Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Meho Omerović

Meho Omerović

Socijaldemokratska partija Srbije

Govori

Zahvaljujem, poštovana predsedavajuća. U skladu sa članovima 225. i 226. postavljam pitanje premijeru Vlade Republike Srbije gospodinu Mirku Cvetkoviću - da li je član njegove Vlade, Sulejman Ugljanin, imao ovlašćenje da upadne u državne institucije sa svojim pristalicama? Da li i ostali članovi Vlade Republike Srbije, ukoliko su recimo nezadovoljni odlukama nekih organa lokalne samouprave, mogu da preuzimaju pravdu u svoje ruke i da budu iznad zakona?
Radi informisanosti, pre svega kolega narodnih poslanika, ali i građana Republike Srbije, dozvolite mi da podsetim, da se ovde zaista ne radi o sukobu dve političke organizacije. Nije ovo sukob dve bošnjačke političke partije, kako mnogi zlurado pokušavaju predstaviti građanima Republike Srbije.
Ovde se radi o sukobu jednog čoveka sa svima. Naime, jedan jedini čovek, a on se zove Sulejman Ugljanin, on je remetilački faktor poslednjih nekoliko godina u Sandžaku.
To je čovek koji je akter, koji je uzročnik i generator svih mogućih kriza i svih incidentnih situacija.
Naprosto, posle svega što se dešavalo u poslednjih godinu dana, posle katastrofalne politike koju je on vodio, građani Sandžaka iz svih opština u Sandžaku, pre svega, od Novog Pazara do Prijepolja, Sjenice i Nove Varoši, Priboja, pokazali su šta misle o politici Sulejmana Ugljanina, pokazali su šta misle o tom čoveku i o načinu kako on vrši vlast.
On je politički gubitnik, on je doživeo politički fijasko tamo gde se to rešava, a to su samo i jedino izbori. Dakle, vlast se ni po koju cenu ne sme braniti na ovakav način. Postoje mesta gde se mogu tražiti svoja prava, ta mesta se zovu sudovi i mi u SDP želimo samo da se poštuju institucije sistema.
Najmanje što želimo i mislim da to najmanje žele građani Republike Srbije da neko, u ovom slučaju ministar bez portfelja, član Vlade pokušava da se stavi iznad zakona. To je nešto što samo dovodi do incidenata, nešto što dovodi do loše situacije u tim opštinama, do ambijenta koji nam nimalo ne služi na čast, koji nikako ne može da privuče nekoga ko bi hteo eventualno da investira i uloži u te delove Srbije.
Dakle, još jedanput pozivam nadležne organe i institucije da reaguju i da rade svoj posao, a gospodina Mirka Cvetkovića da svoje ministre, pojedince u Vladi Republike Srbije, dozove pameti da ne rade ono što ne sme niko da radi, a pogotovo ne ministar u Vladi Republike Srbije.
Povreda Poslovnika, i dostojanstvo, i govor neistinit, i sve što može da se podvede pod nešto što narušava ugled ovog visokog doma.
Gospodine Omeragiću, ovde nije reč o tome šta je neko obećavao u predizbornoj kampanji i kakva je bila ta predizborna kampanja, koliko je ko osvojio mandata, ko vrši ili ne vrši vlast. Ovde je reč o nečemu što dosad nije zabeležno.
Ovde je reč o zloupotrebi funkcije ministra u Vladi Republike Srbije, o nečemu što je nedopustivo. Kada bilo koji građanin Srbije želi da preuzme zakon u svoje ruke, onda se on stavlja iznad zakona. Nema niko vlasniji od građana Srbije, koji su nas birali u parlament Srbije, da odlučuje o političkoj odgovornosti nekih koje smo izabrali, hteli ili ne hteli, voljom ili nevoljom, sa iskrenošću ili ne, za ministre u Vladi Republike Srbije.
Kada taj neko, koji obavlja funkciju ministra u Vladi Republike Srbije, sebi da za pravo da predvodi 200, 300 ili možda samo i pet ljudi u rešenje nečega što se zove državna institucija. Dom kulture u Novom Pazaru, dom kulture u bilo kojoj opštini u državi Srbiji je državna institucija.
Dom kulture i prostorije koje su neke koristili u tom istom domu kulture su prostorije koje su dobili odlukama organa vlasti. Organi vlasti su posle isteka ugovornog zakupa te prostorije otkazali onome ko ih je do sada koristio, naložili mu da ih napusti, ovaj to nije hteo to da učini. To jeste pravno-sudski spor koji će da traje.
Za razliku od vas, mi zaista želimo da sud presudi, a ne ministar, samo zato što je ministar ili što mu se hoće, ili što misli da može da uzme zakon i silu u svoje ruke. Ne može, taman i da je neki mnogo jači ministar, nego što je to ministar koji ima samo dva poslanika u Skupštini Srbije.
Dame i gospodo, građani Srbije, ovde je na delu klasična manipulacija i pokušaj zastrašivanja ljudi u opštini od strane jednog člana u Vladi Republike Srbije. To da li je načelnik policije njega pozivao, zašto baš njega da pozove? Znate li, dame i gospodo poslanici, građani Srbije, ceo dan su trajali razgovori u policiji Novog Pazara koje je vodio gradonačelnik Novog Pazara Mirsad Đerlek, i pet puta su pozivali tog istog čoveka za koga Bajram Omeragić tvrdi da ga je zvao načelnik policije da smiri situaciju.
Pet puta su ga pozivali tokom celog dana da sednu, da razgovaraju, da se dogovore, da te prostorije ostanu zaključane od strane policije dok se ne donese konačna odluka suda.
Gospodin Ugljanin je to odbijao, a kada se desilo to što se desilo i kada su predstavnici MUP zaista ušli u te prostorije i zaključali ih i ključeve drže kod sebe, onda je gospodin Ugljanin, slavodobitno, u neko doba noći, po nalozima nekih iz Beograda, saopštio kako je on, eto, smirio situaciju i tražio od policajaca da dođu i zaključaju te prostorije. To nije tačno.
Član 225. mi daje za pravo da postavim i drugo pitanje od nadležnih institucija. Tražim od direktora Vladine kancelarije za saradnju sa medijima odgovor (Predsedavajuća: tri minuta i 30 sekundi.) tražim odgovor - zašto je u noći, neko iz kancelarije Vlade Republike Srbije za medije, zvao pojedine novinare oko ponoći i tražio od njih da zovu gospodina Ugljanina i hitno da uzimaju izjavu od njega.
To je kršenje zakona, to je neprihvatljivo. SDP će istrajati u traženju pravde, istrajaće i u traženju krivaca koji su odgovorni za ovo stanje. Ne želimo da se pitanje Novog Pazara, da se pitanje bilo kog grada u Sandžaku non-stop provlači kao remetilačka tema (Predsedavajuća: Četiri minuta.) kao uznemiravajuća tema, kao tema koja non-stop opterećuje građane i javnost Srbije.
Želimo i to smo, nadam se, pokazali svojim političkim delovanjem, ne samo ovde u Skupštini Republike Srbije, nego i naš predsednik partije Rasim Ljajić vršeći najodgovornije funkcije u državi.
Ako neko misli da je SDP, samo zato što je tolerantna, samo zato što poštuje zakona, partija koja može da se podrazumeva i da sa njome može da se radi šta god hoće, onda se taj grdno vara, pogotovo oni koji misle da sa dva narodna poslanika mogu da ucenjuju, ne samo Mirka Cvetkovića …
(Predsedavajuća: Četiri minuta i 30 sekundi.)
… i Vladu Republike Srbije, nego i ovaj parlament i da taoci njihove politike, njihove pogubne politike, budu svi građani Republike Srbije. Hvala vam i izvinjavam se zbog prekoračenja vremena.
Član 100 - narodni poslanik je dužan da govori istinu. Gospodine Omeragiću, zamolio bih vas da ovu govornicu ne koristite da plašite građane Republike Srbije nekakvim rečima, nekakvi ljudi u crnom, nešto ceno itd.
Da se razumemo, svaka institucija u državi Srbiji, da li je to Dom kulture u Novom Pazaru, da li je to opština u Kosjeriću, da li je to bilo koja institucija koja ima veze sa državom čiji smo mi narodni poslanici ima svoje obezbeđenje. To obezbeđenje je obezbeđenje koje štiti taj objekat i ljude koji su zaposleni od nekih koji bi na ovaj ili onaj način hteli da urade nešto što je protivzakonito.
