Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, evo, koliko duboko vi i vaša Vlada niste u pravu svedoči i jedan SMS koji sam dobio pre 20-ak minuta, a uputio mi ga je gospodin Zoran Stojanov, predsednik Opštinskog odbora SRS u Bosilegradu, inače Bugarin.
Kaže ovako – sve što ste rekli pre nekoliko minuta, rekao sam i ja 26. juna na konferenciji za štampu i 24. jula na lokalnoj skupštini. Ja sam u Bosilegradu istinski borac za prava bugarske nacionalne manjine, dok se nacionalni savet i ne čuje, a samo zgrće pare.
Dakle, kao što vidite, gospodine ministre, ko se bori za prava nacionalnih manjina, a ko se ne bori. To pitanje uopšte nije tako jednostavno kao što vama izgleda. Vi ste to maksimalno pojednostavili - za prava nacionalnih manjina imaju pravo da se bore samo političke stranke koje okupljaju pripadnike neke nacionalne manjine i za vas se tu ta stvar završava. Kao što vidite, to uopšte nije tačno.
Da vam dam jedan primer iz naše srpske tužne istorije. Čuli ste sigurno za tog čoveka, bio je Mađar i po njemu se jedna ulica zove u Novom Sadu, Bajči Žilinskog. Poslanik u mađarskom parlamentu koji je javno imao hrabrosti da progovori, da ustane u odbranu prava srpskog naroda u januaru 1942. godine kada su mađarski fašisti bacali pod led u Dunav kod Novog Sada Srbe u onoj zloglasnoj raciji.
U odbranu Srba ustao je jedan mađarski poslanik i zaslužio da se po njemu naziva jedna ulica u Novom Sadu. Znate šta je uradio predsednik Vlade Mađarske, Pal Teleki? Isto protestovao protiv ubistva Srba, ubili ga mađarski fašisti u decembru 1944. godine. Imali ste opet neke Srbe koji su u vreme NATO agresije pozivali - ma samo udrite po Srbiji, što više NATO bombi padne, pre će da padne Slobodan Milošević. Kao što vidite, stvar uopšte nije tako jednostavna.
Drugo, vi ste nama ovde citirali Ustav Republike Srbije, član 75. stav 3 - radi ostvarenja prava na samoupravu u kulturi, obrazovanju, obaveštavanju i službenoj upotrebi jezika i pisma pripadnici nacionalnih manjina mogu izabrati svoje nacionalne savete. To je u redu.
Ali, kakve veze gospodine ministre, odredba člana 75. ima sa vašim obrazloženjem da ne postoji garancija da će nakon izbora za nacionalne savete kandidati drugih političkih organizacija, koje nemaju nacionalni predznak, odgovorno i iskusno pristupiti očuvanju, unapređenju i zaštiti nacionalnih manjina, ako moraju da postupaju u skladu sa statutom i programom stranke koja ih je kandidovala, a u kojima se i ne spominju prava nacionalnih manjina?
Kažem vam, mogu da kažem u ime SRS, neka kažu poslanici drugih političkih stranaka u ime svojih stranaka, tvrdim da ovo nije tačno. U programu SRS se spominju prava pripadnika nacionalnih manjina i mi ovo doživljavamo kao jednu uvredu na račun SRS.
Dakle, nema Vlada Srbije pravo da kaže da se za prava pripadnika nacionalnih manjina bore samo političke stranke koje imaju manjinski predznak. Odakle vam to pravo? Ko je dao Vladi Srbije ekskluzivno pravo da kaže - ti se boriš za prava pripadnika nacionalnih manjina, a ti se ne boriš? Istorija vam pokazuje da se ponekad upravo pripadnici drugog naroda više bore za prava jedne nacionalne manjine, nego sam taj pripadnik nacionalne manjine.
Dakle, Ustav je jasan. Član 1. vašeg predloga zakona je jasan. Sada moram da se setim jedne latinske poslovice, kad su pitali lisicu zašto ne uđe u lavlju jazbinu, a ona kaže plaše me tragovi, zato što vidim da životinje samo ulaze u jednom pravcu, niko iz jazbine ne izlazi.
Tako mene plaše vaši tragovi u obrazloženju vašeg zakona. Sam zakon, sam po sebi i nije tako loš, ali obrazloženje je katastrofalno. Iz obrazloženja se u stvari vidi, posebno iz obrazloženja amandmana šta je Vlada htela, da ispolitizuje nacionalne manjine i da od nacionalnih manjina, na kraju svih krajeva, napravi rezervoar glasova za vladajuće partije, pre svega za DS, kad dođe vreme izbora. To je suština cele priče.