Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Martinović

Aleksandar Martinović

Srpska napredna stranka

Govori

Molim? Završio sam.
Dame i gospodo narodni poslanici, dragi građani Srbije, iskren da vam budem, ja više neću da se čudim izjavama Ruže Tomašić i kojekakvih drugih ustaša na račun Srbije i srpskog naroda kada ovakve reči čujem u srpskom parlamentu. Zaista više nema potrebe da se čudimo. Šta da mi očekujemo od Hrvata, od Sulejmana Ugljanina koji kaže za Srbiju da je fašistička država, da Sandžak ne pripada ni Srbiji, ni Crnoj Gori, nego da treba da bude nezavisna republika, ako jedna žena koja je, navodno, srpkinja kaže da su predstavnici Srpske liste na KiM svi do jednog kriminalci, da Srbija ne čini ništa za KiM, da podržavamo ratnog zločinca Ramuša Haradinaja.

Zaista se više neću čuditi ničemu što dolazi iz Zagreba, ničemu što dolazi iz Sarajeva, ničemu što dolazi od pojedinih Bošnjaka iz Novog Pazara posle ovih reči koje sam sada, maločas čuo.

Zbog građana Srbije želim da ponovim ono što je prethodna govornica izgleda zaboravila. NJena stranka je u koaliciji sa DSS pustila 2000. i 2001. godine nekoliko hiljada šiptarskih terorista iz srpskih zatvora koji su javno priznavali da su Srbima tokom 1998, 1999. godine, dakle, za vreme oružanih sukoba vadili oči, da su ih klali, da su silovali, itd. Želim da podsetim gospođu Čomić da kada su dolazili na vlast 2000. godine …
Kakav sad kraj, gospodine Arsiću? Lepo sam rekao da sam se javio po amandmanu.
Imam obavezu kao predsednik poslaničke grupe da branim Srbiju od onih koji misle da je ovo parlament nekakve države, gde ta ista država može bestidno da se vređa. Ne znam da li ste čuli šta je sve rekla gospođa Čomić za svoju rođenu državu kojoj, navodno, pripada i za srpski narod na KiM? Da su to dole sve sami kriminalci, lopuže, bitange i ne znam kakve sve epitete upotrebila. Dakle, javio sam se po amandmanu.
Gospođa Čomić je izgleda zaboravila da kad su dolazili na vlast 2000. godine da su rekli da je KiM demokratsko pitanje, da je Milošević izazvao rat na KiM zato što nije umeo da razgovara sa predstavnicima Albanaca sa KiM, a eto oni će tj. DOS umeti sa njima da razgovara i oni će to pitanje da reše na jedan miran način.
Kako su ga rešili to smo videli. Godine 2008. je KiM proglasilo nezavisnost. NJihov tadašnji predsednik Boris Tadić je pobegao u Rumuniju na jedan dan, navodno u službenu posetu Bukureštu, a onda su 2010. godine, znajući unapred kakva će biti odluka Međunarodnog suda pravde, pitali taj isti Međunarodni sud pravde da li je odluka skupštine u Prištini da se proglasi nezavisnost KiM u skladu sa međunarodnim pravom ili ne, a znali su da sudije Međunarodnog suda pravde ne donose odluke na svoju ruku, nego u skladu sa zvaničnom politikom svoje države i laiku je bilo jasno kakva će odluka Međunarodnog suda pravde da bude.
Ovde nam gospođa Čomić, u duhu jedne neviđene srbofobije, spočitava zašto učestvujemo u vladi, u radu vlade u Prištini, da sačuvamo ono što se spasti može od vas koji ste na KiM uništili sve tragove srpske državnosti i sve tragove srpskih institucija. To ste uradili vi iz DS. To je uradio Boris Tadić. To je uradio Vuk Jeremić. To je uradio Dušan Petrović. To ste uradili svi vi kojima je sada lider Saveza za Srbiju Dragan Đilas, i to biste uradili ponovo ako bi vam narod, nekim slučajem, poverio vlast.
Ovde nam pretite kako ćete da iznosite jedan po jedan kriminalni dosije. Pozivam vas, iznosite slobodno, hajde da vidimo koji su to kriminalci na KiM koji brane srpske interese. Kriminalci, po vama. Baš bih voleo da čujem šta su to oni kriminalno uradili. Šta je ukrao na KiM Marko Đurić? Šta je ukrao Branimir Stojanović? Šta je ukrao bilo ko od tih ljudi koji i dan danas žive na KiM? Nemojte da zaboravite, imali ste vi jednog ministra u tzv. kosovskoj vladi pre nego što se pojavila Srpska lista, Goran Bogdanović. Da li je bio ministar poljoprivrede u vreme kada je uspostavljena granica na Jarinju i Brnjaku? To se desilo u vaše vreme.
Koliko puta je Boris Tadić kao predsednik Republike bio na KiM, pokušajte da izbrojite, a koliko puta je bio Aleksandar Vučić? Išao je među Srbe i onda kada je bilo lako i onda kada je bilo teško.
