Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7721">Marijan Rističević</a>

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, član 108. Ja verujem da je kolega Živković hteo da preuzme vođenje ovom sednicom, ali gospodine predsedavajući, njemu je trebalo izreći neke mere, jer je po drugi put govorio da ovde ima glupih i zlih.

Dakle, ja takve ovde u Skupštini ne vidim, čak ne mislim ni na njega da je to. Lukave osobe, ne mora da znači da su glupe i zle, a on spada u lukave. Onaj ko se stara o bezbednosti dve federalne jedinice, ko se stara o bezbednosti federalnih predsednika Vlade, onaj ko dopusti da mu se ubije predsednik Vlade Republike Srbije, onaj ko poželi njegovo mesto, svakako nije ni glup, pa ne može se reći ni samo zao, već je lukav, proračunat i na takav način dolazi do ogromne sume novca i da samo za privatizacije koje su vršene za vreme Sablje, dobije proviziju od 12 miliona dolara od „Filip moris“.

Takođe, povreda dostojanstva je delimično učinjena, to je reklamirano, ali nije rečeno sve do kraja. On se pozivao ovde na Kosovsku bitku, na devet Jugovića, na Miloša, pa je pomenuo i cara Lazara. Ja moram reći, evo, ja ću priznati, Zoran Živković, moj kolega poljoprivrednik u pokušaju, upoznao je cara Lazara i caricu Milicu više puta, ali na punoj flaši vina, na praznoj ih je već izgubio. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja pažljivo čekam da ispravim magistarski lapsus, ako je to uopšte lapsus. Rečeno je, pre dva javljanja, „za ovaj život dali su zemlju“, doslovce je tako rekla. Ne znam da li su sve kolege čule, ali ja sam čuo. Mislim da je proradila podsvest, zato što su oni za svoj lep život opljačkali „Agrobanku“, „Razvojnu banku“, tamo neki gospodin Elezović je sa unutrašnje strane šaltera pljačkao banku i mislim da je proradila savest i da je, u suštini, rekla istinu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, sutra je veliki praznik. Sutra je dan oštrog oka i sigurne ruke. U Sarajevu 28. juna 1914. godine, možda bi bolje prošli da toga nije bilo, ali možda. Sloboda ima svoju cenu.

Kosti seljaka su rasute maltene svuda po svetu. Dakle, prošle generacije seljaka dokazuju da i te kako ovi spomenici imaju veze sa poljoprivredom. Mi moramo negovati ono što su oni stvorili. Oni su stvaraoci, oni su stecioci ove države, Karađorđe, Miloš Obrenović. O svom ruhu i kruhu su stvarali državu koju je ovaj savez mutibarića i varajića od 2000. godine uništavao.

Oni zaslužuju da budu pomenuti. Oni su išli na Kajmakčalan, osvajali ga, veoma visok vrh. Nisu se penjali na Karakorum i igrali se skijanja za velike pare, oni su umirali na Krfu i valjda zato o pokretu lopuža, pokretu Đilasove levice danas oni smrde. Seljaci smrde, osećaju se. Valjda zato što su umirali na Krfu, a nisu letovali na Maldivima. Valjda zato što su poslednju banku ulagali da bi država Srbija opstala, a nisu ih nosili na Devičanska, Sejšelska i druga ostrva. Nisu taj novac za razliku od ovih, koji su izneli za 10 godina 51 milijardu dolara na ta ostrva, nisu odneli novac na Kukova ostrva, pa kada vratite gospoda iz saveza lopuža i prevaranata te pare sa Kukovih ostrva, onda možete da računate na simpatije, u suprotnom, pobedićete na kukovo leto.
Dame i gospodo narodni poslanici, kao narodni poslanik podržaću amandman koji je podneo gospodin Torbica i amandman koji je podneo gospodin Atlagić, koji je bio pre 10 navrata zato što su njih dvojica danas bili veoma živi i zato što su zaslužili da se za njihove amandmane glasa. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, dve bivše Jugoslavije možemo komotno proglasiti spomen kosturnicama srpskog naroda. Obadve. To govorim sasvim odgovorno.

U tim spomen kosturnicama su uglavnom stradali naši preci. Oni su oslobađali sebe, ali i druge i na njihovim kostima, na njihovoj krvi su stvorene obe Jugoslavije. Mislim da je to bila greška i da su samim tim obe države spomen kosturnice. Oni su oslobađali više puta one koji su u znak zahvalnosti pobili svoje oslobodioce najmanje dva puta. Oslobodili su ih života, imanja, teritorija. Oni isti koje su naši preci oslobađali. Pobijeno je stotine hiljada, u tim spomen kosturnica, stotine hiljada, milioni, pripadnika uglavnom srpskog naroda.

