Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marijan Rističević

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 103. u vezi sa članom 163. Poslovnika Narodne skupštine.

Gospođo predsedavajuća, vi niste odgovorni za ponašanje gospodina Olenika, ali on kao advokat mogao bi da pročita Poslovnik i odredbu člana 163. Nikakvo obrazloženje za odbačene amandmane nije potrebno, barem Poslovnik, odnosno, ovaj propis to reguliše i kaže – nadležni odbor će nepotpune i amandmane sa uvredljivom sadržinom odbaciti, o čemu će Narodnoj skupštini podneti izveštaj. On očigledno se nije ni potrudio da pročita izveštaj i da vidi da je sve urađeno u skladu sa Poslovnikom, da je Skupština dobila taj izveštaj i da nikakvo obrazloženje nije potrebno.

Mislim da treba ponovo da upiše pravni fakultet, zato što je pominjao i neku vrstu topuzine, on koji je ovde došao na krilima stranke koja je štapom razbijala table, koja je prebijala se što je prebiti moglo. Dakle, neko ko se apsolutno ponašao nasilno je podržao njega i zahvaljujući odredbama koje su zloupotrebljene o manjinskim pravima i sa 35% glasova koje je nezasluženo dobio, danas je ovde i ona je poslednji koji treba da priča o pravnom nasilju i topuzini, jer njegov stvarni lider tu topuzinu veoma često poteže. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, reklamiram član 103. u vezi člana 161. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije.

Moram da vas upozorim da, po stavu 8. svakome ko se javi po ovom pitanju amandmana, oduzimate vreme, s obzirom da su ovo brižljivo isplanirali. Dakle, isplanirali su sami odbacivanje amandmana, zato što član 161. kaže - podnosilac amandmana ne može sam ili zajedno sa drugim narodnim poslanicima da podnese više amandmana na isti član Predloga zakona.

Onaj koji se najviše bunio, Zelenović, njegov poslanik koji se zove Nebojša Cakić je podneo šest amandmana na isti član. Dakle, odborima nije ostalo ništa drugo, nego da ove amandmane odbije, a oni su sami podnošenjem više amandmana na isti član, unapred isplanirali ovaj performans koji su ovde održali.

Zato vas molim da im ubuduće, bilo ko se javi, to je klasična zloupotreba, oduzmete vreme i primenite neke druge mere. O ovome ne tražim da se glasa, nije vaša krivica, ali oni grubo zloupotrebljavaju vašu dobru volju. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, kao da moj Poslovnik manje vredi. Javio sam se za reč zbog povrede dostojanstva, član 107.

Gospodin Lutovac, koji je malopre dobacivao izgovorio je jednu veliku neistinu i time uvredio dostojanstvo Narodne skupštine. Dragoslav Avramović nije na vaš predlog postao guverner i zaustavio hiperinflaciju, to je bio predlog Slobodana Miloševića, na koji ste toliko gadljivi, a i ja sam sam bio gadljiv na to. Mislim da je dogovor bio sa Nikolom Šainovićem, koji je bio predsednik vlade. To ste zaboravili da kažete. To su te devedesete u kojima je, eto, Milošević, zaustavio hiperinflaciju, a ne vi.

Takođe, ste zaboravili da kažete da je on prešao u političku stranku 1994. godine i da je bio član koalicije „Zajedno“. Više puta sam ga ja lično vozio u kampanji da bi mogao da nastupa kao opozicija onome koji ga je stavio za guvernera.

To blage veze nema sa Aleksandrom Vučićem, kao što ni vi ne ličite na Pekića, kao što ni vi ne ličite na Đinđića, kao što ne znate možda, čak ni gde je Pedagoška akademija, za razliku od mene, kao što nikada nećete reći šta je stvarna politička pozadina ubistva Zorana Đinđića, jer ste ministre policije koji su trebali da ga čuvaju, jednog stavili za predsednika Vlade, a drugog ste ponovo stavili u vladu posle ubistva. Žalosno je šta je postala Demokratska Stranka. Ja se ne borim protiv DS, već protiv ovoga što je ona postala pod vašim vođstvom. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, to sa prasetinom i sa gladnima sam razumeo, ali prethodni govornik je umeo da podrigiva pred gladnima. Ko ga ne poznaje mogao bi da proceni ovu njegovu kritiku kao dobronamernu, kao čoveka koji se zalaže za kulturu, za umetnost itd. Ali, gle čuda, u vreme kada je podrigivao pred gladnima, kada je otpušteno 500.000 ljudi, mogao je makar da sačuva kulturu, umetnost itd.

Nemojte dobacivati.

Najvredniji eksponati koji su vredni za umetnost i kulturu ovog naroda nalaze se u Narodnom muzeju. Baš za vreme kada je prethodni govornik podrigivao pred gladnima i kada je prodato sve što nije bilo prikucano za zemlju, kada je u grabizaciji privatizaciji kompletna društvena imovina, pa i deo državne, prodato za 6,5 milijardi, kada je proćerdano 4,5 donatorske podrške, kada je proćerdano pet milijardi koje nam je oprostio Londonski i Pariski klub, pa su oni vrlo brzo nadoknadili to što smo bili smanjili dug, pa ga ponovo uvećali, pa kažu kako u njihovo vreme dug nije bio uvećan, a zaboravili su 6,5 milijardi od privatizacije, zaboravili 4,5 milijardi od donatorske podrške, zaboravili su pet milijardi oprosta od Pariskog i Londonskog kluba, što je negde suma od 17 milijardi, pa na onih 17 njihov dug je u stvari bio 34, a ne 17 koje smo zatekli, u to vreme Narodni muzej je bio zatvoren.