Ti ljudi, kako su obučeni, da li su u crnom, žutom, plavom, zelenom, sasvim nebitno, ali to su ljudi koji su radili svoj posao. To su radnici obezbeđenje u Domu kulture i sprečavali su člana Vlade, Sulejmana Ugljanina, da sa svojim pristalicama putem merdevina uđe u prostorije Doma kulture u Novom Pazaru. To je sva istina dame i gospodo, građani Republike Srbije.
Oni su hteli da uđu u te prostorije zato što im je gradska uprava donela rešenje poodavno da nemaju više pravo da koriste zakup tih istih prostorija i da su imali nekoliko meseci rok da se isele iz tih prostorija.
Nešto drugo je indikativno, gospodine Omeragiću. Kako to da te noći i tog dana samo vas pozivaju? Kažete da je načelnik policije pozvao Sulejmana Ugljanina, pa kažete da je vas kao poslanika i člana Odbora za bezbednost pozvao neko drugi ili neko treći.
Zašto mene, recimo, kao člana Odbora za bezbednost niko nije zvao? Zašto gospodina Milana Veselinovića, predsednika SO Novi Pazar niko nije zvao? Veoma je interesantno.
Samo su vas zvali da rešavate problem. Šta mislite zašto? Problem je što onaj ko napravi požar izgleda da se stavlja u prve redove onih koji treba da gase taj požar. To je problem koji ste vi napravili. Vi ste zapalili vatru, a onda ste se javili dobrovoljno, među prvima, da gasite tu istu vatru.
Gospodine Omeragiću, ta politika, ta vaša providna filozofija, kako možete da manipulišete i da vladate je davno pročitana i u Sandžaku, i u Beogradu, Republici Srbiji, nadam se. Ne možete vi više da varate taj narod.
Ne možete da zamajavate građane Republike Srbije. Molim vas, manite se Sandžačke demokratske partije. Ne radi se ovde o sukobu Sandžačke demokratske partije i Stranke za demokratsku akciju. Ovde je reč o sukobu jednog čoveka, i očigledno jednog ili dva poslanika koji stoje iza njega, i svih ostalih.
Što je najgore o sukobu jednog čoveka protiv državnih institucija, da tragedija bude veća, taj čovek je član Vlade Republike Srbije. To je sramota za ovu vladu.
Naravno da želim da govorim o povredi Poslovnika jer sada je na delu klasična zamena teza. Gospodin Džudžević zakasni 55 minuta na sednicu Skupštine Republike Srbije i onda nam priča o nekakvim ugroženim pravima Bošnjaka u državi Srbiji, priča o institucijama, o nacionalnim savetima Bošnjaka, dakle, pokušava da građane Srbije skrene sa ključne teme.
Ključna tema je kako, zašto, zbog čega, po čijem nalogu i da li sa nekim u dogovoru ministar bez portfelja, dakle član Vlade Republike Srbije, predvodi svoje pristalice prilikom upada u državne institucije. To je ključno pitanje, to je ono što uznemirava ljude, to je ono što onespokojava građane Novog Pazara, kako jedan ministar preuzima stvar u svoje ruke, kako jedan ministar pokušava da bude i sila, i vlast, i batina i sve ono što ne treba da radi nijedan čovek, a pogotovo ne ministar u Vladi Republike Srbije.
Dakle, nemojte bežati od teme zašto predsednik vaše partije čini krivična dela, zašto zloupotrebljava svoj položaj, nemojte bežati od te teme u dvorište tzv. nacionalnih prava Bošnjaka. Ostavite vi, Bošnjaci, niti bilo ko u ovoj državi Srbiji nema pravo da upada u državne institucije. Pogotovo to nema pravo da radi član Vlade Republike Srbije, ma koliko se to njemu htelo i ma koliko se to njemu prohtelo.
Druga stvar, gospodine Omeragiću, zaista ne znam, ono što ste vi izgovorili da li vam je neko rekao kada ste se vratili na sedište šta ste rekli. Gospodine Omeragiću, netačno je što ste rekli da predstavnici državnih institucija ne mogu da angažuju obezbeđenja koja će obezbeđivati te objekte.
Tačno je, to mogu da rade u skladu sa zakonom, ukoliko je ta agencija ili firma registrovana, ukoliko ima licencu, sve to mogu da rade i to rade desetine i stotine organizacija, državnih institucija širom Srbije, pa zašto to ne bi radio i Dom kulture.
Gospodine Omeragiću, da li ste obavestili narodne poslanike i građane Srbije da u decembru, kada ste vi sa vašim privatnim obezbeđenjem, ne mislim na vas lično, nego na predstavnike vaše partije, zato što ste izgubili vlast u Sjenici, angažovali privatno obezbeđenje da čuva tu zgradu SO Sjenica od toga da predstavnici vlasti ne bi u nju ušli. Odgovorite nam na to pitanje. Da li su ti ljudi u Sjenici bili angažovani u skladu sa zakonom, da li su oni bili, kao što vi kažete, obučeni u crno i šta su oni radili?
Ali, gospodine Omeragiću, postoji jedna stvar koju ste vi ovde izgovorili sa ove govornice koja je zaista poražavajuća, uznemiravajuća, jer vi ste rekli, "Bogu hvala, telefoni se prisluškuju". Gospodine Omeragiću, takođe sam član Odbora za bezbednost, kao i vi, i voleo bih da narodnim poslanicima i građanima Republike Srbije objasnite čiji se to telefoni prisluškuju, ko ih prisluškuje, kako ih prisluškuje, zašto ih prisluškuje i po čijem nalogu ih prisluškuje, gospodine Omeragiću.
Izgovorili ste nešto što je veoma opasno i mislim da narodni poslanici, pre svega građani Srbije, zaslužuju i vaše obaveštenje za ovu vašu uznemiravajuću informaciju da se mnogi telefoni prisluškuju.
Gospođo predsednice, čisto objašnjenje uvaženom kolegi Pejčiću. Nije mi namera da branim predsedavajuću, potpredsednicu Gordanu Čomić.
Jutros, gospodine Pejčiću, vi niste izdvojili mišljenje na sednici Odbora za rad, boračka i socijalna pitanja, čiji sam slučajno predsednik, a vi član, jer na jutrošnju sednicu ste došli, bili ste prisutni, ali ste sa koleginicom napustili sednicu, a na prošloj sednici Odbora koja je bila u decembru prošle godine je tačno da ste izdvojili mišljenje, ali to je bila prošla sednica, a mi smo jutros raspravljali o novom zakonu o izmenama i dopunama Zakona o PIO, i to su dve različite stvari.
U tome je došlo do zabune, ali čisto zbog građana i uvaženih kolega poslanika ovo obrazloženje. Dakle, vi jutros niste izdvojili mišljenje, ali pretpostavljam da ćete uzeti učešće u raspravi pošto počnemo raspravu po dnevnom redu u načelu. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, poštovana potpredsednice, poštovani ministre Duliću, uvažene kolege narodni poslanici, države širom sveta su zabrinute. U pravu je kada kaže gospođa moja prethodnica, uvažena koleginica Zlata Đerić, ova pošast od ekonomske krize koja se širi celim svetom, dakle sve države širom sveta su zabrinute zbog nastanka ove svetske krize i neizvesnosti koliko će ta kriza trajati i kako će se ona okončati.
U Srbiji je planirano da u 2009. godini stvorimo takve uslove da omogućimo ekspanzivniji privredni razvoj, sa većim investicijama, sa blagim povećanjem plate i penzija i što je moguće većom socijalnom sigurnošću. Međutim, opreznost i ozbiljnost nam nalažu da donošenje restriktivnih finansijskih planova i utvrđivanje posebnih mera za očuvanje kreditne sposobnosti i stabilnosti bankarskog sistema i tržišta kapitala u godini u kojoj ne možemo realno računati na veći rast proizvodnje, uvoza i izvoza, uključujući i ograničenja stranih investicija i kredita.
