Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Šutanovac

Dragan Šutanovac

Demokratska stranka

Govori

Bilo je postavljeno pitanje za aerodrom u Lađevcima. Želim da kažem da Ministarstvo odbrane ima u posedu, odnosno gazduje sa više aerodroma u Srbiji, od kojih su trenutno u upotrebi dva aerodroma - u Lađevcima i Batajnici. Takođe, postoje aerodromi koji, nažalost, nisu u upotrebi jer su 1999. godine uništeni bombama, ali mogu da se stave u neku funkciju, za šta bi trebala velika investicija i veliki novac.
Aerodrom Lađevci se nalazi geografski na jako dobrom položaju. Kao što znate, otprilike dva miliona ljudi inklinira tom delu Srbije, iz centralne i zapadne Srbije, uključujući i jedan deo iz Crne Gore. Smatramo da bi, omogućavajući da tu lete i civilni avioni, omogućili da se taj ceo region ekonomski pospešuje.
Mi smo ovu inicijativu pokrenuli iz našeg ministarstva pre godinu i po dana, ali je jako dobro to što su lokalne samouprave koje su naslonjene na taj region u proteklom periodu pokrenule tu inicijativu, čak su neke, u želji da budu prve, rekle da Ministarstvo odbrane podržava njihovu inicijativu.
Nije važno ko koga podržava, bitno je da smo svi našli zajednički interes i da ta stvar ne bi ugrozila odbranu i bezbednost zemlje, s jedne strane, a s druge strane, moje duboko ubeđenje je da bismo sa relativno malim investicijama dobijali određena novčana sredstva koja bi mogla da opremaju naše vazduhoplovstvo, odnosno protivvazdušnu odbranu, čime bismo imali jedan benefit koji sada nemamo.
Ista nam je ideja i sa aerodromom Batajnica. "Batajnica" je aerodrom koji ima, kažu, bolji geografski položaj od aerodroma "Nikola Tesla".
Na moje pitanje - zašto, rekli su da je Vojska prva birala i da je tzv. ruža vetrova na tom aerodromu kudikamo bolja nego na aerodromu "Nikola Tesla" i da ima, navodno, manje maglovitih i više sunčanih dana i da sa tim može da bude sigurniji i češće u upotrebi. Sa druge strane, taj aerodrom je postavljen tako, uostalom kao i "Nikola Tesla", da je vrlo blizu i jedna i druga reka. Aerodrom "Batajnica" ima čak i prugu koja dolazi do samog aerodroma, a vrlo blizu je i Novi Sad.
Smatramo da bi taj aerodrom isto mogao da se stavi u funkciju jednog kargo sistema, da pomogne privredi Srbije i da se na taj način, s jedne strane, rastereti aerodrom "Nikola Tesla", a s druge strane, uvede nešto što je sasvim normalno, a to je da imamo jedan savremeni aerodrom gde mogu da sleću veliki avioni sa kargo transportom koji bi se dalje distribuirao širom Srbije.
Postoji ideja da se i aerodrom u Nišu proširi, odnosno da se i on stavi pod civilnu kontrolu. O tome trenutno razgovaramo sa lokalnom samoupravom u Nišu. To je takođe jedan veliki projekat, koji treba da omogući da ceo taj region ima ekonomski prosperitet.
(Žagor u sali.) Molim vas, ukoliko ne mogu da odgovaram na pitanja, kažite mi šta da radim. Da dostavim odgovore u pisanoj formi?
Samo da kažem da radimo zaista sveobuhvatne reforme u sistemu odbrane. Ono što je, uslovno rečeno, problem je što se to u javnosti ne vidi u meri u kojoj se to zaista dešava unutra. Ono što će se videti u javnosti definitivno, to je završetak procesa profesionalizacije, za koju smatram da je moguće uraditi je do kraja 2010. godine. To je nešto što je predsednik Srbije zacrtao kao datum u svom planu, mi smo rekli da ćemo pokušati to da ispunimo i, ukoliko se ekonomska kriza ne bude dramatično promenila, mislim da idemo u dobrom pravcu i da imamo zaista dosta dobar vetar u leđa u okviru sistema.