Eto, otvorila je ova vlast koja je uposlila tih 450.000 ljudi koji su ostali bez posla, koja je uvećala dva puta plate, koja je uvećala dva puta izvoz, koja je deset godina, ovo je jedanaesta godina, održala kurs, a da pritom nisu smanjene devizne i zlatne rezerve, nego naprotiv, čak su uvećane. Da smo veštački čuvali kurs, verovatno bi te devizne rezerve nestale, koje su dva puta uvećane u vreme kada se to podrigivalo pred gladnima, kako je prethodni govornik hteo da ostavi utisak o gladi.

Dakle, Muzej savremene umetnosti je, takođe, otvorila ova vlast. Gle čuda, 2007. godine je vladao ko? Ovi što su podrigivali pred gladnima i otpuštali sve redom. Dakle, dok su oni podrigivali, ljudi su ostali bez posla, bez plate, a kamoli bez prasetine, bez umetnosti, bez prava da uđu u Narodni muzej i da vide najvrednije eksponate. Danas oni koji su sve to tada učinili, ili nisu učinili da zaštite Narodni muzej, Muzej savremene umetnosti, kulturu itd, danas izađu sa srceparajućim pričama kako ova vlast ne posvećuje dovoljno pažnje kulturi. Samo da smo otvorili Narodni muzej ponovo, ja mislim da smo zaslužili već da se podigne, odnosno da se stavi taj crveni tepih i da se podigne nekim ljudima spomenik za života.

Dame i gospodo narodni poslanici, to mi nije bila namera, nego na dnevnom redu su i sudije. Dakle, ja ću da tražim da se posebno izjasnimo, gospodine Orliću, tražim da se posebno izjasnimo o sudiji Viktorija Madžarević Čičulić, Osnovni sud u Šapcu. Na to imam pravo. S tim u vezi da kažem da se ja bojim da nas za vladavinu prava sprečava u stvari vladavina sudija. Čast većini sudija, ali pojedini se ponašaju kao opozicioni lideri i predstavnici opozicionih političkih stranaka. Oni su nezavisni od ove vlasti, ali izgleda da od bivše nisu. Ja sam to osetio na sopstvenoj koži, ali to neću komentarisati. Dakle, moje utisak je da oni umesto vladavine prava prave vladavinu sudija, a mnogi od njih su vezano i te kako za stranke bivšeg režima.

Dame i gospodo narodni poslanici, na Odboru za poljoprivredu sam čuo takođe kritike, ali doduše samo od pojedinih narodnih poslanika, i s tim u vezi hoću da kažem i da zahvalim svim članovima Odbora i narodnim poslanicima koji su od 2012. do sadašnjeg budžeta za 2023. godinu permanentno podizali nivo podsticaja u poljoprivredi. Sa 19,9 milijardi iz vremena kada se podrigivalo pred gladnima, došli smo do sume od 68,5 milijardi podsticaja i vrednost agrarnog budžeta je 79, a vrednost njihovog budžeta i Ministarstva poljoprivrede i trgovine zajedno je bio 44 milijarde.

Dakle, tri i po puta smo uvećali nivo podsticaja i čuli smo kritike vezano za hektar, da je to onda bilo 12 hiljada, a da je sada to devet hiljada. Samo da im napomenem da u njihovo vreme nije bilo podsticaja po grlu, nije bilo podsticaja po sadnici, nije bilo podsticaja za mehanizaciju. Prema tome, danas podsticaji nisu devet hiljada, već 84 hiljade.

U Evropi je poznato da svaki hektar, u EU na svakom hektaru imate jedno uslovno grlo. U situaciji da mi uparimo jedan hektar i uslovno grlo, što bi bilo ravno proseku EU, mi bi imali podsticaje od 84 hiljade dinara po hektaru. Premija za mleko je 10 do 15 dinara i jedna krava da pet hiljada litara mleka dnevno, što znati da je to 50 hiljada dinara. Sama krava dobija podsticaj, za kravu se isplaćuje podsticaj od 25 hiljada dinara. To je 75 hiljada dinara i onih devet, to je 84 hiljade, pod uslovom da uradimo ono što farmeri rade u EU. Dakle, tamo je negde po hektaru nivo najviše 500 evra. Ukoliko mi spojimo jedan hektar sa uslovnim grlom, podsticaji su onda 84 hiljade dinara.

Takođe, dame i gospodo narodni poslanici, zašto nema više para u budžetu? Danas smo videli određene transparente kojima se želi kazati kako je mrak u medijima. Dakle, nije mrak u medijima, mrak je u određenim mozgovima. Danas sam video čak i pripadnike stranoplaćeničkih organizacija kako drže te transparente. To sam video svojim očima i nisam mogao da verujem. Video sam i poslugu od čuvenog Vuka Murat age potomka i video sam u Briselu kako govori o neslobodi medija u Srbiji. Gle čuda, neslobodni su mediji „Junajted grupe“! Kad malo pogledate, „Junajted grupa“ registrovana je u Holandiji, „Junajted medija“ u Luksemburgu, 30 kanala tog Šolaka koji ovde ima, da tako kažem seljački, neku svoju pešadiju, svi mediji su registrovani u Luksemburgu.

Kako se onda to oni bore za slobodu Šolakovih medija u Srbiji kada oni tvrde da mi samo reemitujemo, da se ovde samo reemituje program, a da se on početno emituje u Luksemburgu gde su te televizije i registrovane. Zahvaljujući tome što navodno reemituju program ovde ne plaćaju porez i nisu iskazani u budžetskim prihodima, čak ti televizijski kanali nemaju ni pin.

Gle čuda, ovi koji su zastupljeni u njegovim medijima, gde se međusobno podržavaju neregistrovane političke stranke koje primaju novac iz inostranstva suprotno članu 12. Zakona o političkim aktivnostima. Dakle lažni ekolozi, lazne Ćute, ćufte, to kaže Eva Ras, ne znam zašto ga tako zove, ali uglavnom ti mediji u Srbiji ne plaćaju ništa. Pri tome, krše Zakon o elektronskim medijima, krše Konvenciju u prekograničnoj televiziji tako što, recimo, program ne može da bude namenjen zemlji prijema ukoliko se program reemituje, to je član 24.