Koliko novca ste izdvajali za KiM dok ste bili na vlasti? Pa, niste izdvajali skoro ništa, zato što vas KiM nije zanimalo. Bitno da se Oliver Dulić obogatio, bitno da se Dragan Đilas obogatio, bitno da se Vuk Jeremić provodi po najskupocenijim hotelima. To je bila vaša politika prema KiM.
Vas koji ste u vašim biografijama, kad već spominjete biografije, otvoreno priznavali da ste završavali kurseve CIA, da ste kao vaš nekadašnji predsednik stranke i ministar odbrane, koji inače nije prošao bezbednosnu proveru BIA, Dragan Šutanovac, napisali u zvaničnoj biografiji kao kandidat za ministra odbrane u drugoj vladi Vojislava Koštunice 2007. godine, da je završio obaveštajni kurs u Maršalovom centru u Saveznoj Republici Nemačkoj, u Garmišpartenkirhenu. I, sada vi spočitavate šta ste kaže vi uradili za KiM?
Činimo sve što je moguće da sačuvamo sprski narod na KiM, da sačuvamo opštine u kojima su Srbi u većini, da spasimo što se spasiti može, posle 12 godina vaše pogubne vladavine. Setite se malo vaših izjava iz 1998. godine, iz 1999, iz 2000. godine, iz 2001. godine itd. Kako ćete sve to vi da rešite, vi velike demokrate, vi veliki evropejci, vi političari građanske orijentacije? Kako ste ga rešili? Niste ga rešili nikako.
Ostavili ste nam KiM kao nerešen problem, kao jednu ranu koja kravari i dan danas, kao što ste ostavili srpsku ekonomiju kao ranu koja krvari do dan danas, kao što ste srpsku medicinu ostavili kao ranu koja krvari do dan danas. Imali ste ministra zdravlja, ne znam kako vas sve skupa nije sramota, imali ste ministra zdravlja koji nije imao hrabrosti da se leči u svojoj rođenoj državi nego se lečio u Nemačkoj i potrošio za to milion evra, narodnih para.
O kriminalnim aferama Bojana Pajtića, vi bolje znate nego ja. O kriminalnim aferama Olivera Dulića vi bolje znate nego ja, i koliko je para potrošeno i koje su firme dobijale nameštene tendere, i kako ste se bogatili, dok je narod postajao sve siromašniji, i kako ste za četiri godine uspeli da BDP spustite na minus 3,1% i kako ste za četiri godine vaše vladavine preko 400 hiljada ljudi ostavili bez posla.
Eto, to su vaše biografije. Biografije vaših lidera, biografije onih koji su vodili Srbiju, oni koji su vodili Vojvodinu. Bruka i sramota. Srpski narod nije imao goru vlast od one koja ga je zadesila 5. oktobra 2000. godine. I, sve ono što se dešava i dan danas na KiM je posledica onoga što ste vi činili, od 2000. do 2012. godine. Ako je neko najveći i iskreni saveznik Ramuša Haradinaja, to ste vi iz Saveza za Srbiju. Vi ste tim banditima i kriminalcima omogućili da proglase nezavisnost KiM 2008. godine, i vi ste koji ste ćutali sve vreme, zato što vam je bila važnija pobeda Borisa Tadića u drugom krugu predsedničkih izbora od KiM, i zato što vam je uvek sve važnije, ne samo od KiM, ma vi biste se odrekli bilo kog dela teritorije, možda ne biste, eventualno, Beograda, zato što u Beogradu još uvek ima mnogo para, pa mislite da pokradete ono što niste uspeli da pokradete dok ste bili na vlasti. Ali, nema tog dela državne teritorije kojeg se vi ne biste odrekli samo da dođete ponovo na vlast, pa da ponovo na grbači srpskog naroda i svih građana Srbije zajašu Dragan Đilas, Šolak, Vuk Jeremić i svi oni koji su sa vama u koaliciji, da nastavite tamo gde ste stali 2012. godine.
Nemam ništa protiv, ako vam narod ukaže poverenje, zaista nemam ništa protiv, ako narod kaže da je alternativa Aleksandru Vučiću i SNS Dragan Đilas, Vuk Jeremić, Boško Obradović, Dušan Petrović, vi, Zoran Lutovac, Dragan Šutanovac, nemam ništa protiv, ali moraćete da pobedite na izborima. Nećete obesiti premijerku, nećete obesiti predsednika Republike, nećemo vam to dozvoliti, nećete reprizirati 5. oktobar, moraćete da nas pobedite na izborima.
Dakle, imate samo jedan mali, eto, taj uslov. Mnogo ste jaki, mnogo ste moćni, ima preko 20 organizacija u tom vašem savezu, šta je za tako krupnu i jaku političku organizaciju da pobedi jednu malu, nesposobnu, SNS. Dakle, imate samo taj jedan mali uslov, da nas pobedite na izborima. Ništa drugo.
Nemam ništa protiv DS. Vi imate vašu politiku i samo napred na čelu sa Draganom Đilasom, sa Boškom Obradovićem, sa Vukom Jeremićem, sa Dušanom Petrovićem, samo napred pa šta vam bog da.

