Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Babić

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Gospodine ministre, nekim ljudima je jako teško udovoljiti, nekim ljudima je nemoguće udovoljiti. Jedino bih na taj način mogao da prokomentarišem reči uvaženog kolege iz stranke bivšeg režima, jer ukoliko je rekao – da, uradili ste sve po zakonu, ali zašto se radili po zakonu, kako drugačije prokomentarisati reči – uradili ste sve po zakonu i dali ste nam listu kandidata i za tužioca za ratne zločine i za tužioca za organizovani kriminal, ali zašto nam niste dali samo kandidata, a sve ste uradili po zakonu? Verovatno da bi ista kritika i isto obrazloženje te kritike bilo i da je Vlada Republike Srbije predložila samo kandidata. Verovatno da bi tada rekli – a zašto nam niste dali listu kandidata? Pobogu, Skupština može da bira između više ljudi, zašto ste vi najpametniji, pa Skupština je najpametnija. Ovde su nas građani birali. Ovde su neki ljudi samo zbog kritike.
Ja ne znam zašto je nekome zasmetalo aplauz. Aplauz nije dobio gospodin Marijan Rističević. Aplauz je dobila hrabrost gospodina Mladena Nenadića, u tom trenutku zamenika tužioca u Čačku, koji je pokrenuo postupak, imao hrabrosti u tom trenutku da pokrene postupak protiv direktora stranke, režimske stranke, Demokratske stranke tada i umesto nagrade, umesto aplauza, on je smenjen. On je smenjen od onoga ko je bio visoko pozicionirani član DS, a posle toga tom nepolitičkom reformom pravosuđa na volšeban način postao tužilac. Da se tako nešto nikada ne desi, pominjemo taj slučaj i takav slučaj uvek će dobijati aplauz od SNS.
Ne znam zašto nekoga zanima pre samog glasanja o kome će se glasati. Valjda je to sloboda svakog pojedinca.
Valjda je to sloboda svakog narodnog poslanika, ali ono što je želja SNS, ne da hvali pojedinca, već da jača institucije tužilaštva.
Zahvaljujem se, gospodine predsedavajući.
Vidim da se rasprava iz jednog virtuelnog sveta, kao što su društvene mreže, prenosi u plenumsku salu. Ujedno bih kolegi prethodnom govorniku preneo poruku profesora kod koga je učio retoriku da smanji vokal, da nije potrebno da viče. To nisu moje reči. To su reči onoga kod koga je prethodni govornik učio retoriku.
Međutim, prethodnom govorniku, kada nam je spočitao zašto na današnjoj sednici raspravljamo o 53 odluke o izboru osnovnih, viših tužilaca i tužilaca za organizovani kriminal i tužioca za ratne zločine… Ono što bih želeo da upoznam javnost jeste da je vreme, koje bi bilo predviđeno za poslaničke grupe i za nezavisne narodne poslanike i da je posebna sednica i ovako kada je jedna od spojenih tačaka dnevnog reda, apsolutno isto i ni u čemu ni jedan narodni poslanik ovakvom sednicom nije u nekom manjem bitnom položaju, nego što bi bio da je posebna sednica.
Međutim, ono što mene buni, kako to da prethodnom govorniku, gospodinu Pavićeviću, nije smetalo kada je poslanička grupa i stranka na čijoj je listi bio, to je DS, spajala odluku o izboru sudija na trogodišnji mandat zajedno sa odlukom o izboru zamenika javnog tužioca sa Zakonom o vanrednim situacijama. Kakve veze imaju vanredne situacije sa izborom zamenika tužioca? Tada nisu birana 53 zamenika tužioca. Tada je, za informaciju, gospodine Pavićeviću, birano ravno 877. Zamislite mene, kao narodnog poslanika, 2009. godine, koliko sam vremena morao da provedem da bih pročitao biografije svih 877 zamenika tužioca, a gospodinu Pavićeviću je problem da pročita 53. To znači da sam barem 18 puta bolji od gospodina Pavićevića.
(Vladimir Pavićević, s mesta: Replika.)
Član 106. stav 1. gospođo predsednice. Može da se govori samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres, jer ovde smo za 17 minuta čuli o svačemu, samo ne o tačkama o kojima se vodi pretres.

