Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Šutanovac

Dragan Šutanovac

Demokratska stranka

Govori

PRVA SEDNICA

07-05-2007

Uvažene kolege poslanici, tačno je da se vlada ne formira ni u Briselu, ni u Strazburu, Vlada se formira u Beogradu, u parlamentu u kome se nalazimo, na osnovu izbornih rezultata. Ukoliko ste iskreni u odnosu da napravite vladu sa DS, onda morate biti iskreni da priznate da ste izgubili na ovim izborima i da nema nijedne demokratski razvijene države u kojoj premijer po, kako sam rekao, naslednom pravu ostaje na tom mestu, a ko god ima više od njega i želi u vladu, onda mora da ispoštuje i da njegovi saradnici ostanu na tom mestu.
Gospodine Šami, vi to odlično znate. Nema tu licemerja, to je naprosto jedna politička činjenica. Nigde u svetu nije drugačije, pa ni u Briselu, ni u Strazburu, ni u Nemačkoj, niti bilo gde.
Ono što je činjenica, to je da je ova skupština zakazana u petak, a vi spočitavate da smo mi vama u subotu vratili vaš predlog. Vi ste već u petak napravili dogovor. Nije današnji izbor Tomislava Nikolića vaš rezultat loših pregovora ili propalih pregovora sa DS. To je rezultat dobrih pregovora sa SRS. To je sva činjenica sa kojom se danas ovde susrećemo. Nema apsolutno nikakve druge činjenice.
Ono što ne znam, a Srbija će vrlo brzo to otkriti, to je da li je ovo strateška odluka DSS da dovede SRS na vlast, da li ste svesni šta činite pre svega građanima Srbije koji su glasali za vas zbog predznaka "demokratska".
Ali dobro, to je vaša odluka i siguran sam da ovi građani Beograda, koji se večeras voze kolima sa zastavama SRS, vama neće aplaudirati kada izađete iz ove skupštine, ma šta vi to mislili. Vi niste njihovi, vi ćete biti iskorišćeni. Vaš izbor.
Sa druge strane, moram da vam kažem da je SRS bila godinama u koaliciji sa Miloševićem. Nikada im on nije dao da imaju mesto predsednika parlamenta, iako su imali više ministara nego sam SPS, odnosno imali su isti broj ministara kao SPS i JUL zajedno. Gospodo, ne postoji tehnički predsednik parlamenta.
Doduše, činjenica jeste da je gospodin Tomislav Nikolić tehničar po zanimanju, ali obećao je da će do kraja godine da diplomira na Pravnom fakultetu u Kragujevcu, pa će možda biti diplomirani pravnik. Činjenica je, gospodo, da će taj predsednik parlamenta imati ovlašćenja od kojih i vas može da zaboli glava.
Da ne govorimo o tome da, u slučaju sprečenosti predsednika Republike, on komanduje oružanim snagama. Priča u kojoj vam smeta predsednik Tadić, koji je legitimno izabran tako što je pobedio gospodina Nikolića, danas vi njemu dajete šansu da na mala vrata sutra komanduje oružanim snagama.
To nije iz Brisela, to nije iz Strazbura, to je vaša odluka, sa kojom ćete se vi suočiti još koliko sutra u svojim opštinskim odborima, u svojim gradovima, sa svojim prijateljima, koje ste ubeđivali da ste vi deo demokratskog bloka.
S druge strane, predsednik parlamenta raspisuje izbore kako za predsednika Republike, tako i za lokal. Gospodin Tomislav Nikolić je rekao da ovde nije stvorena većina.
Ne znam na koji način će biti izabran ako nema većine, ali je rekao da će još u toku ove nedelje, a koliko znam u petak, biti razmatran budžet i da ćete vi glasati i o budžetu.
Znači, ne postoji nikakva skrivalica iza koje se možete sakriti i reći – ne, to je sve zarad toga da mi oformimo parlament, pa ćemo sad malo i budžet, pa imamo tehničku vladu, pa imamo tehničara, doduše građevinskog, predsednika parlamenta i Srbija to ne vidi i ništa ne razume.