Ja sam ovde reagovao na vašu izjavu da su svi predstavnici Srpske liste kriminalci …

(Gordana Čomić: Tako je. Poslanici.)

Dobro, hvala vam.

Krivokapiću, jel si ti kriminalac'?

Evo jednog kriminalca gospodine Marinkoviću, iz Srpske liste, profesor Medicinskog fakulteta u Kosovskoj Mitrovici, moj kolega Krivokapić. Evo ga jedan kriminalac.

(Gordana Čomić: Nije poslanik.)

Kada bi vam čitao njegovu biografiju tog velikog kriminalca, u toj biografiji nema nijednog jedinog krivičnog dela. Imaju tomovi i tomovi udžbenika za studente Medicinskog fakulteta, imaju članci koji su objavljeni u najprestižniji časopisima u svetu koji se bave medicinom.Ne znam kako vas nije sramota da ovakve ljude, a takvi ljudi ima još, nazivate kriminalcima.

Kaži molim te Krivokapiću, šta si ukrao na KiM? Šta si ukrao na KiM? Jel si pravio sajt koji košta 25.000 evra? Jel si pravio sajt? Jel pravio i ko od Srba na KiM sajt koji košta 25.000 evra „Očistimo Srbiju“?

Dakle, niko to nije radio od predstavnika Srpske liste.

Kaži Krivokapiću, jel si pustio nekog šiptarskog teroristu iz zatvora, ti i tvoje kolege iz Srpske liste? Jel si to uradio?

(Gordana Čomić: Kaži ko je ubio Olivera Ivanovića.)

Jel si rekao da je KiM demokratsko pitanje i kada oborimo vlast u Beogradu, uz pomoć naših prijatelja iz inostranstva, onda ćemo da rešimo pitanje KiM? Jel si rekao Krivokapiću ti ili bilo ko iz Srpske liste? Ne, nego gospođa Čomić ovde bezočno vreća Srpsku listu i srpski narod koji živi na KiM.
Dame i gospodo narodni poslanici, intencija mog amandmana je da se ovaj zakon dovede u vezu sa razvojem, ukupnim razvojem sistema nacionalne bezbednosti u Republici Srbiji.

Želim da podsetim građane Srbije da je naša država samo za poslednje dve godine uložila mnogo sredstava u opremanje naše vojske, policije i naših obaveštajnih službi. Nabavili smo šest novih migova, Rusi su nam pomogli da remontujemo četiri naša postojeća, nabavili smo nove helikoptere za vojsku i za policiju, nove tenkove, nova borbena vozila, ali i nove uniforme, naravno nove čizme.

Sve to ne bi bilo moguće da nije bilo ispravne i promišljene ekonomske politike, da nije bilo stabilizacije javnih finansija, da nije bilo rasta BDP, investicija i otvaranja novih radnih mesta.

Ne možemo imati snažnu vojsku ako nemamo snažnu ekonomiju. Ja mislim da je SNS pokazala da je takva politika jedino moguća.

Ono što želim da kažem i da se nadovežem na diskusiju mog kolege Vladimira Orlića, jeste da kada već govorimo o nacionalnoj bezbednosti, poruke koje su nam, svima nama u stvari, stigle od Sulejmana Ugljanina, mislim da apsolutno ne doprinose dobrim odnosima Srba i Bošnjaka.

Sulejman Ugljanin je, valjda u žaru pobede na izborima za Bošnjačko nacionalno veće, rekao, citiram sledeće: „Ti problemi su to što Bošnjaci nemaju status naroda i što nije rešen status Sandžaka, koji je okupirana zemlja od 1912. godine. Srbija i Crna Gora nemaju tapiju nad Sandžakom, a ako žele da ga uknjiže kao svoju teritoriju, moraće da u Ustav uknjiže Bošnjake kao narod. Mi smo na tome dobili izbore i to ćemo zastupati“.

On je, kaže, ljudima u Beogradu, koji su hteli da uzmu Bošnjačko nacionalno veće, poručio da im je to propalo i da im je posao bio jalov. Ali, ono što zaista zabrinjava, to je nešto što bi trebalo da zabrine i Srbe i Bošnjake i predstavnike svih političkih partija, to je sledeća rečenica: „Zadovoljan sam što ćemo sada sa više političkih opcija deliti odgovornost i što ćemo zajedno pobediti tu neman, fašističku tvorevinu, srpsku državu Srbiju koja želi da legalizuje genocid i zločine, kao sredstvo osvajanja teritorija i rešavanja političkih pitanja“.