Tako da, komotno, cela bivša Jugoslavija može da bude memorijal u pomen stradalim, našim precima. To je bilo surovo etničko čišćenje. Rezultat tog zločina su prigrabljene teritorije koje su nekada pripadale našim precima.

Ima izreka – kad je vrana rodila sokola. I, zato ja tražim, da se u selu Vranić, na imanju onog ljotićevca, koji je ovde onako u miksu se zalaže i za bugarsku Ataku, u za LJotićev pokret koji je podržavao Hitlera, podržava i one neonaciste iz „Alternative za Nemačku“, da se i na imanju u selu Vranić, podigne memorijalni centar u spomen seljacima, koje su oni nazivali kulacima, jer je na njegovom privatnom imanju, imanju njegovog pretka, je lišeno imovine, pa i života, na stotine seljaka iz čačanskog kraja. Zato, nemoj da vas čudi ovaj pozdrav, ovo je pozdrav - Haj Hitler, i - za dom spremni, koalicije, i ja moram kameru da dobro to pokaže, to je ono što Srbi nikad nisu radili, ali to priliči ljotićevcima, koji su ovde pokušali da umiksaju sve svoje ideje, sve svoje neofašiste, neonaciste i da se tobože oni prikažu kao borci za slobodu.

Mi smo dosta ginuli za druge, vreme je da živimo za sebe. Dosta smo bili, posebno mi seljaci, ludo hrabri, vreme je da budemo samo hrabri i mudri. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, poštujući vašu toleranciju prema opoziciji, reklamiram član 107.

Dakle, vi ste dopustili da govornik govori ono što hoće, ali za mene je to povreda dostojanstva. On je rako da mi ne želimo da usvojimo deklaraciju o genocidu koji je počinjen nad srpskim narodom u Hrvatskoj. To naprosto nije tačno. Tačno je sledeće da ta deklaracija, taj predlog deklaracije, iz nekog čudnog razloga nije obuhvatio stradanje Srba devedesetih godina, ni Oluju, ni Bljesak, ni proterivanje 400.000 Srba, ni ubistvo samo u Oluji 1.882 osobe, od čega je 940 bilo starije od 60 godina, od toga su 543 bile žene. Dakle, taj predlog deklaracije ne obuhvata progon preko 400.000 Srba i ubistvo nekoliko hiljada.

Drugi razlog zbog čega sam ja sumnjičav, a govorio o stradanju Srba u Drugom svetskom ratu. Ovaj pozdrav, verovatno ovaj pozdrav je bio razlog zašto je predlog deklaracije bio takav. Gospođa koja pozdravlja fašističkim pozdravom, Sanda Rašković Ivić,

(Vjerica Radeta: A ko je to pored nje?)

Pored nje je Boško Obradović.

(Vjerica Radeta: A sa druge strane?)

Saša Radulović, druga strana medalje. Mi sumnjamo da su oni uopšte iskreni i da je ta rezolucija doneta iz iskrenih pobuda. Pod ovim znakom su Srbi stradali i zato ne želimo da glasamo za deklaraciju koja nije bila potpuna.

Broj dva, ova gospođa je rekla, da je Oluja bila humanitarna akcija, te oluje nema u predlogu te deklaracije. Hvala.

Ne tražim da se glasa.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 103. stav 8.

Prethodni put kad sam govorio, govorio sam o predlagačima deklaracije o genocidu u Hrvatskoj, tako da se to odnosilo upravo na onaj deo opozicije koji se malo pre javio. Naravno, i ova Đilasova levica koja nije tu, pa radi po smenama. Dakle, ovaj Đilasov levičar iz pokreta Đilasovih milionera koji su opljačkali milione je odjednom postao osetljiv na žene. Ja mu dajem potpuno pravo. Nijednu ženu koja ne radi u javnom sektoru neću spominjati. On je moju pominjao više puta, vi se predsedavajući svakako sećate. Iznosio je netačne podatke. Ja sam doneo potvrde, pokazao i predsedavajućim i svim poslanicima. Ja u njegovu porodicu neću ulaziti, niti ću spominjati žene bilo kog narodnog poslanika koje ne rade u javnom sektoru i ne rade u državi. To kod njega baš nije slučaj, ali ne pominjem.

