Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Todorović

Govori

Dame i gospodo, i ovaj predlog zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakona Republike Srbije, kao što znate, već je bio u skupštinskoj proceduri, pa je povučen na sednici 22. oktobra 2001. godine, što je još jedan jasan primer toga koliko se radi o ozbiljnim predlozima i koliko se ozbiljno radi u tom smislu.
Gospodine ministre, zaista ne vidim razlog vaše nervoze, po drugi put ili po ko zna koji put, vi se trudite da dekoncentrišete govornika, posebno kada izađem ja ovde za govornicu. Ukoliko želite, a gospođo predsednice, imate priliku da upozorite ministra da ubuduće pribegne pravu koje apsolutno ima, a to je da izađe za govornicu i da sve primedbe iznese za govornicom.
Dakle, i ovaj predlog zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakona jeste primer da Vlada ne shvata dovoljno ozbiljno troškove koje ova skupština u svom radu proizvodi, troškove koje svi mi, nas 250 stvaramo, s obzirom na vrlo, vrlo teško stanje koje se danas zatiče u Srbiji.
Samo želim da istaknem, pošto je u više navrata bilo pomena, da je i ovaj predlog zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakona jedan od pokušaja da se naše zakonodavstvo uskladi ili upriliči zakonodavstvu Evropske unije, da su mnoge zemlje u našem okruženju napravile ustupke u smislu ukidanja smrtne kazne, da su mnoge zemlje napravile i učinile ono što se od njih tražilo. Međutim, do dana današnjeg nisu ispunile sve uslove da bi i postale članice Saveta Evrope.
Mnogo je bilo reči o tome da su se i prilikom donošenja ovog predloga zakona koristile neke napomene, počev od Deklaracije o ljudskim pravima, preko paktova o ljudskim pravima, pa se vrlo često pominjalo da se kod ukidanja smrtne kazne, koja je zaista već ukinuta, vodilo računa o Paktu o političkim i građanskim pravima iz 1966. A sa ovog mesta apelujem na sve nas i želim da vas podsetim da u ono vreme kada je donošen taj pakt o građanskim i političkim pravima, donet je i Pakt o ekonomskim i socijalnim pravima, tako da nikome ovde od nas 250 ne pada na pamet da se malo pozabavimo problematikom iz te oblasti. Ali, šta je tu je.
Pred nama danas imamo ovaj predlog zakona koji, kao što je već rečeno, želi da na jedan delimično reformistički način uredi oblast krivičnog zakonodavstva. U svojih sedam tačaka - koje su pooštravanje kazni za pojedina krivična dela, uvođenje novih inkriminacija, ukidanje smrtne kazne, dekriminalizovanje pojedinih dela, proširivanje mogućnosti blažeg kažnjavanja saučesnika u izvršenju određene vrste krivičnih dela, pojačanje zaštite maloletnih lica predviđanjem oštrijih kazni za krivična dela učinjena prema tim licima, povećanje obezbeđenih "nominalnih iznosa" u krivičnim delima čije zakonsko obeležje sadrži imovinsku vrednost - jasno pokazuje kontradiktornost onoga što se želelo postići ovakvim predlogom zakona.
Naime, u isto vreme pooštravati kaznu za pojedina krivična dela, a skidati ili uvoditi nove inkriminacije, u isto vreme vršiti dekriminalizovanje pojedinih dela, zaista može da bude delimično nelogično. Da bi i prostim slušaocima, gledaocima, ljudima koji nisu vični pravnoj struci, bilo jasnije, treba to pojednostaviti i reći - ako se na jednoj strani vrši dekriminalizacija pojedinih dela, na drugoj strani se uvodi čitav set drugih dela, i to kojih dela - naročito dela vezanih za korupciju.
Ovde se izuzetno jasno pokazuje činjenica da je Vladi Republike Srbije, na čelu sa DOS-om, izuzetno bitno da izađe u susret zahtevima koje pred njih stavlja međunarodna zajednica, pa se na sva zvona zvoni o borbi protiv korupcije, kao da u toku ljudske istorije nije u mnogo navrata dokazano koji je najefikasniji način za borbu protiv korupcije.
Međutim, i ovde imamo čitav set novih krivičnih dela, pa kada već pričamo da se članom 80. Predloga zakona regulišu krivična dela korupcije, u kojima se navode krivična dela korupcije u organima uprave, nenamenskog raspolaganja sredstvima iz budžeta, korupcije u javnim nabavkama, postupkom privatizacije u pravosuđu, zdravstvu, prosveti, zloupotrebom funkcije branioca i punomoćnika, ograničavanjem slobode javnog informisanja, ugovaranjem ishoda takmičenja, posebno je bitno, bar je to meni zapalo za oko, krivično delo nenamenskog raspolaganja sredstvima iz budžeta.
Da li to znači da će ubuduće biti moguće da se npr. neki vozač optuži da je potrošio mnogo benzina, da se optuži dete koje je dobilo poklon za novu godinu ili da se na neki sličan način dovede do apsurda ono što je zaista toliko minorno, da ne bi trebalo biti pominjano.
Dalje, pominje se u članu 79. blaže kažnjavanje, odnosno mogućnost ublažavanja kazne za one koji su sarađivali u postupku ili nečem sličnom. Takođe, moram da pomenem da je veoma jasno da se i ovde radi o nekim političkim potrebama koje se kanališu i koje se reuglišu ovim putem. S tim u vezi, mnogi koji su trenutno u istržanom zatvoru ili je protiv njih poveden istražni postupak pod pritiskom su da se pod nekim olakšavajućim okolnostima izjasne ovako ili onako, u zavisnosti od slučaja do slučaja.
Zatim, mi socijalisti smo pokušavali da tražimo i neke svetle tačke unutar ovog predloga zakona, pa bih tim povodom mogao da kažem da se zaista slažem sa članom 32, koji preciznije reguliše sankcije po pitanju izbegavanja plaćanja alimentacije, jer je ovo predloženo rešenje zaista dobro i mi se oko toga zaista možemo složiti. Međutim, oko nekih drugih stvari se ne možemo složiti. Mislim da je dosta bilo reči u izlaganjima mojih prethodnika i, s obzirom da sam već potrošio 7,5 minuta vremena za svoje izlaganje, a iz uvažavanja prema mojim kolegama koji sigurno imaju mnogo toga da kažu, samo bih izrekao definitivnu ocenu - SPS neće podržati ovaj predlog, jer zbog mnogih manjkavosti i pored najbolje želje nismo mogli da nađemo i da damo prelaznu ocenu ovom predlogu zakona.
Dame i gospodo, ovo je eklatantan primer - evo, nakon 45 minuta nakon zakazanog nastavka sednice, skupili smo se, hvala Bogu, ne samo zbog toga što su opozicioni poslanici bili odsutni, već i zbog toga što je poslanička većina DOS-a bila odsutna. Nadam se da ste se lepo odmorili oko ručka, pa možemo da krenemo u nova pregnuća, oko donošenja zakona koji će doneti bolji život u Srbiji.
Nažalost, za ovih godinu dana vaše vlasti malo smo takvih zakona doneli, a, kako je u izgledu, ni u ovom slučaju neće biti bolje nego što je bilo ranije.