Sa druge strane, kažete da je politička logika ta da onaj ko ima najviše poslanika ... (Reaguje na dobacivanje iz sale.) Gospodine Vučiću, nema razloga za tom vrstom nervoze. Razumem da je vama gospodin Šešelj dozvolio da skinete one pidžame i da danas izgledate pristojno, ali dajte da govorim, ja vas nisam prekidao nijednom.
Kažete danas da onaj ko ima većinu, odnosno u toj koaliciji koju vi pravite, onaj ko ima najveći broj poslanika, taj zavređuje da dobije poziciju predsednika Skupštine.
Sve bi to bilo u redu da ste vi principijelni, pa da isto tako kažete da u koaliciji tzv. demokratskog bloka DS ima duplo više mandata od DSS i po tom istom principu zaslužuje da ima predsednika Vlade Republike Srbije. Gospodine Šami, to bi bilo principijelno.
Ništa nema malicioznog, govorim vam kao čoveku koga znam od 1996. godine. Danas odlučujete da svoj glas poklonite Tomislavu Nikoliću, a koliko sutra ćemo se sresti pa čemo videti kakav ste problem napravili i vama i Srbiji.
Predstavnici narodnjačke koalicije kažu da ne glasaju za politiku SRS, glasaju za dela SRS. Verujte mi, dela su mnogo gora nego politika SRS. Ono što piše u njihovom programu nije ništa u odnosu na ono što su učinili Srbiji devedesetih godina i što će ponovo učiniti ukoliko im date glas.
Moram da kažem da sam jako ponosan na to što mi imamo gospođu Milenu Milošević kao protivkandidata. Ubeđen sam da će demokratska Srbija apsolutno razumeti da je gospođa Milošević i bolja kao kandidat, i žena koja je uravnoteženija u odnosu na gospodina Nikolića.
Gospodo, još ništa nije gotovo, još uvek imate šansu da se vratite. Što se mene tiče, ja ću vam oprostiti, ali nisam siguran da će vam oprostiti vaši birači.
Gospodo radikali, čemu ta nervoza, čemu briga? Srešćemo se mi još na izborima, jedino mi je žao što niste u ovoj maestralnoj biografiji gospodina Tomislava Nikolića napisali – izgubio na predsedničkim izborima 2004. godine od Borisa Tadića.
Gospodine predsedavajući, ovo je replika na vaše izlaganje od pre pola sata gde ste me pomenuli, ne znam iz kog razloga, ne znači uvek da je nešto smešno i duhovito, a propo nekog snimanja razgovora za koji ste rekli da se radi u vašoj kancelariji.  
Međutim, ono što je suština, to je da ovaj zakon koji je izglasan u parlamentu nije ni stigao do predsednika i predsednik nije mogao ni da ga potpiše. Predsednik je dobio neki drugi papir na kome piše - zakon, i nije mogao da vrati zakon nazad.
Predsednik je od vas tražio da postupite po Ustavu i po Poslovniku i da uputite zakon koji je izglasan u parlamentu predsedniku Republike, a ne nešto što ste vi redigovali ili šta ste već radili, zaista ne znam.
Mislim da smo predlog šefa poslaničke grupe DS, gospodina Dušana Petrovića, usvojili pre dva sada, sada bi već nastavili rad.
Dajte da se zakaže Zakonodavni odbor koji će da razmatra ta dva zakona, jedan zakon koji ste vi dali i drugi zakon koji je izglasala Skupština Republike Srbije i da vidimo da li se to poklapa u svim članovima, kao što vi kažete.
Dame i gospodo narodni poslanici, posle ovakvog izlaganja teško je nastupati za govornicom.
Žao mi je što nije ovde prisutan gospodin Anđelković, potpredsednik Skupštine Srbije, jer se ovih dana najviše bavio DS i želeo bih da mu kažem da ni jedna stranka, pa ni DS neće otići u istoriju iz ovog parlamenta.
Žao mi je što je mandatar Vlade izašao, jer sam hteo da mu postavim par ozbiljnih pitanja. Kao drugo, pominje se u ekspozeu da je suštinsko pitanje rešavanje problema unutar državne zajednice i da je to jedno od gorućih problema Vlade Srbije. Interesuje me na koji način će da se rešava ovaj problem, imajući u vidu da je trećina Vlade u svojoj izbornoj kampanji govorila da se zalaže za nezavisnu Srbiju.
