Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Todorović

Govori

Pogledajte stenogram. Rekao sam da se javljam za repliku.
Zašto to ne rekoste na početku, gospođo Dejanović?
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu člana 114. stav 4, da ne bih gubio vreme. Već smo ukazali da je ova sednica neregularna i da je prilikom izglasavanja dnevnog reda uvrštena tačka dnevnog reda koje nema u predlogu dnevnog reda, niti smo dobili materijal.
Vi ste olako prešli preko toga. Zatražili smo stenogram, stenogram koji znate kako se vodi, na svakih 10 minuta, znači, od 15,45 do 15,55 časova, predsedavajuća u to vreme, gospođa Slavica Đukić-Dejanović je navela Predlog zakona o socijalnom osiguranju, a vi znate da takav predlog zakona nismo dobili u dnevnom redu, da je Predlog zakona o socijalnom stanovanju i očito da su ovo neregularnost.
Da je odmah u toku, dok je gospođa predsedavajuća pre glasanja rekla da je napravila lapsus, da je sekretar koji tu sedi zbog toga, ne da se slika, nego njegovo je sve vreme da prati, da vodi računa, da predsedavajući vodi sednicu u skladu sa papirima koje je dobio i to je nešto najnormalnije. Ne razumem za šta će vam onda sekretar?
Razumem da je Slavica bila indisponirana, da je možda napravila grešku, ali to je sada njena lična stvar. Narodna skupština Republike Srbije mora da funkcioniše po određenim pravilima. Ovde piše šta je predložila gospođa Slavica Đukić-Dejanović i šta je izglasano.
Molim vas, recite mi kako ćete….
(Isključen mikrofon.)
Dame i gospodo narodni poslanici, hoću da ukažem na neregularnost načina kako je počela Deseta sednica. Možda je dobro što ste tu vi, gospođo Čomić, pošto poznajete Poslovnik i verujem da ćete ga tumačiti onako kako piše.
Kada je prekinuta sednica, tražio sam reč po Poslovniku. Nažalost, nisam je dobio i sumnjam da postoji mogućnost manipulacije, da se u određenom momentu prilikom prijavljivanja, odbija da se da reč poslaniku koji je traži, baš zbog toga, što je sednica prekinuta na neregularan način.
Gospođo Čomić, pročitaću zbog vas, a i zbog poslanika, a i zbog gledalaca, da vam kažem kako je moguće prekinuti sednicu.
Član 98. Poslovnika kaže: "Predsednik Narodne skupštine prekida rad Narodne skupštine kada utvrdi nedostatak kvoruma na sednici Narodne skupštine, dok se kvorum ne obezbedi". To se dešavalo u više navrata, ali ste uspevali da dođete do kvoruma.
Drugi stav glasi: "Predsednik Narodne skupštine može odrediti pauzu u radu sednice Narodne skupštine da bi se izvršile potrebne konsultacije ili pribavilo mišljenje". Ni to nije bio razlog prekida Devete sednice.
Treći stav: "Predsednik Narodne skupštine prekida rad Narodne skupštine i u drugim slučajevima, ako to Narodna skupština zaključi". Ni to nije bilo slučaj, jer Skupština nije donela nikakav zaključak.
Četvrti stav: "Predsednik Narodne skupštine obavestiće narodne poslanike o nastavku sednice".
Gospođo Čomić, pitam vas, da objasnite, i građanima i poslanicima, kako je prekinuta Deveta sednica, na osnovu kog člana?
Reklamiram povredu člana 104.
Gospođo Čomić, apelujem na vas da ne ponižavate ni Skupštinu ni poslanike. Ja sam vas kao predsedavajućeg vrlo konkretno pitao po kom članu, na osnovu kog člana je prekinuta Deveta. sednica? Da li je bilo povrede Poslovnika ili ne, mi ćemo zaključiti ako nam vi kažete na osnovu kog člana Poslovnika je prekinuta Deveta sednica. To je jedno pitanje koje sam vam postavio i molim vas najuljudnije da odgovorite na to pitanje.
Drugo pitanje koje sam vam postavio tiče se mogućnosti manipulacije, da se nekim poslanicima u određenom momentu ili svakom poslaniku u određenom momentu ne da mogućnost da govori, jer jednostavno kad ubacite regularnu karticu, pritisnete ovu dugmad u jednu, drugu ili treću poslaničku jedinicu, ta kartica se ne prihvata. To su očigledne manipulacije. To se graniči sa nečim što se nikada u ovoj skupštini nije dešavalo, jer smo ranije bar imali pravo da tražimo reč, pa da nam odbijate, ali se to vidi, ostaje evidentirano. Sada ni takvih mogućnosti više nema. Jednostavno, vi nas izbacujete iz ovog elektronskog sistema i na najjednostavniji način tako pokušavate da prikrijete te prljave stvari koje radite.
Mislim da nije u interesu Skupštine Srbije, jeste možda u interesu trenutne većine, ali ovakav teror do sada nije postojao. Vi onemogućavate poslanicima u momentu kada kršite Poslovnik da ukažu na to.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedniče, moram ponovo da postavim pitanje kada ću dobiti odgovore na već postavljena pitanja. Sada se već stvarno brinem da li ovo telo uopšte treba da postoji u Srbiji. Vi ste nekoliko puta obećali da ćete učiniti sve. Pretpostavljam da je i vama kao predsedniku Skupštine stalo da dostojanstvo ove skupštine ne bude urušeno na ovakav način kako se urušava.