Ono što je bitno reći, mi smo u ranijim godinama kada se raspisuju konkursi za zapošljavanje tzv. vojnika po ugovoru (sada ih zovemo profesionalni vojnici), uvek imali manje kandidata od ponuđenih mesta. Naprosto, ta pozicija nije bila primamljiva, nije bio dovoljan broj kandidata i zbog toga je postojao problem profesionalizacije. Međutim, u proteklih godinu dana ta stvar se dramatično menja. Pre nego što je nastupila svetska ekonomska kriza, mi imamo sada višestruko veći broj kandidata po jednom mestu.
Samo da vam kažem, trenutna situacija je da na dve i po hiljade raspisanih mesta za pozicije u okviru profesionalnih pripadnika Vojske imamo preko šest i po hiljada, možda već i sedam hiljada kandidata, što ukazuje da je višestruko veće interesovanje, a moje duboko ubeđenje je da to znači i veće poverenje i veći pozitivan uticaj Vojske u našem društvu.
Malopre sam naglasio da imamo enormno povećanje kandidata za Vojnu akademiju. Reći ću vam samo da je 2006. godine bilo 27 kandidata iz civilstva na 250 mesta. Možda je to vama smešno, možda i nije, ali to je tako bilo. Danas imamo gotovo hiljadu kandidata na 250 mesta. To su četiri kandidata na jednu poziciju na Vojnoj akademiji. Ne znam koliki broj fakulteta u Srbiji ima četiri puta više kandidata u odnosu na broj studenata. Plus kandidati koji dolaze iz naše Vojne gimnazije, kojih, takođe, ima oko 80. Imamo veliko interesovanje za Vojnu gimnaziju, što ukazuje da naše vojno školstvo, u kojem vršimo reformu, zaista dobija na težini. Radimo po Bolonji. Na kraju krajeva, u toku protekle nedelje smo dobili i zvaničnu akreditaciju, VMA i instituti koji funkcionišu u okviru Vojne akademije su dobile akreditaciju kao naučne, odnosno obrazovne ustanove.
Danas naši oficiri koji završe Vojnu akademiju imaju mogućnost da dobiju i civilne diplome. To znači da, ukoliko dođe do nekih problema u njihovom radu nekada, a to mogu da budu i zdravstveni, oni ne ostaju kao ljudi bez mogućnosti da nastave da rade svoj posao, neki drugi, za koji su se školovali na Vojnoj akademiji. Time praktično čuvamo, tako da kažem, ljude koje smo mukotrpno edukovali na račun našeg budžeta.
Ono što je takođe važno reći, mi smo u protekloj godini uradili veliku reformu u oblasti vojnog zdravstva. Znam da veliki broj pripadnika ovog parlamenta i ljudi koji se bave politikom dolaze na VMA. Mi smo u toku protekle godine uložili preko deset miliona evra u opremanje VMA. Danas smo napokon dobili akreditaciju i naš VMA postaje fakultet za školovanje vojnog saniteta, odnosno lekara koji će biti specijalizovani za vojno zdravstvo. To je veliki doprinos sistemu odbrane, imajući u vidu da su naši vojni lekari širom sveta prepoznatljivi kao kvalitetni, i to može da bude, uslovno rečeno, jedan brend Srbije.
VMA je treća po veličini u svetu vojna bolnica. Želimo da je opremimo na način da bude treća i po kvalitetu. Smatramo da će ova godina biti jako važna, imajući u vidu da u ovoj godini očekujemo da nabavljamo neku opremu koja još nije, tako da kažem, viđena na prostorima Jugoistočne Evrope i Balkana. Ono što je bitno reći takođe, sve ove nabavke koje vršimo u okviru VMA ne idu na teret budžeta, najveći deo ne ide. Prošle godine je VMA ostvario oko 40 miliona evra prihoda, što je rekordno visok prihod. Očekujemo da to ponovimo i ove godine i da, praktično, VMA započne sam sa svojim finansiranjem.