Kada je neko narodni poslanik, a ja ću ovo pokazati pred njom, pokazaću i više puta, nije samo ona na fotografiji, ima ovde i Boška Obradovića koji se smeška, a tvrdim da je fotografija autentična, dakle, da pozdrav nije montiran. Možda je ovo rimski pozdrav, možda je ona htela da kaže – ave Rim, a pomešala Rim i Krim. Kad je bila na vlasti, takav ljubitelj Rusa, nije otišla na Krim, nije otišla u Rusiju da bude ambasador, otišla je u Rim. I gospođi sam više puta rekao da Rim nije Krim, ali ajde, rimska plata je bila daleko veća. Sad ja ne znam da li su oni svi zajedno protiv EU ili za EU - Tu je Vuk Jeremić, tu je Đilas itd. i bilo bi dobro da se izjasne?

Ali, kad neko štiti žene, onda treba pre svega da štiti one koje nisu u javnom sektoru. Ali, on je sa ovom ženom ušao u parlament, ona je poslanik, ja ću to pokazati pred njom i tvrdim da je slika autentična. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, prekršili ste član 107. mere iz članova 108. i 109. Kako? Tako što ste dopustili da o batinašima priča čovek koji je kao predsednik opštine prebio starca od 63 godine uz pomoć tzv. „Keninih tigrića“.

(Radoslav Milojičić: Gde je sada opomena, Arsiću?)
Ja vam govorim gde ste prekršili Poslovnik.

Da li mogu da kažem da ste prekršili Poslovnik kad ste dopustili da o pljački i o dugovima priča čovek koji je Smederevsku Palanku zadužio za četiri milijarde za četiri godine svoje vlasti? Da li o pljački može da priča osoba koja je prodala bazen na 50 godina za dve hiljade evra?

Dakle, sve to ste vi dopustili i smatram da ste prekršili odredbe člana 107, poštujući vašu tolerantnost, poštujući sve što ste učinili za opoziciju, ja mislim da ne možete dopustiti da neko ko je prebijao ljude, priča o batinašima, neko ko je zadužio svoju opštinu za četiri milijarde, priča o dugovima. Dakle, smatram da je prekršen član 107. ali ne tražim da se o tome glasa. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, ja ne robujem ideološkoj istoriji, ja mislim da je vreme da seme razdora, koje je Srbiji dalo rekordan prinos, izbacimo iz njive koja se zove Srbija, plodne, dobre, lepe i naše njive.

Seljačka vojska je bila Srpska vojska. Ona nije ratovala za tuđe teritorije, ona je ratovala za slobodu svoje zemlje, ona je ratovala za svoju njivu, ma koliko to njima bilo smešno, za svoju njivu, za svoje ukućane, za svoju kuću, za svoju šljivu, ako hoćete, ona nije ratovala za slavu, ni da osvaja teritorije.

Ovde se govori o logorima. Mnogi su zaboravili da u Prvom svetskom ratu su postojali logori za Srbe. U Austrougarskoj oko 150.000, u Nemačkoj oko 50.000, bilo je i u Češkoj, ali se to broji kao Austrougarska, za Bugarsku se ne zna broj. Pri tome, preko 90.000, od čega su 70.000 bili zarobljeni vojnici, a 20.000 civili, umrlo u tim logorima.

U Doboju je u logoru umrlo pola rodnog sela moga oca i mog dede. Te logore ne smemo zaboraviti, ali, takođe, ne smemo zaboraviti ni ljude koji nisu osvajali teritorije, koji su osvajali Kajmakčalane, koji su bili prinuđeni da slobodu osvajaju sa teritorije koja nije bila tada Srbija.

Pročitaću naredbu Vojvode Mišića, čuvenog komandanta Prve armije, pročitaću jedan deo. Kaže – naredba broj 10.001, 5. juna 1917. godine – pohvaljuju se pešadijski potporučnik, zastupnik komandira Mitraljeskog odeljenja Drugog bataljona 23. pešadijskog puka, od 9. do 29. avgusta 1916. godine, kojom prilikom je pokazao veliku umešnost u rukovanju mitraljeskom vatrom i neprijatelju naneo velike gubitke, 11. septembra 1916. godine, pri osvajanju Kornjača-ote Čuke, kojom prilikom je izbio na položaj jednovremeno sa streljačkim strojem i pripomogao da se osvojeni položaj zadrži, a neprijateljski kontranapad odbije. Tom prilikom bio je teško ranjen.