Dakle, suština ovog predloga zakona jeste u tome da se sudske takse povećaju za otprilike 10 puta. Najpre moram da kažem da je ovo još jedan eklatantan primer koliko se neozbiljno prilazi pripremi zakonskih predloga, zakonskih projekata, od strane Vlade, pa se tako po ko zna koji put dešava da se pojedini zakonski predlozi stavljaju u skupštinsku proceduru, povlače iz skupštinske procedure, da bi se navodno popravili, u međuvremenu se doteruju, šminkaju, vraćaju se ponovo u skupštinsku proceduru itd. Međutim, to je odlika onoga što danas u Srbiji radi srpska vlada.
Gospodine ministre, zaista imate priliku da izađete za govornicu i da obrazložite sve to, nema potrebe za dobacivanjem.
Dakle, neozbiljnost je jedna od karakteristika rada ove vlade i mislim da će u ovom slučaju biti izuzetno važno da skrenemo pažnju na činjenicu da će u situaciji kada je skoro dve trećine stanovništva u Srbiji na ivici siromaštva, što jeste tako po nekima (dve trećine stanovništva u Srbiji na ivici siromaštva, gospodo, ako niste čuli), vrlo je teško prihvatljivo većini stanovnika i ovo povećanje sudskih taksi.
Naime, ako možemo da se složimo da je eventualno do povećanja cena došlo zbog toga što je moglo da dođe i do povećanja, kao što neko reče do povećanja plata (ali, nažalost, došlo je samo do povećanja cena) moramo da kažemo da su i kazne za saobraćajne prekršaje takođe dosta uzdrmale ljude koji nemaju ni sredstva za osnovne životne potrebe.
Ali, budimo objektivni - tačno je da treba poboljšati stanje u pravosuđu, tačno je da sudije i radnici u pravosuđu nisu adekvatno plaćeni. Zbog toga i obećanja o platama od preko 1.000 maraka ili oko 1.000 maraka zaista treba ispuniti, ali naša očekivanja, i očekivanja svih onih koji su 5. oktobra ili ranije glasali za DOS i koji su vam poverili glas, nisu bila u tom smislu da će vaša vlast biti usmerena na povećanje kazni, sudskih taksi, na povećanje cena, već da će se u Srbiji stvoriti atmosfera blagostanja i da će se povećanjem produktivnosti i povećanjem proizvodnje svih privrednih subjekata stovoriti situacija da se budžet brže puni i da možemo da očekujemo izuzetno povećanje životnog standarda.
Nažalost, do toga nije došlo; kažem - nažalost. Međutim, moramo da konstatujemo da će u ovom slučaju, za razliku od saobraćajnih prekršaja ili cena struje i komunalija, dakle u slučajevima kada ljudi ne mogu međusobno da se dogovore već moraju da se za rešenja svojih sporova obrate sudovima, oni koji ne budu u mogućnosti da plate sudske takse, doći u situaciju da budu onemogućeni da zaštitu svojih prava traže pred sudovima.
Na svu sreću, tu je i institut siromaškog prava koji omogućava da onaj ko pred sudom dokaže da nije u prilici da plati sudske takse može da ostvari svoje pravo pred sudovima. U isto vreme moram da skrenem pažnju da će to napraviti izuzetan krkljanac ili gužvu pred centrima za socijalni rad. Naravno, malo će olakšati rad sudovima u prvo vreme, ali centri za socijalni rad u opštinama ili međuopštinski centri će biti prenatrpani zahtevima za izdavanje potvrda radi regulisanja siromaškog prava.
Mogu da se složim da je cilj reformske politike u pravosuđu podizanje efikasnosti sudova, mogu da se složim da cilj treba da bude osiguranje nezavisnosti sudova, međutim, nikako ne smemo da dozvolimo da nezavisnost sudova, za razliku od ovoga što se na posredan način obezbeđuje putem povećanja sudskih taksi, bude obezbeđena donacijama nekih stranih vlada, kao što je to nedavno bila donacija oko izgradnje ili adaptiranja zgrade Vrhovnog suda. Moram da kažem da podizanje efikasnosti sudova na ovaj način neće biti umnogome ostvareno.
Kada smo već kod toga, da bi se povećala efikasnost sudova možda bi bilo adekvatnije popuniti ona upražnjena sudijska mesta, o čemu sam u nekoliko navrata već govorio. Želim da istaknem da su u Okružnom sudu u Pirotu nepopunjena tri sudijska mesta od ukupno sedam i da je, u cilju sprečavanja korupcije ili negativnih pojava u pravosuđu, možda bolje i efikasnije sankcionisati one među sudijama, koji su i nakon 5. oktobra (a takav jedan primer je postojao nedavno u Pirotu) eventualno primali mito ili na bilo koji drugi način ljagali sudijsku funkciju.
Takođe, moram da kažem da je, nažalost, jedan od rezultata reforme u oblasti pravosuđa, koja je toliko izuzetna, i taj, da je veliki broj sudija i javnih tužilaca napustio mesto sudije i otišao u advokate. Nažalost, opet moram da konstatujem da nema velikog broja primera da su advokati prešli u sudije. Zbog čega? Naravno, zbog toga što stanje u pravosuđu ni iz daleka nije dobro.
Dozvolite mi da se osvrnem na nekoliko napomena koje je ovde u uvodnom izlaganju gospodin uvaženi ministar Batić rekao u vezi sa parničarskim mentalitetom. Tačno je da naši ljudi vole da se tuže, tačno je da vole da se sude; postoji jedna anegdota - postoji jedno selo blizu Pirota koje se zove Krupac i kada bi neko iz Krupca dobio sedmicu na lotou verovatno bi se odlučio da tuži celo selo, pre nego da kupi novi traktor.
Međutim, u cilju suzbijanja parničarskog mentaliteta nisu osnovane nekakve crne antikorupcijske trojke u okviru MUP-a, nisu organizovani nekakvi vrući telefoni na koje 24 časa mogu da se jave oni koji žele nekoga da tuže; a u isto vreme deklarativno se zalagati za suzbijanje parničarskog mentaliteta podizanjem sudskih taksi je zaista nerealno.
I na kraju, kada ljudi ne mogu da reše svoj spor na miran način, kada ne mogu da se obrate sudovima za rešavanje tog spora, oni će pribeći onome što je prirodno - samopomoći, a to u ovoj izuzetno napetoj situaciji u kojoj se nalazimo i u izuzetno složenom vremenu u kome živimo (nećemo da ulazimo u razloge zbog čega je tako) može da bude izuzetno opasno.
Zbog toga SPS neće podržati ovaj predlog zakona, jer smatramo da su predložene takse izuzetno velike. Ne bih želeo da nabrajam članove koji su zaista vrlo loši, ali, na kraju krajeva, i usvajanje amandmana kojima se određuje vrednost predmeta spora radi naplate takse od recimo 25.000 dinara, sama činjenica da su ti iznosi smanjeni za polovinu, govori dovoljno u prilog naše tvrdnje. Hvala vam.
Dame i gospodo, član 40. Predloga zakona o lokalnoj samoupravi samo dokazuje onu našu tvrdnju da je ovaj predlog zakona pun šupljina, tako da oni koji žele da nađu rupe u zakonu, ubuduće, ukoliko se ne usvoje ova amandmanska poboljšanja ovog zakona, neće imati mnogo problema da nađu te rupe u zakonu.
Naime, pošto se članom 40. pokušava regulisati status sekretara skupštine opštine, nigde se u članu 40. nijednim stavom, i to je dobro primetio kolega Čanović iz stranke SSJ, ne određuju uslovi za onoga ko bi mogao eventualno da bude nosilac funkcije sekretara skupštine opštine.