Zaista, kada slušam neke narodne poslanike kao prethodnog uvaženog kolegu, prosto mi dođe da deo vremena SNS predam njemu, jer što više on govori, to više raste rejting Vlade Republike Srbije i Aleksandra Vučića.

Pazite, to se toliko kosi sa zdravim razumom, kada neko čija je stranka i on lično zadužio Beograd, dok ga je vodio, do deficita, istorijski velikog od 22%, sada govori za Vladu Republike Srbije koja se bori da smanji deficit i koja je smanjila deficit u ovoj godini, i koji kaže – ma, ovo je loša Vlada.

Ne, vi ste, gospodo, loši. Da on koji je doprineo da u našoj državi 400 hiljada ljudi ostane bez posla, za četiri godine Vlade Balše Božovića je 13% ljudi ostalo bez posla, on se sada brine nad zlokudom sudbinom mladih ljudi, mladih ljudi kojima dajemo šansu u investicijama.

Ja vas pitam, gospodo ministri, ko je napravio dug u „Srbijagasu“? Ja ću vam reći – napravio je Balša Božović i Demokratska stranka. A sada, ovaj budžet i ova Vlada Republike Srbije moraju da plaćaju dug koji je napravila DS i Balša Božović, dug mora da se vrati, bez obzira ko ga je napravio, a napravio ga je Balša Božović i DS. I sada kažu, to što moramo njihove dugove da vraćamo, kažu nam, sram vas bilo što vraćate te dugove. Da, vraćamo te dugove. Vaši su dugovi, ali i njih ćemo da vratimo.

Bruka i sramota to što govorite. Uostalom, kako kažete, vaše reforme. Da, naše reforme, ali smo sa našim reformama 30 mesta napredovali na Duing biznis listi, ali tu se vi ne pitate, tu se pita Svetska banka, gospodo.
Gospođo predsednice, povređen je član 108. stav 1. Poslovnika, ni u jednom jedinom trenutku nisam govorio o privatnom životu. Da li hoćemo da pričamo o privatnom životu? O Strahinjića Bana, o kafićima, o stanovima, o zgradama? Ne želim. Ne želim…
Ali, samo hoću da završim jednom rečenicom.

Prvo, neistina je, a trebali ste da prekinete prethodnog govornika kada je govorio da Javni servis ne prenosi ovu sednicu, ovde vidimo radne i odgovorne ljude sa RTS-a, koji su i sada za kamerama, ili su sada u režiji, koji prenose ovu sednicu u odloženom terminu, ali i dan danas rade i ostaju mnogo duže nego kolege od preko puta. Vidim da su neki već i otišli.
I druga stvar, da je dodatni namet ne znam po kojoj matematici, je dodatni namet 150 dinara pretplate u odnosu na 500 dinara pretplate koja je bila za vreme bivšeg režima i gospodina Balše Božovića, koji pere ruke od svoje stranke.
Gospođo predsednice, povređen je Poslovnik, član 106. stav 1. Neću tražiti da se Skupština izjašnjava o povredi Poslovnika, ali smo sada u pet minuta govora prethodnog govornika, uvaženog kolege, čuli koliko puta su predložili određene zakone, od kojeg datuma, do kojeg datuma su predlagali,  te čuvene pobede, ne znam čega, a ja kažem parlamentarizma i dijaloga, a za dijalog su potrebne dve strane,  onda je to pobeda dve strane, ne samo jedna. Čuli smo koliko je amandmana predloženo. Čuli smo i neke pretnje – videćete vi samo, da mi dođemo do tih amandmana. Ne mislim tu na pretnje u izvornom smislu, ali ako neko pet minuta nije rekao ama baš ništa o predloženim zakonima, a materijala ima i previše možda, onda je to više problem za onoga ko se služi takvom argumentacijom.