Na sednici Odbora za rad, boračka i socijalna pitanja, čiji sam predsednik, jutros smo konstatovali da i poput plata u državnom sektoru, i penzije u 2009. godini će ostati na prošlogodišnjem nivou, doduše na nivou iz oktobra 2008. godine, kada su penzije i povećane za 10% i za procenat usklađivanja sa kretanjem cena na malo i troškovima života.
Pošto su, prema predloženom zakonu, dakle, ovome o kome hoću da govorim, o izmenama i dopunama PIO za 2009. godinu, neće vršiti usklađivanje penzija sa rastom cena na malo, sa stanovišta očuvanja realne vrednosti penzija i kupovne moći penzionera i svih ostalih građana, mislim da je jako važno da ne dođe do velikog porasta inflacije i da država, merama svoje monetarne politike, drži pod kontrolom kurs dinara. Upravo bi očekivana i planirana fiskalna politika, kroz smanjenje javne potrošnje, kroz kontrolu u javnom sektoru i kontrolu mase plata i penzija, trebalo da doprinese smanjenju već pomenute inflacije.
Kada je reč o izmenama i dopunama zakona o doprinosima za socijalno osiguranje, ovim predlogom zakona utvrđuje se visina osnovice za uplatu doprinosa za zdravstveno osiguranje za pojedine kategorije stanovništva, kojima se iz budžeta uplaćuju doprinosi za zdravstveno osiguranje, o čemu je nešto govorio i moj prethodni kolega, uvaženi Đorđe Milićević.
Ovaj predlog zakona je najtešnje povezan sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju, koji smo usvojili 2005. godine, i koji, podsetiću vas, u članu 22. utvrđuje koje su to kategorije stanovništva kojima se zdravstveno osiguranje uplaćuje iz budžeta.
Ovom prilikom bih vas, poštovane kolege poslanici i građani Srbije, podsetio koje su to kategorije stanovništva - to su dece do 15 godina života; žene u trudnoći i 12 meseci nakon porođaja; lica starija od 65 godina života; lica sa invaliditetom; lica koja primaju materijalno obezbeđenje; korisnici stalnih novčanih pomoći; nezaposlena lica i lica romske nacionalnosti, koja zbog tradicionalnog načina života, nažalost, nemaju stalno prebivalište.
Zbog građana želim da ponovim da se na ove kategorija stanovništva doprinosi za zdravstveno osiguranje uplaćuju iz budžeta države Srbije, jer drugi uplatilac doprinosa naprosto ne postoji, a neophodno je da upravo ova lica, koja su i najpodložnija obolevanju, nesmetano ostvaruju svoju zdravstvenu zaštitu.
Navešću samo primer. Romska populacija je imala velikih problema, setite se svi, sa ostvarenjem prava na zdravstvenu zaštitu i na lečenje. Zbog stanovanja u nelegalnim naseljima nisu mogli da prijave prebivalište, a bez prebivališta, kao što znamo, nisu mogli da dobiju lične karte, dok bez lične karte i druga dokumenta, što je bila prepreka za ostvarivanje i drugih vitalnih ličnih prava, na primer, kao što su prava na obrazovanje, na zapošljavanje, socijalnu zaštitu, pa čak i doskora prava, kao što rekoh, na zdravstvenu zaštitu.
Donošenjem Zakona o zdravstvenom osiguranju, članom 22. iz 2005. godine, Ministarstvo zdravlja je značajno poboljšalo ostvarivanje zdravstvene zaštite romske populacije.
Međutim, moramo biti iskreni do kraja. Ovim predloženim izmenama Zakona o uplati socijalnog doprinosa, koji je danas na dnevnom redu u sklopu objedinjene rasprave, i nedavno usvojenim budžetom za 2009. godinu, novčana sredstva za navedene kategorije stanovništva iz člana 22. smanjena su sa 4 milijarde dinara, koliko je bilo izdvojeno u 2008. godini na 3 milijarde i 640 miliona dinara koliko je izdvojeno u budžetu koji smo usvojili pred Novu godinu za 2009. godinu, s obzirom na to da je budžet za 2009. godinu, kao što već znamo, restriktivan.
Postoji uveravanje da se posebnim projektima mogu nadoknaditi nedostajuća sredstva u budžetu, koja će biti potrebna jer je reč o zaista velikom broju korisnika ovih sredstava.
Nažalost, uvažene kolege poslanici, Srbija je uskraćena i za mnoga raspoloživa donatorska sredstva, jer još uvek nam nisu dostupni strukturni fondovi EU. Zbog čega nam nisu dostupni, mislim da i vrapci na granama znaju.
Narodni poslanici Sandžačke demokratske partije u okviru poslaničke grupe Za evropsku Srbiju glasaće za predložene zakone iz oblasti o kojima sam govorio, ali i za predložene izmene poreskih zakona kojima se um 2009. godini, podsetiću vas, ukida porez na deviznu štednju. To je podsticajna mera. To je onaj deo štednje koji je povučen u oktobru, novembru i decembru i mogućnost da se on vrati u bankarske tokove, što bi povećalo kreditni potencijal banaka za kreditiranje pre svega građana i privrede, posebno malih preduzeća.
Ukidanje poreza na kamate od devizne štednje, zajedno sa usvojenim povećanjem garantovanog nivoa štednog depozita na 50 hiljada evra, trebalo bi da povrati i poverenje građana.
Izmenama poreskih zakona predloženo je i ukidanje poreza na promet akcija i hartija od vrednosti. Ova mera u ovom trenutku će se odnositi na skroman broj korisnika, praktično samo na one korisnike koji su prodajom svojih akcija ipak ostvarili neku dobit, u odnosu na cenu po kojoj su akcije svojevremeno kupili. Nije u ovom trenutku povoljna klima za prodaju akcija. Treba da budemo realni i iskreni prema građanima koji su nas birali, a i prema samima sebi. To svi znamo.
Ako je neko ipak prinuđen da prodaje te akcije, onda je dobro da bar ne mora svoju dobit da umanjuje za iznos ovog poreza. Predloženo je takođe ukidanje poreza na prihod od poljoprivrede i šumarstva, jer su prihodi za poljoprivredna domaćinstva ionako vrlo skromni.
Narodni poslanici Sandžačke demokratske partije glasaće za usvajanje i primenu trgovinskog sporazuma. Kako će se oni odraziti, ostaje da se vidi i da se pravovremeno reaguje na svaku pojavu koja neće pogodovati našoj privredi. Nadam se da ćemo u budućem našem radu mi, kao parlamentarci, upravo biti ti koji će insistirati i zahtevati blagovremeno reagovanje ukoliko dođe do neželjenih efekata.
Smatramo da smo dužni da učinimo sve i da stvorimo uslove za primenu standarda razvijenog sveta kome težimo, ali i zbog nas samih, zbog mogućnosti korišćenja pretpristupnih, strukturnih i investicionih fondova EU, jer bojim se da više sami, bez ovih međunarodnih investicija iliti finansijskih injekcija i kreditne pomoći, nismo u stanju da pokrenemo privredu i ekonomiju naše zemlje.
Najavljeno je da je Vlada Republike Srbije utvrdila celovit program mera koji predviđa kredite za proizvodnju u iznosu od 50 milijardi, za one koji zadrže nepromenjeni nivo zaposlenih, zatim državne investicije u infrastrukturu i energetska postrojenja i ono o čemu se s pravom mnogo govorilo kada smo usvajali budžet, štednju u državi.
Na samom kraju mislim, poštovane kolege poslanici da Srbija ima šanse, ako se sada zaista posvetimo ostvarivanju ciljeva koji glase - proizvodnja, izvoz i štednja.
Uslovi za privredni oporavak i razvoj svakako moraju biti unutrašnja stabilnost i jedinstvo u sprovođenju državne politike. Zahvaljujem se na pažnji.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući. U skladu sa članom 225. Poslovnika tražim dopunske informacije od predsednice Narodne skupštine Republike Srbije, gospođe Slavice Đukić-Dejanović, o dešavanjima u SO Sjenica.