Jako nam je važno što smo stvorili mogućnost školovanja studenata na našoj akademiji, sa idejom da ponudimo i stranim studentima da dođu u Beograd na studije, pre svega iz zemalja koje kupuju naše naoružanje i vojnu opremu i koje su s nama partneri. Smatram da za to postoji interesovanje i siguran sam da će biti dobar odziv, imajući u vidu da u velikoj meri i vrlo često se dešavalo da, kada odemo da potpisujemo sporazume ili utvrđujemo neki projekat koji se tiče vojno-ekonomske saradnje, po pravilu, sa druge strane stola sedi neko ko je studirao Vojnu akademiju ili vojno-tehničku akademiju u Splitu, u bivšoj Jugoslaviji. Hvala.
Moram da kažem da nisam konkretno upoznat sa tom agencijom ili kompanijom, kako se već zove. Znam da postoje neki "Blackwaters" i tome slično, ali mi kao sistem odbrane i kao državni organ nikad ne sarađujemo sa takvim kompanijama i sigurno ne bismo s njima sarađivali nigde u svetu, pa ni u Gruziji.
Ponavljam, vežba koja se održala u Gruziji bila je vežba Partnerstva za mir. Sumnjam da je moguće da se u okviru te vežbe pojavi bilo koja privatna kompanija i da učestvuje u tome, jer to, naprosto, dezavuiše ceo program Partnerstva za mir i mislim da to nema logike. S druge strane, te vežbe, po pravilu, koštaju puno novca i to da neko pozove nekog privatno da tu troši njihova sredstva, malo mi je nelogično.
Ono što morate znati jeste da ja ne definišem apsolutno nijednu vojnu vežbu u kojoj će učestvovati naša vojska. To nije moj posao. Ja, u skladu sa budžetom, odobravam plan koji dobijem od Sektora za politiku odbrane, koji sublimira sve sektore, uključujući Generalštab Vojske Srbije.
Znači, mi dobijemo želje za npr. postdiplomske studije na civilnom fakultetu, da se neko školuje u posebnoj oblasti, da učestvuje na raznim vežbama... Kad mi to sve sublimiramo, vidimo da li imamo sredstava za to. Ukoliko u planu imamo sredstva, mi kažemo - želimo to da radimo. Nakon toga, konkretno Partnerstvo za mir, oni nam kažu - imamo te mogućnosti, da li ste zainteresovani? Mi kažemo - jesmo. Ukoliko se javi dovoljan broj zemalja, onda se definitivno ide sa vežbom, planira se vežba i kaže se da će biti.
Znači, priča vezana za Gruziju ni na koji način ne opterećuje ni Vojsku, ni ministarstvo. A mi smo to, inače, otkazali pre nego što se vežba i održala, tako da to nije tema na koju treba ovoliko vremena da potrošimo. Mislim da u sistemu odbrane postoji mnogo više interesantnih tema koje bih voleo da vam iznesem ovde.
S druge strane, da ponovim, to je komandno-štabna vežba. Znam da vi odlično znate šta znači komandno-štabna vežba. Znači, jedna komandno-štabna vežba može da se održi u prostoru ovog parlamenta, i to nije problem. Tako da zaista nismo nijednog momenta želeli da učestvujemo u nekoj vežbi koja bi imala karakter terenske vežbe, sa bojevom municijom itd.
Naš interes bi bio da učestvujemo na vežbama kao što ćemo ići u Bugarsku. Naša 250. raketna brigada, najčuvenija, slobodan sam da kažem, na svetu, koja je oborila f-117, prvi put od tih godina će imati priliku da gađa u tom centru u Bugarskoj koji se zove Šabli, gde će imati priliku da ispaljuje rakete i da vežba. To je nešto što je veliki doprinos i ja očekujem da to zaista pokaže dobre rezultate.
Ne razumem, gospodine Krasiću, što se tako s nipodaštavanjem odnosite kada pričamo o nečemu što je zaista nacionalni interes. Nacionalni je interes da ta raketna brigada ima mogućnost da gađa u inostranstvu. Verujte mi, svi oficiri koji u tome učestvuju su jako srećni zbog toga jer, kažem, deset godina mi nemamo poligon koji nam to omogućava.