Pre svega, postavljam pitanje – kada ću dobiti odgovor vezan za Zakon o imovini SK Jugoslavije, koji je donet 2001. godine, i za korišćenje imovine kojom je raspolagao SK i popis te imovine? Radi se o oko 300 objekata koji su bili u vlasništvu Saveza komunista Jugoslavije. S obzirom na sve ono što nam se dešavalo u proteklih devet godina, izražavam ozbiljnu bojazan da je ta imovina predmet ogromnog kriminala. To je nešto što bi napokon trebalo da se razreši.

Stvarno vam postavljam pitanje kada ću dobiti odgovor na to postavljeno pitanje. Da li ste vi u mogućnosti ili ne? Ako niste, recite to, da znamo, da više utorkom i četvrtkom ne trošimo nepotrebno vreme, da ne zamajavamo ni vas, ni poslanike, ni građane Srbije, jednostavno, da shvate u kakvoj državi žive.

A da bi im bilo lakše da shvate u kakvoj državi žive, evo, postaviću još jedno pitanje, vezano za predstojeću reformu u okviru pravosuđa. Pre nekoliko dana podigla se velika bura u Advokatskoj komori Srbije, jer je trebalo da upravni odbor predlaže kandidata a da skupština samo aminuje. Na neki način, kao i ovde, kao uopšte u celom društvu, stvari se svode samo na puku formalnost da bi se ostvarili nečiji ciljevi. Jer, ta reforma sudstva koju ste vi predvideli, pomoću koje bi trebalo da dobijemo stvarno kvalitetne studije, biće samo još jedan put ka formiranju partijske države, da se vratimo na vreme od 1945. do 1990. godine.

Vi ste, Vlada je pripremila, odnosno oformila komisiju gde će biti Snežana Malović, Nata Mesarović, čuveni sudija koja je prilikom izricanja presude rekla: „Dobili smo presudu“, sećate se toga, Boško Ristić, poslanik Skupštine Republike Srbije, advokat. Ovo je potpuno tačno. Sad postavljam jednostavno pitanje – u sporovima koje vodi Boško Ristić i njegova kancelarija, kakav će biti odnos sudija prema njemu? Gospođo ministre, vi bi trebalo takođe da odgovorite na ovo pitanje. Da li je ovo sukob interesa ili nije sukob interesa? Imate li vi malo obraza? Boško Ristić da bude u komisiji određivanje podobnosti sudija i kriterijuma!

Kaže, pohvalila vas je Venecijanska komisija. Koji će kriterijumi biti u pitanju kada budete predlagali neke sudije? Hoće li to biti broj rešenih predmeta? Neće.

Nego, kaže – dostojnost vršenja sudske funkcije. To smo imali i ranije, to se zvalo moralno-politička podobnost. To je problem sa kojim se mi suočavamo i vi morate da ga rešite, jer ćemo dobiti potpuno partijsku državu.

To nije čudo, jer ako predsednika Borisa Tadića i sve funkcije koje on ima uporedite sa Josipom Brozom, ispašće Josip Broz malo dete.