Podsetiću vas da je u ranijem Zakonu o lokalnoj samoupravi to bilo jasno definisano, mada je bilo nekih primera u praksi (naročito posle 1996. godine i dolaska na vlast u mnogim opštinama u Srbiji, kada su se konstituisale skupštine opština pod vlašću Koalicije "Zajedno") da se ni te odredbe o uslovima koji su bili propisani za sekretare skupština opština ne poštuju. Jedan od takvih primera je bio u Pirotu.
Dakle, kolega Čanović je dobro primetio da je član 40, kao i ceo zakon, nepotpun, pa je predložio da se doda novi stav 3. da se za sekretara skupštine opštine može postaviti lice sa završenim pravnim fakultetom i položenim stručnim ispitom za rad u organima uprave i radnim iskustvom od tri godine.
Uz konstataciju da je ovaj predlog u redu, naše skromno mišljenje je da se, s obzirom na stanje koje se može zateći, naročito u malim opštinama, može desiti da mali broj ljudi ima ove uslove, pa se, kako glasi naš amandman, za sekretara skupštine može birati ili biti postavljeno lice koje ima pravni ili drugi fakultet društvenih nauka, položen ispit za rad u organima državne uprave, i najmanje pet godina radnog iskustva u struci.
Kao što možete da primetite, razlika između našeg amandmana i onoga koji je podneo gospodin Čanović, a koji je usvojila Vlada, jeste u tome da se predlaže da se za sekretara može postaviti i čovek koji je završio bilo koji fakultet društvenih nauka, ali postoji i jedan restriktivniji uslov - da taj čovek mora imati najmanje pet godina radnog iskustva u struci.
Dakle, suština našeg amandmana jeste da se obezbedi stručnost onoga ko bude nosilac funkcije sekretara skupštine opštine, kako se ne bi u praksi dešavale stvari, koje bi mogle da otežavaju rad lokalne samouprave, s obzirom na sve ingerencije i svu nadležnost koju sekretar skupštine opštine ima po stavu 1. člana 40. Hvala.
Dame i gospodo, da je Predlog zakona o lokalnoj samoupravi, koji danas imamo na dnevnom redu, jedno nesrećno rešenje kompilacije pojedinih rešenja iz drugih država, kojim se praktično ruši postojeći sistem lokalne samouprave...
Ministre, imaćete prilike da se javite kad god zaželite, nema potrebe da dobacujete.
Tako, možemo da kažemo da je ovaj skup rešenja zaista takav da će doprineti rušenju sistema lokalne samouprave koji sada postoji u Srbiji i da neće, nasuprot tom rušenju, doprineti da se izgradi jedan nov, bolji, kompletniji i usklađeniji sistem, recimo, sa odredbama Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, koja je usvojena u Strazburu 1985. godine, a kao primer za to navešću odredbe iz člana 4. i amandman koji smo podneli gospodin Hranislav Perić i moja malenkost u ime SPS-a.
Tu se precizira da se u članu 4. umesto izraza - "jedinica lokalne samouprave odgovorna je za kvalitetno i efikasno obavljanje izvornih poslova i u vršenju izvornih poslova jedinica lokalne samouprave može biti ograničena samo u slučajevima i pod uslovima utvrđenim zakonom, u skladu sa Ustavom", izbacuje - jedinica lokalne samouprave i uvodi naziv ili precizira - da su odgovorni organi jedinica lokalne samouprave.
Zašto to kažem? Pa, pre svega, da ima argumenata za jednu takvu dopunu i izmenu člana 4. govori i sama Povelja o lokalnoj samoupravi, koja predviđa da lokalne vlasti u ostvarivanju svojih prava mogu da imaju izvršne organe koji su im odgovorni. Dakle, ne govori se, pošto je već reč o tome, o odgovornosti jedinica lokalne samouprave, već se govori o odgovornosti organa jedinica lokalne samouprave.
Stoga smatramo da je ovaj predloženi formulacijski deo zaista nedorečen i da bi imalo logike da se rešenje koje smo predložili u svom amandmanu usvoji. Takođe, a propo odgovornosi, zaista je nelogično da se za akt jednog od organa lokalne samouprave tretira i bude odgovorna cela jedinica lokalne samouprave, ali ako već pričamo o odgovornosti ne bi bilo loše da čujemo i neka objašnjenja, kao što su ona vezana za odgovornost bivšeg predsednika Slobodana Miloševića, kome se navodno danas sudi u Hagu, a u stvari sudi se celoj Srbiji.
Dakle, podsećam vas još jednom da je pitanje odgovornosti vrlo bitno i apelujem na vas da usvojite rešenja i amandmane koji su bukvalno upereni na to da se pitanje odgovornosti precizira. Hvala lepo.
Dame i gospodo, obično sam uočljiv, ali danas sam "stelt", ne znam šta mi je. Povodom člana 54. u kome se u oblasti nadležnosti iz ostalih oblasti, kako se kaže, predviđa da: "Autonomna pokrajina,  preko svojih organa, u skladu sa zakonom koji uređuje polaganje pravosudnog ispita, za lica koja imaju prebivalište na teritoriji autonomne pokrajine obrazuje Ispitni odbor i obavlja administrativne poslove za taj odbor," u smislu ekonomičnosti i celishodnosti, kako je navedeno u obrazloženju, dakle, predlaže se da AP Vojvodina obrazuje ispitni odbor za polaganje pravosudnog ispita.
Naime, na ovom primeru se jasno vidi da od one floskule da vojvođanski novci ostanu u vojvođanskom džepu nema ništa, već da je ovde samo skriveno i zapakovano, odnosno zapakovana težnja da se Vojvodina izopšti iz sistema Srbije, da se Vojvodini da ne autonomija, već priča o samostalnosti i da se u Vojvodini vaspostavi sistem koji je postojao od 1974. do 1990. godine.
Da vas podsetim, u tom periodu je AP imala jedan takav organ, ispitni odbor, ili kako se već zvao, za polaganje pravosudnog ispita. Da vas podsetim, takođe, da je u tom periodu Vojvodina imala mnoge nadležnosti iz oblasti pravosuđa u svom resoru koje su se pokazale, kao i druge oblasti po Ustavu iz 1974. godine, kao vrlo štetne po jedinstvo Srbije.
Dakle, evidentno je da se ne treba vraćati na ono što se već pokazalo u praksi kao loše, zbog toga je i naš amandman, tačnije amandman SPS-a koji sam ja podneo, predložio da se član 54. briše.
Naime, jedna frapantna činjenica koju sam dobio, raspitujući se o radu pravosudnih organa u Vojvodini, jeste da od 5. oktobra ili malo kasnije, u Novom Sadu, u AP Vojvodini, već radi neka vrsta ispitne komisije i ispitnog odbora za polaganje pravosudnog ispita. Sa ovog mesta pitam, na osnovu čije odluke, na osnovu kog zakona i na osnovu kog ovlašćenja je ta komisija obrazovana i već radi, ako radi?
To samo doprinosi obrazlaganju teze da je DOS od dolaska na vlast u Srbiju uneo samo haos, neizvesnost, a može da nas košta izuzetno mnogo. To možemo da vidimo i po činjenici da ste nakon nekoliko dana bezuspešnog pokušavanja da obezbedite kvorum, ipak uspeli jutros da obezbedite dotični i da Skupština krene sa radom.