Da li tu ima iskrenosti i ukoliko je dobio obećanje od nekog iz G17, reći ću vam da se svi članovi DS-a dobro sećaju obećanja koje je davao gospodin Miroljub Labus na skupštinama DS-a. Poslednje koje je dao je bilo da neće izaći iz DS-a i da je DS sve što je on u svom životu imao.
U ekspozeu nije pomenuta još jedna jako bitna stvar po meni, a to je pitanje "Partnerstva za mir". Koji je odnos Vlade Srbije, odnosno buduće vlade Srbije, prema Partnerstvu za mir, imajući u vidu da je to jedna od veoma bitnih globalnih stvari i da ćemo mi još koliko par meseci biti jedina zemlja na severnoj hemisferi koja neće biti članica Partnerstva za mir.
U tom problemu vidim i problem rešavanja pitanja Kosova i Metohije. Ne mogu da verujem da je gospodin mandatar zaboravio septembar 2000. godine, kada su ga njegovi parlamentarni koalicioni partneri dočekali u Gračanici kamenicama i jajima. Sada će zajedno sa njima da rešava probleme Kosova i Metohije na način na koji su to započeli još u tom periodu.
Takođe, na sedmoj strani ekspozea kaže se da će buduće procene vrednosti preduzeća biti realnije i bliže tržišnim. Šta znači da će procene biti bliže tržišnim? Da li će procene biti tržišne? Da li hoćete da opomenete ovog gospodina u drugom redu, treći sa leva.
Gospodine Maršićanin, kada gospodin Marković ne ispoštuje Poslovnik, to je zbog toga što je čovek neiskusan, a kada vi ne ispoštujete Poslovnik, to je zbog toga što ga zloupotrebljavate.
Na kraju, interesuje me i pitanje MUP-a. U toku kampanje govoreno je da će doći do dekriminalizacije i depolitizacije MUP-a. U ekspozeu nije pomenuta ni jednom reč dekriminalizacija. Da li to znači da je DSS ustanovila da nema kriminala u MUP-u ili da je iskorenjen? Interesuje me na koji način će MUP biti depolitizovan?
Na kraju, gospodin iz G17 plus je rekao da je program G17 plus takav da se zalaže da svi Srbi, Mađari žive u istoj državi. Da li je to platforma na kojoj će Vlada Srbije u narednom periodu raditi i na koji način mislite da sprovedete to da svi Srbi, Mađari i Bošnjaci žive u istoj državi.
Poštovano predsedništvo, poštovani gospodine ministre, gospodo ministri, ovakav elokventan govor mog prethodnika se zaista retko čuo u ovakvom zdanju. Ako ne postoji država koja nema mafiju, ovde je mafija imala državu. Da li ima jedna vlada gde premijer ima račun u inostranstvu i da ne zna da ima račun u inostranstvu, da na tom računu ima milion i kusur maraka ili evra, a da ne zna ko mu je uplaćivao. Da li je to šef vaše partije, zamenik šefa, pomoćnik šefa ili već ne znam koji segment vaše partije. Drugi segment vaše partije je gospodin Bane Ivković, takođe krivično optužen i skinuli smo mu imunitet po pitanju te krivične tužbe. Njemu će se suditi u paketu, zajedno sa još par ljudi iz vaše stranke.
Ono što svi dobronamerni ljudi mogu da vide, a imaju priliku po prvi put na internet sajtu MUP-a Srbije, to je izveštaj o radu Ministarstva unutrašnjih poslova za proteklih šest meseci. Gospodo poslanici, svi ste dovoljno pismeni i to za vas nije problem da vidite da su rezultati bolji nego u mnogim zemljama Zapadne Evrope.
Preko 50% cigareta na tržištu je po prvi put oporezovano i to nije bilo proteklih deset godina. Suzbijena je mafija koja se bavi trgovinom kradenih vozila i preko 40% je smanjen broj kradenih vozila. Piraterija je suzbijena, iako je veliki segment organizovanog kriminala, i to samo u par akcija.
U velikoj meri put droge koji vodi preko naše zemlje je zatvoren, iako je to civilizacijski problem celog sveta. Četiristo milijardi dolara se godišnje okrene oko droge u celom svetu. Nemojte misliti da samo Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije ili Savezno ministarstvo, koje ste pomenuli, ima taj problem.