Naime, jutros od 11 časova je u toku redovna sednica SO, na kojoj su oni koji su do juče predstavljali vladajuću koaliciju na sve moguće načine, na nelegitiman način, na način koji narušava bezbednost i odbornika i građana SO Sjenice, pokušali da spreče novouspostavljenu vladajuću koaliciju da normalno preuzme funkcionisanje SO Sjenica. Zato tražim od predsednice Parlamenta da od nadležnih državnih organa obezbedi, pre svega, nesmetano funkcionisanje lokalne samouprave Sjenica u skladu sa zakonom, a na prijatelje iz Stranke demokratske akcije i na G17 plus, koji su do jutros u 11 sati vršili vlast i činili vladajuću koaliciju, molim da ni na koji način ne utiču da se podgrejavaju strasti i da se čini nešto što može narušiti javni red i mir.
Naime, apelujem još jedanput na one koji su izgubili vlast danas od 11 sati da ne čine ništa što može dovesti do remećenja javnog reda i mira.
Imamo informacije da je jedan čovek povređen i zbog toga i koristim ovo svoje pravo, izvinjavam se, poštovane kolege narodni poslanici, što tražim intervenciju u skladu sa članom 225. predsednice Skupštine Republike Srbije da traži dodatne informacije.
Podsetio bih da Sandžačka demokratska partija, od 11. maja, kada je bila opozicija u SO Sjenica, nije pravila nikakve probleme onima koji su činili vladajuću koaliciju i zato molim i apelujem na njih iako su izgubili vlast, nije vlast sve u životu, možda jednoga dana povrate vlast u Sjenici, u nekim drugim opštinama, od danas u 11 časova vladajuću koaliciju čine neke druge partije a ne SDA i G17, da obezbede normalno funkcionisanje SO Sjenica,. jer je to, pre svega, u interesu građana Sjenice i nadam se da je to jedini način da ne šaljemo ponovo lošu poruku ostalim lokalnim samoupravama.
Zbog toga ova moja intervencija i još jednom izvinjenje svim kolegama poslanicima. Hvala vam.
Poštovana predsednice, uvažene dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se povodom povrede Poslovnika, čl. 225. i 226, u stvari, reklamiram da bih dao potpunu informaciju.
Pre nekoliko minuta, moj uvaženi kolega Škrbić je dao neke paušalne informacije oko raspoređivanja stanova iz donacije Vlade Republike Srbije, u kom kontekstu je spomenuo i neproverenu činjenicu da je Vlada najveći broj stanova izgradila u opštini Inđija. Zbog kolege Škrbića, a ponajviše zbog ratnih vojnih invalida i, naravno, javnosti i vas, uvažene kolege narodni poslanici, dozvolite mi da u svojstvu predsednika Odbora za rad, boračka i socijalna pitanja Skupštini Republike Srbije dam kompletnu informaciju.
Naime, u okviru realizacije projekta ''Socijalno stanovanje za ratne vojne invalide, izgradnja stanova iz donacije Vlade Japana'', ukupno 326 miliona dinara, izgrađeno je 206 stanova. U Kikindi – 16 stanova, Novom Sadu – 24, Inđiji – 14, Pančevu – 15, Beogradu – 50, Smederevu – 15, Loznici – 11, Kragujevcu – 20, Nišu – 24, Leskovcu – 10 i Kruševcu – 23. Matematika kaže da broj stanova koji su izgrađeni u opštini Inđija, od ukupnog broja stanova izgrađenih iz sredstava koja su donacija Vlade Japana, čini 6,7%.
Čisto, zbog povratne informacije kolegi Škrbiću, a ponajviše zbog istinitosti i verodostojnosti, molio bih da se i ubuduće služimo tačnim podacima, ili da, barem, od nadležnih institucija tražimo prave informacije. Evo, bio sam u obavezi toliko. Zahvaljujem na pažnji.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući. Dame i gospodo narodni poslanici, narodni poslanici iz Sandžačke demokratske partije, koji su u sastavu poslaničke grupe Za evropsku Srbiju, podržavaju i glasaće za Predlog ovog zakona.
Međutim, danas niko ne sme da bude protiv osnovne ideje ovog zakona, a to je ideja da svaki građanin ima pravo da sazna da li se o njemu vode nekakvi podaci, kakva je sadržina tih podataka, u koju svrhu se ti podaci koriste, ko podatke vodi i ko njima raspolaže. Pravo je potrebno da bi svaki pojedinac ostvario ovo, jer je to jedini način da proveri da li su podaci o njemu tačni, da li su svrsishodni i svaki pojedinac ima pravo da reaguje i da spreči zloupotrebu podataka ako smatra da ta zloupotreba postoji.
Kada je reč o članu 23. Predloga ovog zakona na koji je Zaštitnik građana podneo amandman, a koji su Vlada, čuli smo od predsedavajućeg, i resorni odbor odbili, onda postoji problem i kroz jednu kraću analizu pokušaću da ukažem šta je suština tog problema.
Naime, član 23. predloženog zakona propisuje ograničenja, tj. propisuje slučajeve kada se pojedincu može uskratiti pravo da ostvari uvid u podatke koji se o njemu vode. Zato ću pročitati ceo član 23. Predloga zakona i molim predsedavajućeg da ovo što ću citirati ne računa u vreme.
"Pravo na obaveštenje, uvid i kopiju može se ograničiti ako: 1) lice traži obaveštenje iz člana 19. tač. 2) i 7) do 10) ovog zakona, a rukovalac je podatke o njemu uneo u javni registar ili ih je na drugi način učinio dostupnim javnosti; 2) lice zloupotrebljava svoje pravo na obaveštenje, uvid i kopiju; 3) je rukovalac ili drugo lice, u skladu sa članom 15. ovog zakona, već upoznao lice sa onim o čemu traži da bude obavešteno, odnosno ako je lice izvršilo uvid ili dobilo kopiju, a u međuvremenu nije došlo do promene podataka; 4) bi rukovalac bio onemogućen u vršenju poslova iz svog delokruga; 5) bi davanje obaveštenja ozbiljno ugrozilo interese nacionalne i javne bezbednosti, odbrane zemlje ili radnje sprečavanja, otkrivanja, istrage i gonjenja za krivična dela; 6) bi davanje obaveštenja ozbiljno ugrozilo važan privredni ili finansijski interes države; 7) bi se obaveštenjem učinio dostupnim podatak za koji je zakonom, drugim propisima ili aktima zasnovanim na zakonu određeno da se čuva kao tajna, a zbog čijeg bi odavanja mogle nastupiti teške posledice po interes zaštićen zakonom; 8) bi obaveštenje ozbiljno ugrozilo privatnost ili važan interes lica, posebno život, zdravlje i fizički integritet; 9) se podaci o njemu koriste isključivo za naučnoistraživačke i statističke svrhe, dok takvo korišćenje traje. Lice nema pravo na uvid dok traje obustava obrade ako je obrada obustavljena na njegov zahtev."
Dakle, dame i gospodo narodni poslanici, ono što je sporno u ovom članu jeste nepreciznost pojedinih odredaba i upotrebljavanje različitih termina koji prete da ugroze osnovnu ideju ovog zakona. Šta znači kada se, na primer, kaže da će pojedincu biti uskraćeno pravo na uvid u podatke ako to pravo zloupotrebljava, a pri tom znamo da je zloupotreba širok pojam ako se precizno i jasno ne definiše ovim zakonom.
Šta znači kada se, na primer, u tački 4) kaže da će pravo biti ograničeno ako bi rukovalac bio onemogućen u vršenju poslova; ili, u tački 6) - ako bi davanje obaveštenja ugrozilo važan privredni ili finansijski interes države; ili, u tački 8) ako bi obaveštavanje ugrozilo važan interes lica? Takve odredbe, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da ćete se složiti sa mnom, predstavljaju opšta mesta. Nisu dorečene i nisu precizne i zato otvaraju veliku mogućnost za zloupotrebu od strane organa koji vodi podatke o ličnosti.
Međutim, i neki drugi zakoni, i to reformski zakoni koje smo usvojili poslednjih nekoliko godina, imaju takođe slične odredbe, na koje sam u svojstvu narodnog poslanika i ranije upozoravao sa ove govornice i podnosio amandmane.