Naime, žalosna je činjenica da pet, šest, sedam ili osam poslanika, bez obzira na njihov lični bonitet ili dignitet, mogu da odlučuju o tako bitnim pitanjima kakvo je jedinstvo Srbije ili AP Vojvodine.
Da vas podsetim, da opet tri ili četiri dana niste uspeli da obezbedite kvorum, da je trgovina unutar samog DOS-a dostigla nivoe nezapamćene u sistemu parlamentarizma, da se fabrike, tačnije izgradnja fabrika, izdavanje dozvola za izgradnju fabrika...
(Predsednik: Molim vas da se vratite na temu, gospodine Todoroviću.)
Apsolutno, tema je usvajanje amandmana, a kao što znate Vlada je podnela tridesetak amandmana, odnosno 29, pa je bilo, hoćemo li da podržimo te amandmane Vlade, nećemo da podržimo, a na kraju kada su dobijene neke dozvole, obezbedili ste skupštinsku parlamenarnu većinu da ti amandmani prođu.
Dakle, žalosno je da se takva trgovina osnovnim vitalnim interesima države Srbije dešava danas kada imamo realnu situaciju da možemo da se potrudimo da život u našoj zemlji bude bolji, a ne da ga činimo gorim. Osnovana je teza da je život u Srbiji bio gori po rešenju Ustava iz 1974. godine, a ovo je eklatantan primer da se želi vaspostavljanje tog ranijeg sistema, kao što sam već rekao, vrlo, vrlo negativnog.
I na kraju da kažem nisam mogao da steknem utisak da Ustav Republike Srbije, u članovima od 95. do 106, a ni u članu 109. daje mogućnost da Republika Srbija ni u kom slučaju preko ovog - omnibusa, minibusa, autobusa, da ovlašćenje AP, ali napravih zamalo lapsus, republici AP Vojvodini da organizuje polaganje pravosudnih ispita. Takođe mislim da je, ukoliko se ne prihvati ovaj naš amandman, ovo početak razbijanja jedinstvenog pravosudnog sistema u Srbiji.
(Predsednik: Upozoravam vas na prekoračenje vremena.)
Zahvaljujem na pažnji i nadam se da ćete imati razumevanja za moje argumente.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 59. je još jedan u nizu primera da se ovim zakonom teži da AP Vojvodina zaista postane i dobije klicu državnosti. Naime, predloženim članom se autonomna pokrajina preko svojih organa ovlašćuje da, u skladu sa zakonom, rešava po žalbama i protiv rešenja opština na teritoriji autonomne pokrajine donetih po predlogu za eksproprijaciju, kao i da rešava predlog i dozvolu za vršenje pripremnih radnji u postupku eksproprijacije na teritoriji autonomne pokrajine.

U obrazloženju, u kome je AP Vojvodini predložena takva funkcija, polazi se od toga da na području autonomne pokrajine postoji veliki broj predmeta koji se rešavaju u prvom stepenu iz oblasti eksproprijacije, a da je drugostepeni organ ministarstvo nadležno za poslove finansija. Smatra se da bi autonomna pokrajina preko svojih organa mogla da rešava u ovim predmetima stručno i blagovremeno. Moram da konstatujem da je u zadnjih 4-5 godina u Srbiji, pa i u AP Vojvodini eksproprijacija praktično zamrla. Tako da davanje ovakvih ovlašćenja Vojvodini zaista ne vidim kao svrsishodno. Zbog toga sam podneo amandman da se član 59. briše.

Međutim, u obrazloženju razloga zbog kojih Vlada nije prihvatila moj amandman kaže se: ovo rešenje je u skladu sa odredbom stava 2. člana 109. Ustava Republike Srbije, a po kome se navedeni poslovi poveravaju organima autonomne pokrajine. Da vam pročitam taj stav 2. "Republika Srbija može zakonom poveriti autonomnoj pokrajini vršenje pojedinih poslova iz okvira svojih prava i dužnosti i preneti joj sredstva za te poslove".

Da vas podsetim da je važeći zakon iz oblasti eksproprijacije Zakon o eksproprijaciji od 28. decembra 1995. godine, u kome se jasno navodi po kom se postupku može izvršiti eksproprijacija, ko može biti predlagač eksproprijacije, ali i ko je taj koji odlučuje o postojanju ili nepostojanju opšteg interesa za eksproprijaciju nepokretnosti. Dakle, u tom zakonu član 2. kaže: opšti interes za eksproprijaciju nepokretnosti utvrđuje se zakonom ili odlukom Vlade Republike Srbije. Potenciram ponovo - Vlade Republike Srbije.

Konkretno, ova odredba, tačnije član 59, direktno je suprotan odredbama Zakona o eksproprijaciji, koji u članu 29. reguliše da po žalbi protiv prvostepenog rešenja, donetog po predlogu za eksproprijaciju, rešava ministarstvo nadležno za poslove finansija.

Dakle, u isto vreme imamo važeći Zakon o eksproprijaciji koji nije promenjen i predloženo rešenje koje, praktično, dovodi u besmisleno stanje odredbe ovog Zakona. Stoga smo mi predložili jedno logično rešenje - da se ovaj član briše, a mislim da to ne treba posebno objašnjavati; ukoliko republički organi utvrđuju opšti interes po predlogu ovlašćenog predlagača za eksproprijaciju, zaista je logično da i po žalbama protiv rešenja imovinsko - pravnih organa opština u predmetima donetim po predlogu za eksproprijaciju odlučuje Ministarstvo finansija kao republički organ i da je zaista nelogično da se takvo ovlašćenje daje AP Vojvodini.

Međutim, pošto je izgleda vama kao skupštinskoj većini stalo do pravne države kao do lanjskog snega, što ste pokazali povodom mog prethodnog amandmana na član 54, kada sam javno sa ove govornice prozivao i Ministarstvo za pravosuđe i lokalnu samoupravu i one koji su članovi tzv. ispitnog odbora za polaganje pravosudnog ispita u AP; prozvaću ponovo i ministra Batića da kaže: po kom osnovu je doneo rešenje za odobravanje polaganja pravosudnih ispita u AP Vojvodini, kao i uvaženog kolegu Sikimića koji je, koliko sam čuo, jedan od članova (ispitivača) tog odbora.

Pošto ste i na tom primeru dokazali da vama do pravne države nije stalo, već da je jedini cilj ovog omnibus zakona, ovog zakona svaštare, stvaranje uslova za državnost i za razbijanje Srbije kao jedinstvene celine, a bazirana je na osnovama Ustava iz 1990. godine, vama je cilj da se vrate mnoga rešenja Ustava iz 1974. godine.

Opet da kažem, mi socijalisti nismo protiv AP Vojvodine, ali apsolutno nismo za neka rešenja, među kojima je i ovo, kojima se prevazilazi okvir autonomije i kojim se zalazi u nadležnost same Republike Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, s obzirom da je već 18,15 časova, veliki broj narodnih poslanika se negde žuri, ali niko vas nije terao da donosite odluku da radimo do završetka dnevnog reda.