Ovo je izjava koja je zaista neprimerena, ovo je izjava koja može slobodno da se okarakteriše kao ratno-huškačka, izjava koja ne može doneti dobro nikome ko živi u Raško-polimskoj oblasti.

Ja neću da ulazim u terminologiju. Bošnjacima je verovatno drago da se ta oblast naziva Sandžak. Nije problem u tome. Problem je u tome kada kažete da je to oblast koju je država Srbija okupirala i kada državu koja organizuje izbore za nacionalne savete nazivate fašističkom, nema izbora u fašističkim državama. To bi Sulejman Ugljanin trebalo da zna. Izbora ima u demokratskim državama. Srbija je demokratska država. Srbija je država svih građana koji u njoj žive. Država je srpskog naroda, ali podjednako tako i svih onih koji u njoj žive, a koji nisu Srbi. Srbija je i država Bošnjaka.

Sulejman Ugljanin ovakvim izjavama hoće da stvori atmosferu koju je svojevremeno stvarao početkom 90-ih godina, kada je organizovao referendum o tzv. autonomiji Sandžaka i kada je hteo da proglasi republiku Sandžak. To je politika koja je veoma opasna.

Na kraju krajeva, takve izjave su nepoštene i duboko ne odgovaraju činjenicama. Ako je iko uradio nešto dobro za popravljanje odnosa između Srba i Bošnjaka, za prevazilaženje trauma između Srba i Bošnjaka, kako Bošnjaka koji žive u Srbiji, tako i Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine, onda je to upravo Aleksandar Vučić. Nije mu bilo lako 2015. godine da ode u Srebrenicu. I mi do dan-danas nismo dobili odgovore na pitanje ko je hteo u Srebrenici da ubije predsednika Vlade, Aleksandra Vučića?

Aleksandar Vučić, iako mu je život visio o koncu, kao što ste videli, nije pognuo glavu pred onima koji su hteli da ga ubiju. Mi ni danas nećemo da pognemo glavu pred Sulejmanom Ugljaninom. Nemamo mi ništa protiv Bošnjaka, Bošnjaci su naši prijatelji, naše komšije, naši građani i brinućemo o njima kao što brinemo i o svim drugim građanima Srbije u svakom drugom delu Republike Srbije. Ali, nećemo dozvoliti da se Srbija proglašava fašističkom državom. Ona to nikad nije bila, a pogotovo nije danas. I to bi Suljo Ugljanin trebalo da zna. Ako misli da će ovakvim izjavama da natera Aleksandra Vučića da ga uzme u Vladu Srbije – neće.

I ponoviću samo ono što je rekao naš predsednik pre nekoliko meseci, reagujući na sličnu izjavu Ugljaninovu – Suljo, nema fotelje za tebe u Beogradu. Nema fotelje za one koji rođenu državu, državu u kojoj su učestvovali na izborima, nazivaju fašističkom državom.

Dakle, Srbija nije fašistička država, Srbija je demokratska država a neka služi na čast svakome onome ko se krijući iza bošnjačkog ili bilo čijeg drugog manjinskog identiteta usuđuju da državu u kojoj učestvuju na izborima, u kojoj žive, u kojoj žive oni, njihova deca, njihovi unuci, nazivaju fašističkom državom.
Neće niko dok je Srbije kao pravne i demokratske države da zakolje Vojislava Šešelja.

(Vjerica Radeta: Ne plaši se on, samo kažem šta su govorili.)

Razumem šta ste hteli da kažete. To što viču „Vučiću, pederu“, pa to viču i po stadionima ovde u Beogradu, nije to ništa novo.

Ali, hoću da kažem nešto drugo. Cilj i motivacija mog izlaganja nije da pretim bilo kome ili da omalovažavam pripadnika bilo koje nacionalne manjine. Ono što bi i Srbi i Bošnjaci trebalo dobro da razumeju, to je da Raško-polimskoj oblasti, kako je mi nazivamo, ili Sandžaku, kako je Bošnjaci nazivaju, ne trebaju ovakve izjave kao što je izjava Sulejmana Ugljanina. Trebaju investicije, trebaju nova radna mesta, trebaju bolje škole, trebaju bolje bolnice, treba više pameti, više razumevanja, više sloge. Politika SNS je sloga, trajna sloga između Srba i Muslimana, ili Bošnjaka, kako se oni danas nazivaju.

