je bila suština vaše politike, to je jedan kartaroški blef. Znači, vi ste pokušali da prevarite nekoga, da obećate, cela vojska se digla da se priprema za tu operaciju, 28 pripadnika medicinskog tima se pripremalo, dobili smo na poklon milion dolara vrednu vojnu bolnicu, da bi onda odjednom politička odluka bila - ne, mi smo se šalili.
A ne postoji lokalna samouprava u Srbiji koja nema neku donaciju u poslednjih deset godina od te iste Norveške. Vi ste dozvolili sebi da se sa Norvežanima igrate, ne biste li možda oko pregovora za Kosovo izvukli nešto više nego što ste izvukli.
Tako ste i prošli za pregovore. Koliko ste se vi igrali tamo, neko se igra ovamo sa vama, gledajući vas kako i koliko ste neozbiljni i znajući da ih varate.
(Dragan Šormaz, s mesta: I vi ste bili u Vladi.)
Ne, ja nisam bio u Vladi 2006. godine. Rekli ste da je ovo rađeno 2006. godine. Ja nisam bio ni u pregovorima, ni u Vladi. Bio sam poslanik, sedeo sam ovde kao što sedite sada vi.
Pitanje afera, kažete da je poginuo pilot Kanas. Ja govorim o aferama koje nisu razjašnjene, ne o pogibijama.
Za mene je zaista veliki broj, desetak ljudi pripadnika sistema odbrane izgubilo je život. Na koji način? Jasan način, razlučen, nema afere, nema ništa sivo preko toga. Razumete? Znači, "Kanas" je velika nesreća, ali nije afera.
A postoje ljudi koji i dan-danas dolaze u moje ministarstvo da razgovaraju o aferama iz vremena kada ste vi upravljali sistemom. I dan-danas pokušavamo da razlučimo nešto što zaista... Ne govorim ko je kriv, ali kažem da postoji iz tog vremena i opterećuje nas u velikoj meri, da ne možemo baš da se krećemo.
Znači, zaista mi nije želja da ovde bilo koga opterećujem, hoću samo da vam kažem da, kada kažete afera "Ponoš", to je zaista mačji kašalj u odnosu na ceo sistem koji postoji i u odnosu na živote ljudi koji su danas tamo. Hvala.
Apsolutno je svima jasno da i na kraju 20. veka i u 21. veku, naprosto, postoje stvari koje prevazilaze granice, koje ne mogu da se dele na granicama. Sada se, recimo u kulturi, ukoliko snimate neki film, angažuju glumci iz cele Evrope, angažuje se novac iz Evrope, ta stvar ide normalno. Naša ekonomija je upućena na zemlje saveznice iz bivše Jugoslavije. Vrlo često što uvozimo, što izvozimo, što radimo zajedno.
Nešto što je definitivno zajedničko za sve zemlje Jugoistočne Evrope, ne kažem Balkana, mislim da to treba da pripadne do Beča, čak po meni možda i dalje, jeste taj jedan bezbednosti sektor koji postoji od Ankare, ta linija koja dolazi do samog Beča.
U protekloj godini napravio sam veliki broj poseta tom delu Evrope, sa željom da učvrstimo naše odnose i da učvrstimo vojno-vojnu saradnju, jer smatram da bi, da je u nekom ranijem periodu ta vojno-vojna saradnja bila na višem nivou, da su postojali jasniji vojno-vojni odnosi, mnogo teže bilo političarima da naprave ono što je napravljeno.
U tom smislu, Turska je jedna od možda najvažnijih zemalja na našem prostoru. Turska je zemlja koja je veoma dugi niz godina imala direktan uticaj, a danas ima i indirektan uticaj. S druge strane, Turska je zemlja koja ima veoma modernu i razvijenu vojsku. Turska je zemlja koja ima ugled širom sveta, sa vojskom koja podiže ugled čak više nego ekonomija. To je nešto što je nama jako važno i jako bitno.