Moram da kažem da se u prethodnom periodu mnogo stvari desilo, pod vladavinom DOS-a naravno. Zadnjih godinu dana glavna odlika DOS-a jeste neizvesnost. Ta odlika može vrlo dobro da se odslika stanjem u pravosuđu. Da ne bih pričao bez argumenata, moram da istaknem da, iako nisam član Odbora za pravosuđe, revnosno sam dolazio i prisustvovao sednicama tog odbora tokom celog leta. Zašto?
Zbog toga što sam na konkretnom primeru izbora predsednika jednog opštinskog suda, kao i kadrovskih kombinacaja koje su bile aktuelne unutar DOS-a, video zaista jedan veliki raskol koji je u kolektivu Opštinskog suda u Pirotu napravio vrlo neprijatnu atmosferu.
Naime, kadrovici DOS-a su išli od jednog do drugog sudije, pokušavali da pitaju ... (žagor, aplauz) ne razumem čemu aplauz gospodo. Ili niste razumeli o čemu pričam.
Pokušavali su da nađu adekvatne kandidate za ono što im treba, a očigledno im trebaju poslušni; pokušavali su da ubede ljude koji nisu bili spremni da, iako predsednik Opštinskog suda nije bio razrešen, nisu želeli da bez argumenata i bez saglasnosti kolegijuma sednu na mesto za koje ne misle da treba da im pripadne. Tako smo u skupštinskoj proceduri, u radu Odbora za pravosuđe, imali nekoliko predloga. Međutim, ono što je bilo evidentno videlo se na kraju - da je za predsednika Opštinskog suda predložen gospodin Zoran Manić, a da je za predsednicu Okružnog suda predložena gospođa Jelisaveta Manić, koji nisu ni u kakvom srodstvu.
Nažalost, ili na sreću, ko zna, jedan dan pred razmatranje pred ovim skupštinskim telom gospodin ministar je povukao predloge na sednici Odbora za pravosuđe, a o čemu je bilo dosta reči. I građani Pirota su mogli dosta o tome da čuju i uživo u emisiji u kojoj smo učestvovali moj kolega i ja. Dakle, posle jednog takvog vrlo neprijatnog gesta, stanje u Opštinskom sudu u Pirotu može da se opiše kao stanje kakvo je u celom pravosuđu.
Pored stalnih pretnji sudijama da će biti razrešeni, da će im pod nekom firmom lustracije ili očišćenja biti zadata obaveza da se ponovo prijavljuju na konkurs za sticanje sudijske funkcije, imali smo i dodatne pritiske u smislu da se o njima govori kao o nedovoljno stručnim ljudima, da se o njima govori kao o ljudima koji nisu pokazali neutralnost, koji su bili pod političkim pritiscima.
Sada mogu samo da konstatujem i da podelim utisak, koji mnoge sudije danas u Srbiji imaju, da su politički pritisci od 5. oktobra 2000. godine do danas na njih ne jednostruko, već mnogostruko povećani. Takođe moram da istaknem da je u Okružnom sudu u Pirotu, da situacija bude još gora, mandat predsedniku Okružnog suda istekao još prošle godine.
Kolegijum nije niti konsultovan, niti se na ona upražnjena tri mesta za okružne sudije sada bira ijedan okružni sudija. Podsetiću ministra da je sada u Okružnom sudu u Pirotu zaposleno samo četiri okružne sudije, koji ne mogu da stignu ponekad, ako jedan bude odsutan ili dvojica, ne daj bože, da formiraju veće.
Dakle, mi ovom prilikom nemamo izbor sudija Okružnog suda iako postoje upražnjena tri radna mesta, a u isto vreme je zbog isteka mandata predsedniku Okružnog suda još prošle godine telefonom imenovan vršilac dužnosti predsednika Okružnog suda. Na to moram da vam skrenem pažnju.
U isto vreme predsedniku Opštinskog suda, kome se na teret ne stavljaju ama baš nikakve nepravilnosti, ili ako ih ima one bi morale da budu konstatovane na opštoj sednici Vrhovnog suda, da se o tome izjasni kolegijum, u isto vreme dok mu mandat nije istekao predlažu se kandidati za to mesto, samim tim dovodi se do vrlo teške situacije. Zaista ne znam kako biste se vi osećali u jednoj takvoj situaciji, da vam se pripisuje štošta, a da vam se ni na koji način ne objašnjava zbog čega se preti vašom smenom.
Sve je to rezultiralo, zbog pritiska, podnošenjem ostavke na mesto predsednika Opštinskog suda, kao i podnošenjem ostavke na mesto opštinskog javnog tužioca u Pirotu, jer ti ljudi nisu mogli da izdrže strahovit pritisak kome su bili izloženi. Pritisak koji nije bio ničim argumentovan.
Da bih ilustrovao uspešnost rada Opštinskog suda u Pirotu, podsetiću vas da je po članu 29. sudskog poslovnika stav 4, koji kaže da se ažurnost suda, odeljenja ili sudija izračunava tako što se broj nezavršenih predmeta deli sa prosečnim mesečnim prilivom u izveštajnom periodu. Od 1994. do 2000. godine situacija je sledeća: - za 1994. godinu ažurnost je 4,59%, za 1995. godinu 4,48, gospodo zaista imam razumevanja za to što se vi žurite kući, ali nemojte da jednu ovako bitnu temu preskačemo i prelazimo na brzinu.
Da ne bih čitao dalje, prosečna ažurnost za ovaj period je 4,5%. Prema istom sudskom poslovniku, potpuna ažurnost suda iznosi 3%, a prosečna ažurnost ovog suda je 4,50. Pri tome treba imati u vidu da sud nije uvek radio u punom sastavu, a po sistematizaciji ima 16 sudija.
Želim da istaknem da je stanje u pravosuđu upravo onakvo kakvim ste ga, nažalost, vi napravili, do koga ste ga vi doveli svojim osionim ponašanjem, a takođe želim i da istakntem da ni u kom smislu mišljenje kolegijuma i predsednika suda o izboru ovih sudija, u konkretnim slučajevima vezanim za Pirot, nije traženo.
Takođe ne mogu da se složim sa konstatacijom da će ovo biti jedno prelazno rešenje do konstituisanja Visokog saveta pravosuđa, koji bi trebalo da radi ove stvari. Zašto? Upravo iz napred navedenih primera, jer ukoliko postoji manjak, nedostatak od tri sudije u Okružnom sudu a mi se bavimo nekim stvarima i izborom sudija, nosioca upravnih funkcija u pravosuđu, zaista konstatacija da je ovo prelazno rešenje, koje će omogućiti funkcionisanje pravosuđa u prelaznom periodu, ne stoji.
Da ste želeli da omogućite normalno funkcionisanje sudova, popunili biste ova tri prazna radna mesta i omogućili biste da pravosuđe, konkretno u Pirotskom okrugu, funkcioniše na odgovarajući način. Tu takođe moram da istaknem da se konstatacije uvaženog ministra Batića o potrebi lustracije korumpiranih sudija, onih koji su prekrajali izbornu volju itd, možda ne odnose na one koji su i dalje nosioci pravosudnih funkcija.
Pre neka dva meseca, nemojte me držati za reč, nisam tačno zapamtio, uhvaćeni su (konkretno, radi se o jednom sudiji Opštinskog suda u Pirotu), pojedinci u primanju mita. Gospodine ministre, mislim da vi znate za taj slučaj, a ako ne znate, trebalo bi da saznate. Radi se o bednoj sumi od nekih 100 - 200 maraka.