Sve su to problemi koji tište ceo savremeni svet. Problem naše države je što u proteklih deset godina nismo imali kontakte sa Zapadnom Evropom, nismo imali Upravu za borbu protiv organizovanog kriminala, nismo bili u sistemu Interpola i nismo na adekvatan način mogli da odgovorimo organizovanom kriminalu. Činjenica koja vam ne ide u prilog, a koju ste malopre rekli, da je kriminal narastao u protekle dve godine, ne stoji. Ako poredite izveštaje od prošle i pretprošle godine, kao i izveštaje za prvih šest meseci ove i prošle godine, videćete da je kriminal u znatnom opadanju. Nažalost, imamo problem sa organizovanim kriminalom. Svi segmenti koje sam nabrojao malopre spadaju u organizovani kriminal.
Sa budžetom od 700 miliona maraka Ministarstvo unutrašnjih poslova čini zaista sve što može. Reći ću vam da je budžet Ministarstva unutrašnjih poslova Velike Britanije 9 milijardi funti, znači 27 milijardi maraka. Sa sredstvima i tehnikom kojom raspolažu, to je da vam ne kažem koliko puta više sredstava koja oni izdvajaju za suzbijanje organizovanog kriminala, a samo 5% narkotika koji stižu u Veliku Britaniju, koja je ostrvska zemlja, uspeju da zaplene. Jasno vam je u kojoj je meri ovoj kriminal organizovan.
Savezna Republika Jugoslavija je u novembru 2000. godine potpisala Konvenciju o borbi protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. Jedna smo od zemalja koja je potpisala i podržala tu konvenciju i praktično smo preuzeli određene obaveze, kao država Jugoslavija i kao Srbija, njena republika.
Uprava za borbu protiv organizovanog kriminala Ministarstva unutrašnjih poslova oformljena je prošle godine; znači, praktično unazad deset godina, ratnih godina, kada se ovde trgovalo oružjem kao žvakama, takva uprava nije postojala. Rezultati te uprave u proteklih šest meseci su, verujte mi, više nego pozitivni. Nikakav problem nije, gospodine Bušetiću, vama govorim, znam da ne umete da priđete na Internet, pa imate problem da pročitate to i to ću vam sada izneti vrlo jednostavno.
Međutim, da bismo definitivno napravili pravni okvir za delovanje ljudi koji se bave borbom protiv organizovanog kriminala mi moramo da podržimo ovakav zakon koji sistemski daje pravni okvir organizacije i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala.
Ne bih nazvao ovo zakonom o suzbijanju organizovanog kriminala, već bih rekao o borbi, jer je to zaista ljuta borba. Ne želeći da vam trošim vreme, samo da vam kažem da građani Srbije očekuju da se Ministarstvo i svi mi uključimo u borbu protiv organizovanog kriminala.
I ono što morate znati i vi i građani Srbije, to je da zakon sam po sebi ne može da se bori protiv organizovanog kriminala, niti to mogu samo pripadnici Ministarstva. Ukoliko mi kao građani i kao narodni poslanici ne učestvujemo u toj borbi, borbu smo izgubili. Ako mislite da u bilo kom segmentu gubljenja borbe protiv organizovanog kriminala gubi samo ministar ili Ministarstvo, varate se.
Pre ili kasnije će sve nas, pa i vas, zakačiti segment organizovanog kriminala. Da li će vašem detetu neko ponuditi drogu u školi ili će vam neko ukrasti auto, možda mislite da se to vas ne tiče i u ovom trenutku nije bitno za vašu partiju, ali verujte mi za državu Srbiju i za građane Srbije to je jako bitno.
Pozivam sve da podržite ovakav zakon. Imaćemo raspravu o amandmanima i videćemo na koji će način proći rasprava, ali ovo je suštinski bitna stvar, da se napravi pravni okvir da se borimo protiv organizovanog kriminala.
Molim vas, vidite, gospodine Bušetiću, ovim predlogom zakona imate institut zaštićenog svedoka. Znači, ukoliko mislite da ne možete za govornicom da izgovorite koje su to krupne ribe, kako rekoste iz JUL-a i SPS-a, vi ćete kroz institut zaštićenog svedoka moći da kažete koje su to ribe ili bar brojeve partijskih kartica koje imaju.