Apsolutno nezakonito rade televizije, tridesetak kanala Šolakovih televizija i, gle čuda, danas transparent drži bivša novinarka koja je tražila, šta je tražila, tražila narkodilera, da se protera novinar iz Pančeva. Zamislite, ona se zalaže, kako beše Novak Filipović, i ona se zalaže za slobodu medija. U svim zemljama EU njoj bi bilo zabranjeno da se bavi javnim poslovima i politikom, ali, gle čuda, ona je našla spas kod Šolakovih prijatelja koji gazduju „Junajted grupom“, tridesetak kanala.

Još da kažem da sam primetio i jednog što je promenio i ime i prezime, odnosno promeni ime, promenio, ne znam, četiri, pet stranaka, promenio prebivalište, samo pol još nije promenio. Video sam gde on drži taj transparent o slobodi medija, a gle čuda, njegova supruga je urednica u RTS.

Takođe, sam video iz stranke ovog Vuka potomka, ljude kako drže te transparente, a supruga tog Vuka potomka je uređivala Dnevnik to pre dve godine, a onda napustila svojom voljom, jer joj je muž, Vuk potomak, prebacio 800.000 dolara u „Siti banku“. To možete slobodno da proverite. Uštedeo je čovek od plate, oni nisu bili koruptivni, kako kažu, nego je koruptivna neka sadašnja vlast, što apsolutno nije tačno.

Primetio sam da u tim redovima ovih koji se zalažu za slobodu medija ima urednica, poslanica, urednica RTS-a. Pa, mi tamo nemamo ni portira, a sad kao mi pravimo medijski mrak, a oni su žrtve medijskog mraka. Gospoda preko u stvari se zalažu da budžetski prihodi ne dolaze u kasu Republike Srbije, nego da dolaze u privatni džep Šolaka i njegovog prijatelja tajkuna, medijskog tajkuna, da mu ne pominjem ime.

Da vam kažem da oni svaki dan, šta štitite, svaki dan oni ukradu od medija u Srbiji, koji su registrovani, ukradu oko 600.000 evra. Svaki dan, a reći ću vam i kako. Član 27. Zakona o oglašavanju…Smejte se vi, gospođo, i vi ste podrigivali …, vaš suprug ima platu u javnom sektoru od milion dinara, lako je vama smejati se.

Dakle, po Zakonu o oglašavanju, član 27. televizije koje reemituju program nemaju pravo na domaću reklamu, mogu da emituju samo izvornu, luksemburšku reklamu, što nije slučaj. Dnevno na 30 kanala se emituje 300.000 sekundi nezakonitih reklama. Samo po dva evra to je 600.000 evra. Dakle, 600.000 evra puta 30 dana je 18 miliona evra, puta 12 meseci, to je preko 200 miliona evra koje Šolak ukrade nezakonitim radom piratskih medija. Danas ste vi to došli ovde da branite. To je naprosto neodbranjivo. Čak su u Briselu govorili o nedostatku slobode medija, iako se radi, zaboravili da im kažu, radi se o luksemburškim kanalima. Pa, valjda treba sloboda medija te kanale da bude u Luksemburgu, a ne u Srbiji. Mi, navodno, preuzimamo samo njihov gotov program.

Dame i gospodo narodni poslanici, što se tiče stadiona, ja sam za stadion. Dakle, izgradnja stadiona je upumpavanje para u građevinsku industriju. Dakle, tu će neka građevinska preduzeća da zarade neki novac, da očuvaju neka radna mesta, da ta radna mesta dobiju pristojnu platu, što kod njih nije bio slučaj. Oni jednu dizalicu nisu imali, jedan kokošinjac nisu napravili čestito u vreme dok su vladali, do 2012. godine.

Takođe, ja se zalažem za eksploataciju litijuma. Niste vi terali „Rio Tinto“, vi ste oterali investiciju, investiciju proizvođača automobila u Srbiji koji je trebalo da investira 1,2 milijarde. Vi ste štitili automobilsku industriju Nemačke. Oni su vas finansirali da zaustavite izgradnju fabrike automobila u Srbiji, poznate, koja je trebala da proizvodi godišnje 250.000 električnih automobila. To je vrednost BDP-a na godišnjem nivou, pet milijardi. To ste zaustavili, to je trebalo da bude u Inđiji.

Nisam ja, vi ste govorili da sam ja otrov i gospodin Atlagić. Ne, ja sam protivotrov za vaš otrov. Eksploatacija litijuma treba da bude i mi treba da proizvodimo električne automobile, a vi ste umesto da štite Srbiju, štitili automobilsku industriju Nemačke. Dižući dreku i vršeći nasilje pomogli ste da se otera investitor koji je trebao da investira 1,2 milijarde, koji je trebao na 700 hektara da napravi pogone, investitor koji je trebao da zaposli 3.300 radnika i koji je trebao da proizvodi automobila godišnje u vrednosti od pet milijardi.

Koliko bi to značilo za koperante, koji bi proizvodili komponente, ne treba ni da govorim. Znači, nisam ja otrov, ja sam protivotrov protiv vaših nasilnih, ekoterorističkih akcija koje se finansiraju spolja i vi ste politički faktor kome je zabranjeno da se finansira iz inostranstva, a vi ste došli ovde u parlament protivzakonito, jer kršite taj Zakon o finansiranju političkih aktivnosti.

Dole politički ekoaktivisti i teroristi. Živela Srbija.
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 107. povredu dostojanstva. Svakako iznošenje lažnih podataka, povreda dostojanstva Narodne skupštine.