Samo želim da podsetim da Bošnjačko nacionalno veće nema ingerencije da menja granice države Srbije, nema ingerencije da vodi spoljnu politiku Republike Srbije, neće Suljo Ugljanin da otcepi Sandžak, niti bilo koji drugi deo Republike Srbije. Bošnjačko nacionalno veće će morati da deluje u skladu sa pozitivnim propisima Republike Srbije, a to pre svega znači da se bavi onim nadležnostima koje su zakonom stavljene u kompetencije svakog nacionalnog veća, pa i bošnjačkog, znači, obrazovanje, informisanje, kultura, negovanje običaja, jezika, pisma, dakle, time će da se bavi bošnjačko i svako drugo nacionalno veće koje postoji u Srbiji.
Ja sam već rekao, što bih se ja čudio izjavama Sulejmana Ugljanina, kada ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije čujem maltene iste reči na račun srpskog naroda koji živi na KiM, da ga predstavljaju kriminalci, ološ, lopovi i kakvim sve drugim epitetima, ti ljudi nisu nazivani.

Vi kažete da mi ćutimo. Evo kao što vidite, ne ćutimo. Upravo je SNS u Narodnoj skupštini otvorila pitanje izjave Sulejmana Ugljanina. Neka Sulja radi svoj posao, mi ćemo svoj. Mi ćemo i dalje da pružamo ruku našim prijateljima Bošnjacima, i Srbima i Bošnjacima u Novom Pazaru i u Tutinu, Sjenici, svakom drugom delu teritorije Republike Srbije potrebno je ono što je potrebno i meni i vama, ono što je potrebno i vašoj i mojoj deci. Potrebni su dobri putevi, dobre škole, dobre bolnice, mogućnost da ostanu u svojoj zemlji, da rade, da mogu ovde da zasnuju svoje porodice. Potreban im je mir, potrebna im je stabilnost, potrebno je razumevanje jednih drugih.

Nemojte da imate nikakav strah, neće niko da otcepi bilo koji deo teritorije Republike Srbije, jer nikome se neće desiti ništa loše, zbog toga što je Sulja Ugljanin uspeo da dobije najveći broj mesta u Bošnjačkom nacionalnom veću, neka mu je na zdravlje, ali država Srbija će ostati celovita, a Vlada Srbije i predsednik Republike i mi koji ih podržavamo ovde u Narodnoj skupštini, nastavićemo da radimo svoj posao, da dovlačimo i dalje investitore i iz zemlje i iz inostranstva u taj deo Republike Srbije, da otvaramo nova radna mesta, da gradimo još bolje puteve, da gradimo još bolje škole, da otvaramo nova obdaništa, da radimo na tome, da nas ima više u toj oblasti, i Srba i Bošnjaka i svih drugih.
Dame i gospodo narodni poslanici, vi ste gospođo Mihajlović ovde bili izloženi već nekoliko dana napadima kako ste navodno izdajnik po pitanju KiM, a ja želim zbog građana Srbije da kažem koliko je urađeno na KiM kada je u pitanju vaše ministarstvo.

Dakle, izgrađena su 143 individualna stambena objekta i izgrađeno je 343 objekta za kolektivno stanovanje, ukupno 882 izgrađena stambena objekta. Trenutno se izvode radi na kompleksu „Rajska banja“ u Banjskom, opština Zvečan, čija je ukupna vrednost 478 miliona dinara.

Takođe, Vlada Republike Srbije je u periodu od 2014. do 2018. godine odobrila 1408 zahteva za isporuku pomoći u građevinskom materijalu za Srbe koji su ostali da žive na KiM. Ono što je važno takođe da se istakne, a što je direktna vaša nadležnost, to je da su veoma intenzivni programi koji se odnose na izgradnju, rekonstrukciju, rehabilitaciju i sanaciju puteva, ulica, zatim železničke infrastrukture i putnih objekata na KiM. Oni su podržani, svi ovi projekti od strane vašeg ministarstva u ukupnom iznosu od preko 615 miliona dinara.

Takođe, važno je da se naglasi da je trenutno u fazi izgradnja naselja „Sunčana dolina“ u opštini Zvečan, gde će krov nad glavom da nađe oko 1500 građana i to je oko 300 porodica, a ukupna vrednost radova je skoro 562 miliona dinara.