Ukoliko bismo vežbali samo na poligonima koje mi imamo, praktično bismo bili onemogućeni da sprovodimo vežbe koje su neophodne. Znam da vi to znate i bolje od mene, i znam da znate da je neophodno da vojska vežba, jer ukoliko vojska sedi u kasarnama, to onda nije sistem koji garantuje bezbednost i odbranu u našoj zemlji.
Jeste li zadovoljni odgovorom? Hvala.
Moram da kažem da mi taj nivo duhovitosti nije baš jasan. Ali važno mi je da kažem ono što su činjenice. Nikada nisam radio u Ministarstvu odbrane pre nego što sam postao ministar. Govoreći da sam ja isteran iz Ministarstva odbrane, izneli ste niz neistina, što bi rekao naš narod - laži, u ovom domu. Mislim da je to zaista sramota. Naprosto, mislim da dezavuišete javnost do te mere da mi nije jasno kako imate časti da me gledate u oči dok to pričate.
S druge strane, pričati da "Simpo" izvozi drvene tenkove jer ste danas to čuli ovde, ne znam šta ste vi slušali danas i ko je to rekao. Žao mi je što je gospodin Nikolić, koji mi je malopre čestitao na podršci koju dajem "Simpu", izašao.
Naprosto, nije to bila tema. Samo govorim da, hteli vi to ili ne, razumeli vi situaciju ili ne, život ide dalje i građani Srbije moraju da žive i sa tegobama koje imaju. U tom životu mi pokušavamo, kao sistem odbrane, da pomognemo da se naši proizvodi nađu na tržištu što je više moguće zemalja širom sveta. I mi, kada dođe kupac u Srbiju da kupi nešto što je naš proizvod, nešto od čega žive naši radnici, ne pitamo ga za pasoš. Ukoliko je ta zemlja pod sankcijama, ne može da se izvozi, a ukoliko nije, dobrodošao je svako ko dođe u Srbiju da kupuje nešto što je naš brend, naš proizvod i što ima naš kvalitet.
Danas se naša mala municija iz "Prvog partizana" Užice prodaje bukvalno od SAD pa ne znam dokle na Istok. Što bismo mi sada to stopirali? Zašto vam smetaju radnici koji rade u "Prvom partizanu" i zašto vam smetaju kupci koji to kupuju?
Koja je politika ta koju vi kandidujete ovde govoreći neistine? I objasnite mi na koji bi način "Simpo" opstao, ako je on problem, ukoliko ne bi izvozio.
Mislim da ta frazeologija sa drvenim tenkovima govori samo koliko ste nepristojni. Nisam imao priliku zaista da čujem takve nepristojnosti dok sam bio poslanik, a sedam godina sam bio poslanik. Ne znam zbog čega tako razgovarate. Govorim o sistemu odbrane, o ozbiljnoj stvari.
Došao sam ovde da razgovaramo, smatrajući zaista, malopre sam imao pitanje od Jadranka Vukovića, koje je bilo korektno, u želji da dobije odgovor, a ne u želji da se raspravljamo. Zaista hoću da razgovaramo o svemu, ali ne o drvenim tenkovima, jer te tenkove ste vi pravili.
Mislim da ne postoje gore posledice po sistem odbrane ukoliko se ostvari ovo što ste rekli, a to je da ne može nijedan naš vojnik, oficir, podoficir ili civil da ode u inostranstvo na vojnu vežbu. Smatram da to temeljno ugrožava odbrambeni sistem Srbije i našu bezbednost i smatram da takva vrsta argumentacije, koju vi dajete, ne stoji.
A opet kažem da je to nešto što prevazilazi ozbiljnu debatu, imajući u vidu da se ozbiljnost svake vojske meri i brojem vežbi koje ta vojska izvršava.