U budžetu piše, a to sam i rekao da su podsticaji ove godine za agrarni budžet, obrazlažem zašto je povređeno dostojanstvo, 79 i nešto milijardi, da su podsticaji u poljoprivredi 68,7 milijardi. Sada to treba podeliti sa 120 dinara.

Gospodine predsedavajući, uvredljivo je da to neko ne ume da podeli, jer dobijete cifru od 560 miliona evra. Dakle, dobijete cifru 560 miliona evra i onda ustane neko i poželi da se u selo upumpa 500 miliona evra. Taj je poželo onda da oduzmemo 60 miliona evra, jer upravo omogućavamo da poljoprivreda dobije 560 miliona evra sledeće godine, a rebalansom budžeta, koji smo ovde usvojili, takođe ove godine je bilo 560 miliona evra i još smo dali za otkup pšenice i kukuruza 12 milijardi.

Dakle, za dve godine u selo smo upumpali 1,2 milijarde ili 600 miliona evra godišnje. Zato ne bih želeo da se nečija želja ispuni i da se to smanji na 500 miliona. Inače je izvoz srpskog agrara uvoz pokriven sa 175. Dva puta više izvezemo nego što uvezemo, ali mislim i ja da možemo još bolje.

Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, prethodni govornik je posle pretposlednjeg odbora koji smo imali u Inđiji odbila da poseti ostrvo na kome se uzgajaju krave i gde se proizvodi organsko mleko. Zato često pokušava da podbuni poljoprivrednike i ovog puta je govorila o podsticajima u EU, uglavnom po hektaru.

Da li ima premije od 15 dinara po litri mleka u EU, kad smo već kod mleka? Da li ga ima ili nema? Evo, ja tvrdim da ga nema. Nema premije za mleko u EU. U Srbiji ima. Tačno je da su premije po hektaru u EU daleko veće nego u Srbiji. Ali, takođe je tačno da ovi pre nas sem 12.000 dinara po hektaru nikakve druge podsticaje nisu isplaćivali poljoprivrednicima. Nije bilo podsticaja za voćarstvo, za zasade, za zalivne sisteme, za bunare, za ograde, za protivgradne mreže. Nije bilo podsticaja po kravi 25.000 dinara. Nije bilo ni premije za mleko od 15 dinara.

Moram da vas obavestim da svaka krava prosečno da 5.000 litara mleka, ako je iole kvalitetno grlo. To je 75.000 dinara i 25.000 dinara po grlu, što je 100.000 dinara po jednoj kravi. Ako grešim, neka me ministarka ispravi.

Takođe, prilikom nabavke priplodnog grla, pre nego što će junica postati krava, država isplaćuje 125.000 dinara. Za tovne krave i do 40.000 dinara. Ničega od toga do 2012. godine nije bilo.

Zašto smo to uradili uz proteste tzv. ratara koje on ne podržava? Zato što smo želeli da uparimo hektare i grla, što nam još uvek, moram priznati, ne uspeva, bez obzira na izdašna davanja u stočarstvu. To smo želeli da premije i subvencije prebacimo od 2014. godine na intenzivniju poljoprivrednu proizvodnju.

Moram da vas podsetim da smo mi postali tržište EU kad smo potpisali SSP. Prerano, ali nismo se mi pitali. Dakle, mi se takmičimo na evropskom tržištu, baš sa tim daleko većim podsticajima po hektaru nego što je trenutno u Srbiji.

Ako damo na biljnu proizvodnju po hektaru velike podsticaje i ukinemo ih za stočarstvo, voćarstvo itd, šta ćemo dobiti? Dobićemo biljnu proizvodnju koja će se izvoziti, poput Ukrajine. Znači, izvozićemo milione tona kukuruza, izvozićemo milione tona pšenice, izvozićemo stotine hiljada tona soje i na takav način subvencionisaćemo stočnu hranu za tuđe stočarstvo. Zato je ideja bila da deo podsticaja sa hektara prebacimo na stočarstvo, na voćarstvo, na intenzivniju poljoprivrednu proizvodnju.

Dignuto je na desetine hiljada hektara zemlje, nabavljena su visokokvalitetna priplodna grla. Problem nastaje onda kada kravu koja daje 2.000 litara mleka zamenite priplodnim grlom koje daje 7.000 litara mleka, zato što se krava može da oteli samo jednom, pa imamo nedostatak tovnih grla i to pokušavamo da rešimo.

Mnogo toga mi treba da uradimo i ja pozdravljam sve one koji se zalažu za poljoprivredu, ali vas moram podsetiti da su podsticaji četiri puta veći nego što su bili, a nadam se da će za godinu ili dve biti osam puta veći nego što su sada i da ćemo doći u poziciju da te premije i subvencije po hektaru, po grlu, itd, budu onakve kakve su u EU. Ali, uglavnom, idemo napred i nadam se da ćemo ići još više napred. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, da u zdravstvu ima previše pljačke, verovatno da je tačno. Sačekajte malo.

Ja sam čuo da je te pljačke bilo i u Aranđelovcu, u zdravstvu. Kažu neki lekari su se potukli, pa je jedan morao da dočeka penziju u Mladenovcu, jer je izbila tuča oko te pljačke, neko se protivio, neko je bio za, uglavnom, ta se tuča desila i neko se penzionisao u Mladenovcu. Ja sam čuo da je bila tuča između dva zdravstvena radnika. Sad, o kome se radi, sami pogodite.

Ali, taj zdravstveni radnik kaže da je često razgovarao sa Aleksandrom. Ja ne budem lenj, kucnem poruku, kaže – prvi put čuje za to. Aleksandar se ne seća da je vodio tako duge i iscrpne razgovore sa jednim bivšim zdravstvenim radnikom, ali je čuo da u jednom staračkom domu ima njegova slika metar sa metar. Kaže da se taj dosetio i da pokušava time da plaši razne inspekcije u slučaju nekih neregularnosti.