Kada je u pitanju Boris Tadić, pazite: predsednik Demokratske stranke, predsednik Republike, predsednik Saveta za nacionalnu bezbednost, član Saveta za infrastrukturu Republike Srbije. Ima li još neka funkcija za Borisa Tadića? Još samo da mu zaštitite lik i delo, da izađe zakon za Borisa Tadića i imamo ponovo jednopartijsku državu.

To što vam postavljam pitanja i ne dobijam odgovore govori u prilog tome da smo mi već debelo zagazili u jednopartijsku državu.
Dame i gospodo narodni poslanici, pre svega postavljam pitanje, kao i svakog utorka i četvrtka, kada ću dobiti odgovore na prethodno postavljena pitanja? Ima nekoliko meseci otkako sam postavio pitanje vezano za Zakon o imovini Saveza komunista Jugoslavije. Po tom zakonu, sve parlamentarne stranke su imale pravo 50% korišćenja. Taj zakon apsolutno čini ništavnom prodaju palate „Ušće“. Ali, evo, do dana današnjeg ne dobijam odgovor.

Takođe, tražio sam da nam se dostavi informacija koliko je objekata bilo u vlasništvu Saveza.

Gospođo Čomić, pošto sam gospođi Slavici postavio, evo, i vama bih postavio, ionako imate čuveni nadimak „Pukovnik“, pa ako ovo rešite, možda ćete avanzovati do generala ili recimo... Ne znam kako se sada računaju činovi kod Šutanovca, verovatno su prešli na neke druge. Ali, stvarno postavljam pitanje kada ćemo dobiti odgovor, jer pretpostavka je da ima oko 300 objekata koji su bili u vlasništvu Saveza komunista Jugoslavije.

Ima još pitanja koja sam postavio, ali ovo mi je jako važno i molim vas da vi, sa vašim autoritetom, urgirate da se dobije odgovor na ovo pitanje, koje nije mnogo teško; podaci postoje i mislim da bi to bilo izuzetno značajno.

Druga stvar na koju bih se osvrnuo, a koja je izuzetno aktuelna ovih dana, to je situacija sa našim seljakom, vezano za otkupnu cenu žita. Po ko zna koji put, odnosno, to je već uobičajeno svake godine kada se približi ili počne žetva, naš seljak se jednostavno nalazi u situaciji da postavlja pitanje da li će iduće godine da se ponovo bavi ovim poslom, da li će raditi, jer ako mu ne ubije grad ili ako ne doživi neke druge probleme, sačekaju ga skladištari i tajkuni i, praktično, njegov trud pojedu, pozobaju za kratko vreme, a Vlada ćuti i ne reaguje.

Za vašu informaciju, trenutno se, mada nije sigurno, kalkuliše sa cenom od 10,00 dinara po kilogramu. Od Zadružnog saveza Vojvodine sam dobio njihovu kalkulaciju za cenu žita. Ovde otprilike, da vam ne navodim sve ove elemente, kaže: procenjeni prinos 3.800 kilograma, umanjenje za zaduženje 2.155 kilograma, količina za prodaju 1.645. Ako to pomnožite sa 10 dinara dobijate 16.450 dinara, a troškovi proizvodnje su 29.026 dinara.

Znači, seljak je po svakom hektaru na gubitku 12.576 dinara. Ovu cenu diktiraju skladištari i tajkuni, koji otkupljuju i koji će zaraditi na grbači seljaka.

Proračun Zadružnog saveza Vojvodine je da bi cena trebalo da bude 17,65 dinara, plus 10% akumulacije, znači, 19,41 dinar. Evo, da vam kažem da je cena u Mađarskoj na berzi 130 evra, što je 12,22 dinara. U Francuskoj 140 evra, oko 13,00 dinara. Pogledajte koja je to razlika između Srbije, ove jadne uništene države i našeg seljaka, i Mađarske i Francuske.

Moram da vam kažem da je pretpostavka da ćemo zbog jednostrane primene SSP-a u ovoj godini imati štetu od 270.000.000 evra. Pogledajte kakvi su ovi ljudi koji vode ovu državu – oni sa 270.000.000 evra pomažu seljake u Evropi, a našeg seljaka su prepustili na milost i nemilost tajkunima i uništavaju ga na svaki mogući način.