Malopre sam rekao da ćemo u septembru imati vežbu u Šabliju, u Bugarskoj, zato što ne možemo tu vrstu vežbe da izvedemo u Srbiji. Najčuvenija, opet kažem, protivvazdušna brigada, 250. raketna, koja je oborila stelt bombarder, vežbaće u septembru tamo. Voleo bih da nađete jednog oficira iz te raketne brigade koji će vam reći da to ne treba da se radi. Ukoliko nađete jednog koji će vam reći da ne treba da idemo u Bugarsku na gađanje, potpisaću vam da ste vi bili u pravu.
Naprosto, to što govorite, kažem, temeljno urušava sistem odbrane. Razumem da su vaši politički motivi da danas ovde mene oblatite. I reći ću vam ponovo, nikada nisam radio u Ministarstvu odbrane niti sam izbačen iz bilo kog ministarstva ikada. Znači, zaboravili ste šta ste rekli, očigledno. Bez obzira na to, mislim da je vaš politički uticaj takav da će sistem odbrane funkcionisati još bolje, a mi ćemo još više vežbati i sve, naravno, u sklopu interesa sistema odbrane i bezbednosti naših građana. Hvala.
Moram da kažem da sam u martu sa zadovoljstvom imao priliku da se susretnem sa roditeljima i vojnicima koji su polagali zakletvu u Kruševcu. Bio sam zaista jako radostan što sam imao priliku da vidim i neku svoju rodbinu koja je iz tog regiona i koja je poslala svoje sinove u vojsku.
Ono što je činjenica i što više nije vest u javnosti Srbije, to je da mi svaki put u mesecima kada imamo novi prijem regruta imamo rekordni odziv, pogotovo u Kruševcu i na jugu Srbije, koji je ranije bio prepoznatljiv kao takav, a danas je to i na teritoriji cele Srbije. Kada kažemo preko 90%, to je sada već trend, koji više u javnosti ne plasiramo.
Ono što je važno reći i što smatram da je veliki uspeh, a što u javnosti nije bilo poznato do sada, mi smo, po pravilu, između 10 i 15 posto vojnika vraćali sa odsluženja jer su imali određene tegobe, što zdravstvene, što neke druge.
Ovoga puta imamo, prvi put, ispod 5% vojnika koji su vraćeni sa odsluženja vojnog roka, što ukazuje da na jedan ozbiljniji i bolji način tretiramo sam proces regrutacije i sam proces obuke, tako da manji broj njih u stvari želi da se vrati kući, što je jako važno.
Pomenuli ste projekte u okviru Partnerstva za mir. Nažalost, još uvek ne crpimo tu energiju koja može da se dobije u okviru tih projekata. Prilikom posete Slovačkoj moj pomoćnik je imao ponudu da, zajedno sa još dve zemlje iz Partnerstva za mir, sa našim Vojnotehničkim institutom, razvijemo neko naoružanje ili savremenu opremu, koja bi bila finansirana od zemalja koje su članice NATO-a i Partnerstva za mir, jer tamo postoje određeni fondovi koji bi to omogućili. Nažalost, mi još uvek nismo tome pristupili, imamo jedno kašnjenje koje je već, za mene, neprihvatljivo, ali mislim da ćemo ove godine to da ispravimo.
Važna stvar je reći, ponoviću, da je u okviru saradnje Partnerstva za mir oko 80% saradnja u oblasti odbrane, 20% je saradnja u oblasti ostalih civilnih projekata. Važno je reći za zdravstvo, za energetiku, za policiju, za stvari koje su dnevno važne i dnevno bitne za sve građane naše zemlje.
Sutra ćemo imati diskusiju po pitanju mirovne operacije u Čadu, ali samo jedna informacija za sve poslanike i za javnost na kraju dana. Ne odlučujete čak ni vi da li ćemo ići u mirovnu operaciju, odlučuju pojedinci u sistemu odbrane. Ukoliko se ne prijavi određeni broj oficira, podoficira ili profesionalnih vojnika, mi nećemo ići u mirovnu operaciju i neće se desiti da bilo ko pod prisilom mora da ide. To je važna stvar, da imate u glavi da nikoga ne možete naterati da ide, ukoliko on ne želi.