Pozivam vas da kažete, ako ne nama ovde, onda po usvajanju ovog zakona, koje su to "krupne ribe" koje štiti DOS, a koje su krale u prethodnom periodu.
Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, kada smo usvajali izmene i dopune starog Poslovnika, mi nismo uzeli u obzir mogućnost da neke odredbe ovog zakona o zaštiti maloletnika ubacimo u sam Poslovnik. Naime, mogli smo da ubacimo u Poslovnik da se sednice Narodne skupštine više ne prenose na RTS-u. Mislim da bi i maloletni i punoletni građani Srbije bili na jedan način zaštićeni od velikog dijapazona laži, neistina, kleveta i stvari koje zaista ne zaslužuju da gledaju, pogotovo maloletni građani Srbije.
Moj prethodni govornik je povredio član 101. alineju 5. i to u više navrata. Kada je u prethodnom govoru pominjao jednog od najvećih pevača srpske narodne muzike, sticajem okolnosti mog tasta, nisam hteo da reagujem, jer je on iako gabaritno veliki, isuviše mali čovek da bi mogao mene da uvredi ili mog tasta. Reč je o Miroslavu Iliću. U poslednjem govoru je pominjao porodicu poslanika Anite Beretić. Nažalost, gospodine predsedniče, nismo mu izrekli opomenu. Molim vas da glasamo o povredi Poslovnika, alineja 5, koja kaže - ako iznosi činjenice i ocene koje se odnose na privatni život drugih lica, opomena se izriče narodnom poslaniku. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, moram da kažem da mi je gospodin Baralić interno jako simpatičan. Za razliku od njegovih kolega, koji su najčešće samo smešni, on je ponekad vidovit, naime, zbog informacije da sam ja šef interpola SRJ. Prvo da kažem da mi nismo članica međunarodnog Interpola. Niti jesam, niti ću ikada biti šef Interpola.
 Gospodine predsedniče, poštovani poslanici, u članu 102. kaže se da govornik može da govori samo o pitanju koje je na dnevnom redu. Ja verujem da kolege ne znaju šta je na dnevnom redu. Prestanak funkcije i izbor nosilaca pravosudnih funkcija. Nije na dnevnom redu ni Sadam Husein, ni ne znam ko. Ja bih vas molio da danas završimo posao. Nema razloga da pričamo o Madlen Olbrajt  ili ne znam već kome. Vas opominjem, gospodine predsedniče, jer možemo da glasamo da li je povređen Poslovnik. Nemojte im dozvoliti da vas maltretiraju ovde satima i danas.
Gospodine predsedniče, nisam pomenuo ničije ime. Znači, ni gospodina Šešelja,  niti bilo kog drugog poslanika. Samo molim da budemo ekspeditivni i da se držimo teme. U prvom stavu se kaže da se može govoriti samo o temi. To što narodni poslanici dobacuju, to je drugi, treći, peti, sto peti stav. Ispoštujte prvi i niko neće dobacivati.
Poštovani narodni poslanici, meni je jako žao što gospodin Šešelj nije danas ovde, već ljubi rame Sadamu Huseinu, inače bi on mnogo bolje i kompetentnije diskutovao od vas gospodine Nikoliću. Mene interesuje jedna stvar, ima li ovde jednog narodnog poslanika koji je izabran u Skupštinu Srbije, a da će njegovi birači  reći da je dobro što nije glasao da se taksa na brojilo ukine?
Da li je gospodo, vi iz SPS-a, vaše biračko telo dalo mandat da ovde danas glasate protiv ukidanja takse?
(Pavlović, sa mesta: To je naš problem, a ne vaš.)
Vi imate mnogo problema gospodine Pavloviću, ali je između ostalih i taj. Danas je tema ukidanje takse na brojilo, a kome nije jasno, to će se danas doneti i ne u interesu nas poslanika, već u interesu Radio televizije Srbije. Meni je jako žao što se ova bina koristi da se razvlače teme satima, jer deset sati pričaju o ovoj temi gospoda iz Radikalne stranke, bili elektromehaničari ili turizmolozi znaju da pričaju o Zakonu o amnestiji, o Zakonu o televiziji, o Zakonu o sudstvu, o svim mogućim zakonima znaju isti da pričaju.