Iduće nedelje imamo prvu konferenciju koja će biti održana u Beogradu, a treća je po redu, Konferenciju načelnika generalštabova vojski Jugoistočne Evrope, gde će biti 12 načelnika generalštabova, koji će imati sesiju od dva dana, sa idejom da eventualno takvu grupaciju, koja se zove Konferencija balkanskih zemalja, proširimo i na zemlje koje su malo zapadnije i koje, po nama, bezbednosno gledano, treba da pripadnu toj grupi zemalja.
Ja sam prilikom svoje posete i u Beču i u Sloveniji razgovarao sa premijerom i sa predsednikom Austrije na tu temu. Smatram da postoji veliki interes za to, hteli mi to ili ne. Mi ne možemo posmatrati bezbednost nijedne zemlje bez ovoga.
Bez obzira koliko mi želeli da budemo neutralni, naprosto, mi smo deo jednog sistema koji funkcioniše i ukoliko se mi u tom sistemu inplementiramo, nama će biti bolje.
Danas niko u Srbiji ne priča o tome da mi imamo intenzivnu saradnju sa svim zemljama sveta kroz Interpol, zato što ljudi osećaju da je to nešto što je neophodno. Znači, njima je objašnjeno da to postoji. Verujete mi, koliko je neophodno usklađivati oblast sistema bezbednosti kroz policiju, moje duboko ubeđenje je, sa mesta na kome jesam, da je još neophodnije razviti čvrstu vojno-vojnu saradnju na našim prostorima, imajući u vidu da rizici i pretnje koje postoje na našem prostoru prevazilaze granice, a mogu čak i da prevazilaze i kapacitete zemalja koje su ugrožene.
U tom smislu, imamo veoma intenzivnu saradnju sa Turskom. Očekujemo ove godine ministra odbrane Turske da poseti našu zemlju i očekujemo predsednika Turske da poseti našu zemlju.
Ono što je takođe važno reći, ne samo o sistemu odbrane, već generalno, prilikom posete Turskoj od strane ministra spoljnih poslova gospodina Jeremića, mi smo njima, kao zemlji koja takođe nije članica EU, ponudili jedan strateški odnos i mislim da je to dokaz ovih dolazaka koji će biti u ovoj godini da se konačno razmatra na koje sve načine možemo da sarađujemo.
Mislim da je Turska nama jako važna, imajući u vidu da i mi i oni želimo u Evropu. Teško da možemo mi da odemo u Evropu ukoliko ne sarađujemo sa Turskom, a teško je i da Turska može da ide u pravcu Evrope ukoliko ne bude stabilan i ovaj deo Evrope. Hvala.
Moraću da krenem otpozadi, da bi vam stvari bile jasnije, pošto se niste informisali. Konkretno, mi imamo trenutno, i to je jedinica koju imamo, lekarski kontigent, odnosno sanitet, koji se nalazi u Kongu. A u Kongu su, između ostalih, Alžir, Bangladeš, Belgija, Kamerun, Kanada, Kina, Indija, Indonezija, Irska, Maroko, Nepal, Rumunija, Rusija, Senegal, Srbija itd. Ako ste želeli da kažete da se zalažem za operacije u kojima su isključivo zemlje NATO-a, odmah da vam kažem da od ovih koje sam pročitao više od pola nisu članice NATO-a. Nije problem što to ne znate, ali ću vam objasniti.
U Obali Slonovače - takođe Bangladeš, Benin, Bolivija, Brazil, Čad, Kina, Hrvatska, Gvatemala, Gvineja, Ruska Federacija, Senegal, Rumunija itd. Neke zemlje su priznale Kosovo, a neke nisu. Ukoliko tražimo saveznika u budućnosti, treba da ubeđujemo ove koje su priznale da nam budu saveznici. Ove koje nisu, valjda su nam već saveznici.
U Liberiji su, između ostalog, i Bangladeš, Benin, Bolivija, Brazil, Bugarska, Kina, Kina - naglašavam ponovo, Ruska Federacija, Senegal, SAD. Znači, u Liberiji su i Kina i SAD i Ruska Federacija. Šta fali da bude i Srbija u tom društvu? Ima li iko dilemu da Srbija treba da bude u takvom društvu? Ne znam zašto to izaziva frustracije kod nekoga ko u isto vreme želi da bude proistočni, a kad ponudimo to, onda kaže da to ne valja. Danas je otvoren taj sajam koji se tiče odbrambene industrije. U vašem gradu, u kome vi živite, postoji jedna fabrika koja je jako važna. Očekivao sam da postavite neko pitanje koje se tiče građana Kragujevca, koje tišti problem te fabrike koja je možda najproblematičnija u ovom trenutku i kojoj treba pomoć. Vi mi postavljate pitanje koje nema nikakvu osnovu, a to su vaše sumnje.