Uglavnom, verujem da dobro poznaje Zakon o budžetu ili Zakon o izmenama i dopunama Zakona o budžetu. Ukoliko želimo da usvojimo ovaj amandman, prethodno smo trebali da predložimo i usvojimo amandman na izmene i dopune Zakona o budžetu, jer moramo da obezbedimo sredstva za nešto što tražimo nekim amandmanom za prateći zakon. Čak mislim da to nije ni za rebalans budžeta, to je više za budžet. To je nešto što treba da se planira malo duži period, a ne da se to reši jednim amandmanom.

Ali, Bože moj, ja sam to predlagao, recimo, 2014. godine, Arsić to zna, čini mi se, kada smo usvajali Zakon o penzijskom osiguranju. Ja sam tražio da se povećanja vrše, kako se to kaže, linearno, znači, svima jednako, da se smanji razlika između najveće i najmanje penzije. Rečeno mi je da to ne može po zakonima, Ustavu itd.

Interesantno je da je jedan od prethodnih govornika glasao za neusvajanje mog amandmana, znači, protiv toga da to bude linearno povećanje, a evo, danas se zalažu sasvim za nešto drugo.

Dame i gospodo, mi penzije dotiramo sa 114 milijardi, ukoliko se ja ne varam, nije mi trenutno rebalans budžeta ovde. Sigurno sa toliko dotiramo penzije. I moram vam reći nešto, moj otac ima penziju od 12.000 dinara, teško može da se kvalifikuje za starački dom, teško. Kaže ne primaju te sa najmanjim penzijama, verovatno zato što su one poljoprivredne od 12.000.

Ali, ja moram reći i sledeće. Moram biti i malo samokritičan. Ja plaćam dva penzijsko-invalidska osiguranja. Plaćam PIO poljoprivrednika, iako mi Skupština plaća penzijsko-invalidsko osiguranje. Nisam želeo da se odreknem plaćanja poljoprivrednog penzijskog staža. Ja ga uplaćujem i dalje, svestan toga da ne mogu da imam dve penzije, ali želim da pomognem poljoprivrednicima time što ću uplaćivati i taj staž.

Moram da priznam da su dugovi poljoprivrednika, najveće dotacije idu za te najmanje penzije, recimo, u ovom trenutku dug poljoprivrednika prema penzijskom stažu, u koji su ih nasilno gurnuli oni pre nas, dve milijarde evra. Da li verujete vi, gospodine ministre, gospođo ministarko, da je dug poljoprivrednika prema penzijsko-invalidskom osiguranju preko dve milijarde i mi ne pokušavamo to da naplatimo, s obzirom da znamo da su ih nasilno gurnuli u tu vrstu penzijskog osiguranja? Znači, jesu male. To ostaje da se razmatra za neki duži period. Nije usvojivo po meni zato što je moralo prethodno u rebalansu budžeta da bude usvojeno, da ta stavka bude povećana, da bi ovaj amandman mogao uopšte da prođe. Ili u narednom budžetu da pokušamo tako nešto, ukoliko je to moguće, da pokušamo da to ispravimo. Uglavnom, ja verujem da svi ljudi zaslužuju dostojanstvenu starost i da svi ljudi zaslužuju da imaju pravo, ukoliko nemaju nikakvog srodnika da se stara o njima, na starački dom. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, bez obzira što je prethodni govornik, pre nekoliko nedelja, pretio da će se sa mnom ovi njeni, obračunati motkama, ja ću se usuditi da vam prigovorim na kršenje Poslovnika, njeno izlaganje nije imalo nikakve veze sa amandmanom.

Ona je prilikom, gospodine predsedavajući, prilikom svog izlaganja o raznim tajnim računima, o privatizacijama, zaboravila da je direktor Agencije za privatizaciju bio Mirko Cvetković, koga su oni unapredili u premijera.

Ona je, takođe zaboravila i narušila dostojanstvo da je ministar za privredu bio Vlahović. Dakle, njih ne pominje. Prilikom izlaganja na nekim tajnim računima u inostranstvu, zaboravila je na čijoj listi je izabrana. Ona je izabrana na listi gospodina Đilasa, koji na tim računima, u inostranstvu, ima 619 miliona evra.

Taj deo je preskočila i zaboravila, očigledno da ima selektivno pamćenje i molim vas, gospodine predsedavajući, da u buduće malo se postarate oko toga da se govornici, koliko toliko drže priče o amandmanu koji je predložen na određeni zakon. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, kao poljoprivrednik gotovo da sam shvatio da ja baš i ne poznajem ovako visokoumnu poljoprivrednu politiku. Zamislite kad neko traži da poljoprivredni proizvodi budu skupi, a hrana jeftina. Poljoprivredni proizvodi da budu skupi, što skuplji, a da hrana bude jeftina. Tako genijalnu misao ja nisam poodavno čuo. Bila je jedna govornica koja je bila na Odboru za poljoprivredu u Inđiji. Posle toga krenuli smo, a pripada navodno ovim nekim zelenim pokretima, krenuli smo da obiđemo jedno ostrvo koje bi se na engleskom zvalo green island, zeleno ostrvo, sa autohtonim stočarstvom gde se generacije bave organskim stočarstvom. Ja sam mislio da će ona kao borac za zaštitu životne sredine prva da uskoči u čamac i da ode na to ostrvo. Međutim, nje nije bilo. Eto, toliko se ona iskreno borila za zaštitu životne sredine, tako da nije htela ni da vidi poljoprivredu koja u potpunosti poštuje životnu sredinu, organsku poljoprivredu.

A ovaj što mi dobacuje, poznati poljoprivrednik iz Šapca, dakle, oni su u Šapcu na mostu uhapsili pet poljoprivrednika na legalno prijavljenom protestu. On pominje protest u Novom Sadu koji nije bio prijavljen itd, gde je vlast apsolutno poštovala prava tih poljoprivrednika, bez obzira što protest nisu prijavili i pregovarala sa njima do kraja i ispunila većinu njihovih zahteva. A oni su tada imali cenu svinjskog mesa žive vage 0,50 evra.