Postavljam pitanje, dokle ćete raditi ovakve stvari? Kada ćete povesti računa o interesima ove države, o interesima građana Srbije, posebno o interesima seljaka, koga ćete uništiti, koji neće imati šanse da se oporavi? Kada će Vlada i Ministarstvo poljoprivrede napokon izaći sa cenom koja će onemogućiti skladištarima i tajkunima da pljačkaju našeg seljaka? Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 27, koji reguliše nadležnosti i obaveze predsednika ili predsedavajućeg u toku sednice. Gospođo Čomić, vi ste delimično već odgovorili na ono što sam ja rekao, ali nesporno je onda da je prethodni poslanik prekršio Poslovnik. Jer, ako je on ukazivao da je prekršen Poslovnik, onda je po ovom poslovniku, kao što to i radite, u skladu sa Poslovnikom, trebalo da izreknete opomenu. Vi imate pravo da na osnovu svog slobodnog uverenja procenjujete. Često se bunimo protiv toga i smatramo da ste malo prekoračili. Ovaj put, tako ste procenili. U to nećemo da ulazimo. Ali, očito je da ova primedba od strane prethodnog poslanika dovodi sada njega u nezgodan položaj. Pretpostavljam da je trebalo da završi do kraja, pa da traži da se Skupština u danu za glasanje izjasni o tome da li ste prekršili Poslovnik ili ne.
Što se tiče Demokratske stranke i njenog ugleda, mislim da je to najbolje opisao vaš istaknuti član Goran Knežević. On je to vrlo podrobno opisao. Rekao je sve što je imao. Mislim da je na to Stanko Subotić Cane takođe dodao svoje argumente, koji dovoljno govore što se tiče Demokratske stranke. Takođe, argumenti vezani za privatizaciju i one koji su učestvovali u privatizaciji, u raznoraznim tenderima, od Kolesara, pa redom...
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, ovaj amandman je odlično obrazložila u prethodnom izlaganju Vjerica Radeta, pa nemam razloga da se bavim konkretno njime. Nisam imao prilike da repliciram pa ću iskoristiti priliku, vezano za ovaj amandman, da vam kažem neke stvari kada je u pitanju ovaj zakon.
Pre svega, vi ste, gospodine ministre, potvrdili da ovaj zakon nije dobar, jer ste došli sa sumnjom da su ove kaznene odredbe bile velike, a kada ste čuli sve primedbe poslanika došli ste u situaciju da smatrate da su male. To govori, gospodine ministre, da se vi niste ozbiljno posvetili ovom problemu. Štete koje mogu da nastanu su takve da se kod vas rađa ideja da je trebalo da kazne budu mnogo veće.
Ali, da vam kažem, gospodine ministre, prema tome kako je uređena ova oblast u bilo kojoj državi može da se meri stepen samostalnosti u nekoj državi. Ako to uzmete, onda smo mi, praktično, država pod okupacijom, još uvek ne vojnom, ali smo pod okupacijom – finansijskom, medijskom i pod okupacijom nevladinog sektora. Ako uzmete, recimo, primer Amerike, tamo apsolutno nemate mogućnosti da osnujete ni jednu jedinu organizaciju, s jednim jedinim dolarom finansiranim iz inostranstva. U Rusiji takođe. I, ako bi trebalo da vam Amerika bude primer demokratije i slobode, trebalo je da se time rukovodite.
Zbog čega mi vama ne verujemo? Zato što ove nevladine organizacije, jedan mali broj, ali taj mali broj je naneo nemerljivu štetu našoj državi...
Da ste stvarno, iskreno hteli da ovu oblast uredite na pravi način, onda pitanje kazni apsolutno ne bi bilo problem. Samo je trebalo da prihvatite taj amandman…
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedniče, pre svega bih tražio odgovor kada ću dobiti odgovor na ranije postavljeno pitanje. Postavlja se pitanje čemu uopšte postavljati ovde pitanja, jer ako nema odgovora dolazimo u situaciju da ispadamo smešni, ali ne zbog poslanika, nego zbog Skupštine, zbog institucije, posebno, gospođo predsedniče, zato što ste i vi lično obećali da ćete se potruditi da se dobiju odgovori na neka pitanja.

Ponovo ću da vas podsetim da nisam dobio odgovor na pitanje šta je sa Zakonom o imovini Saveza komunista Jugoslavije iz 2001. godine, na osnovu koga su parlamentarne stranke imale pravo 50% korišćenja imovine bivšeg Saveza komunista?