Ovo govorim zbog toga da se iz ovih pomalo suvoparnih podataka vrlo jasno vidi da su za Vladu Republike Srbije i za predsednika Republike Srbije, na kraju krajeva i za SNS, KiM sastavni deo Republike Srbije.
Dakle, zaista je degutantno da ja, ne znam šta bih vam rekao, ovo je takva gomila budalaština, laži i neistina da ja zaista nemam reči. Treba da me je sramota što radim. To je rekao Balša Božović. Kaže – kako te nije sramota što ti kao doktor pravnih nauka radiš? Radim, ne primam platu u Narodnoj skupštini za razliku od tebe koji ništa u životu nisi radio, jer ti je sve tata obezbedio.
Poslanik sam u Narodnoj skupštini od 2007. godine i nikada nisam bio na plati u Narodnoj skupštini. Ja mogu da živim i bez politike, mogu da živim bez toga da sam narodni poslanik, a ti bez svog tate ne možeš da živiš. U tome je velika razlika između tebe i mene.
Ja sam svoj fakultet završio na isti način na koji ga je završio i moj uvaženi kolega Orlić, učeći, a nije mi ga završavao tata, nije mi ga završavala Vesna Rakić Vodinelić, pa se nisam malo upisivao na privatni, pa malo na državni itd.
Na kraju krajeva, ja sam ovde doneo indeks predsednika moje stranke i pročitao ocene koje je predsednik moje stranke dobio kao student na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Ne znam sada ko je predsednik vaše stranke. Ne znam uopšte čemu vi pripadate, kako se to zove, ali molim vas donesite indeks predsednika vaše stranke ili indeks vašeg šefa u Skupštini Boška Obradovića ili indeks Dragana Đilasa ili vaš indeks, pa ćemo da vidimo ko je bio bolji student i ko je na koji način došao do posla. To da kažete nekome u Skupštini da treba da ga je sramota zato što radi, mislim da vi zaista imate jedan ozbiljan problem. Ja jesam doktor, ali za tu vrstu problema nisam.
Dame i gospodo narodni poslanici, nastaviću tamo gde sam stao. Vlada Republike Srbije je izuzetno posvećena razvoju svih delova teritorije Republike Srbije, uključujući naravno i KiM.

Govorio sam o tome koliko je urađeno kada je u pitanju saobraćajna, putna i železnička infrastruktura na KiM. Želim da kažem da je Vlada Republike Srbije renovirala Dom kulture Gračanica, Dom kulture Gnjilane, Dom kulture Stari Kolašin i Dom kulture Donja Gušterica.

Takođe, kada su u pitanju crkve i manastiri na KiM, finansirano je 170 projekata vezanih za rad i opstanak 43 manastira i crkava na KiM. Posebno su značajni radovi na Bogosloviji svetog Kirila i Metodija u Prizrenu, manastiru Gračanica, Visoki Dečani i sveti Arhangeli u Prizrenu, kao i u manastiru Banjska. Ukupna vrednost radova je blizu 200 miliona dinara.

Takođe, velika su ulaganja države Srbije i kada je u pitanju zdravstvo na KiM i zdravstvena zaštita srpskog naroda koji je tamo ostao na svojim vekovnim ognjištima. Zahvaljujući ulaganjima Vlade Republike Srbije Zdravstveni centar u Kosovskoj Mitrovici je pretvoren u Kliničko-bolnički centar. Renovirana su odeljenja onkologije, pulmologije, grudno odeljenje, počeo je sa radom skener, nabavljena su dva najsavremenija sanitetska vozila i najsavremenija medicinska oprema. Za ove namene izdvojeno je skoro 30 miliona dinara.

Takođe, otvoreni su neke potpuno nove zdravstvene ustanove na KiM. Tu mislim na ambulantu u selu Pasijane. Zatim, izgrađen je novi zdravstveni objekat Doma zdravlja Peć. Nabavljena je nedostajuća medicinska oprema i aparati za dom zdravlja i za ambulante u sastavu Doma zdravlja u Peći.

Ovo je još jedan dokaz, uz ono što je rekla i uvažena gospođa ministarka, da je država Srbija i te kako prisutna na KiM, između ostalog, kao što i vidite, veoma značajnim ulaganjem u infrastrukturu, u kulturu, duhovnost i zdravstvenu zaštitu Srba i drugih nealbanaca, ali i Albanaca koji žive na KiM, jer i oni su građani Republike Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo Mihajlović, vaše Ministarstvo je dalo značajan doprinos ekonomskom razvoju Republike Srbije po više osnova. Pre svega, broj izdatih građevinskih dozvola od uvođenja elektronskog sistema se uvećao za skoro 142%. Republika Srbija je 2014. godine bile 182. država na svetu po broju izdatih građevinskih dozvola, a u 2018. godini smo postali država koja je po „Duing biznis listi“ Svetske banke 10. država na svetu po broju izdatih građevinskih dozvola. Mislim da to samo po sebi govori koliko vam je pošlo za rukom, naravno, zajedno sa vašim kolegama iz Vlade i u saradnji sa predsednikom Republike Aleksandrom Vučićem da oživite građevinsku industriju u Srbiji, da uposlite našu građevinsku operativu i da na taj način doprinesete jednom sveukupnom ekonomskom razvoju Republike Srbije.

Vaše Ministarstvo je, naravno, imalo važnu ulogu i u privlačenju investicija, a želim posebno da naglasim da su u poslednje četiri godine zabeležene investicije u pojedinim opštinama u kojima niko od državnih funkcionera nije bio još od Titovog vremena, poput Krupnja, poput Vladičinog Hana, Lebana, Žitorađe. To su sada sve opštine u kojima su otvorene nove fabrike, novi pogoni, nove kompanije u kojima ljudi rade i u kojima mogu da od svojih plata izdržavaju sebe i članove svojih porodica.