Da li se na Centralnoj otadžbinskoj upravi, ili kako se već zove, javljate za reč toliko puta, da li se javljate? Ne javljate se, jer tamo ćutite kao zaliveni, a ovde nas davite, ne nas, nama nije teško, već ostale. (Aplauz u sali.)
Gospodo, zarad građana Srbije moram da kažem da svako zasedanje Skupštine košta preko 150.000 dinara. Ja razumem da narodni poslanici koji dođu na zasedanje žele da odrade svoju dnevnicu od 300 dinara, ali ukoliko bi mi to završili u jednom danu, uštedeli bi taj novac građanima Srbije. Ako dođete u Beograd pa spavate u hotelu u Beogradu, pa se šetate ovde, pa nije to izlazak u grad već ste došli da radite. Toliko i hvala vam.
Sticajem okolnosti moj otac je radio u Iraku nekih šest meseci. Ja sam živeo od tog hleba. Znači, znam šta znači rad u Iraku i poštujem irački narod. Ali, sećam se devedesete godine, koje se vi možda ne sećate, kada je dr Vojislav Šešelj ispred američke ambasade nudio usluge svojih dobrovoljaca da unište iračku gamad. Vi ste tada možda bili mali političar, a u međuvremenu ste narasli. Ja se tada nisam bavio politikom. Kada je Vuk Drašković ljubio Madlen Olbrajt meni se to nije dopalo. Sada Šešelj ljubi rame Sadama Huseina. Hoće li doneti naftu?
Gospodine predsedniče, dame i gospodo, hteo bih da kažem da sam ja sticajem okolnosti specijalni savetnik saveznog ministra unutrašnjih poslova i gospodin Vesić i ja smo kontaktirali štab u Bujanovcu i imam za vas tri informacije. Ovo što je kolega rekao za Bujanovac nije tačno. Znači, danas su se dešavale tri stvari.
Jedna je bila jutros u sedam sati. Na brdo Sveti Ilija izvršen je minobacački napad, na to je uzvraćeno, bez žrtava. U 13 časova streljačkim naoružanjem u pravcu Golemog Brda izvršen je teroristički napad, na šta je isto uzvraćeno i pre podne kod Zubinog Potoka traktor sa četiri Srbina je naleteo na minu i ti ljudi su zbrinuti u bolnici u Kosovskoj Mitrovici.
Ja sam se javio da diskutujem po tački koja je na dnevnom redu, o samo jednom pitanju. Gospodin Branislav Ivković je rekao da građani Srbije žele uređenu Srbiju. Građani Srbije su već decenijama želeli uređenu Srbiju i ta Srbija očigledno nije bila uređena po meri građana Srbije. Građani Srbije su na izborima pokazali ko žele da im uređuje Srbiju. Kada bi sada uradili anketu među građanima Srbije ne biste dobili ni jednog čoveka da štiti bivšeg predsednika Repblike Srbije. Ovo je više nego dobar gest nove vlasti, ja ću glasati za njega, ali sam protiv toga. Ne bih mu dao ni jednog građanina da ga prati.
Dame i gospodo poslanici, uvažena predsednice, da bismo govorili o učešću u NATO vežbi, morali bismo da znamo šta je istina. Prvo, nije se radilo o NATO vežbi, radilo se o vežbi Partnerstva za mir. Drugo, naša zemlja je od novembra 2006. godine članica Partnerstva za mir i kroz… (Iz sale: Ne čuje se.)
(Predsednik: Gospodine Markoviću, zaista bih vas zamolila da se malo koncentrišete i slušate gospodina ministra. Molim vas da se umirite da biste čuli ministra.)
Okrenuću se prema mikrofonu, pa će to izgledati ovako.
Da bi naša vojska učestvovala u bilo kojoj vežbi Partnerstva za mir, mi neposredno pre toga dobijamo adekvatne ponude od strane tog programa gde je iskazano šta će se u sledećoj godini vežbati. Ovom prilikom smo imali ponudu da vežbamo komandno-štabnu vežbu u kojoj bi učestvovala dva naša oficira. Naša vojska, odnosno Generalštab je rekao da je ta vežba za nas svrsishodna i da je dobrodošla za našu vojsku. Između ostalog, to je jedna od vežbi u kojoj naša vojska učestvuje širom zemlje i, naravno, u inostranstvu.