Da vas obavestim, gospođo Dejanović, da je palata „Ušće“ prodata tada za deset miliona maraka. Pri tom, učinjeno je niz krivičnih dela prilikom dodele 5,5 hektara državnog zemljišta. Milionska šteta je napravljena. Taj ugovor je pravno ništavan, ako se primeni Zakon iz 2001. godine, a vi uporno izbegavate da mi odgovorite, odnosno oni koji su nadležni da mi odgovore, šta je sa primenom Zakona iz 2001. godine.

Takođe, postavio sam vam pitanje vezano za bivše Ministarstvo trgovine i turizma i zloupotrebe koje su učinjene u tom ministarstvu, o čemu su i budžetska inspekcija i MUP izvršili uvid, sačinili zapisnike. Pretpostavljam da su to prosledili u tužilaštvo, ali, po nekim informacijama, na obustavljanje postupka direktno je uticao Boris Tadić. Evo, do dana današnjeg nisam dobio odgovor.

Postavljam pitanje, šta je sa izveštajem budžetske komisije u vezi s Aerodromom „Nikola Tesla“, gospođo Dejanović? Valjda ste vi ovde obećali poslanicima, vaša je obaveza da poslanicima date na uvid taj izveštaj. Čuo sam od državnog sekretara Ministarstva finansija da je izveštaj urađen i da je poslat predsedniku Skupštine Srbije. Ali, gospođo, niste vi tražili taj izveštaj. Uzmite, ima emisija gde je on javno izjavio... Prema tome, molim vas, ili vi krijete taj izveštaj ili on obmanjuje građane Srbije i izveštaja uopšte nema. Znam da je izveštaj završen, čak je i on sam u toj emisiji rekao da su zbog nekih stvari pokrenuti dalji postupci, zato što je očigledno došlo do zloupotrebe službenog položaja, kršenja zakona. Verovatno će u daljoj proceduri oni organi, nadajmo se, da urade svoj posao kako bi trebalo (i kako je trebalo) da urade.

Kad sve ovo što sam izneo u prethodnom izlaganju imamo u vidu, onda uopšte nije čudno šta se sve dešava u ovoj državi i šta je sve moguće.

Moguća je sprega sudstva, tužilaštva i policije, jednostavno, da kažemo zbogom pravdi, zakonima, Ustavu; politika i zakoni će se sprovoditi onako kako nekome odgovara, u odnosu na to koliku političku moć ima.

Najbolji primer za to je slučaj Skupštine opštine Negotin i Okružnog suda u Negotinu. Okružni sud u Negotinu uporno prenebregava zakon, poništava odluke Skupštine opštine Negotin. Očigledno je da je potpuno stavljen na jednu stranu, ne vodeći računa o zakonima. Ljudi su uradili jedino što je bilo moguće, napisali su Vrhovnom sudu Srbije zahtev za delegaciju Okružnog suda u Negotinu. Sve bi to bilo u redu da Okružni sud u Negotinu, protiv koga se traži delegiranje drugog suda...

(Predsednik: Vreme.)

... evo, da završim, ne odbacuje zahtev Skupštine opštine Negotin.