Ono što je, takođe, važno da se naglasi, a ne bi bilo moguće bez reformi koje je sprovelo vaše Ministarstvo, jeste i činjenica je Srbija u poslednje četiri godine uspela da privuče najviše direktnih stranih investicija od svih država u regionu i po tome smo apsolutno lider u regionu zapadnog Balkana. U poslednje četiri godine u Srbiji je otvoreno blizu stotinu novih fabrika. Treći smo u Evropi po rastru BDP, a treću godinu za redom beležimo suficit u budžetu. To su izvanredni rezultati. To govori da je Srbija na dobrom putu i da Vlada Republike Srbije, da vaše Ministarstvo, da predsednik Republike Srbije vode mudru i odgovornu politiku koja vodi računa apsolutno o svakom delu teritorije Republike Srbije.

Kasnije ću u svojim izlaganjima da istaknem koliko je investicija otišlo na KiM kao sastavni deo Republike Srbije. Mislim da ćemo na taj način, na najefektniji mogući način da demantujemo one koji pokušavaju vama lično i Vladi Republike Srbije da spočitavaju da ste uradili nešto što je na štetu države Srbije kada je u pitanju KiM.

Ono što želim na kraju ovog današnjeg izlaganja da kažem jeste da ćete imati podršku za sve zakone koje ste predložili. Mislim da su ti zakoni još jedan korak napred u reformi oblasti urbanizma, građevinarstva i prostornog planiranja.

Što se tiče ovih malicioznih komentara na račun Aleksandra Vučića, mi smo o tome juče pričali. Aleksandar Vučić se sa najvećim poštovanjem odnosi prema ženama. Rekao je i zamolio je turskog investitora u Kraljevu i zahvalio mu se što će u Kraljevu biti zaposleno 2.500 hiljade građana Kraljeva i okoline. Dakle, 2.500 građana.

To uopšte nije mala brojka ako imamo u vidu činjenicu da je Kraljevo ekonomski potpuno devastiran grad u periodu od 2008. do 2012. godine, a i pre toga je bio. Zahvalio se turskom investitoru što će da zaposli ne samo mlade žene od 20, 25 godine, nego i one žene koje, prema svim statistikama je to pokazano, teže nalaze posao.

Dakle, Aleksandar Vučić nije se, kako je rekla jedna koleginica, polumangupski i šeretski obratio predsedniku upravnog odbora turske kompanije, nego je istakao ono što cela Srbija zna, samo oni to neće da priznaju, a to je da je veoma teško danas u Srbiji za ženu naći posao ako ima između 40 i 50 godina. Zašto? Pa, zato što svi traže relativno mladu radnu snagu. Teško je zaposliti i muškarce od 50, 55 godina. Isto tako, teško je zaposliti i ženu. Ovaj turski investitor je preuzeo obavezu da zaposli, i sam je izjavio da će da zaposli i žene koje su u starosti između 40 i 50 godina. I Aleksandar Vučić mu se samo na tome zahvalio.

Posle toga, u nedostatku drugih argumenata, šta je usledilo? Ja sam to čitao juče po društvenim mrežama. Salva najgorih mogućih uvreda na račun Aleksandra Vučića, SNS i svih nas koji ga podržavamo. Te je bitanga, te je čovek koji mrzi žene, te je sišao sa navijačke šipke, te je pušten iz kaveza. Pitaj Boga šta sve nisu napisali za čoveka koji je omogućio da u Kraljevo dođe jedna investicija u vrednosti od 35 miliona evra i da se u Kraljevu zaposli 2.500 ljudi. I to samo pokazuje šta oni umeju da rade. Umeju da mrze, umeju da vređaju i ono što su pokazali, to je da u vreme svoje vlasti umeju da se bogate, a da građane Srbije ostavljaju bez radnih mesta.

Vi ste, gospođo Mihajlović, zajedno sa Vladom Republike Srbije i Aleksandrom Vučićem pokazali da Srbija može da se vodi na jedan potpuno drugačiji način, da može da se vodi računa o svim delovima Republike Srbije, uključujući i KiM, a da posebno treba ulagati u one opštine koje su krajnje nerazvijene, kao što su one koje sam maločas nabrojao, u kojima niko od državnih rukovodilaca decenijama nije bio.
Dame i gospodo narodni poslanici, meni je već juče bilo potpuno jasno da Balša Božović zaista ne zna šta priča, a danas je pokazao da se apsolutno ne razume ni u srpsku istoriju.