Gospođo Mićić, na svu sreću, taj kandidat nije se našao na vašoj listi, ali je bio jedan od potencijalnih kandidata, tako da moram da istaknem da  lustraciju treba vršiti počev od onih koji su zaista svoje ruke ukaljali bilo čime, ali da se to mora vršiti na odredbama važećeg Zakona o sudovima ili da se u perspektivi primenjuju odredbe novog Zakona o sudovima.
Ne znam čemu ovolika radost, da li je još neko stigao zvezdanim stazama, ili nečim drugim, dozvolite mi ....... (žagor)
Vidim da se radujete dolasku nekih poslanika, koji imaju fantastične sposobnosti. Nisam, nažalost, jedan od takvih, zato moram da kažem još jednu stvar - sramota je za srpsko pravosuđe i za našu skupštinu da za godinu dana nismo našli za shodno da izaberemo republičkog javnog tužioca, a da je za tih godinu dana načinjeno mnogo,  želim da istaknem, mnogo grešaka u radu javnog tužilaštva,
Takođe, pri kraju svog izlaganja, želeo bih da predloženim sudijama, koji će, s obzirom na vašu većinu u ovom parlamentu, sigurno biti izabrani, poželim mnogo uspeha u radu i da ne podlegnu pritiscima kojima će sigurno biti izloženi, s obzirom na iskustvo njihovih starijih kolega. Zahvaljujem.
Zahvaljujem na upozorenju da mi je ostalo sedam minuta za izlaganje. Dakle, danas smo u izlaganju poštovanog ministra imali prilike da čujemo mnogo toga, prevashodno o zakonu o budžetu, a nažalost malo toga o zakonu o porezu na promet i zakonu o akcizama. Stoga će i moja diskusija biti malo usmerenija na ono što smo mogli da čujemo od gospodina ministra, pa vas blago upozoravam da me ne ometate, pošto već ministra niste ometali u tom smislu.
Najpre bih morao da kažem da nam je materijal o ovim veoma bitnim tačkama dnevnog reda dostavljen juče sa jednim jedinim ciljem, a to je da poslanici, pretežno i prvenstveno opozicije, slabije mogu da se pripreme za diskusiju i amandmane po ovim predlozima zakona. Takođe, pošto je bilo reči o budžetu, moram da konstatujem da nismo bili u prilici da vidimo niti završni račun, niti bilo kakav dokument na osnovu koga bismo mogli da procenimo na koji način su utrošene narodne pare u prošloj godini.
Moram da istaknem i podsetim uvaženog ministra da je poreska reforma koja je, koliko se sećam, 1. aprila ove godine stupila na snagu, bila upravo sa istim ekonomsko-političkim ciljevima, kakve smo mogli da čujemo i danas. Zbog toga sam se danas osećao kao u nekom dežaviju; to je bilo pre nekih sedam - osam meseci, tada smo slušali iste ove političke ciljeve, ekonomske ciljeve - dakle, očuvanje stabilnosti, poboljšanje životnog standarda, restrukturiranje velikih preduzeća i dalje uključenje u međunarodne tokove - a da od toga nakon poreske reforme od 1. aprila nije bilo ništa. Ako pogledamo samo činjenicu koja se danas mogla pročitati u štampi da je, po istraživanjima nekih nevladinih centara, dve trećine stanovništva upravo zahvaljujući tim poreskim reformama danas u Srbiji na ivici siromaštva ili ispod ivice siromaštva i da je socijalno stanje u Srbiji danas, 2001. godine, možda uporedivo jedino sa socijalnim stanjem u 1993. godini, u doba hiper - inflacije, moram da konstatujem da je poreska reforma DOS-a od 1. aprila doživela svoj fijasko.
Kao potvrdu toga imamo na dnevnom redu danas Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na promet; želim da vas podsetim, da vam stavim na znanje, da je poslanička grupa SPS imala jasan stav da je linearno uvođenje poreza na promet od 20% na sve proizvode apsolutno neprihvatljivo, što se danas ispostavlja kao tačno.
Zašto danas, nakon skoro godinu dana, donosimo Predlog zakona o izmenama poreza na promet, gde uvažavamo činjenice i zahteve opozicije koji su bili jasno iskazani - da ne treba oporezivati sve jedinstvenom stopom. Moram da vas podsetim da smo mi tražili skidanje poreza na promet sa lekova, školskog pribora i osnovnih životnih namirnica, kao što su jestivo ulje i so. Međutim, tada niste imali razumevanja za naše zahteve, a sada, kada je socijalna beda dostigla najviši mogući nivo morate posegnuti za metodama koje upravo odslikavaju vašu težnju ni za čim drugim do spasavanjem vlasti.
Takođe, moram da konstatujem da je gospodin ministar rekao u svom izlaganju u nekoliko navrata reči o ekonomskim ciljevima za sledeće tri godine. Koliko se ja sećam, vaše predizborno obećanje je bilo vezano za raspisivanje opštih vanrednih izbora u roku od 12 meseci, šest meseci, koliko li beše, a sada pričate o neke tri godine. Ko se to, gospodo, danas plaši raspisivanja izbora? Da li SPS, možda Radikalna stranka ili DOS?
Dakle, ako pogledamo kakvo je poboljšanje životnog standarda učinjeno poreskom reformom od pre skoro godinu dana, jasno je da je apsolutni fijasko poreska reforma doživela, ponavljam, po ko zna koji put. Ukidanje poreza na promet na hranu apsolutno je za nas socijaliste prihvatljivo. Međutim, 20% prometa hrane u prodavnicama na 1% zabeležen je pad upravo zbog poreza na promet koji je uveden 1. aprila 2001. godine.
Kada se radi o lekovima, ministar je pomenuo jednu veoma bolnu temu, a to je bukvalno kriminalna tema - ispumpavanje lekova iz državnih apoteka i njihovo prelivanje u privatne apoteke. Apsolutno se zalažemo za ispitivanje stanja po tom pitanju. Znamo da je u tu prljavu rabotu uključeno mnogo ljudi i nemamo nikakve namere da bilo koga štitimo, ma kojoj stranci pripadao. Dakle, gospodo ukoliko želite da utvrdimo istinu, izvolite, ima mnogo toga što će se otkriti povodom te priče o lekovima.
Takođe, moram da kažem, kao socijalista, da se mi zalažemo za ukidanje poreza sa svih lekova. Moram da podsetim da lekovi nisu bili oporezovani do vaše poreske reforme. Sada, zbog nemogućnosti građana da se snabdeju osnovnim lekovima, vi predlažete skidanje poreza na promet samo za lekove sa pozitivne liste Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje. Zašto samo sa pozitivne liste? Da biste pomogli taj zavod, a ne da biste pomogli sve ljude. Ima ljudi kojima su lekovi neophodni, ti lekovi se danas ne nalaze na pozitivnoj listi. Znam to vrlo dobro iz iskustva, jer sam u tom zavodu i radio. Dakle, da još jednom istaknem stav Socijalističke partije - zalažemo se za ukidanje poreza na promet sa svih lekova.
Takođe, moram da podsetim javnost, a i sve vas prisutne, iako nas je sve manje i manje, da je uvođenje poreza na promet na komunalije upravo ideja vaše poreske reforme, da se sada vraćamo na rešenja koja su bila predviđena ranijim zakonom o porezu na promet, tako da se na još jedan način vaša poreska reforma dovodi u besmislenu situaciju.