Na primer, Zakon o policiji, setimo se, koji je usvojen u novembru 2005. godine, u delu koji govori o nadležnosti sektora unutrašnje kontrole, čiji je posao da kontroliše rad policijskih organa i sprečava zloupotrebe u policiji, u članu 177. stav 2. kaže: "Ako postoji osnovana opasnost da bi vršenje unutrašnje kontrole rada policije nad primenom njenih i policijskih ovlašćenja, utvrđenih ovim ili drugim zakonom, onemogućilo ili bitno otežalo njihovu primenu ili ugrozilo život i zdravlje lica ako ih primenjuje policijski službenik, može do odluke ministra policije privremeno da odbije uvid u dokumentaciju, pregled prostorija i dostavljanje određenih podataka i informacija." Znači, može se privremeno odbiti kontrola do odluke ministra, ali do tada može i da prikrije dokaze ili, nažalost, i da spreči blagovremeno otkrivanje zloupotrebe.
U jednoj sasvim drugoj oblasti, na primer, u oblasti zaštite konkurencije, u članu 54. st. 2. i 3. kaže se: "Stranka može da zahteva da se drugim zainteresovanim licima zabrani uvid u pojedine isprave u spisima ili podatke sadržane u njima ako te isprave i podaci predstavljaju državnu, vojnu, službenu ili poslovnu tajnu. O zahtevu za uvid i o zahtevu za zabranu uvida odlučuje predsednik saveta ili član koga on odredi." Ta odredba zvuči vrlo logično i smisleno, ali kako će taj predsednik saveta u ime Komisije za zaštitu konkurencije da odluči šta je u poslovanju privrednih subjekata državna, vojna, odnosno neka druga službena tajna?
Dolazimo na teren glavnoga. Dame i gospodo poslanici, imamo, sa jedne strane, opravdan interes države da zaštiti tajnost pojedinih podataka, a sa druge strane imamo opravdan interes pojedinca, građanina i pravnog lica da budu obavešteni. Ono što nedostaje jeste zakon o klasifikaciji tajnih podataka, koji bi bio osnova da državni organi, preduzeća i ustanove na pojedina dokumenta mogu da stavljaju oznaku poverljivosti ili tajnosti. Kako se sada vrši stavljanje ove oznake poverljivosti naslutićete i sami; verovatno je nema tamo gde bi trebalo da je ima. To ne može biti stvar nečije slobodne volje ili procene, ta oblast se mora urediti novim zakonom, a tek onda podzakonskim i pojedinačnim aktima.
Na samom kraju, poštovane dame i gospodo poslanici, predlažem da se ovaj amandman Zaštitnika građana prihvati i usvoji, jer on u tekstu zadržava zaštitu i nacionalne i javne bezbednosti, i odbranu, i krivična dela, a predlažem da se brišu ove neprecizne odredbe, opšta mesta koja umanjuju vrednost ovog, u osnovi veoma dobrog, zakona. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća. Dame i gospodo, uvažene kolege i koleginice narodni poslanici, dozvolite mi da se na trenutak udaljim od teme koja je na dnevnom redu.
Naprosto, koristiću svoje petominutno poslaničko pravo da u svojstvu predsednika Odbora za rad i boračka i socijalna pitanja Skupštine Republike Srbije, a radi informisanosti građana Srbije koji gledaju ovaj prenos, dam neke dodatne informacije.
Naime, moj uvaženi kolega Buha je u prepodnevnoj raspravi, sa pravom, jer on ponajbolje poznaje stanje i položaj u kome se nalaze izbegla i raseljena lica u Srbiji, a ima ih, nažalost, preko 300.000 iz Hrvatske, i sa Kosova i Metohije, zatražio neka obaveštenja i informacije. U tom kontekstu i zbog kolege Buhe, a još više zbog ovih interno raseljenih i izbeglih lica i zbog građana Republike Srbije, dozvolite mi da dam povratnu informaciju, da je tako nazovem.
Vlada Republike Srbije je još 29. novembra 2007. godine usvojila Informaciju o namerama za obezbeđivanje dostojanstvenih stambenih rešenja za izbeglice i interno raseljena lica koja su smeštena u kolektivnim smeštajima u Republici Srbiji.
Podsetio bih građane Srbije da Srbija još uvek ima 84 kolektivna centra, u njima je preko 7.500 lica koja su došla sa područja koja su bila ratom ugrožena. Ovim licima još uvek je potrebna značajna asistencija u procesu lokalne integracije, odnosno u procesu obezbeđivanja dostojanstvenog života. To se pre svega odnosi na najteže probleme, a oni su vezani za stanovanje i zapošljavanje. Najteža situacija, naglašavam, ubedljivo najteža situacija je u ova 84 kolektivna centra, s obzirom na to da su u njima uglavnom ostala stara i posebno ugrožena lica kojima je neophodna i dodatna pomoć svake vrste.
Posle razgovora koje su Vlada Republike Srbije i resorno Ministarstvo za rad i socijalnu politiku obavili sa Komesarijatom za izbeglice, koji snosi sve troškove ishrane i smeštaja ovih lica u kolektivnim centrima, a sa ciljem da im se pomogne u rešavanju problema, prvenstveno stanovanja, Ministarstvu rada i socijalne politike i Vladi Republike Srbije obratila se Humanitarna organizacija "Divac", sa zahtevom da se razmotri mogućnost participacije Ministarstva za rad i socijalnu politiku u rešavanju ovog problema. Ova humanitarna organizacija je planirala čitav niz aktivnosti u 2007. i 2008. godini kojima bi se prikupljala sredstva i usmeravala za dalje obezbeđivanje dostojanstvenih stambenih rešenja za ova lica koja su smeštena u kolektivnim centrima.
Ministarstvo finansija je utvrdilo da postoji mogućnost da se za ovu svrhu, s obzirom na to da se radi o rešavanju problema jednog od najugroženijih delova populacije, iz sredstava budžetske rezerve može angažovati 40 miliona dinara. Ujedno je predloženo da ova sredstva budu uplaćena na poseban račun Humanitarne organizacije, odakle bi ona bila namenski trošena, a njihovo namensko korišćenje pratiće nadzorni odbor.
Nadzorni odbor je sastavljen od dva predstavnika Ministarstva rada i socijalne politike i Humanitarne organizacije "Divac" i ovim nadzornim odborom predsedava predstavnik Ministarstva rada. U kontekstu i u svetlu ove informacije, Vlada je na toj sednici donela zaključke kojima se prihvata ova informacija o namerama za obezbeđivanje dostojanstvenih stambenih rešenja za izbeglice i interno raseljena lica. Zatim je prihvaćen i Okvirni sporazum o obezbeđivanju pomoći za dostojanstvena stambena rešenja za izbeglice i interno raseljena lica. Ovlašćeno je Ministarstvo rada i socijalne politike da sa ovom humanitarnom organizacijom potpiše okvirni sporazum. Sredstva za realizaciju sporazuma, u iznosu od 40 miliona, obezbeđena su iz sredstava tekuće rezerve u okviru Razdela 21 - Ministarstvo rada i socijalne politike, funkcija 090, socijalna zaštita koja je neklasifikovana na drugom mestu u ekonomskoj klasifikaciji 472 - naknade za socijalnu zaštitu iz budžeta.
Veoma je važno, i time ću završiti, poštovane kolege poslanici, da je ova akcija deo velike humanitarne aktivnosti i akcije koja je bila pokrenuta, o kojoj je naša javnost u više navrata u protekloj godini i u ovoj godini bila obaveštavana, da bi se kupile napuštene kuće u selima za izbeglice iz ovih kolektivnih centara, o čemu je bilo reči. Mislim da je takođe važno posebno naglasiti da je osim sredstava koja je obezbedila Vlada Republike Srbije, dakle, ovih 40 miliona dinara, veliki broj domaćih privrednih subjekata i pojedinaca prikupio skoro isti iznos od blizu 40 miliona dinara, tako da, realno govoreći, prikupljena su sredstva od oko milion evra, koja treba da služe za kupovinu kuća za ova lica.
Odbor za rad i socijalnu politiku će u svom daljem radu nastaviti da prati stanje i aktivnosti što se tiče ovih najugroženijih slojeva stanovništva. Ja bih zaista voleo, i molim kolegu Buhu, ukoliko je u mogućnosti, da se uključi i da nam pomogne, pošto znam da izuzetno prati ovu situaciju; na svaki način bi nam pomoć, i Odboru za rad i socijalnu politiku, mogla dobro doći. Kompletnu informaciju i kopiju ću dostaviti kolegi Buhi. Još jednom se izvinjavam i zahvaljujem svima na pažnji.