Protest poljoprivrednika je bio prijavljen, a oni su u Šapcu pohapsili poljoprivrednike koji su pružili, kako su opisali, pasivan otpor policiji. Osudili ih na zatvorsku kaznu, eto to su oni koji se danas zalažu za prava poljoprivrednika, za prava na proteste, za prava na više cene itd. Oni imali, 0,50 evra/centi, za kilogram žive vage svinje. Ljudi ležali na asfaltu, oni ih pohapsili i osudili i to u roku koji je bio sedam dana. E, sada zamislite te borce za prava poljoprivrednika.

Ovde se govorilo i o podsticajima, do 2006. – 2007. godine nije ih bilo uopšte, a onda su bili između 126 i sto osamdeset i nešto miliona. Ni jedna krava nije mogla da dobije podsticaj od 125 hiljada dinara, a kamoli da dobije premiju od 15 dinara po litri mleka. Ničega nije bilo, ništa za sadnju, sem za Živkovića, za njega je moralo da bude.

Zamislite još kada pričamo o mineralnom đubrivu, a da ih ja podsetim, pošto su oni borci za ekologiju i životnu sredinu, da li se neko seća da su uvezli 140 hiljada tona mineralnog đubriva, čija je radioaktivnost bila tri puta više od dozvoljene, 2011. godine? Vlast su činili oni koji su ovde bili vrli borci za đubrivo, za poljoprivredu itd. Uvezli su ukupno 140 hiljada tona, sa tri puta većom radioaktivnošću i time ugrozili 700 hiljada hektara.

Eto, dragi moji poljoprivrednici postoji izreka, bolje patiti za selom, nego na selu. E, to su ovi lažni borci za ekologiju, to su ovi lažni borci za poljoprivrednike koji hapse i presuđuju u roku od sedam dana.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovde se u većini raspravlja o tome kako novac podeliti. Hajde malo da obrnemo priču, pa da kažemo kako novac treba zaraditi.

Slušali smo i o zahtevima da poljoprivredni proizvodi budu što skuplji, a hrana što jeftinija. Slušali smo i o tome da se porezi ukidaju i da se smanjuju, ali da se budžet poveća, budžetski razdeli i stavke.

Što se voćarstva tiče do 2012. godine podsticaji u voćarstvu su bili nula. Sasvim odgovorno utvrdim – u vinogradarstvu je bio tu neki Živković, a ostali su to mogli samo da gledaju.

U poslednjih šest, sedam godina, od kad smo malo podsticaje preraspodelili i u korist intenzivne poljoprivredne proizvodnje, stočarstva, voćarstva, uveli mere ruralnog razvoja, itd. podsticali smo i voćne zasade. Nikada više voćnjaka nije podignuto kao u poslednjih sedam, osam godina. To se može, recimo u Sremu, videti tako što po debljini voćke vidite kada je otprilike taj voćnjak podignut.

Mi smo davali podsticaje za bunare, za agrarne sisteme, sadni materijal, žice, stubove, protivgradnu mrežu i sem toga svi voćari su imali pravo da konkurišu i na mehanizaciju, voćarske traktore, mehanizaciju priključnu koja ide uz to i nikada više novca nije uloženo nego za vreme ove vlasti.

Toliko o voćarima, toliko i o bivšoj vlasti koja sad ima zamerke iako u njihove vreme su izdvajanja za voćarstvo bila nula. Hvala.
Zahvaljujem.

Gospodine predsedniče, ja sam prethodnog govornika samo malo ispravio da nisu odbornici, nego poslanici. Pri tome se on meni obratio sa „druže Marijane“.

Mogao sam to da shvatim i kao uvredljiv izraz, jer nikad nisam bio komunista i na kraju da ga ispravim. Zdrav čovek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu. To nije rekao Milenko Jovanov, nego Čehov. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ova galama, ovaj krik nezadovoljstva, ovo ječanje odande ne potiče od mene. Dakle, molim vas, da mi vratite vreme koje sam propustio zbog krikova sa one strane, a ne znam zašto, kao da mu je nešto palo na nogu.

Dame i gospodo narodni poslanici, budžet je spisak prihoda i rashoda. Rebalans jeste kada to treba uskladiti. Ja sam veoma zadovoljan što je do rebalansa došlo, možda drugi nisu, zbog poljoprivrede. Poljoprivredni budžet je 5,3%, odavno nije bio toliko, kod ovih bivših je bio 2,5%, ali 2,5% na poreske prihode od 650 miliona. Na poreske prihode od tih 650 miliona, 2,5%, to je bilo, hajde da uzmemo, 150 miliona evra, nije bilo ni toliko, u stvari 15 milijardi. A 5,3%, na hiljadu i 500 milijardi je prebacilo 70 milijardi u agrarnom budžetu, od toga je 67 podsticaj u poljoprivedi. Dobili smo 15 milijardi više direktno za podsticaje u Upravi za agrarna plaćanja. To je ogroman novac.

Ja kao poljoprivrednik bih želeo još. Ono što je meni krivo, što veliki broj poljoprivrednika uopšte ne konkuriše, posebno u malim sredinama, a to je više do lokalnih samouprava koji ne žele da pomognu poljoprivrednicima da se kandiduju.

Ja dolazim iz Inđije. Mi imamo Agenciju za ruralni razvoj koja radi sve u ime poljoprivrednika ukoliko daju ovlašćenje i retko ko ostane bez podsticaja od poljoprivrednika koji žive na teritoriji Inđije.

Moj savet lokalnim samoupravama je da urade to isto, pa da tražimo svi zajedno još veći budžet za poljoprivredu, ali da on bude proizvod ukupno većeg budžeta.