Ako govorimo o zakonu o akcizama, ministar je u nekoliko navrata istakao da povećanje akciza neće uticati na povećanje cena goriva, da će pare pribavljene na taj način biti upotrebljene za obnovu puteva i pitam vas - po koji put, gospodo, mi povećavamo cenu benzina za obnavljanje puteva?
(Predsednik: Vreme.)
Izvinjavam se zbog kratkog prekoračenja, samo da dovršim misao. Dolazim iz sredine u kojoj ne možete normalno da prođete automobilom od rupa. To je naročito prisutno u prigradskim naseljima. Ne radi se samo o lokalnim putevima, već se radi i o putevima koji su u nadležnosti održavanja republičkih organa.
Samo oko cigareta moram da istaknem da, ukoliko vam je cilj, gospodo, da se utvrdi činjenica oko šverca cigareta, niste smeli da ne glasate za formiranje odbora koji bi se bavio utvrđivanjem istine oko šverca cigareta. Dakle, sve vaše poreske reforme i sve vaše ideje o spasenju naše privrede su na ovaj način dovedene na istinu, obesmišljene upravo onako kako smo pričali kada smo vas ubeđivali da vaša poreska reforma sa početka ove godine ne valja. Ako tako nastavite, neka nam je Bog na pomoći.
Samo da pitam, možda ministar zna ili supruge ministara znaju, u kojim je to prodavnicama mnogo bolje kupovati, pošto naše supruge nikako ne mogu da dobiju jeftinije proizvode, a možda vi znate gde su, pa nam kažite kako bismo znali kako da se bolje snađemo.
Dame i gospodo, na početku mog izlaganja moram da kažem da bih bio mnogo zadovoljniji i da bi veliki broj građana sa kojima sam kontaktirao bio mnogo srećniji da se raspravlja o nekim mnogo aktuelnijim problemima u našem društvu. Međutim, ni ovaj nije za potcenjivanje.
Moram da kažem da bi veliki broj naših seljaka bio radoznaliji da raspravljamo o tome zašto ove godine nije bilo regresirane nafte za setvu, zašto nije bilo obezbeđeno dovoljno semenskog materijala za sadnju, ali nije za potcenjivanje ni pitanje šverca duvana, jer moramo da isteramo na čistac nešto što smo u prethodnom periodu mnogo puta slušali.
Bilo je mnogo puta pominjano, te prethodna vlast je organizovala ovo, te Slobodan Milošević organizovao ono, te Marko Milošević organizovao šverc cigareta itd. Dobro, gospodo, ako vam je toliko stalo do istine, zašto ste sada protiv osnivanja jednog anketnog odbora koji sve to može da potvrdi, da verifikuje ili da utvrdi i potvrdi neku činjenicu koja možda ne ide vama u prilog, koja može da otkrije da su sve vaše tvrdnje o prethodnom periodu bile lažne; da možda treba ili može da otkrije nešto što vama smanjuje rejting u smislu da ste vi povezani sa onima koji švercuju duvan i koji na tom švercu zarađuju i te kako mnogo.
Da je tako nešto neophodno, ilustrovaću i primerom: pre mesec dana je na jugoslovensko-bugarskoj granici, blizu graničnog prelaza Gradina, razotkrivena grupa od nekih 15 ljudi koji su se bavili organizovanim švercom duvana. Gospodo, to se ne dešava pre godinu dana, to se desilo pre mesec dana. Da li mislite da je iza toga neko mnogo jači ili mislite da su se samo ljudi organizovali, samoinicijativno? Jeste da teško žive i da moraju na neki način da obezbede sredstva za preživljavanje u ovom teškom vremenu, kada je preko 300% standard pao pod vašom vlašću, ali čisto sumnjam da je 15 ljudi moglo da bude organizovano na tako dobar način da bi prošvercovalo toliko mnogo cigareta preko granice. Dakle, zašto ste protiv toga da se ovakve stvari razotkriju? Takođe, moram da istaknem da smo mnogo puta čuli da razlozi zbog kojih se ne želi utvrđivanje ili formiranje jednog ovakvog odbora, jesu i ti, pa se obrazloži predlog jednog od ranijih diskutanata, da Interpol sačini izveštaj i podeli Vladi i Narodnoj skupštini, izveštaj o tome ko je taj koji švercuje i organizuje šverc duvanom.
Dobro, gospodo, meni je malo drugo nešto zapalo za oko, a to je da se na ovaj način posebno postaje vidljivo da centar Vlade, ove koja je sada na vlasti u Republici Srbiji, nije unutar Srbije, da centar Vlade jeste negde u inostranstvu i da taj isti centar diktira ili treba da kontroliše sve puteve i sve aktivnosti koje ova vlast treba da radi.
U tom smislu dat je ovaj predlog da Interpol sačini izveštaj, kao da mi nismo sposobni i da nemamo dovoljno mogućnosti da sami, formiranjem jednog anketnog odbora, utvrdimo sve relevantne činjenice vezano za ovu problematiku.
I na kraju, moram da primetim, izgleda da je i politički cilj nekih od opozicionih stranaka, a posebno SRS, očigledno pomeren, da taj politički cilj nije više usmeren samo na kritikovanje vlasti, već i na kritikovanje opozicije. I zbog nemogućnosti da do kraja kažem sve ono što sam imao, moram da se još jednom požalim svima na uskraćivanje vremena za moje izlaganje, koje bih morao da uskratim mom kolegi Sretenu Mitroviću.
S obzirom da je većina već pripremila torbe za povratak kući, ne mogu a da ne istaknem nekoliko činjenica koje zaista opterećuju sve nas, a posebno one ljude koji su vezani za pravosuđe i one koji zarađuju svoj hleb radom u pravosuđu.
Moram da istaknem da je ovim, u nizu sličnih akata, srpsko pravosuđe zaista svedeno na najnižu moguću meru, na najniži nivo koji ne omogućuje i ne obezbeđuje ni u kom smislu nezavisnost pravosuđa, što je zaista nužnost, ako želimo da istrajemo na učvršćivanju pravne države.
Naime, iako sada postoji svojevrsni pravni vakuum, pošto ipak mora da se poštuje važeći Zakon o sudovima i važeći Zakon o javnom tužilaštvu, postoje neki akti koji su apsolutno u neskladu sa odredbama ovog zakona. Naime, ovo je samo još jedan od primera, a ima ih mnogo; ja bih sada istakao da se sprema (a koliko sam upoznat prošao je kroz Odbor za pravosuđe) predlog za imenovanje nekih nosilaca funkcija u pravosuđu, bez činjenice da se razrešavaju prethodni nosioci istih tih funkcija. Dakle, to se dešava bez konsultovanja kolektiva, bez održavanja sednice Vrhovnog suda i bez ikakvih argumenata na osnovu kojih se to čini.
Dakle, svi ti ljudi još uvek rade na tim mestima a vi, gospodo, predlažete neka nova rešenja koja možda nisu ni adekvatna. Međutim, neka vreme koje je pred nama dokaže i pokaže kako stoje stvari u ovoj zemlji, mislim na vas iz DOS-a, i ako vam je stalo do pravne države i legalizma morate se ponašati na malo drugačiji način, na veoma drugačiji način nego što se sada ponašate.
Poštovane dame i gospodo, pošto se ovako žestoka rasprava nije se razvila skoro u ovom Parlamentu, imali smo jedan malo mirniji period, jer smo imali neke od zakona na dnevnom redu koji nisu bili tako loši.