Molim vas, kakva je ovo država? Da li je moguće da se ovakve stvari dešavaju? Kako obični ljudi da dođu do pravde? Onda nije ni čudo što se neki pojedinci sude po 20 godina za pojedine predmete. Nije ni čudo što ljudi izvrše samoubistvo zato što su svesni činjenice da ukoliko imaju posla sa sudom ne mogu da očekuju pravdu i ne mogu da očekuju da reše ni jedan jedini problem. To je, nažalost, u svim institucijama, pa evo i ovde, u Skupštini Republike Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, koliko je ovaj zakon štetan i koliko štete može da nanese državi Srbiji imaćemo prilike da vidimo. Pre svega ću se osvrnuti na neke stvari o kojima ste već imali prilike da čujete, a to je sporazum sa MMF-om u martu mesecu ove godine. Mi smo, na osnovu zakona o dostupnosti informacija, zatražili od Vlade da nam dostavi taj sporazum da bismo videli šta to piše u sporazumu sa MMF-om, na šta se obavezuje naša država kada treba da „dobije“ tri milijarde.
Jasno vam je da se od MMF-a ništa ne dobija, da su to međunarodni lihvari koji tamo gde se usele potpuno uništavaju i opustoše zemlju. Najbolje se to može videti po gradovima Srbije – na svakom ćošku je neka ekspozitura, kao pijavice, onu poslednju crkavicu koju naši građani imaju polako isisavaju, dok nas potpuno ne unište.
Na naš zahtev da dobijemo informacije o sporazumu, šta piše... Jer, mi opravdano sumnjamo da je naša vlada prihvatila da zauzvrat, da bi dobila tri milijarde, proda „Telekom“, privatizuje Aerodrom „Nikola Tesla“, „Galeniku“ i 50% EPS-a. Šta onda još ostaje ovoj državi? Takoreći, ništa više. Mi ćemo biti potpuno u vlasti tajkuna, MMF-a i Svetske banke. Oni će suštinski upravljati ovom državom.
Na naš zahtev da nam se dostavi sporazum, sekretar Vlade je dostavila odgovor, kaže: „Povodom vašeg zahteva za pristup informacijama od javnog značaja, a koji se odnosi na dostavljanje aktuelnog sporazuma Republike Srbije sa Međunarodnim monetarnim fondom i aranžmana od marta meseca ove godine, obaveštavamo vas da ne raspolažemo traženim dokumentima“.
Je li ovo moguće, ljudi moji? O čemu vi ovde pričate? Zašto obmanjujete građane Srbije? Gospođo ministre, vama postavljam pitanje. Ko priča o sporazumu sa MMF-om? Imate li vi papire ili nemate? Ako imate, zašto ih krijete? Šta se nalazi u tim papirima? Da li su ove informacije tačne? Jedno je laž: ili je laž da nemate papire ili je laž da ste postigli sporazum. Ne može i jedno i drugo.
Vi znate kako se sporazum postiže – ne na časnu reč, nego na osnovu čvrstih, precizno određenih stavki, koje podrazumevaju način kako će se povlačiti sredstva MMF-a. Nećete vi da dobijete ni jedan jedini evro, znaju oni u čije ruke treba da daju te pare. Zato gledaju da se obezbede na svaki mogući način i verovatno će vam davati deo po deo kada budete ispunjavali ove uslove koje su vam oni postavili.
Možda ovog i nema u papirima, ali ćemo mi imati prilike da to vidimo u praksi – kada Vlada bude objavila da će biti privatizovan „Telekom“, onda ćete dobiti jednu tranšu. Možda nećete zbog toga dobiti ni dinar iz MMF-a, ali će vam oni omogućiti da privatizujete „Telekom“, i to će vam oni odrediti ko će kupiti i na koji način, kao što su to radili u poslednjih deset godina, pa smo došli u situaciju da je imovina kojom smo raspolagali, tačnije 70% te imovine čija je vrednost bila između 25 i 30 milijardi evra, prodata za svega 2,7 milijardi evra, nešto oko 10%. To će nam se desiti i sa ovim. Kada budete to potrošili, malo od tog „Telekoma“, onda će doći na red Aerodrom „Nikola Tesla“, možda ne ovim redosledom, pa posle toga „Galenika“, pa posle toga 50% EPS-a, i vi možete da zatvorite tarabu.
Onda će od ove naše vlade, „vlade radosti“, doći ona tiha jeza ili noćna mora, u kojoj će se naći građani Srbije jer neće znati kako će da prežive, a onda ćete doći u situaciju da se suočite sa tzv. argentinskim sindromom. Sada su građani u znak protesta počeli da seku delove svojih tela, ali, bogami, kako stvari stoje, približava se vruća jesen i ne bio vam ja u koži. Hvala vam.
