Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Veroljub Arsić

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Marijan Rističević.
Zahvaljujem.
Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, pre zaključivanja zajedničkog načelnog pretresa, pitam da li reč žele predsednici odnosno predstavnici poslaničkih grupa ili još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz člana 96. Poslovnika?
Gospodine Veselinoviću, imate 25 sekundi.
(Janko Veselinović, s mesta: Nemoguće. Rečno je vođena evidencija.)
Nije ručno vođena evidencija nego elektronski.
Ovlašćeni ima 25 sekundi.
Možete kasnije od službe da zatražite evidenciju da vidite o čemu se radi, ali po ovoj evidenciji vi imate samo 25 sekundi.
Da li želite 25 sekundi? U redu.
Zahvaljujem se gospodine Veselinoviću.
(Janko Veselinović, s mesta: Morate da proverite vreme.)
Proveriću i odmah ću da vam dam objašnjenje.
Ako se sećate, dok ste govorili, ja sam vas…
(Janko Veselinović, s mesta: Niste trebali da me prekinete.)
… i tražio da se ponovo prijavite. U trenutku kada sam vas prekinuo vi ste imali negde oko četiri i po minuta koje ste iskoristili. Kada ste ponovo zatražili reč vreme koje vi vidite kreće ponovo od prve sekunde i u zbiru ta dva vremena imate 19 minuta i 35 sekundi.
(Janko Veselinović, s mesta: Znači da niste trebali da me prekinete.)
Gospodine Veselinoviću, trebali ste pažljivije da pročitate Poslovnik o radu Narodne skupštine – predsedavajući je dužan da opomene narodnog poslanika ili ima pravo i da ga prekine ukoliko se ne drži teme dnevnog reda. Mislim da smo to već posle ovoliko godina naučili.
Pošto se više niko ne javlja za reč, zaključujem zajednički načelni pretres o predlozima zakona iz tačaka od 1. do 3. dnevnog reda.
Sa radom nastavljamo u četvrtak, 12. februara sa početkom u 09,00 časova.
Dame i gospodo narodni poslanici, mene je jako začudila ovakva polemika oko jednog amandmana gde nadležno ministarstvo treba da upravlja osiguravajućim društvima i bankama gde je osnivač Republika. Ko treba da upravlja?
Hajde da se manemo više neke priče oko tih agencija. Rekli smo da postoji više agencija, neka su regulatorna tela, neka su nezavisni organi, kao Agencija za borbu protiv korupcije, ali u ovoj priči imamo jedan klasičan državni organ koji je u ime i za Vladu Republike radio neki posao. Sada toga više nema. Znači, supstituisano ovlašćenje se vraća onome ko ga je dao. To je Vlada Republike Srbije, nadležno ministarstvo, pogotovo ako se uzme u obzir sve ono što imamo i iskustva kakva imamo iz prošlosti.
Da podsetim, „Agrobanka“, gubitak države 600 miliona evra. Bilo je ovde priče oko „Razvojne banke Vojvodine“, videćemo kako će da se završi taj stečaj, da li likvidacijom ili vraćanjem dozvole za rad, ali uvek se provlači jedno pitanje. Sada pokušavamo kroz neku zamenu teza nešto da uradimo. Neko loše vodi jednu instituciju gde je država dala određeni kapital. Pola kapitala negde nestane, pola ostane i kažete – to nije za likvidaciju, tu nema odgovornih. Jedan dinar ako nedostaje, jedan dinar da nedostaje, veći je problem. Znači, neko nije u skladu sa zakonom ili u skladu sa duhom dobrog privrednika vodio određenu instituciju. Nemojte da mešamo teze.
Cilj ovih izmena i dopuna Zakona o ministarstvima jeste da se jedna delatnost vrati pod nadzor Republike Srbije. Ovde nema nikakvih priča oko toga da je Vlada nesposobna ili da je neuspešna. Za razliku od nekih drugih Vlada, ova Vlada rešava probleme koje nije napravila. Nešto najpodlije, po meni, jeste da onaj ko je pravio probleme uči nas kako da ih popravljamo. Što je ih napravio? Mislite da je malo iskusniji u tome.