Naredba se odnosi na potporučnika Dragoljuba Mihajlovića, kome ni grob ne znamo. E, pa, braćo Srbi, sestre Srpkinje, građani Srbije, vreme je da Srbi koji su navikli da mnogo o junacima pričaju, a da malo za njih mare, da Srbi jednog dana saznaju gde je grob ovog heroja. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, ja duboko žalim nad onim što su kolege iz dela opozicije protumačile prilikom mog izlaganja.

Srpska vojska je bila seljačka vojska, ona je smatrala da što puk zaradi, mač mora da odbrani. Srpski seljak je jednu ruku držao na plugu, danas radnici na strugu, a drugu ruku je držao na maču, spreman da brani svoju zemlju, spreman je danas da zaradi i za memorijale.

Pozivam sve da 28. dođu u Inđiju na otkrivanje spomenika Milunki Savić. Nije ona tamo odrasla, ali će tamo imati spomenik. I ona je sa sela, bila je žena, majka, heroj i mi smo se njoj odužili. Poljoprivrednici, ali i drugi građani u Inđiji su smatrali da treba zaraditi nešto i za memorijale, za spomenike, za sećanja na naše prethodne seljačke vođe. Evo vam Karađorđa, na ulazu, stoji ovako i kaže čuvajte državu, jer su i seljaci stecioci, nosioci državne misli. Oni su je stekli, oni su je stvorili, moderna Srbija počiva na seljačkoj krvi. Ja sam ponosan što su je oni dali da bi mi danas bili slobodni.

To što drugi ne razumeju da sad treba da zaradimo i za oružje i za spomenike na sećanje na naše prethodne generacije seljaka, to je njihov problem. Oni nikoga nisu oslobađali kao što su oslobađali seljaci. Đilas i njegova levičarska milionerska ekipa, oni su postali milioneri, tako što su milione građana oslobodili prava na dostojan život i novac u svom džepu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, pored riđobradih, reklamiram član 103. stav 8. u vezi sa članom 107.

Dakle, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući smatram da je povređen Poslovnik zato što je, ali ne insistiram na tome da se oduzmu dva minuta prethodnom govorniku, hoću da vam upozorim da pored riđobradog gusara postoji i golobradi gusar, tamo negde na nekom moru kod Palanke.

Radi se o osobi koja je za jedno veče popila pet tona malina. Radi se o osobi koja je za jedno veče popila tenk, odnosno onoliko novca koliko je gospodin Šutanovac dobijao priliko izvoza tenkova u Iraku, za jedan tenk. Zamislite čoveka koji popije pet tona malina, koji popije jedan tenk i koji popije dvogodišnji zakup bazena olimpijskih razmera u Palanci.

On je rekao jednu veliku neistinu. Tačno je da ima 1.200 naseljenih mesta, tačno je da smo to zatekli posle vladanja saveza lopuža, prevaranata, pelješanovića, varajića, da je Srbija postala zbir manjih stranačkih domova i da smo to zatečeno stanje zatekli 2012. godine, ali prosečna starost na selu nije 84 godine, nego 59 godina, prosečna cena pšenice 2011. godine bila je 13,5 dinara, tek posle promena je bila 26 dinara zahvaljujući i suši. Stabilizovala se između 17 i 19 dinara. Malina nije bila 2011. godine dva i po evra, nego je bila 90 dinara, nešto manje od evra.

Obmanuo je, narušio dostojanstvo Narodne skupštine, ali ja ne tražim da se glasa s obzirom da ta osoba opet može sesti, popiti neki tenk, pet tona malina ili dvogodišnji zakup bazena. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 108.

Gospodine predsedavajući, ja mislim da gospodin Milojičić pokušava da preuzme predsedavanje ovom Skupštinom. Ja mislim da mi to ne možemo dozvoliti, pre svega, iz moralnih razloga. Vreme u kojem su građani mogli da se čerupaju na način na koji su čerupani, vreme u kojem je vladala stranka koja je bila prava čerupaljka i koja je propustila građane nemilice kroz to čerupanje i da je po međunarodnim organizacijama samo za 10 godina izneto preko 50 milijardi dolara. Dakle, govorim o podacima međunarodnih organizacija, koje kažu da je samo kroz privatizaciju lažnim fakturama izneto iz države Srbije preko 50 milijardi.