Gospodine predsedavajući, uvaženi ministre, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 2. predloženog zakona o pravu na besplatne akcije i novčanu nadoknadu koju građani ostvaruju u postupku privatizacije.
Mislim da je predloženi zakon i prilika, u stvari, najbolji je način da država i Vlada pokažu kako ravnopravno tretiraju i kako se ravnopravno odnose prema svim građanima, posebno onim građanima koji su socijalno ugroženi ili onima koji na ovaj ili onaj način teško žive i kojima će i ovo što će se posle usvajanja ovog zakona desiti, dobro doći kao neka vrsta, rekao bih, i novčane pomoći.
Predložio sam da se u članu 2. iza stava 1. doda novi stav, koji glasi: "Prava u skladu sa ovim zakonom ostvaruju i lica kojima je nadležni republički organ utvrdio status izbeglog lica iz bivših republika SFRJ, ako su do 30. juna 2007. godine podneli zahtev za prijem ili su stekli državljanstvo Republike Srbije, da su navršila 18 godina života zaključno sa 31. decembrom 2007. godine, da su na dan 30. juna 2007. godine imala boravište, odnosno prebivalište na teritoriji Republike i ako ispunjavaju uslove iz tačke 4. i tačke 5. stava 1. ovog člana".
Podsetio bih vas da u Republici Srbiji boravi oko 990.000 lica sa priznatim statusom izbeglog lica iz bivših republika SFRJ. Preko 200.000 izbeglih lica je u poslednjih 15 godina primljeno u državljanstvo Republike Srbije i najveći deo njih ima ličnu kartu, dakle, ispunjavaju uslove iz člana 2. predloženog zakona.
Međutim, ovim amandmanom želim da obuhvatim i one izbeglice koje su na dan 30. juna 2007. godine stekle državljanstvo Republike Srbije, a još nisu pribavile ličnu kartu Republike Srbije ili su do 30. juna podnele zahtev za prijem u državljanstvo Republike Srbije radi integracije u naše društvo.
Podsetio bih kolege poslanike i ministra Mlađana Dinkića, Republika Srbija se Nacionalnom strategijom za rešavanje pitanja izbeglih i interno raseljenih lica obavezala, podvlačim obavezala, da će pomoći izbeglicama, kako onima koji se žele vratiti u zemlju porekla, tako i onima koji se nameravaju integrisati u državu Srbiju.
Vlada Republike Srbije u prošlom sazivu je bila dostavila predlog nama, poslanicima Skupštine Srbije, o izmenama i dopunama Zakona o izbeglicama, kojim su, u skladu sa ovom strategijom, utvrdili obaveze države o načinu pomoći onim izbeglicama i članovima njihovih porodičnih domaćinstava koji su podneli zahtev ili su stekli državljanstvo Republike Srbije radi njihove integracije.
Nažalost, zbog dobro poznatih razloga, Vlada Republike Srbije u sadašnjem sazivu je povukla sve zakone, pa i ovaj zakon o izbeglim i raseljenim licima.
Potreba preduzimanja aktivnosti i mera prema ovoj socijalno ugroženoj grupi proizlazi iz procene, podsetio bih sve kolege poslanike da 25% izbeglica u državi Srbiji spada u kategoriju najsiromašnijih, što je i dva puta više nego što je taj procenat kod domicilnog, domaćeg stanovništva Srbije. Stopa nezaposlenosti izbeglica i drugih ugroženih grupa je viša nego dvostruko u odnosu na prosek nezaposlenosti stanovnika države Srbije. U izbegličkoj populaciji je zastupljena tzv. dugoročna nezaposlenost, a značajno je i učešće nezaposlenih koji traže prvi put zaposlenje.
Socijalno-ekonomski položaj izbeglica je još teži, oni su još ranjiviji jer ih 45% živi u iznajmljenim stanovima, a stopa nezaposlenosti, uz tendenciju rasta, među preostalim izbeglicama je u aktivnoj populaciji 58% registrovanih za 2004-2005. godinu. Zbog toga je u Strategiji za smanjenje siromaštva naglašeno da je definisanje novih programa i aktivnosti koje su usmerene prema izbeglicama, kao jedno od socijalnougroženih grupa, jedan od strateških pravaca delovanja u smanjenju siromaštva države Srbije.
Ovim amandmanom želim, jer je motivacija upravo takva, da ove strateške ciljeve, koje je država i Vlada Republike Srbije postavila, pomognem, na neki način, ekonomskom osamostaljivanju i osnaživanju onih izbeglica koje su se opredelile za integraciju u državu Srbiju, kao trajno rešenje njihovog izbegličkog statusa, odnosno njihovog problema.
Ovim amandmanom nisu obuhvaćena lica koja danas imaju status izbeglice u Srbiji, već samo ona koja su jasno izrazila nameru da se integrišu u Srbiju, a usvojeni su i kriterijumi kojima prepoznajemo njihovu nameru, da su ta lica primljena ili su podnela zahtev za prijem u državljanstvo Republike Srbije, i to 30. juna 2007. godine. Zahvaljujem na pažnji.
Gospodine predsedniče, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, na početku svog izlaganja moram priznati da delim žaljenje koje je juče po podne istakao predsednik Skupštine Oliver Dulić obrazlažući predloge kandidata za sudije Ustavnog suda i dajući nam činjenicu da iza ovih deset kandidata nisu stale sve poslaničke grupe. To jeste jedna od velikih manjkavosti ovoga predloga.
Formalno-pravno Skupština Republike Srbije broji 250 poslanika. Po zakonu i Ustavu svako od nas 250 može da predloži zakon, svako od nas može da predloži akt kojim će sutra građani Srbije i svi mi da se rukovodimo i da ga, naravno, poštujemo. U proceduri za predlaganje kandidata koje treba da iznedri ovaj visoki dom to pravo je uskraćeno narodnim poslanicima.
Naime, taj isti narodni poslanik koji ima pravo da predloži zakon, kao što vidimo, nije imao pravo da predloži kandidata za sudiju Ustavnog suda. Sada se postavlja osnovno pitanje, ili vam se možda ne čini da tu nešto nije u redu, ko je važniji, zakon ili sudija? Ko je tu iznad koga? Zakon iznad sudije ili sudija iznad zakona? Ko treba da sprovodi i poštuje zakon?
Ne samo da nisu, dame i gospodo poslanici, iza ovog predloga stale sve poslaničke grupe, nego iza ovog predloga očigledno ne stoji ni poslanička većina.
Ako saberemo broj poslanika poslaničkih grupa koje nisu dale svoje kandidate ili koje nemaju kandidate na ovoj listi iza kojih stoje, kao što je to rekao predsednik Dulić, onda ćemo doći do brojke od 162 poslanika koji nemaju nijednog svog kandidata. To je skoro dve trećine Skupštine. To je bila moja poslovnička i principijelna primedba. Sada nešto konkretno: od 10 kandidata koje je predložio predsednik Skupštine Oliver Dulić, a koji bi trebalo da budu predlozi Narodne skupštine Republike Srbije za sudije Ustavnog suda koje treba da izabere predsednik Republike Boris Tadić...
Mi kasnimo sa izborom ove institucije. Mi više od godinu i po dana nemamo jednu od najvažnijih institucija u državi Srbiji, iako se, citiram već pominjani član 173, sudije Ustavnog suda biraju i imenuju iz redova istaknutih pravnika, sa 40 godina života i 15 godina iskustva u pravnoj struci. Pred nama je 10 kandidata koje bi mi, kao narodi poslanici, a u ime Skupštine Republike Srbije trebalo da utvrdimo kao kandidate, od čega bi njih pet predsednik Republike izabrao.
Ključna pitanja su - ko su ti kandidati? Da li ti kandidati ispunjavaju uslove koji su predviđeni zakonom? Mi poslanici Sandžačke demokratske partije smatramo da ne ispunjavaju. Zbog jučerašnje rasprave, kao i zbog celokupne situacije koja u poslednjih nekoliko meseci opterećuje državu Srbiju, a odnosi se na stanje političkih i drugih prilika u Sandžaku, nemam nameru da danas ovde za ovom govornicom prenosim probleme iz Sandžaka u parlament Republike Srbije. Dakle, neću govoriti niti o predlagaču, niti o političkim partijama, neću govoriti ni o Listi za Sandžak, govoriću samo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Konkretno, govoriću o kandidatu pod rednim brojem sedam, a to je gospođica Zejnepa Kavrajić, kandidat koji dolazi iz reda naroda kome pripadam, sa prostora Sandžaka.