Sada se razlozi za rešavanje problema, koje smo zatekli u državi, navode kao povod za izglasavanje nepoverenja Vladi ili predsedniku Vlade. Kada ova Vlada bude počela da pravi probleme, ili ćemo da je smenimo ili idemo na izbore. Bacam rukavicu da nas pobedite. Tu nema ništa sporno. Vlast da držimo po svaku cenu, mimo volje građana, nećemo za razliku od nekih koji su državu gurali u probleme, dugove, pljačkali banke da bi finansirali kampanje svoje političke stranke, da bi opstali na vlasti. Nama takva vlast ne treba. Ne samo da ova Vlada rešava probleme, nego gleda i van tih problema, koje rešava, da uradi nešto dobro za državu, a koju smo zatekli u očajnom stanju, i to ne može niko da porekne.
Molim vas, ona rešenja koja ste imali dok ste vodili Vladu Republike Srbije, dok se vodili građane Republike Srbije, nemojte nama više da predlažete. Videli smo kakva su, koji su rezultati. Ako imate neku ozbiljnu primedbu, ako imate neku ozbiljnu sugestiju, nemamo ništa protiv da bude i prihvaćena, ali ako je sugestija samo da bi se vodila priča radi priče, da bi se vodila politika radi politike, bez rezultata koji će da se odraze ili na kvalitet države ili na kvalitet života građana, nemojte da predlažete.
Pošto me je kolega spomenuo, da li imam pravo na repliku ili da koristim vreme poslaničke grupe.
Pogrešno me je protumačio, ali dobro.
Prvo moramo da raščistimo, sam postupak stečaja jednog privrednog društva i jedne banke nije isti. Privredno društvo raspolaže svojom imovinom koja je u finansijskom smislu imovina, u nekretninama, u robi itd. Banka ima određena javna ovlašćenja i postupak za pokretanje stečaja započinje tako što Centralna banka oduzima dozvolu rad određenoj banci ili drugoj finansijskoj instituciji.
Zašto kažem javna ovlašćenja? Zato što prvo država garantuje za sve uloge do 50.000 evra, bez obzira na strukturu banke da li je privatna ili državna, za državnu još više. Druga stvar, te banke imaju deponovana sredstva građana Republike Srbije, banka raspolaže tim sredstvima.
Kada se gubi dozvola za rad? Kada se poveća rizik od nenaplativih kredita. Da se ne bi još više banka zaduživala kod građana ili kod drugih finansijskih institucija i tada prelazi u nadležnost stečajnog upravnika koga imenuje Agencija za osiguranje depozita. To je ta procedura i nemojte da mešate privredna društva sa bankom. Možda jesu u pravno-tehničkom smislu potpuno ista, ali računajući delatnost koju banka obavlja, način postupka za započinjanje likvidacije ili stečaja je sasvim drugačiji nego kod privrednog društva. Kod privrednog društva je dovoljno da 60 dana bude u blokadi, ili 30 da se pokrene postupak stečaja. Kada su u pitanju banke, ne samo da nije potrebno jedan dan da budu u blokadi, nego se računa stepen njene naplativosti kredita i izloženost riziku tih istih kredita.
Tako da možemo o tome da pričamo da li je, kada je u pitanju „Razvojna banka Vojvodine“ ispunila uslove, ali onog časa kada su krediti počeli da se vraćaju u robi i to opet da se daje državi, jer i pokrajina jeste deo države, jeste deo državnog aparata, tog trenutka poslovanje te banke je dovedeno u pitanje. Zato nemojte nikog drugog da krivite nego onoga ko je odobravao te kredite, ko je učestvovao u tome i na koji način je davao saglasnost da se umesto kredita vraćaju četkice za zube i to deli po školama. Opet to što je ta banka dala moraju građani Srbije da vrate, jer ona beleži gubitak i otima iz drugih fondova, bez obzira na poreklo novca ono uvek na kraju iz budžeta Republike Srbije, da li iz fondova direktno ili posredno, apsolutno je svejedno.
Dame i gospodo narodni poslancii, da malo prodiskutujemo o tom čuvenom članu 12, koji je jako sličan iz prethodnog zakona, odnosno zakona koji još uvek važi.