Ja mislim da on pokušava bukom i galamom da skrene odgovornost sa opšte kriminalne odgovornosti gospodina Đilasa, gospodina Jeremića, njegove odgovornosti i da pokuša ovde da zametne kavgu i da se na takav način predstavi kao politički protivnik i da sve mere koje je pravosuđe, koje je nezavisno od ove vlasti, ali nije nezavisno od njihove vlasti, jer su oni selektirali ove sudije, da pravosuđe prikažu kao revanšističko, da se režim, da se sadašnja vlast, da se režim, po njima, obračunava sa političkim neistomišljenicima. Zato on svako jutro dolazi, pokušava da zametne kavgu, da sebe predstavi kasnije kao političku žrtvu režima, da se navodno pravosuđe, a to je gospodin Marković govorio, obračunava sa njima.

Vi to morate zaustaviti, jer ovo ponašanje se ponavlja nekoliko dana. Molim vas da ubuduće o tome vodite računa.

Ne tražim da se o ovome glasa i poštujem vašu tolerantnost prema opozicionom kolegi. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, sve sporazume i zakone ću podržati, kao i moje kolege iz poslaničkog kluba.

S obzirom da gospodin Aleksić nije prisutan, a deo moje diskusije je usmeren prema njemu, ja ću ipak malo pričekati i u završnoj reči kao ovlašćeni predstavnik reći nešto šta mislim o ovim zakonima. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gledaoci, u Srbiji kada neko želi da učini nešto dobro ne treba da očekuje da mu ovi iz saveza kako to zovu lopuža, prevaranata, varajića, pelješanovića, sklone kamen sa puta. U Srbiji ako želiš da učinih nešto dobro od takvih možeš da očekuješ samo da ti navaljaju još veći kamen na put.

Ovde smo po pitanju memorijala slušali šta je sve stranka bivšeg režima oslobodila. Ja ću pokušati da navedem glavne stvari koje su oni oslobodili. Agrobanka razvojna banka Vojvodine, oslobodili su je od para. Elezović onako napuni novčanik, kad je sklopio novčanik ovi su se njegovi setili šta su sve oslobodili, ali su zaboravili da nam objasne s koje strane šaltera su pljačkali banku. Kada su je pljačkali, to su radili sa unutrašnje strane. I oni su borci za slobodu, oslobodili su građane celokupne imovine društvene koja je trebala da pripada svim građanima. NJima treba podići spomenik.

Oni su oslobodili Popince. Sećam se lepe NJanje i njene starije drugarice, kada se upale na dan izbora, onako bunovne ranom zorom, u Popince pred biračko mesto, da oslobode Popince.

Žao mi je što gospođa ministarka nije tu, 300 mladića u Popincima se radovalo toj slobodi. U centru sela stoji ludi kamen i svi su molili da lepa NJanja stane na taj ludi kamen u pratnji majke, ne bi li se neko od njih oženio, zasnovao porodicu, dobio decu, itd.

Međutim, gle čuda, lepa NJanja i njena starija drugarica mati nisu hteli NJanju udati. NJanja je dala intervju, napala SNS i vladajuću koaliciju i napustila tek oslobođene Popince i ostavila u žalosti 300 neženjenih momaka.

Sad kad ja kažem da te momke treba oženiti, da treba sprečiti belu kugu, posebno na selu, onda se svi oni pobune i kažu - vidi mrzi ovog, mrzi onog, srpska ova vladajuća koalicija hoće nekome da pomogne da zasnuje brak na selu. Ja mislim da nas na selu niko ne mrzi. Ja mislim da je bela kuga najgore etničko čišćenje i najefikasnije, a da je agresija kolevkama najuspešnija agresija i mi kao narod, posebno mi koji pripadamo većinskom narodu, to treba da znamo. Zato ja podržavam sve mere, ma koliko one uspešne bile u tom cilju, samo nemojte da klonirate ove, posebno nemojte gospodina kradulovića.

Što se tiče memorijalnih stvari i ovih oslobodilaca, ja moram da pokažem nešto, jer tu uvek možemo da se prevarimo. Ovo je, gospodine Martinoviću, britanska reprezentacija 1938. godine, koja salutira Hitleru. Godina 1938. Mali su oni revidirali tu svoju istoriju i svoju ulogu, posebno na Balkanu. Ali, ja nisam tu da zaboravim. Ni na kraj pameti mi nije da dopustim da se bilo koji spomenik podigne ovim britanskim herojima, koji su bili dobrovoljni davaoci srpske krvi uglavnom i tuđe krvi.