Vi ste kukali svi nad sudbinom našeg naroda. Materijalnom sudbinom, finansijskom. Ja verujem da mi možemo bolje i više, ali pogledajte porez, prihodi od poreza 1.490 milijardi, ukoliko se ja ne varam.

Preduzetnici i privatnici plaćaju porez, ali na kraju oni imaju prethodne poreze itd. i na kraju sve te poreske prihode, u stvari, plate potrošače. Onog trenutka kada dođu na kasu i kada se ona otkuca, tada stiže PDV, akcize itd. Ti prihodi su sada ne 660 milijardi, nego 1.490 milijardi. To pokazuje, a ja nisam potpuno zadovoljan, da naš narod ipak ima novca.

Ja gledam po svom selu, retko ko u mom selu da nema dva automobila u kući, u dvorištu ili pred kuće. Ja tražim da mi radimo još bolje. Ako treba, neka imaju i tri.

Juče sam bio ganut penzionerkom sa 11.000 dinara penzijom. Moj otac ima isto toliko, ali toliko je i uplaćivao. On ima poljoprivrednu penziju. Ona je bila za 30-40 posto manja pre promena. Ja bih voleo da i on i svi drugi imaju veću penziju, ali ne razumem kada to kaže neko ko je od države dobio za vreme svoje vlasti nula dinara podsticaja u poljoprivredi, a za vreme ove zle vlasti, od 2016. godine, dobio, razdvojio poljoprivredno gazdinstvo na dva, dobio je 3.700.000, preko 30.000 evra.

Ako je već bio ganut, mogao je od tih 350 penzija da izdvoji dve i da kaže – evo, ja sam dobio od države, što ranije nisam dobijao, i pomogao tu penzionerku.

Takođe, kada je toliko ganut, kada je nezadovoljan ovom vlašću, a radi se o poslaniku koji je, recimo, u srednjoj školi imao vrlo loše ocene, ali ja razumem, bio je mlad. Jedino ne razumem zašto je imao tri iz vladanja, a juče sam video zašto je imao tri iz vladanja. To je retkost da neko dobije tri iz vladanja. Izgleda da mu je to bila najveća ocena. Hajde da neko dobije četiri, ali da neko dobije tri, to ukazuje kod mene da je taj izbegavao školu, da je bio više oko škole nego u školi.

Ali, dobro, kada smo mi toliko zli, zašto je tražio da ga Devenport gurne u SNS, pa je čak bio poželeo da bude ministar poljoprivrede? E, onda ne bi bilo 350 penzija, verovatno bi bilo 350.000 penzija. Evo dokaz.

Inače, reklama mu je dobra. Vrlo dobro se reklamira. Recimo, intervjue koje je davao listu „Vreme“. Nisu u zaglavlju stavili da je to zakupljeni prostor, ali predsednik opštine Trstenik je platio 144.000 dinara da bi se pojavio u „Vremenu“.

Koliko to beše ono po 11.000 penzija? Samo da vam se pojavi slika i kratak tekst u „Vremenu“. Da li je to možda 100 i nešto onih penzija ili ne, manje, 12, 13, 14 penzija? Mogao je biti solidaran. Tako su se praznili opštinski budžeti.

Gospodine ministre, vi ste pričali o zapošljavanju, pa da slušate.

Dajte mi tu fasciklu. Kolega, pomozite. Toga ima puno.

Postojala je neka nevladina organizacija. Molim vas da slušate kako su se praznili budžeti, kako su se pravili rashodi u republičkom budžetu preko Nacionalne službe za zapošljavanje. Osnujete tako nevladinu organizaciju za skupljanje lišća i ne treba vam „River voč“, kako se zovu ovi iz inostranstva ovi drugi, Abazi i ova ekipa Rokfeler itd. već ti legneš na državnu kasu. Ne zapošljavaš ljude, već iz Službe za nacionalno zapošljavanje uzmeš pare za NVO koja se zove Fond za unapređenje ljudskih resursa i to osnujete tako, moram da napomenem, pošto je i supruga u javnom sektoru, i starcem, tast. A tast radi u Nacionalnoj službi za zapošljavanje. Tast ima zeta predsednika opštine. Ima ćerku i sve je to u redu. Da ne ulazimo baš previše u porodicu.

Osnuju oni tako i onda se dosete kako se prazni budžet u ime nezaposlenih u kojoj siroti hrčki predsednici opština iz žutog tabora, pa da krenemo redom.

Gospodine Atalagiću, daj sve te ugovore ovde ovako, da pokažemo. Ugovori su tu, da ne pogrešim nešto. Ja ću biti malo duži, a da mi oduzmete ono vreme što su galamili.

Kaže ovako, 29.06.2009. godine, za NVO iz Nacionalne službe za zapošljavanje samo 9.284.060,57 dinara. Gde nađoše ove 57 pare? Kada ja to izračunam, pa to je, ljudi, tada bilo tačno 100.000 evra. Obaveza NVO je bila da skuplja lišće, verovatno da se stara o životnoj sredini. Evo, i Ćuta se nasmejao. Njemu treba „River voč“.

Idemo dalje. Pošto je to bilo malo, istog dana, 29.06. potpiše se još jedan ugovor između Nacionalne službe za zapošljavanje i ove NVO u kojoj je i šef ove ekspoziture iz Trstenika tast sirotog predsednika opštine, pa to bude 9.328.000. Verovatno je bilo da je menjan kurs u toku dana, pa je to, takođe, 100.000 evra kada izračunate, nešto malo više. Tako smo došli do 200.000 evra.

Kada se lepo to razradilo, 04.05.2011. godine 2.060.204,76 dinara, što je ravno bilo po kursu 20.000 evra. Tako da se nađe malo. Pa, iza toga 29.04. 3.954.141 dinara – 40.000 evra. Pa imate 15.06.2011. godine 9.407.176,75 dinara, to je 92.000 evra.