Da li vi verujete ili ne verujete, to mene ne opterećuje. Kazaću vam da svaki sastanak koji vodi ministar odbrane po pravilu ima zapisničara. Sve to što se tada govori, uvek se zapiše, ostane zapisano u arhivi. Ukoliko jednog dana, što se neće skoro desiti, neko vama blizak dođe na vlast, moći će da pročita taj zapisnik, da me optuži za veleizdaju, eventualno da zakažete neko streljanje, kao što je bilo čiča Dražino 1944. godine. Za sve to što optužujete, samo kažite kad ste vi to stekli utisak, na osnovu čega i ko vam je to rekao, i ja ću to da vam demistifikujem.
Inače, verujte mi, sistem odbrane, uopšte državna uprava je dosta ozbiljna. Ne možemo mi da razgovaramo tako što ću ja da pričam jedno na sastanku, a onda da uradim drugo. To su vaši partneri iz opozicije primenjivali, pa smo tu gde jesmo.
Ukoliko želite da budete ozbiljna, respektabilna zemlja, a verujte mi, trudim se da predstavim jednu respektabilnu vojsku i ministarstvo u želji da i ja budem takav isti, zaista se trudim da sve ono što kažem bude, pre svega, jedino i isključivo u skladu sa našom državnom politikom i da pokušam da za tu našu državnu politiku pridobijem simpatije naših sagovornika, recimo, kao što je bila simpatija da kažu - nećemo vas primorati da priznate KiM, a dajemo vam podršku za dalje evropske integracije. Mislim da je to nešto zaista pozitivno i treba da se pohvali kada kažu - nećemo vas primorati na bilo šta vezano za NATO, ali bismo voleli da vas imamo kao partnere, želeli bismo da sa vama sarađujemo.
A mi se danas hvalimo, recimo, fabrika Lučani izvozi u 25 zemalja sveta svoje proizvode i onda u svom prospektu kaže – izvozimo u 15 zemalja NATO-a. Pitam direktora – šta bi bilo ukoliko bismo poslušali ove koji su protiv toga i kažemo - ne može u NATO da se izvozi, samo ćemo da izvozimo u zemlje koje nisu u NATO? Kako bi "Simpo" radio ukoliko bi danas zatvorili predstavništvo u Italiji ili u Americi ili u zemljama Zapadne Evrope? Je l' bi mogli da opstanu ljudi koji žive na jugu Srbije danas ukoliko bi se na taj način ponašali i rekli - ne dolazi u obzir?
A ja sam prošli put kada sam bio član Vlade predložio da se ministri ne voze više vozilima koja su proizvodnja NATO zemalja jer se na taj način finansiraju njihove industrije, da pređemo na neka druga vozila, ali su naše bivše kolege iz Vlade to odbile.
Sve to što pričate treba da bude utemeljeno. Ovo je ozbiljan parlament, vi ste ozbiljni ljudi. Ukoliko izražavate bilo koju sumnju da radim bilo šta nezakonito, obratite se državnom tužiocu, podnesite zahtev, podnesite dokaze, optužite me, ali ne možete vi da nam sudite. Vaš je problem što i vi želite da budete vrhovni sudija i da presuđujete u Srbiji, a vrhovni sudija u ovoj zemlji su građani, za mene.
Imao sam prilike da upoznam gospodina Dmitrija Rogozina. Verujte mi, mnogo prijatnije s njim razgovaram nego s vama ovde. Ne znam iz kog razloga.