Sa druge strane, ja bih voleo da gospodin Tasovac, molim vas prenesite mu, uradi jednu sliku u prirodnoj veličini, da poklonimo prethodnom govorniku, jer vidim da mu gospodin Tasovac toliko nedostaje. ….
Teško u Poslovnik, ali vas molim, i ovim završavam, da zaista govornike opomenete da govore o tačkama dnevnog reda. Imamo puno zakona na dnevnom redu, bitnih. Građani očekuju da debatujemo o zakonima. Očekuju da debatujemo o suštinskim stvarima, a ne o nedostajanju gospodina Tasovca, ne o koliko je puta neko predložio zakon ili koliko će ili koliko je amandmana predložio.

Znate, sve to imamo u otvorenom parlamentu, sve to možemo da vidimo na otvorenom parlamentu. Jedan klik i informisaćemo se o celom govoru prethodnog govornika, a sada bih zamolio da ipak vodimo računa o Poslovniku.
Član 107. gospodine predsedavajući.

Ovo jesu sitni sati i jeste da smo ušli sad u 13 sat rasprave, ali vi ste morali da reagujete na reči koleginice Marjanović, da je jedan čovek u Srbiji vlasnik života i smrti.

To su krupne reči, gospodine Bečiću. To su reči koje mogu da normalnog čoveka u Srbiji, da uplaše, da zabrinu.

Da li je to bila želja gospođe Marjanović ili puka politička mržnja? U svakom slučaju, šta god bilo, mi nismo čuli rešenje, mi nismo čuli predlog, osim što je neko žonglirao da li se nešto ranije zvalo pretplata, a sada se zove taksa. Hajde malo da žongliramo, a koliko je ta pretplata iznosila u vaše vreme, a kolika taksa u ovo vreme? Pa kako može 150 dinara da bude gore nego 500 dinara? Pa kako može 150 dinara da bude više nego 500 dinara? O čemu se ovde radi gospodine Bečiću? O kojim to gospodarima? Da li je to neka autoprojekcija iz vremena kada je jedan čovek bio sve, i predsednik Vlade, i predsednik države, i ministar, i poslanik, i predsednik Skupštine, sve, i maneken, i pregovarač, sve, strah i trepet, ali nikada nam nije palo na pamet da kažemo da je nekom gospodar života i smrti. Znate li na kakvo vreme takva izjava podseća?

Ja mislim da takve reči bi mi svi trebali da izbegavamo u Narodnoj skupštini, a ako neko baš želi da ih upotrebljava u nedostatku argumenata, u nedostatku predloga, mislim da je u najmanju ruku potrebno da intervenišete i da ga opomenete.
Član 108, gospodine predsedavajući, stav 1.

A gde su narodni poslanici? A, gde su narodni poslanici bivšeg režima? Prazne klupe gospodine, predsedavajući. Pa, više je ministara nego poslanika u sali.
Dvojica kolega, ja im zaista odajem priznanje što su ovde, ali gde su ostali narodni poslanici?

Danas smo slušali – evo, razbićemo vas, evo, samo da vam mi nešto kažemo. Pogledajte, za sve narodne poslanike bitna je tema Zakon o privatizaciji, Zakon o zadrugarstvu, Zakon o privrednim komorama i drugi set zakona ili su možda neke druge aktivnosti bitnije sad u deset sati. Evo, gde su narodni poslanici DS?

Izvolite, prođite gospodine Đurišiću, dobro veče. Drago mi je što je ova povreda Poslovnika inicirala da se jedan kolega narodni poslanik, gospodin Đurišić, vrati. To je dobro, to je uspeh. Ja ću se javljati svaki put po Poslovniku i svaki put neka se vrati jedan narodni poslanik DS, ja ću biti veoma zadovoljan i ova Narodna skupština će biti mnogo uspešnija. Evo ga još jedan, odlično. Idemo, napredujemo, gospodine Bečiću. Vidite da je vredelo što sam se javio po Poslovniku.
Gospodine predsedavajući, povređen je član 27. Neću tražiti da se glasa, naravno.

Mislim da je obaveza svakog narodnog poslanika kada izostaje sa sednica Narodne skupštine da se javi predsedniku Narodne skupštine. Da li vam se neko od narodnih poslanika DS javio da neće prisustvovati? Da li vam se neko u međuvremenu javio, gospodine predsedavajući, od narodnih poslanika DS da neće prisustvovati?