Ali, s tim u vezi sa fašizmom, nemoj da dopustimo ni ovo, a molim kamere da to prikažu, ukoliko žele, naravno da oni izbegavaju, verovatno imaju neki svoj usmeni sporazum, kako beše ono, ugovor. E, sad, pogledajte kad neko ko je navodno oslobodilac, kad neko u Beogradu salutira, a meni ova osoba liči na onu Helgu koleginicu, Oto her Flika iz one serije o fašizmu. Evo, pogledajte. Ovo je čist nacistički pozdrav ili pozdrav za doma-ćicu spremni. Verovatno da to ide uz onu izjavu da je hrvatska „Oluja“ bila humanitarna akcija i legitimna akcija. Verovatno taj pozdrav ide uz ovo. Ali, nemoj da nam se desi da onim oslobodiocima i ovoj oslobodioci koja je oslobodila Rim, kad je bila tamo ambasadorka, a da zapamtite Rim nije Krim.

Ja sad ne znam da li je ona kod Vuka Jeremića, verovatno jeste. Da li je Vuk Jeremić protiv EU ili je sad gospođa Sanda postala ljubitelj EU? Nešto tu nije u redu.

Ali, kad smo već kod nadnica, ja pozdravljam što socijalni slučajevi ne gube socijalnu pomoć, kada dođu da budu sezonska radna snaga, jer su to do sada izbegavali. Ja sam bio više za hrvatski model, ovo je mađarski, ali moram da pozdravim neka rešenja, a jedno je niska poreska stopa. Te dve stvari svakako pozdravljam, naravno, intenciju da se dođe do sezonske radne snage, jer žito trudu rodi, a grozdovi u muci vise. Dakle, bez te muke u odgovarajućem vremenu u nekoliko dana, ukoliko to ne uradite, vi imate veliki problem.

Nekad čak nema dovoljno radne snage, pa i ona uvozna sezonska radna snaga dobro dođe, da bi se plodovi ubrali i da ne bi trulili itd. Ja da vas podsetim da je u toku u Sremu žetva, gde je žito poleglo i svaki dan pada kiša i postoji opasnost da totalno propadne. Ukoliko ne angažujemo sezonske kombajnere, mi smo u problemu.

Ali, ja vas pitam gde je nadničio Vuk Jeremić? To je naš najpoznatiji nadničar. On je, ovako, nadničio u Hong Kongu, bio jedno desetak puta, našao neke tamo gazde, nadničio i mora da je brao ono - brao sam od zlata jabuke. Verovatno su bile zlatne jabuke koje je on brao, kad je uspeo da u tom nadničenju ubere 7,5 miliona dolara i da kaže da je on to u nadnici zaradio kroz konsultantske usluge, a ja mislim da je to bilo pranje novca. Sramota je da se samo američka država bori protiv toga, a da mi kao inicijatori njegove te aktivnosti, da vas podsetim da sam pre godinu i po dana, daleko pre predsedničkih izbora, postavio pitanje o transferu 1.335.000 dolara na njegovu agenciju za konsalting i da sam postavio pitanje 1.449.000 dolara za Centar za međunarodnu saradnju i održivi razvoj.

Oni su rekli da to nije tačno. Ministarstvo finansija je zatražilo zamolnicom od Hong Koga i Amerike obaveštenja i to je rezultiralo kasnije čuvenom onom akcijom kad su njegovi sponzori, odnosno gazde gde je nadničio i brao zlatne jabuke, pali u ruke američke policije.

Mislim da je krajnje vreme da se to pranje novca ispita iznutra, tim pre što je urednici Dnevnika Nataši Jeremić na ime dnevnica isplatio 650.000 dolara u „Siti banku“. Mislim da je to ogroman minus ukoliko naša država ne pomogne istražnim organima u SAD da se to istraži.

Na kraju, da vam kažem, što se tiče sezonske radne snage, ovde smo čuli mnoge koji su govorili o radu, trudu, znoju, muci, a da se niko od njih pošteno nije namučio, sem u saradnji sa nekim čudnim stranim službama. Mislim da je vreme da oni znaju, a to hiljadu puta podsećam da ta aktivnost ne valja, da to nadničenje ne valja, da sukob nas samih sa sobom, tu sigurno gubimo mi.

Do uspeha se dolazi nekad teško, tankom granom. Kad se beru slatki plodovi, morate da se popenjete. Ne možete do slatkih plodova i uspeha doći liftom, niti možete doći merdevinama sa rukama u džepovima. Vreme moramo provoditi u trudu, radu, znoju, za plugom, strugom, a ne pod suncobranom na Havajima i Maldivima. Hvala.