Prihvatiću ovo, nije ovo prvi put da nam uskraćujete prava koja imamo na osnovu Poslovnika zato što je vaša slobodna procena dosta rastegljiva, ali da pređem na stvar.
Gospođo ministre, pre svega moram da vam kažem da treba da vodite računa o jednoj stvari, da postoje tri grane vlasti – sudska, zakonodavna i izvršna, koje bi trebalo da se međusobno kontrolišu. Vi se trenutno nalazite u jednoj od tih grana, zakonodavnoj, koja ima za cilj i čija je svrha kontrola, pre svega, izvršne vlasti. Gospođo Dragutinović, morali biste voditi računa da vi nemate pravo da ocenjujete poslanike, nemate pravo. Vi možete da govorite stručno da li je to dobro, nije itd., ali nemate pravo da ocenjujete poslanike, za razliku od poslanika koji imaju pravo da ocenjuju ministre, Vladu itd. Ali, dobro, nisam se mnogo naljutio.
Što se tiče toga da li je nešto dobro ili nije, a govorim vam na osnovu onoga što ste rekli da amandmani poslanika SRS uglavnom glase „briše se“, verujte mi da ne postoji drugi način da se zakon poboljša.
Evo, samo zbog građana Srbije, ovaj zakon ima 25 članova; vi ste prihvatili oko deset amandmana, koliko se sećam, koje su predložili poslanici i oko devet koje je predložila Vlada. Na 25 članova 19 amandmana, to je oko 76%. Šta vam to govori? S kakvim ste vi to predlogom zakona izašli? I vi kažete da amandmani nisu dobri?! Nemojte, molim vas.
Vi nas ubeđujete da će ovaj zakon omogućiti kontrolu. Gospođo Dragutinović, pa ovaj narod se već devet godina obmanjuje. Znate li kada ću možda poverovati? Kada bude stigao prvi završni račun. Znate li vi, gospođo Dragutinović, da od 2001. godine nema nijednog završnog računa? Vi dobro znate kolika je kazna za jednog obućara, da ne kažem firmu, kolika je kazna ako nema završni račun?
Pa, dobro, gospođo Dragutinović, šta ćete učiniti sa time? Kako imate, da ne kažem neku tešku reč, ali da upotrebim reč „pravo“ da tražite nešto od građana, a da vi istovremeno ne izvršavate svoje obaveze koje imate? Ko vam daje pravo da ne polažete račune građanima Srbije? Gde su završni računi? Dajte da vidimo kako su potrošene te pare.
Zato sam seo u ovaj zadnji red, jer znam da sam inspirisan ovim vašim izlaganjem, pa sam znao da će biti malo jači glas.
Gospođo Dragutinović, što se tiče MMF-a, stvarno vas ne razumem. Meni sekretar Vlade ovde kaže da ne raspolaže tim papirima iz marta meseca.
Da li vi verujete da postoji mogućnost da se dobije tri milijarde, a da nema nijednog dokumenta, nego su to standardni dokumenti koji stoje na sajtu Vlade, koji govore o tome pod kojim uslovima se daju krediti?
Većina vas je verovatno uzela auto na lizing, od deset pa nema veze do koliko hiljada evra. Da li ste videli koliko oni ugovori sadrže članova, obaveza?
Nema hoćeš-nećeš, nego ako ne platiš tri rate, ono što si dao u zakup ode na doboš, a gospođa Dragutinović hoće da nas ubedi da će MMF da nam da tri milijarde za podršku našim budžetskim rezervama koje su, uzgred budi rečeno, nikad veće, bar po izjavama guvernera NBS. Ali, ovde stvarno ne može čovek da vas uhvati, jedino da vas skupi na gomilu i da kaže ko šta priča. Vi znate kakve ste imali probleme sa Mlađanom Dinkićem i sa još nekim ministrima. Vi kažete jedno, oni to demantuju. Ne znam kako se to posle završava u Vladi.
Gospođo Dragutinović, ne samo da niste ubedili mene i poslanike SRS, siguran sam da niste ubedili ni građane Srbije. Prvi put kad položite račune možda ćemo verovati.
Ali, evo nečeg za razmišljanje, pošto će vaše ministarstvo biti jedno od onih koja su nadležna za ovu komisiju, čak iz vašeg ministarstva treba da bude i predsednik te komisije, koliko sam video u zakonu – predlažem vam sastav te komisije, mislim da bi bio adekvatan. Žao mi je što moram da predložim više kandidata, ali ima ih toliko, pa sam hteo da izaberem desetoro onih koji su učestvovali neposredno u privatizaciji države, ili na strani onih koji su prodavali ili na strani onih koji su kupovali. Imam i dve rezerve za svaki slučaj, a vi objavite ovo pa ćete videti reakciju građana. Recimo: Mlađan Dinkić, Božidar Đelić, Nemanja Kolesar, Bojan Krišto, Vuk Hamović, Miroslav Mišković, Dragan Đilas, Milan Beko, Goran Novaković, rezerve Bagzi i Čume. Doduše, traži se visoka školska sprema, ali možda su oni završili sad po „bolonji“, pošto su imali vremena i to sad ide. „Bolonja“ je mogućnost da oni koji nisu na vreme obavili taj posao završe sad. Onda ćete dobiti najbolju i najstručniju moguću komisiju, koja daje garanciju da će sve biti pod kontrolom i da će građani biti sigurni da ni jedan jedini dinar neće otići uzalud.