Moram da kažem nekoliko uvodnih napomena. Ne bih se složio sa mojim prethodnicima koji su rekli da je ovo možda jedan od najgorih zakona, koje smo do sada imali na dnevnom redu. Ovo je zaista najgori zakon, predlog najgoreg zakona.
Zašto - ako je DOS u predizbornoj kampanji obećavao radnicima veliku zaposlenost, ako je DOS obećavao otvaranje novih radnih mesta, ako je DOS obećavao povećanje produktivnosti zbog ukidanja sankcija? Šta imamo danas, šta smo dobili od tih obećanja?
Dobili smo, najpre, pre šest ili sedam meseci, set poreskih zakona, koji je onda izazvao pravu buru oduševljenja među jednim delom ekonomskih stručnjaka, a ja ću vas podsetiti da sam onda postavio pitanje gospodinu Đeliću, ministru finansija - da li će taj set poreskih zakona doneti boljitak, povećanje proizvodnje i u kom vremenskom roku?
Naravno, odgovor dobijamo svakoga dana, kada pogledamo izveštaje iz Republičkog zavoda za statistiku, imamo pravo da pogledamo u naše novčanike i da vidimo kakvo je stanje prouzrokovano tim setom zakona.
Dalje, razmotrili smo i pokušavali da ovaj predlog zakona na neki način zaustavimo sa realnošću, kroz amandmane. Moram da kažem da je i sam ministar rekao da je ovo jedan od zakona rađen u saradnji sa socijalnim partnerima, pa ti socijalni partneri, prevashodno sindikati, od silnog zadovoljstva, pre nekih mesec i ne znam koliko dana, dođoše ovde pred Skupštinu i zamalo da uđu unutra, u Skupštinu.
Nisam video nikoga iz Skupštine da je izišao da pozdravi okupljene radnike, koji su se okupili da bi pozdravili ovakav predlog zakona, naravno, iz silnog zadovoljstva. A nisam siguran ni da će ti isti radnici ponovo da se okupe, ukoliko ovakav predlog zakona i ne usvojimo.
Dakle, zašto su se sindikati toliko pobunili protiv jednog zakonskog predloga, koga, po rečima ministra, oni sami podržavaju? U zadnje vreme sam iskoristio priliku da se malo više krećem među mojim biračima i, verujte, nisam ni jednog čoveka sreo, koji me nije pitao - aman ljudi, šta to radite sa ovim zakonima o radu, o penzijskom osiguranju itd. Svi, bukvalno svi, i mladi i stari, pitali su me - zašto se ide na povećanje starosne granice za odlazak u penziju?
Slažem se da imamo preko 700 hiljada nezaposlenih. Sada koristim priliku da pitam gospodina ministra - kada će se stvoriti ti bolji uslovi za rad, za one koji rade, jer oni koji ne rade su skoro premašili brojku od 800 hiljada. Zato licemerno zvuči da će predloženim zakonom biti obezbeđena veća materijalna i socijalna sigurnost zaposlenih. Od tih skoro 800 hiljada ljudi, koji su bez posla, veliki broj je mladih. Ti mladi, pored toga što privreda ne radi, što nema otvaranja novih radnih mesta, neće moći da dođu ni na ova radna mesta koja su zauzeta zbog toga što se starosna granica za odlazak u penziju pomera skoro za pet godina.
Moram da kažem da je cilj svih ovih reformskih zakona ekonomsko podjarmljivanje naše zemlje, da je cilj poreskih zakona uništenje okruženja za rad naše privrede, a da je cilj ovog zakona stvaranje uslova da i oni koji su zaposleni ostanu bez svojih radnih mesta.
Da bi poslodavci mogli da otpuste ljude, u onoj meri koliko im odgovara, mora se doneti jedan ovakav zakon. Zato nikako ne mogu da se složim sa jednim ovakvim zakonskim predlogom i iskoristio sam svoju mogućnost da iskažem svoje neslaganje sa ovakvim zakonskim predlogom.
Nadam se, kolege poslanici, da ćete imati razumevanje za ovo na šta sam ukazivao i da nećemo dospeti u takvu bezizlaznu situaciju, u kakvu možemo da dospemo ako se ovakav zakonski predlog usvoji. Hvala.
Dame i gospodo, u IV glavi naslov glasi: "Izbor i imenovanje".
U skladu sa našim opredeljenjem da se izjednači status javnog tužioca i zamenika javnog tužioca, mi smo predložili u članu 1. stav 2. Zakona o Visokom savetu pravosuđa da se ne dozvoli pravo Visokom savetu pravosuđa da imenuje zamenike javnog tužioca.
Da ne bih detaljno obrazlagao suštinu ovog našeg predloga, pošto je o tome već dosta bilo reči, želim samo da potenciram da je imenovanje nešto što je zaista, po nama, neprimereno jednom telu kakvo je Visoki savet pravosuđa, a da bi Narodna skupština trebalo da bira i zamenike javnog tužioca, kao i samog javnog tužioca.
Dakle, moj amandman se odnosi na brisanje svih stavova imenovanja u glavi IV, a u vezi sa tim predlogom i sa istom idejom jesu i moji sledeći amandmani. Nadam se da ćete i povodom ovoga moga amandmana reagovati, kao i u prethodna četiri slučaja, kada ste imali razumevanja za argumentaciju koju sam predočio vama, kao najodgovornijem telu u našoj državi. Hvala.
Dame i gospodo, pošto očigledno moja argumentacija i obrazloženje, vezano za prošli amandman koji se svodi na istu ideju, dakle da se izjednačava položaj javnog tužioca i zamenika javnog tužioca, nisu bili dovoljni, iskoristiću priliku da vas podsetim na čemu zasnivam ovo naše stanovište.
U Glavi III, koja reguliše položaj javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca, izjednačavaju se njihova prava i obaveze: u pogledu samostalnosti, član 32.; u pogledu održavanja poverenja u samostalnost, član 33.; u pogledu materijalne nezavisnosti, član 34.; u pogledu imuniteta, član 35.; u pogledu odgovornosti za štetu, član 36.; prava na udruživanje, član 37.; kao i prava na stručno usavršavanje, član 38.
Dakle, u svim tim članovima doslovce se kaže da se izjednačava javni tužilac i zamenici javnih tužilaca. Dakle, ovde se radi o jednoj suštinskoj problematici, koja ne bi trebalo da bude opterećena nekim procesnim stvarima vezanim za rešenje u prethodnom zakonu, recimo u Zakonu o Visokom savetu pravosuđa. Molim vas da krajnje ozbiljno shvatite ovaj problem jer će imati daleko veće posledice nego što mi, ili bar većina vas smatra da će imati. Zato sam predložio da se u članu 56. u stavu 1. iza reči "javnog tužioca" doda izraz "i zamenika javnog tužioca", a da se u istom članu, stav 2, kojim se predlaže da zamenika javnog tužioca imenuje Visoki savet pravosuđa, briše.
Dakle, s obzirom na ulogu i značaj zamenika javnog tužioca, logično je da ih bira isti organ kao i javnog tužioca, tj. Narodna skupština, na predlog Visokog saveta pravosuđa. Nadam se da sam sada bio dovoljno precizan i jasan, i da ćete opet imati razumevanja kao u prethodna četiri slučaja, a vezano za moje amandmane.