U trenutku kada je ponuda stigla iz Brisela nije se znalo gde će biti vežba održana. Naprosto je stigao plan vežbi bez mesta gde će to biti održavano. Momenat koji je bio važan, kada smo saznali gde će vežba biti održana, isti je onaj momenat kada je Ruska Federacija to saznala. Mi nismo to znali ništa ranije i ništa kasnije.
Imajući u vidu da je to jedna vežba koja objektivno po svom obimu nije velika, a za nas jeste značajna, jer to je komandno-štabna vežba, znači niko od naših oficira ne bi bio na polju bilo gde niti bi se vodila bilo kakva vežba sa bojevim gađanjem, već bi se izvodila u okviru zatvorenih prostora, mi smo je tada prihvatili.
Zbog svega spoljnopolitičkog što je bilo nakon toga izraženo i zbog smanjenja budžeta, mi smo rešili da na toj vežbi ne učestvujemo. Smatramo da benefit za Vojsku Srbije nije adekvatan u odnosu na politički gubitak koji može da bude i u odnosu na sredstva koja je trebalo da uložimo jer, kažem opet, nama je budžet znatno smanjen.
Ta vežba, kao takva, nije opredelila spoljnu politiku Vojske Srbije niti Ministarstva odbrane. Ministarstvo odbrane još uvek radi i radiće dokle god postoji odluka parlamenta o neutralnosti (znači, radiće po toj odluci). Ali, ponavljam, mi smo 2006. godine postali članica Partnerstva za mir i u okviru tog partnerstva logično je i normalno da koristimo određene benefite i da crpimo određena iskustva. Smatramo da je svaka vežba koja se održava, kako u zemlji tako i u inostranstvu, u stvari jedno iskustvo više i boljitak u odbrani zemlje i boljitak za bezbednost građana.
Moram da izrazim nezadovoljstvo pošto sam vas čuo, ali vas nisam najbolje razumeo. Ne znam zbog čega, da li je mikrofon neispravan ili loše govorite.
Da vas podsetim. Momenat kada je izvoženo oružje (ne pomagana Gruzija, već je pomagana naša domaća odbrambena industrija, koja danas ima otvoren sajam, možete otići da pogledate) bio je, mislim, 2006. godine. Tada nisam bio ministar niti sam na bilo koji način mogao da to forsiram kao takvo. S druge strane, ministar sam odbrane Republike Srbije i okviru sastava Ministarstva je Vojska Srbije. Pitanja koja postavljate su, u najmanju ruku, za ministra odbrane Ruske Federacije.
Molim vas da se koncentrišete. Zaista sam drage volje došao i ostaću i više od tri sata ako treba, pružiću vam odgovore na sva pitanja koja ste postavili. Međutim, ono što u startu postoji kao problem, gospođo predsednice, pozvan sam da se razgovara o učešću Ministarstva odbrane Republike Srbije i Vojske Republike Srbije u mirovnim misijama UN. Ovo što vi pričate, prvo, nije mirovna misija, ne radi se o Ujedinjenim nacijama, znači, apsolutno ste promašili temu. Izvinite ako ne budem baš spreman da odgovorim u datum kada je šta izvoženo i ko je potpisivao izvozne dozvole, to ćete sve dobiti na vreme.
Ponavljam, niko nije pomagao nijedan režim. Naprosto, naša srpska odbrambena industrija doživljava renesansu time što izvozi svoje naoružanje i vojnu opremu. Prošle godine smo izvezli 400 miliona dolara, nadamo se da ćemo ove godine izvesti isto toliko. Ako neko zamera što izvozimo naoružanje, imam potpuno razumevanje, ali od toga živi veliki broj ljudi, između ostalog i ljudi koji žive i rade u Kragujevcu. Ako mislite da treba da zatvorimo fabriku, to onda objasnite poslanicima iz Kragujevca i ljudima koji žive od te fabrike.
U međuvremenu, zaista, nemojte me optuživati za ono što se desilo u vreme dok sam ja bio opozicija kao i vi.