Ni to nije bilo sasvim dovoljno, približili se izbori, preti opasnost od zlog SNS u koji je kasnije hteo da pređe i da bude ministar, hteo je da bude zadovoljan mestom predsednika odbora… Ja sam kazao Aleksandru, sećam se, ako vam treba još jedan poslanik, daj, bre, da damo to mesto, ja nemam ništa protiv. Ma, ne, kaže, kada je prevario Tadića, prevariće i mene.

Godine 2012, 12. aprila, 11.876.825 dinara ili kad staviš, gle čuda, još 100.000 evra. Ja onako, siroti seljak, hajde da podvučem crtu, znate li koliko mi je trebalo da izračunam sve ovo? Računao sam dva sata. Kaže – 54.726.976 dinara, to nema ni u „River voču“, ni kod Rokfelera, ili 529.156 evra po tadašnjim kursevima.

Nemojte za traktor. Ja sam tražio za njegova prava po pitanju poljoprivrede, ničija prava ne sme da budu ugrožena bez obzira na političku pripadnost. To je dobio sasvim regularno. To je sasvim regularno dobio, ali to pokazuje da nije tačno da mi vršimo političku diskriminaciju prilikom dodele.

Tako su se, gospodine ministre, praznili… A znate na koga se ugledali? Na Vuka potomka. Naš narod bi rekao, a gadljivi su na kineske investicije, ali Vuk potomak kaže, izjavio je 20. oktobra 2011. godine, objavila njegova tadašnja stranka, da će investicije kineskih kompanija u energetiku Srbije biti veće od dve milijarde evra, pa će to biti najveća strana investicija na srpskom tržištu. Eto, koliko su oni gadljivi na Kineze, ali imam tamo „Stejt enerdži“, „Ful sors“ itd. koje su častile milionima, ali to nema veze što su kineske kompanije koje su Vuka potomka milionima evra, Vuka potomka onog čuvenog Murat age Pozerca… Murat aga Pozerac je bio pozitivan lik.

Sada da pogledamo još malo. Ja ne znam zašto se ovi nacionalisti, koje ja cenim, toliko sa njim druže? Sa njim se ne valja družiti zato što se u SAD, 7. oktobra 2003. godine, u prisustvu generala i pukovnika pohvalio kako je penzionisao, imam ovde zapisnik na engleskom, bio je i Vujačić ambasador na tom skupu, bilo je generala i pukovnika NATO pakta, pohvalio kako on sa Borisom ima ideju da uđu u NATO pakt i penzionisao 16 generala i 300 srpskih oficira sa ratnom prošlošću.

Ja pitam moje kolege nacionaliste – kako možete sa njima da stanete u hol i da pričate o reintegraciji Kosova? Kako to možete, a nemam vremena, pročitaću vam drugi put sve depeše o njegovom zalaganju za evroatlantske integracije, za to što je mišljenje bilo originalan način da se Kosovo zaboravi itd.

Dame i gospodo, ja se izvinjavam što sam bio malo duži. Ovo će imati svoje nastavke. Gospodine ministre, povedite računa da nam se desi neki ovako siroti, jadni predsednici opština koji prazne i opštinski i republički budžet. Hvala.

(Miroslav Aleksić: Replika.)
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram Poslovnik član 106. i član 107.

Gospodine predsedavajući, ja sam jedan od onih koji nisu verovali u Darvinovu teoriju da je čovek postao od majmuna. Posle ovog izlaganja sada verujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, ljudi su kao oči – vide sve, osim sami sebe.

Dakle, ovde smo slušali o sprezi političara i tužilaštva, kako je neko uticao na tužilaštvo itd. a ja se sećam jedne otporaške svadbe. Ženio se Slobodan Homen, ako ne grešim. Počasni gosti na toj svadbi, koji su zajedno došli, su bili jedan primerak u žutoj košulji i Zagorka Dolovac. To je bila najočiglednija sprega politike i tužilaštva.

Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, reklamiram član 103. imajući u vidu da je veliki broj narodnih poslanika se žalio zašto je sednica zakazana po hitnom postupku.

Navodno, gospodin Aleksić je posebno to istakao da ne postoje razlozi za hitnu sednicu, koliko sam razumeo.

Mi koji se bavimo poljoprivredom, a mislio sam da on razume poljoprivredu i te probleme, imamo izuzetan razlog da ova sednica bude po što hitnijem postupku, čak da se mogla održati i juče, s obzirom da oni koji se razumeju u podsticanje poljoprivredne proizvodnje svakako znaju da bez novca iz rebalansa budžeta ne mogu da se obrade zahtevi. Da vas podsetim da se Trezor zaključava 15. decembra i da ima na hiljada podnetih zahteva od strane poljoprivrednika da im se isplate podsticaji i da treba da se isplati ono što smo obećali za proizvodnju suncokreta.

Mislio sam da gospodin Aleksić ima razumevanja za poljoprivredu i poljoprivrednike i da ima razumevanja da postoji osobiti razlog, što bi rekli Hrvati, da bi postojali razlozi da se sednica održi što hitnije, odnosno, da usvojimo rebalans budžeta i da omogućimo Upravi za agrarna plaćanja da obradi što više zahteva, jer bez novca zahteve ne mogu da obrađuju. Mislio sam da on to razume, ali izgleda da je njemu dovoljno da samo on dobije podsticaj, a da drugi sada više i ne moraju. Kad je on dobio traktor, onda je to moglo i po hitnom postupku, ali sada kada bi to trebalo da dobiju drugi poljoprivrednici, e onda bi on da to ne može.

Zato, gospodine predsedavajući, u vezi tih diskusija, molim vas da primenite stav 7. ovog člana 103. i da onima koji zloupotrebljavaju prava povrede Poslovnika oduzmete dva minuta od poslaničke grupe. Ne tražim da se Skupština izjasni. Hvala.