Hvala vam veliko, gospođo ministre, što ste mi dali priliku da i ovo iznesem.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada smo već kod pitanja, gospođo predsednice, vi ste rekli da ćete urgirati da dobijem odgovor na pitanje – šta je sa zakonom iz 2001. godine o imovini Saveza komunista Jugoslavije, koja je trebalo da bude raspodeljena, 50%, svim parlamentarnim strankama? Ima, takođe, mnogo meseci a još uvek nisam dobio odgovor, pa bih vas podsetio da založite svoj autoritet da ga dobijem.
Pre svega, danas imam nameru da postavim pitanje Ministarstvu pravde, Vladi, ali i vladajućoj većini – šta ovo radi s ovom državom?
Svesni smo da se poslednjih dana ponovo vodi hajka protiv nekih novinara, navodno, ratnih huškača, i ponovo se kopaju i čupaju neke stvari, kako bi se svima koji su učestvovali u odbrani SRJ, sada Srbije, stavilo do znanja da je to zabranjeno i da će jednoga dana za to odgovarati.
Pre svega, tu kampanju je pokrenuo radio "Slobodna Evropa". Ako pogledamo šta je radio "Slobodna Evropa", biće nam potpuno jasno. To je institucija koju finansira Centralna obaveštajna agencija, ili skraćeno CIA, koju je, između ostalog, osnovao Frenk Vizner, inače, i jedan od osnivača CIA.
Ono što je problem vezan za kampanju protiv naših novinara, to je pokrenulo i ovo specijalno tužilaštvo, na čelu sa Brunom Vekarićem. Postavlja se pitanje – kako to baš da padne na pamet Brunu Vekariću da pokrene ovo kada su u pitanju srpski novinari?
Imali smo priliku da vidimo juče, u jednoj emisiji, i gospođu Baletić, za koju kažu ovi iz radija "Slobodna Evropa" da je 2007. godine radila na TV "Most", čiji je vlasnik istaknuti funkcioner SPS-a, to je u vreme dok niste bili u koaliciji sa ''žutima''.
Pretpostavljam, ako se osudi novinar, posle toga će morati i vlasnik, potpuno je normalno, valjda on utiče na to šta će raditi njegovi novinari.
Postavljam pitanje, kako to da Brunu Vekariću ne padne na pamet da pokuša bar da bude objektivan, na način koji bi omogućio da pokaže svetu, pa i Srbiji, da je nepristrastan, da nije običan sluga, da ne izvršava naloge onih koji hoće da unište Srbiju, pa, recimo, nije pokrenuo neka pitanja u vezi s novinarima koji su se proslavili svojim lažima kada je u pitanju srpski narod? Ne samo da su se proslavili, nego su za to dobijali izuzetno velike i vredne svetske nagrade.
Samo da vas podsetim da je Roj Gatman napisao 1992. godine da su Srbi osvojili severnu Bosnu, a izvori su mu bili Alija – 63 godine i Meho – 53 godine. Za ovo otkriće dobio je Pulicerovu nagradu. Da vas podsetim i da je reporter Peni Maršal u Trnopolju slikala jednog izuzetno mršavog čoveka, a pored njega su bili sasvim normalni ljudi, i taj snimak je poslužio kao dokaz da su Srbi osnovali konclogore. Zbog toga je UN uveo sankcije, između ostalog, Srbiji.
Džejms Harf, iz agencije ''Ruder Fin'', ''našao'' je, ''nagovorio'' je tri jevrejske organizacije da daju oglas u "Njujork Tajmsu", da protestuju protiv UN-a i dotični Džejms Harf se hvalio kako su odmah posle toga uspeli da u javnom mnjenju Srbe poistovete s nacistima.
Da vas podsetim da je u to vreme Enriko Josif, inače, jedan od ljudi koji je preživeo holokaust, tvrdio da se sprovodi medijski genocid nad Srbima.
Hoćete li mi dozvoliti samo da završim?
Takođe, Džon Brns iz "Njujork Tajmsa" je dobio Pulicerovu nagradu zato što je tvrdio da je jedan Srbin ubio dva Bošnjaka iz Vogošće. Taj Srbin je streljan, a posle pet godina, ta dva brata su nađena.