Bitna je stvar da znate da su nam sve aktivnosti koje imamo vezano za mirovne operacije, a sada imamo tri mirovne operacije trenutno u svetu, na bazi dobrovoljnosti, a u većini tih operacija su ljudi koji su već višestruko, neki su se čak i po tri puta dobrovoljno prijavljivali da budu, konkretno u medicinskom timu u Kongu.
Smatramo da je to jedan od veoma važnih spoljnopolitičkih faktora koji može da pomogne našoj zemlji i našoj diplomatiji i, ako hoćete to da banalizujem, i u procesu pregovaranja vezano za KiM.
Dozvolićete mi da vam se obratim na isti način kao što ste i vi meni. Istraživanja pokazuju da vi ne treba da budete poslanik.
Ako pogledate kakav rejting ima vaša stranka među građanima u Srbiji, vi ste danas poslanik koji nema podršku među građanima. Nisam ja kriv zbog toga, ali takva je situacija sada.
Ne znam šta vam znači jednostrana saradnja sa NATO, mogu samo da kažem, za sutra ću da spremim, mislim da ću stići, koliko smo imali vežbi, odnosno koliko sredstava smo dobili od zemalja koje su članice Partnerstva za mir. Nemojte mi zameriti ako ne stignem do sutra, ali ću svakako dostaviti to u pisanoj formi.
Po pitanju isporučivanja Haškom tribunalu, rekli ste da je 60% građana Srbije protiv te mere. Zašto ste onda isporučili Dražena Erdemovića još pre promena 5. oktobra, kada ste bili na vlasti? Dražen Erdemović je isporučen Haškom tribunalu pre petooktobarskih promena i to svi znaju i toga se stidite. A kada ste bili odgovorni, tada ste to učinili. Zašto ne kažete javno da ste to uradili? Nije sramota. Isporučili ste ga Republici Srpskoj.
Znači, to apsolutno ne stoji. I kada nekoga optužujete za grešku, onda kažite da ste vi pogrešili, pa ste uvideli da ste pogrešili, pa onda nas savetujte da ne grešimo i mi. Ali da govorite o tome da mi kršimo volju birača i građana, a pri tom ste vi to prvi uradili i dan-danas ne priznajete to, verujte mi da to zaista ne može da doprinese ovoj diskusiji vezano za Ministarstvo odbrane i naše učešće u mirovnim operacijama.
Ko je rekao da sam demantovao istraživanja? Nisam ja demantovao ta istraživanja, samo kažem da im ne pridajem važnost u meri u kojoj vi to tražite od mene. Kažem vam, po istraživanja kojima raspolažem, mogu da vam ih pošaljem sutra, vi ste u nivou statističke greške. Dok je ova Vlada tu gde jeste, ja sam ministar i došao sam ovde da vam se obratim. Nije nikakav problem.
Ne znam zašto zamerate deci koja uče engleski jezik, ili oficirima. Zašto vam smeta ako je neko školovan u Americi? Zašto vam smeta jedan Nikola Tesla? Zbog čega je problem Mihajlo Pupin? Zato što su svoja dostignuća ostvarila u Americi? Da li treba da se stidimo njih?
Zaista ne razumem kako je moguće da na početku 21. veka poslanici građana Srbije u srpskom parlamentu govore kako deca ne treba da uče strane jezike, kako treba … (Žagor u sali.)
Za razliku od vas, gospođice Jovanović, zaista mogu da istrpim svako dobacivanje. Vas poznajem sedam ili devet godina, niste se promenili nimalo. Očekivao bi čovek da sazrite malo, da budete ozbiljniji, da postanete dama, ali isti su problemi.
Pitanje je sada da li treba da uvedemo i lepo vaspitanje u škole. Jer, slušajući ovo što radite danas, vi ugrožavate decu koja ovo gledaju. Moja deca gledaju ovo. Ovo je zaista neprimereno. Ne znam zašto pozivate ministre da dođu ovde i onda im ne dozvoljavate da odgovaraju.
Optužujete mene što sam završio određene kurseve u Americi. Završio sam i u Nemačkoj više kurseva. (Glas iz klupe: Jeste li završili neki u Rusiji?) U Rusiji nisam nijedan završio, ali me zanima da li ste vi završili neki kurs.