Verovatno je pokušao da bude duhovit, ovim aluzijama na SRS, ali gospodine Božoviću, pored toga što ste bogat čovek i što imate bogatog oca, bilo bi dobro da malo ponekad pročitate neku knjigu. Pa, železnice u Srbiji su najviše građene u drugoj polovini 19. veka, u vreme najpre kneza, a onda kralja Milana Obrenovića, od 1882. godine. Tada su Naprednu stranku predstavljali, najumniji ljudi onoga doba, poput Stojana Novakovića, poput Čedomilja Mijatovića, poput Milutina Garašanina. Oni su bili veliki ljudi iz srpske istorije koji su u ondašnju Srbiju donosili ideje modernizma, progresa, napretka u svim oblastima društvenog života, pa i kada je u pitanju železnički saobraćaj.

Ne znam šta vam znači ova aluzija na SRS i na nit sa SRS, pa Nikola Pašić je bio inženjer, šta ste vi? Gde ste vi završili fakultet? U kafiću? Onda posprdno tako dođete u Narodnu skupštinu, mislite da ste mnogo pametni i kažete – evo ovi koji su nit SRS, oni su isekli neku lokomotivu. Koju lokomotivu smo mi isekli? Koju lokomotivu je isekao bilo ko?

(Balša Božović: Iz 1846. godine, najvrednija u muzeju.)

Na kraju krajeva, pa nemojte da budete nervozni gospodine Božoviću, jer vi železnicom putujete na Maldive, kada se tako razumete u železnicu? Da li postoji neka brza pruga do Maldiva? Pošto vidim da se u sve razumete, koja god tema da dođe na dnevni red, Balša Božović se u sve razume, završio Pravni fakultet, u kafiću „Bona fides“ i ima bogatog tatu i ima bogatog šefa koalicije, Dragana Đilasa, pa misli da mu je sve dopušteno. Ni jednu knjigu u životu nije pročitao. Nema pojma o srpskoj istoriji, ne zna šta se dešavalo krajem 19. i početkom 20. veka. Vređa najumnije ljude u ovoj državi, u istoriji srpskog naroda, bez obzira kojoj su partiji pripadali. Bilo je pametnih ljudi i kod liberala, i kod radikala i kod naprednjaka. Nema pameti jedino kod vas.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja nisam uvredio Balšu Božovića, ja sam samo rekao da je bogatiji od mene. To nije uvreda, to je činjenica.
Vi ste bogatiji…
(Balša Božović: Hoćeš da se menjamo ti i ja? Hajde.)
Ne smeta meni, gospodine Arsiću, što Balša Božović dobacuje. Mene samo čudi da čovek ima neodoljivu potrebu da pokaže koliko mu je neznanje.
Govori o 19. veku. U vreme vladavine ondašnje napredne stranke, čije tradicije baštinimo i mi danas, osnovano je Narodno pozorište u Beogradu, osnovan je Narodni muzej, osnovana je Srpska kraljevska akademija nauka i umetnosti. Opet posprdno govorite o političarima iz tog doba. Ja vam ponovo ponavljam – Nikola Pašić, osnivač Narodne radikalne stranke, bio je inženjer. Kažete – vodio je borbu protiv železnica. Pa, jel vi znate da je on učestvovao u izgradnji pruge Budimpešta-Beč kao inženjer? Jel vam poznata ta činjenica? Znači, čovek je kao inženjer učestvovao u izgradnji pruge Budimpešta-Beč i posle toga, ja mislim 1873. godine, ako me pamćenje ne vara, je došao u Srbiju i tek tada je počeo da se bavi politikom. Ali, niko se nije borio protiv železnica, ni ondašnji radikali, ni ondašnji naprednjaci. Imali su međusobne sukobe, kao što ih imamo i mi danas, ali su i jedni i drugi vukli Srbiju napred.
Ja ne znam kako možete da dođete u Narodnu skupštinu i da kažete da je tadašnja vlast u 19. veku radila nešto loše za Srbiju? Pa, Srbija je priznata kao država na Berlinskom kongresu 1878. godine. Jel znate šta je izjavio tadašnji rumunski kralj, Karol Drugi, 1881. godine, u vreme kada je srpski knez bio Milan Obrenović? Izjavio je: „Ja bih hteo da od Rumunije napravim Srbiju“. Dakle, Srbija je bila cenjena zemlja u Evropi.
Mi smo uspeli u drugoj polovini 19. veka i početkom 20. veka da od jedne nerazvijene zemlje, koja je bila pod turskom okupacijom, od jedne ruralne zemlje, napravimo zemlju u kojoj postoji industrija, u kojoj postoji železnica, koja je uspela na kraju krajeva, početkom 20. veka, kao takva da oslobodi sve južnoslovenske narode.
(Predsedavajući: Privodite kraju, kolega Martinoviću.)
Ja bih mogao da vam nabrajam do sutra velikane srpske istorije, i iz Liberalne stranke ondašnje i iz Napredne stranke, i iz Radikalne stranke. Svako od njih je ugradio po jedan kamen u taj veliki mozaik srpske istorije, ali vi o tome ne znate ništa.