Ja zaista ne vidim, osim gospodina Ćirića, zaista ovde vidim jedno krajnje omalovažavanje Narodne skupštine i Vlade Republike Srbije od strane DS, jer ako su umorni od pisanja amandmana, red je da kažu narodni poslanici su umorni od pisanja amandmana, ali mislim da nas građani ne plaćaju za umor i za odmaranje, već za rad i za angažovanje.

Prema tome, gospodine predsedavajući ja vas molim da sa predsednicom vidite, da li su vam se narodni poslanici DS javili da danas neće učestvovati u radu i da neće debatovati sa nama i sa predstavnicima Vlade Republike Srbije o veoma važnim predlozima zakona koji se danas nalaze na dnevnom redu?
Gospodine predsedavajući, 108. stav 1. ni u jednom jedinom trenutku se nisam obratio ni jednom drugom narodnom poslaniku osim vama, jer jedino vama mogu i imam pravo da se obratim, ili predsednici Narodne skupštine, ili predsedavajućem. Tako da je potpuna neistina da sam se bilo kome, čak ni pogledom, a kamoli rečima obratio bilo kome drugom u ovoj sali.

Sa prethodnim govornikom bi se složio samo u jednoj stvari, a to je da je ponižavanje i gaženje po dostojanstvu Narodne skupštine kada narodni poslanici koji su plaćeni da rade posao narodnog poslanika, da debatuju o zakonima, da podnose amandmane, da glasaju na kraju krajeva, ako ne za zakonske predloge, onda makar za svoje amandmane koje su predložili. E, sve to ne rade narodni poslanici DS i malopređašnja kritika, i malopređašnje pozivanje na Poslovnik, na član 107. je više okrenut prema svojoj poslaničkoj grupi, odnosno prema poslaničkoj grupi gospodina Ćirića, a to je DS.

Ja i dalje pitam, a gde su narodni poslanici DS? Šta je to preče? Možda, miran san, možda sve čari beogradskih noći? Ali, u svakom slučaju građani Srbije nas ne plaćaju za to, već da radimo posao u plenumskoj, u odborskim salama i sve ono što radi poslanička grupa SNS.
Zahvaljujem se, gospodine predsedavajući.

Sada smo čuli jednu zanimljivu konstataciju da je Božidar Đelić vlasnik Lazard-a. Vlada RS nije angažovala Lazard, već je angažovala, po rečima prethodnog govornika, Božidara Đelića. To samo potvrđuje u potpunosti ono što je izrekao gospodin Marko Atlagić o silnim milionima u tetkinom kauču, o silnim stvarima iznetim i zarađenim tokom ministrovanja i tokom vremena kada je za Vladu RS radio za skromnu platu od stotinak hiljada dinara. Ukoliko je po rečima prethodnog govornika, on angažovan, gospodin Đelić angažovan za privatizacionog savetnika prilikom prodaje Telekom-a, onda je to u redu. Evo sada smo čuli da je gospodin Đelić vlasnik Lazard-a.

Međutim, ono drugo što može da zabrine, ne mene, što bi trebalo da zabrine prethodnog govornika jeste jedna tendencija - zašto niko neće sa njima? Zašto niko neće sa njima? Zato što kada sa nekim dele vlast, onda je to u redu, onda su najbolji prijatelji, onda izjednačavaju žrtve, onda se mire, onda igraju basket, onda su najbolji prijatelji i sa kolegama ovde u sali i sa onima koji više nisu u parlamentu. Od onog trenutka kada im više ne trebaju, oni postaju najgori neprijatelji, pa ne možete se stideti vremena saradnje sa G17, sa URS-om, vreme pomirenja sa SPS-om i onda kada su vam trebali da formirate Vladu i onda kada su vam pomogli da formirate Vladu, izjednačili ste žrtve, a sada ne propuštate priliku da ih posetite na devedesete godine. Zašto ih 2008. niste podsetili na devedesete? Zašto ranije, kada su vam davali manjinsku podršku u nekim vladama, niste spominjali te devedesete? Ne, niste zato što su vam bili potrebni.