Voleo bih da su kolege poslanici koji su podnosili amandmane vezano za finansiranje Agencije za osiguranje depozita, a ta sredstva te iste Agencije opredeljena su za zaštitu građana Republike Srbije, koji svoja sredstva deponuju u bankama, da li kao na oročenu štednju, da li sredstva po viđenju. Takođe i privredni subjekti.
Prihvatanjem ovog amandmana jednostavno ta zajednička odgovornost banke i države svalila bi se isključivo na državu. Ne znam da li je to predlagač ovog amandmana hteo?
Priče oko procedura mogu da stoje, ali procedure su predviđene Poslovnikom o radu Narodne skupštine, nisu prekršene. Prihvatio bih te žalbe na kratke rokove da su kolege poslanici imali situaciju kao za vreme Vlade Zorana Živkovića, da Skupština usvaja dnevni red sa predlogom zakona koji još nije ušao u skupštinsku proceduru, da kada dođu zakoni ostanu čitavu noć da ih pišu, ne amandmane „briše se“ nego prave amandmane, pa kada istekne rok u ponoć, da nema nikog na pisarnici da to predaju, pa predaju policijskom obezbeđenju da bi se ti amandmani sutra našli u proceduri. Kada to budu radili kolege poslanici koji podnose ovakve amandmane, onda ja prihvatam svaku njihovu kritiku.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po pominjanju poslaničke grupe i narodnih poslanika SNS. Hteo bih da obavestim predsedavajuće i predsednicu Narodne skupštine da narodni poslanici SNS nisu umorni i da im je ova rasprava izuzetno zanimljiva. Jako nas interesuje na koliko još načina, metamorfoza, izvrtanja reči, menjanja redosleda u rečenici, predlagači amandmana žele da učestvuju u ovoj diskusiji? Čak štaviše, mi ih jako uvažavamo, jer kad se setim saziva od 2008. do 2012. godine, obično su sedeli poslanici opozicije i pričali sami sa sobom, mi smo svoje kolege, pripadnike bivšeg režima uvažili – sedimo sa njima u sali i diskutujemo onoliko koliko mi smatramo da je potrebno. Mogu da im odam jedno priznanje. Naime, za dve reči, do sada su uspeli iz pet rečenica da naprave 250 varijacija. Svaka im čast na tome.
Dame i gospodo narodni poslanici, pratio sam šta moje kolege poslanici pričaju o Zakonu o javnim nabavkama. Navodno pričaju da je taj sav zakon o javnim nabavkama nekakva fantazija. Pa, za devet meseci primene, od 1. aprila 2013. godine do 31. decembra 2013. godine, Republički fond zdravstvene zaštite uštedeo je na javnim nabavkama 30 miliona evra, samo jedan državni organ. Znači, do 2013. godine neko je zahvaljujući starom i lošem Zakonu o javnim nabavkama, za kojim plaču predstavnici, odnosno poslanici bivšeg režima, trpao u džepove najmanje 30 miliona evra svake godine. Pazite, zakon je u primeni bio od 1. aprila 2013. godine. Ovo nije prvoaprilska šala. Mnogi postupci javnih nabavki Fond je započeo pre stupanja na snagu tog zakona, tako da su njegovi efekti mnogo veći.
Kada napadate Zakon o javnim nabavkama, ja bih to razumeo da neko krene sa argumentima. Znamo da zakon nije savršen, ali kritikujete ono što nije savršeno. Predložite bolje rešenje, nemamo ništa protiv, ali nemojte zbog neke političke demagogije da se stavljate kao najobičniji instrumenti tajkunima koji su više od jedne decenije pljačkali ove građane. Znači, samo jedan državni organ za samo devet meseci uštedeo je 30 miliona evra. Voleo bih da sada svi koji napadaju Zakon o javnim nabavkama kažu – jeste, uštedeli ste 30 miliona evra, ali vam ne valja zbog toga, toga i toga.
I sada je ovde briga velika za domaću industriju, domaću privredu. Isto postavljam pitanje – što niste brinuli o njoj dok ste bili na vlasti? Pa, sve živo je pozatvarano, sve živo. Naša građevinska preduzeća maltene više ne postoje. Dovodili ste sa strane, iz Austrije, a sada nama pričate kako mi treba da vodimo računa. O kome? Onaj nesretni Mišković privatizovao je putarska preduzeća i šta je uradio? Finansijskim transakcijama je opljačkao ta preduzeća, uništio im imovinu i niko ni reči o tome dok ste bili na vlasti. Očekujem još i da ga branite. Hajde da vidim ko će to da uradi.