Zašto ću da govorim samo o ovom kandidatu? Zato što smatram da je ona kandidat koji ni po jednom kriterijumu ne ispunjava uslov da bude sudija Ustavnog suda. Ako pogledamo biografije svih kandidata koje smo dobili, prostim uvidom ćemo videti da se u konkurenciji profesora i sudija, u konkurenciji ljudi koji su imali visoke proseke na studijama pravnog fakulteta nalazi i ime gospođice Zejnepe Kavrajić. Ona je jedini kandidat koji je u svojoj biografiji napisao da nije član nijedne političke stranke. Postoji jedna narodna poslovica i kaže - svako se češe tamo gde ga svrbi.
Dakle, ovde nije reč, niti je namera, kao što sam rekao, da prenesem ono što se dešava u Sandžaku. Nije reč o sukobu dve najjače bošnjačke partije, jer da je to tako, ja bih vas podsetio, ne bi poslanici Sandžačke demokratske partije, kao i većina u ovoj skupštini, glasali za predstavnika Liste za Sandžak kada se birao potpredsednik Skupštine Republike Srbije gospodin Esad Džudžević.
Smatramo da je gospođica Zejnepa Kavrajić loš kandidat. Hajde da pogledamo sada lik i delo kandidata pod rednim brojem sedam. U poslednjih nekoliko dana, verujte mi, poštovane kolege i dragi građani Republike Srbije, od trenutka kada se saznalo da će dotična osoba biti kandidat za sudiju Ustavnog suda, desetine i stotine telefonskih poziva, dopisa i pisama, ne samo iz Novog Pazara, nego i sa prostora Sandžaka stiglo je u Narodnu skupštinu Republike Srbije poslanicima, ne samo SDP-a.
Gospođica Zejnepa Kavrajić je kao pravnik u Šumskom gazdinstvu učestvovala u mnogim sporovima zastupajući svoju firmu. Na njenu žalost, nije dobila nijedan spor. Kako ona radi kao sudija, jer je predložena za sudiju Ustavnog suda, ilustrovaću samo činjenicama. U predmetu KU 896/04 protiv Avdi Eminija i Kasumi Rahmana koji su na kontrolnom punktu uhvaćeni sa drogom, policija je odredila pritvor 48 sati, istražni sudija je produžio pritvor, sudija Zejnepa Kavrajić ih je osudila, ali je ukinula pritvor sa napomenom da se vrate na izdržavanje kazne kada ta presuda bude pravosnažna. Sada možete zamisliti kako će se dvojica dilera droge koji su stanovnici Kosova i Metohije, pretpostavljam kao lojalni građani Srbije, vratiti u Novi Pazar na izdržavanje kazne.
Napominjem da nije član nijedne političke stranke. Na poslednjim izborima, a to kolege iz svih političkih stranaka, koji su učestvovali u Novom Pazaru veoma dobro znaju, kao predsednik izborne komisije je jurila po izbornim mestima i zavodila red. Možda ta njena revnost i predanost ne bi bila čudna da ona to nije radila u džipu sa obezbeđenjem, sa čovekom koji je bio naoružan i koji ih je vozio svakodnevno i koji se zove Murić Aldin, a koga zovu Ćevap.
Ovaj gospodin je, dakle, interesantan, ne samo zbog nadimka, nego i zbog reputacije koju uživa u kriminalnim krugovima. Protiv tog gospodina Ćevapa podneto je sedam krivičnih prijava, citiram: KU 344 iz člana 246. za dilovanje drogom, KU 316/07 iz člana 348. za oružje, KU 316. iz člana 278. za izazivanje opšte opasnosti, KU 26/07 iz člana 205. za razbojništvo i krađe, KU 440/06 iz člana 355. za oružje i KU 292/06 iz člana 230. za oružje i KU 289 iz člana 248. za drogu. Dakle, dotični gospodin Ćevap je deo ekipe, na čelu sa telohraniteljem Cigom Doličaninom koji je uhapšen za krađu traktora nedavno u akciji koju je vodila naša policija.
Poštovani građani Srbije, ko su prijatelji i najbliži saradnici kandidata pod rednim brojem sedam, gospođice Zejnepe Kavrajić, koja bi trebalo da bude kandidat ovog visokog doma? Posebno poglavlje u liku i delu Zejnepe Kavrajić pripada advokatu Esadu Duljeviću. Svi u Novom Pazaru znaju o čemu se radi.
Tražim, u svojstvu narodnog poslanika, sa ove govornice, koristeći pravo po članu 226. Poslovnika, da Nadzorni odbor Vrhovnog suda Srbije proveri u koliko predmeta koje je vodila gospođica Zejnepa Kavrajić se u svojstvu advokata ili svedoka pojavljuje dotični advokat Esad Duljević. Takođe je potrebno da Nadzorni odbor Vrhovnog suda odgovori koliko predstavki na rad dotičnog sudije postoji kod Vrhovnog suda.
Kao što vidite, uvažene kolege, ovaj kandidat ne zaslužuje ni da bude sudija suda, a kamoli kandidat ovog visokog doma za sudiju najviše sudske instance kakva je Ustavni sud. Moram istaći, sve građane, pogotovo u Sandžaku, zabrinjava činjenica što Skupština kao najviše zakonodavno telo predlaže jednog ovakvog kandidata. Nije ona kandidat koji sramoti svoju profesiju, nije ona kandidat koji loše radi svoj posao. Ako prođe kao kandidat Skupštine, ona će biti sramota i degradacija ovog parlamenta.
Zato apelujem, pošto ste došli u prvi red, gospodine Omeragiću, kao predlagač, najiskrenije apelujem da povučete ovaj predlog i da date bilo kog drugog kandidate i garantujem vam i obećavam sa ove govornice, tri poslanika SDP-a bez rasprave i bez diskusije će glasati za tog novog kandidata. Nemojte samo, ako boga znate, gospođicu Zejnepu Kavrajić da predlažete za kandidata za sudiju Ustavnog suda. Ukoliko to ne uradite, poslanici Sandžačke demokratske partije, ukoliko se bude glasalo pojedinačno, neće glasati za kandidatkinju pod rednim brojem sedam, a ukoliko se bude glasalo za zbirnu listu od 10 kandidata trpeće i ostalih devet kandidata, ni krivi ni dužni, mi nećemo glasati ni za celu listu.
Sad je baš postalo interesantno. Gospodin Omeragić izgleda da nas sve zbunjuje. Kaže, meni je drago što sam to čuo, maločas je izgovorio rečenicu da ni on ne spori da kandidat o kome sam ja govorio nije dobar. Ako to smatrate, onda doista uradite ono na šta sam ja apelovao. Gospodine Omeragiću, ja vas nisam molio, ja na vas apelujem u ime dostojanstva ove skupštine, u ime pravde i u ime građana Republike Srbije da povučete jednog ovakvog kandidata.
Dakle, vi pričate o jeziku mržnje. Koje mržnje? Prema kome? Prema kriminalcima o kojima sam govorio? Prema onima koji puštaju narkodilere sa Kosova i Metohije da zagađuju i da truju našu decu, a dotične sudije ih puštaju na slobodu na časnu reč, na - majke mi, vratićemo se u Novi Pazar da izdržavamo kaznu. Je l' prema njima?
Gospodine Omeragiću, nikakva mržnja ovde ne postoji ni prema kom kandidatu. Mi ovde razgovaramo o ličnosti i o tome kakav je taj kandidat, kako on radi svoj posao, da li ispunjava zakonom predviđene uslove, da li je taj kandidat vredan i dostojan da bude kandidat ovog visokog doma koji se zove Narodna skupština Republike Srbije. O tome mi govorimo.