(Predsedavajuća: Molim narodne poslanike da se podsetimo obaveza na koje nas obavezuju članovi Poslovnika Narodne skupštine. Molim vas da se pristojno obraćamo za vreme dok dobijamo reč, da ne dobacujemo ministru i da se pristojno ophodimo jedni prema drugima. Ako hoćemo uljudnost, onda tu uljudnost treba i da demonstriramo. Nastavite, ministre.)
Ono što hoću da vam kažem, bez obzira na vašu ljutnju, jeste da ćemo nastaviti da naše akademce, odnosno kadete na Vojnoj akademiji školujemo i obrazujemo po najvišim mogućim standardima. Svako ko završi Vojnu akademiju, moraće da zna engleski jezik. Neko će moći da nauči i francuski, neko će moći da uči i grčki, Ukoliko bude postojala potreba za ruskim, nije problem, svakako. Što više jezika budu znali, to će više vredeti.
Ne razumem zbog čega mržnja prema onima koji se opredele da uče neki jezik. Zbog čega ta vrsta sankcionisanja onih koji izaberu engleski jezik? Šta je problem?
Gospodo, ja pišem i ćirilicom i latinicom. Da li me mrzite kada pišem latinicom? Naprosto, ne razumem.
Zahvaljujem na pitanju. Kao što znate, 2003. godine, kada je ministar bio gospodin Tadić, započet je proces profesionalizacije.
Praktično, mi smo tada započeli proces jednog kombinovanog modela, gde mi imamo sada i pripadnike profesionalne, (konkretno, da znate, u svim brigadama koje su oko Kosova i Metohije su profesionalni pripadnici Vojske, nisu regruti), a imamo i regrutni sastav.
Tada je dat datum, do kraja 2010. godine, da se Vojska u potpunosti profesionalizuje. Verovali ili ne, mi radimo po tom planu i dalje, bez obzira na krizu koja postoji. Ne mogu da vam obećam da će biti završeno u decembru 2010. godine jer, što je interesantno, to trenutno najmanje zavisi od nas.
Mi imamo danas jedan dobar trend. Na 2.500 kandidovanih mesta imamo preko šest i po, možda čak i sedam hiljada kandidata, znači imamo adekvatno raspoloženje. Rekao sam malopre kakav je odnos prema našoj Vojnoj gimnaziji i Vojnoj akademiji. Očekujem da bude veliki broj kandidata i za VMA. Znači, imamo jedan pozitivan trend, imamo povećanje ugleda Vojske, što je preduslov profesionalizacije. Međutim, davati konkretan datum, bilo bi jako nezahvalno, jer ne zavisi od nas, zavisi od finansija, pre svega.
Ono što moram da kažem, mi smo u proteklom periodu uspeli da uštedimo veliki novac. Novac je u sistemu odbrane prolazio kao pesak kroz prste. Mislim da ćemo i ove godine uspeti da neke stvari koje nam stvaraju troškove, a to je, recimo, zemlja u Karađorđevu, više hiljada hektara, koja nas godišnje košta više miliona evra, želimo da i taj problem rešimo, da taj novac uštedimo i da ostane u budžetu. Mislim da ćemo ići u pravcu, a bilo bi dobro da to uspemo do kraja 2010. godine, da ispunimo taj plan.
Ono što je takođe bitno reći, postoje amandmani vezano za Zakon o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi, sa idejom da se omogući otkup služenja vojnog roka. Ta ideja, kao takva, uvek je bila zanimljiva i danas je zanimljiva, i postoje ljudi koji tu ideju podržavaju i koji imaju novčana sredstva koja bi platili. Ali onda stavljamo u podređen položaj one koji nemaju novčana sredstva da to plate i, praktično, dezavuišemo Ustav Srbije, gde se kaže da su pred zakonom svi građani isti. To je veliki problem. Znam da bi ljudi iz dijaspore želeli da to plate i da na taj način odsluže vojni rok. Ne kažem da bi, objektivno gledano, to bilo loše, ali zakonski je to neizvodljivo, jer bi na Ustavnom sudu ta vrsta zakona pala.