Zakon o javnim nabavkama je dao one efekte koje smo očekivali od njega. Kada je bila ovde rasprava, kada se zakon donosio, sami smo rekli – možda zakon nije savršen, kada bude ušao u primenu, uočićemo njegove slabosti. Ne sekirajte se za zakon, te njegove slabosti biće otklonjene, ja očekujem još u prvoj polovini ove godine i neće više biti dežurnih podnosilaca žalbi. Može, ali to će morati da se plati i može da bude i diskvalifikovan ako se ustanovi da je više puta neosnovano podnosio žalbe.
Kada je u pitanju ta Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki, kažete da je zatrpana. Jeste, predmetima, i to iz dva razloga. Prvi je, kao što rekoste, od dežurnih podnosilaca žalbi. U njih ubrajam i one koji su bili članovi stare komisije, koji od septembra meseca do 1. aprila nisu postupali ni u jednom postupku žalbe, pa je nova komisija nasledila predmete, zamislite, za sedam meseci, pa to ispravite vi, uhodajte to da to funkcioniše u nekom periodu od 30 do 45 dana.
Znači, jedan razlog je što je komisija bila zatrpana predmetima, a drugi razlog jeste što su oni ponuđači koji su odustali unapred od žalbi zbog ranijeg rada komisije sada stekli poverenje u komisiju i sasvim opravdano podnose žalbe ako postupak nije bio u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama. To se vidi po tome što se broj ponuđača neprestano povećava i što se broj različitih ponuđača koji dobijaju posao stalno povećava. Izgleda mi da je stari Zakon o javnim nabavkama, za kojim neko plače, bio napisan za jednu nekolicinu koja će da kontroliše sve finansijske tokove i sve investicije u Republici Srbiji. toga više neće biti.
Zahvaljujem.
Reč ima guverner Jorgovanka Tabaković. Izvolite.
Da li se još neko javlja za reč? (Ne)
Na član 22. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 23. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 24. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 25. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 26. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 27. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 28. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 29. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 30. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 31. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 32. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 33. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 33. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Nenad Čanak, Bojan Kostreš, Olena Papuga, Nada Lazić, Đorđe Stojšić i mr Dejan Čapo.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 34. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 35. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 36. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 37. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 38. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 38. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Nenad Čanak, Bojan Kostreš, Olena Papuga, Nada Lazić, Đorđe Stojšić i mr Dejan Čapo.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 38. amandman sa ispravkom, zajedno su podneli narodni poslanici Marko Đurišić, prof. dr Janko Veselinović, Branka Karavidić, Biljana Hasanović Korać, akademik Ninoslav Stojadinović, Snežana Malović, Ivan Karić i dr Blagoje Bradić.
Reč ima narodni poslanik dr Blagoje Bradić.
Zahvaljujem.
Reč ima guverner, dr Jorgovanka Tabaković. Izvolite.
Zahvaljujem.
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 39. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 40. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 41. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 42. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 43. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 44. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 45. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 46. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 47. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 48. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 48. amandman je podnela Vlada Republike Srbije.
Narodna banka Srbije i Odbor za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava prihvatili su amandman.
Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo smatra da je amandman u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom Republike Srbije.
Konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Vlada Republike Srbije podnela je amandman kojim predlaže da se posle člana 48. doda novi član 48a.
Narodna banka Srbije i Odbor za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava prihvatili su amandman.
Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo smatra da je amandman u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom Republike Srbije.
Konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Reč ima guverner, dr Jorgovanka Tabaković.
Zahvaljujem.
Reč ima mr Dejan Radenković. Izvolite.
Zahvaljujem.
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 49. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 50. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 51. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 52. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 53. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 54. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 55. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 56. amandmane, u istovetnom tekstu, podneli su Vlada Republike Srbije i zajedno narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Narodna banka Srbije i Odbor za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava prihvatili su amandman.
Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo smatra da je amandman u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom Republike Srbije.
Konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 57. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 58. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 59. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 60. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 61. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 62. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević.
Reč ima mr Dejan Radenković. Izvolite.