Molim vas, gospodine Omeragiću, apelovao sam da povučete predlog, ali vas molim da ne zloupotrebljavate pripadnost bošnjačkom narodu. Ako je neko kriminalac, on je kriminalac, bez obzira kojoj naciji pripada i to nema nikakve veze sa kandidatima koji su predloži za ovaj sud. To ima veze samo sa jednim od kandidata, zato što je taj kandidat pod rednim brojem 7, gospođica Zejnepa Kavrajić, povezan sa tim istim likovima i sa tim istim facama koje imaju nekakve nadimke tipa Ćevap ili Cigo. Vi vrlo dobro znate o kome govorim.
Prema tome, vi ovde kažete da niste čuli nijednu reč o kandidatu. O kandidatima treba da pričamo. Ovde na dnevnom redu su kandidati za sudije Ustavnog suda. Nemojte da pričate o partijama, nemojte da pričate da li je neko nekad bio ministar, da li je neko radio ovo ili ono, to nije tema. Ako bude tema, dozvolite, pričaćemo i o tome, što da ne, ali sada su na dnevnom redu kandidati za sudije Ustavnog suda. Kao što vidite, jedini kandidat koji je sporan, koji je nesporno sporan, jeste kandidat koga ste vi predložili, iza koga stoji očigledno jedna politička stranka i, što je još tragičnije, iza koga stoje neki krugovi koji su daleko od onoga čemu mi težimo i čemu moramo da težimo kao Narodna skupština, a to je postizanje pravde i dostojanstva za sve građane Republike Srbije.
Ako već hoćemo da pričamo o kandidatu, sudeći po biografiji koju smo mogli da pročitamo za minut i po - rodila se, završila pravni fakultet, radila u "Srbijašumama" i nije bila član nijedne političke partije, vi sedite na sednici Vlade, gospodine Omeragiću, predložite gospođu Zejnepu Kavrajić za člana upravnog odbora preduzeća "Srbijašume". Radila je u šumskom gazdinstvu 18 godina, vi sedite u Vladi, mislim da taj predlog može da prođe.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, ovo već stvarno nema smisla. Ni na koji način, ni jednom jedinom rečju, kao što možete da posvedočite, slušali ste i gledali ste, nisam spominjao gospodina koji je pre mene govorio, ni njega niti gospodina Omeragića, jedino što sam ga spomenuo kao predlagača. Govorio sam o kandidatu, gospođici Zejnepi Kavrajić, i njenim vezama sa kriminogenim strukturama i da ona ne zaslužuje visoko poverenje koje ovaj dom treba da iznedri, a to je da bude kandidat za sudiju Ustavnog suda.
Dakle, gospodine Džudževiću, to da je vas neko pljuvao, kao što ste rekli, jeste ponovno vraćanje na jedan teren od koga i želimo da pobegnemo. Ja vas nisam spominjao, niti bilo ko u ovoj sali od jutros od 10 sati i tri minuta, kada je počela rasprava. Najmanje vas je neko, kao što vi kažete, pljuvao. Molim vas, i apelujem u ime dostojanstva ove skupštine, u ime građana i naroda kome pripadamo, da takvo ružno svetlo, takav ružan rečnik i način komunikacije koji pokušavate sa ove govornice da prikažete narodu više ne ponavljate, naprosto jer to nije jezik naroda kome mi pripadamo, to nije jezik ni naroda koji vi želite da zastupate, pogotovo to nije jezik naroda koji hoće da ima svog kandidata za sudiju Ustavnog suda, samo da to nije gospođica Zejnepa Kavrajić.
Poslednji put apelujem i na predsedavajućeg da se ne daju replike ljudima koji nisu spomenuti, nisu ni prepoznati. Nikoga nisam spominjao imenom i prezimenom, ponajmanje sam koristio grube i teške reči, samo sam govorio o činjenicama, samo sam govorio o onome što je na dnevnom redu, samo sam govorio o kandidatu koji je pod rednim brojem sedam na listi kandidata za sudije Ustavnog suda. I, isključivo sam se držao Poslovnika i onoga što je na dnevnom redu.
Gospodine Džudževiću, kada vi budete na dnevnom redu, kada ja budem na dnevnom redu, o tome ćemo govoriti.
Naravno, to će biti tačka dnevnog reda, ali vas molim da ne brkate lončiće, da ne vraćate raspravu na teren na koji vi možda želite. U taj mulj, ja vam dajem reč, i građanima Srbije, nećete uvući poslanike Sandžačke demokratske partije. Ne želim da učestvujem u toj vrsti prljavštine koju vi želite da nametnete. Zahvaljujem.
Očekivao sam, svašta može da se čuje od gospodina Omeragića, ali ovo je zaista prevršilo svaku meru. Naprosto, gospodine Omeragiću, čini mi se da je vama u 12.30 časova pao mrak na oči. Svi koji me poznaju vrlo dobro znaju – a ima u ovoj sali puno poslanika sa kojima sam imao zadovoljstvo i priliku, slažući se nekada ili ne, već šest ili sedam godina da radim svoj posao, koliko uspešno ili ne, to nije na nama da sudimo – da sam čovek koji retko psuje, retko vređa, čovek koji sve u životu radi samo se ne služi pretnjama. Stoga sam zaista zaprepašćen što vi ovu govornicu, u nedostatku argumenata koji bi poslužili odbrani kandidata koga ste predložili, a za koga smo čuli sve i svašta samo ne ništa dobro...
Ništa niste rekli o vašem kandidatu, nijednu dobru reč niste rekli o vašem kandidatu, a čuli smo od skoro svih poslaničkih grupa u ovoj skupštini da je taj kandidat, Zejnepa Kavrajić, iza koje vi stojite kao predlagač, u najmanju ruku veoma sporan kandidat. Dakle, umesto da govorite o kandidatu, da ističete prednosti kandidata iza koga navodno stojite, vi, gospodine Omeragiću, izmišljate, i to nije prvi put. Vi zloupotrebljavate ovu govornicu da mene optužujete za nešto što je zaista monstruozno, za nešto što je zaista strašno.
Ovom prilikom sam uznemiren činjenicom dokle ste vi spremni da idete, gospodine Omeragiću. To što vi radite nije ništa nego čista manipulacija. Ako vas pitam kakav je vaš kandidat, vi kažete da je neko promenio dve-tri stranke. Ako tvrdim da vaš kandidat ima komunikaciju sa kriminalcima, vi kažete da nisam odrastao u Novom Pazaru. Ako tvrdim da vaš kandidat oslobađa narkodilere sa Kosova vi kažete – ne znamo ko stoji iza Meha Omerovića.
Gospodine Omeragiću, molio bih vas da u toku današnjeg dana, dok traje ova rasprava, govorite o kandidatu koji po vama izgleda zaslužuje da bude sudija Ustavnog suda, a to gde sam ja odrastao, gde sam rođen, to je valjda privatna stvar svih nas.
U ovoj sali sedi mnogo kolega poslanika koji nisu rođeni ni u Novom Pazaru, ni u Beogradu, koji čak nisu rođeni ni u Srbiji, ali oni su državljani Srbije, oni su moje uvažene kolege narodni poslanici, koje ja poštujem i cenim, sa kojima se često i ne slažem, ali ih poštujem i cenim.
Dakle, mi smo svi ovde ravnopravni, gospodine Omeragiću. Vi ste počeli da prebrojavate gradove, u kome je ko rođen i u kome je ko odrastao. To je sramota, gospodine Omeragiću. To je još jedan od dokaza kako vi zloupotrebljavate i degradirate ovaj visoki dom, koji bi trebalo da izabere kandidate za sudije Ustavnog suda, uključujući ovoga koga vi predlažete. Dakle, ne stidim se činjenice što sam rođen u Goraždu u istočnoj Bosni, ne stidim se činjenice da sam tamo odrastao, ne poričem, niti se stidim da sam bio član nekoliko političkih stranaka, ali vi, gospodine Omeragiću, treba da znate da kandidujete čoveka koji je krao na izborima, da kandidujete osobu koja ima i te kakve veze, debele veze sa kriminogenim sredinama, o čemu postoje dokazi. O tome je reč, gospodine Omeragiću.
Što se tiče zaštite i tzv. pretnji, gospodine Omeragiću, znam da vi tu nemate nikakav problem. Vi sedite u Vladi Republike Srbije. U kom svojstvu sedite, ja zaista ne znam. Ministar Jočić vam je veoma blizu, tražite zaštitu slobodno.

Whoops, looks like something went wrong.