Po pitanju "Zastave oružja" i puške o kojoj govorite, ta puška je uvedena u naoružanje u mom mandatu ministrovanja. To će vam reći svako ko radi u toj fabrici. Ja sam prvi ministar odbrane koji je poručio jednu veću količinu tih pušaka sa idejom da se uvede u naoružanje i da konačno one dobiju, uslovno rečeno, i sertifikat da se upotrebljavaju i u našem sistemu odbrane, što je neophodno da bismo tu pušku mogli da izvozimo i prodajemo u određenim količinama u inostranstvu. Ukoliko vaš proizvod ne koristi vaša vojska, onda nema kredibilitet ni u inostranstvu. I ja sam to već uradio. Ovo što vi pričate je iz nekog prošlog vremena. Ta stvar je prvi put učinjena prošle godine. Ako se ne varam, tačno 1.670 pušaka M21 je kupljeno.
S druge strane, ne mislim uopšte da treba sistem odbrane da se deli, da li smo mi sada za jedno ili za drugo. Mi danas u Vojsci radimo po najboljim opšteprihvaćenim sistemima. Ja sam dobio poziciju ministra odbrane ne da bih slušao svakog dana šta vi mislite o tome. Kad odete kod stomatologa, vi njemu ne govorite kako treba da vam popravi zub, niti da li da vam buši ovako ili onako. Vi ste legli u stolicu, ćutite, kao što treba da ćutite, i on vama to radi ako ste mu ukazali poverenje. Ako niste ukazali poverenje, imate problem.
Dobio sam da vodim, na dobrobit građana Srbije i Vojske Srbije, svoje ministarstvo. Razumem ja vas da imate probleme sa shvatanjem i sagledavanjem načina na koji mi to radimo, ali moram da vam kažem da danas Ministarstvo odbrane sa ponosom može da kaže da ima hiljadu kandidata za Vojnu akademiju, što se nije desilo od Titovog vremena. To ukazuje na to (meni ne trebaju ta vaša istraživanja) da sistem odbrane, Vojska Srbije, ima neizmerljivo veću popularnost u odnosu na godine kada ste vi krojili njenu sudbinu. Hvala.
Imam obavezu. Nisam došao ovde ni zbog jednog poslanika pojedinačno, došao sam pred ovaj dom da se obratim i kažem ono što mislim da treba.
Uvažena poslanice, zaista ne mislim da je bilo neprijatnih pitanja. Meni su vaša pitanja fantastična. To što vama ne odgovaraju moji odgovori, žao mi je. Naprosto, bio sam poslanik sedam godina, ne mislim da za ministra treba da postoji ijedno neprijatno pitanje. Shodno tome, želim da vam kažem da zaista uživam danas u ovoj diskusiji i interesuje me šta je sledeće.
Nemojte imati uopšte ideju da sam se iznervirao, da me ovo nešto pogađa ili da reagujem... Naprosto, ja sam čovek koji ima malo više adrenalina nego što to vama odgovara, ali to je stvar ličnog ukusa.
To ne treba da vas na bilo koji način sprečava da postavite pitanje. Molim vas, ukoliko imate bilo koje pitanje i nešto što nije jasno u odnosu na ovo što su pitale vaše kolege, možete da dopunite. Što se mene tiče, tu sam da vam odgovorim, da vam pojasnim, bez ikakve nervoze. Ako vam smeta moj ton, možemo i ton da promenimo, to nije problem. Važno mi je samo da vi na vaše pitanje, za koje smatram da nije neprijatno, dobijete odgovor.
Žao mi je ako vam odgovor ne bude baš po volji, ali taj odgovor dobijate i na izborima svake godine. Kada prođu izbori, vi dobijate odgovore i onda idemo dalje.
Zaista ste mi uputili kompliment. Ako je u svemu ovome što govorim ton jedino što vam smeta, ja ću taj ton da promenim.
Važno mi je samo da vam politika koju ja sprovodim i ovo što govorim bude milozvučno i da vam to ne smeta.
Imate li ideju, godinu dana sam bio član vlade gde je bio predsednik Koštunica, kakav je njegov ton? Pa mu nikada nisam rekao - gospodine premijeru, promenite ton pošto nam svima smeta. Naprosto, to je stvar koja je manje važna u odnosu na politiku koju sprovodim.