S druge strane, moram da, kao ministar odbrane, apelujem na sve koji nisu služili vojsku da je služe. Moj sestrić u Švajcarskoj trenutno služi vojsku. Ima dvojno državljanstvo, mogao je da bira, tamo ili ovde, odlučio se tamo. Rekao sam mu - moraš da služiš vojsku. To što sam ja ministar, to je manje važno. Mislim da jedan ne samo odnos u obuci, već šest meseci u vojsci donosi jedan životni kvalitet koji teško da može da se meri sa drugim iskustvima.
Pretpostavljam da ovi koji dobacuju ne misle da Vojska treba da postoji. Mislim da njima smeta Vojska, to je iskazano i danas, ali je moje ubeđenje da će država biti i solidnija i jača ukoliko budemo imali mladež koja to prolazi.
Naša ideja je da se proces profesionalizacije završi do kraja 2010. godine i da se praktično suspenduje služenje vojnog roka, kažem suspenduje jer ne možemo da pravimo procene šta će se dešavati u budućnosti, i da imamo određenu vrstu obuke momaka koji su stasali za obuku i da kasnije mogu da se upotrebljavaju za civilno-vojnu saradnju i za pomoć civilnom stanovništvu u situacijama elementarnih nepogoda.
Postoji više modela kako se to radi. Verujte mi, to je jedna jako ozbiljna materija, koja se razmatra i u Ministarstvu odbrane, a i radimo uporedne analize. Ne postoji jasan standard, čak ni u okviru NATO-a, ni u okviru Partnerstva za mir. Ne možete uzeti standard i reći na koji način funkcionišu sistemi odbrane.
Kao što ste rekli malopre, vojska se služi u Grčkoj, vojska se služi u Turskoj. Obe su zemlje članice NATO-a. Vojska se više ne služi, recimo, u Bugarskoj. Ona je svoju vojsku profesionalizovala, kao i veliki broj drugih zemalja. U Švajcarskoj, koja je neutralna, vojska se i dalje služi, u Nemačkoj se vojska i dalje služi. Postoji, znači, mešovit princip funkcionisanja sistema odbrane. Ako me pitate šta je ono što je najbolje, teško da bi neko mogao da kaže. Jedna je stvar kao otac, roditelj ili kao neko ko ima nekog svog za vojsku, a druga je stvar vrednovati iz ugla sistema odbrane.
Bez obzira, očekujem da ćemo do kraja sledeće godine, uz maksimalno angažovanje i podršku Generalštaba, moram da kažem da general Miletić ima apsolutno razumevanje zbog čega to želimo da završimo, mislim da ćemo to dovesti (Predsedavajuća: Pet minuta.) kraju u roku ili s par meseci zakašnjenja.
Radi se o jednom jako ozbiljnom segmentu sistema odbrane i bezbednosti uopšte. Moram da kažem da od osam zakonskih projekata koje smo bili dužni, kao Ministarstvo odbrane, da završimo, uobličimo i pošaljemo Vladi na dalja razmatranje, mislim da je ostao taj zakon, kao jedini, i ima još jedan, koji čak nije direktno vezan, nije naša nadležnost, ali radimo ga. Kao i Strategiju nacionalne bezbednosti, koja nije bila naša nadležnost, ali smo je radili.
Očekujem da bukvalno u nedeljama koje su pred nama konačno stavimo tačku na nacrt zakona koji se nalazi u Ministarstvu odbrane i da vrlo brzo bude upućen na Vladu, a onda očekujemo da se nađe i u ovom domu.
Ono što je bitno reći, u ovom domu već treba da postoje tri ili četiri zakona iz sistema odbrane koji su poslati. Mislim da ćemo imati, ako ne s proleća, do leta, onda ćemo s jeseni imati dosta toga da razgovaramo, jer imamo, praktično, pet zakona koje treba da usvajamo ovde u parlamentu i vidim da već pristižu i amandmani na te zakone.