Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Babić

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Reklamiram povredu Poslovnika, gospodine predsedavajući, član 108. i 27, jer mislim da je uvreda to što sam optužen za bahatost, a bahatost je izgovorena istina, a potvrda da sam govorio istinu je malopre upućeno izvinjenje gospodina Veselinovića. Dobro je što je uputio izvinjenje. I, siguran sam da će gospodin Vujović da to izvinjenje i da prihvati. Ali, od kada može istina, izrečena istina da bude bahatost?

Sa druge strane, znate li vi na šta se pozvao gospodin Veselinović – govornik može da govori samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres? Ako znamo da je poslednji govornik bio upravo gospodin Veselinović, on reklamira povredu Poslovnika time što vama spočitava da niste opomenuli njega kao poslednjeg govornika da nije bio u temi dnevnog reda. Pa to je skandal, molim vas. Pa ja to ne razumem. Znači, sam sebi priznaje da nije u temi dnevnog reda i sam je priznao da se ponaša bahato, neodgovorno i da vređa ovde i ministra i zaposlene u Narodnoj skupštini.

Ali, da ne bi dubili više dalje po ovoj temi, treba staviti tačku, a ta tačka je prihvaćeno izvinjenje i da nastavimo po dnevnom redu.
Replika, gospođo predsednice.

Koliko je politički diletantizam izražen malopre u…
Na izlaganje gospodine Balše Božovića, četiri puta je pomenuo ime SNS.
Kada je rekao gospodin Božović malopre da i u javnim preduzećima u Srbiji zaposleno u prethodnih godinu dana 50 hiljada stranačkih prvaka SNS.

Prvo pitanje za gospodina Božovića, neka navede pet imena i prezimena od tih 50 hiljada. Drugo pitanje za gospodina Božovića, zna li gospodin Božović koliko uopšte zaposlenih ima u javnim preduzećima, republičkim javnim preduzećima? Da li zna uopšte koja su to javna preduzeća? Ja ću mu odgovoriti.

U javnim preduzećima čiji je osnivač Republika Srbija radi 60 hiljada ljudi. Zamislite vi na 60 hiljada ljudi da ste vi zaposlili još 50 hiljada, jel vidite koji je to politički diletantizam tu onako lepo upakovan u skupo odelo, sa lepim manirima, ali samo to treba dokazati.

Ali, sa druge strane, lako je dokazati koliko je uprava AP Vojvodine zaposlila ljudi od 2000-te godine do dana današnjeg i po kojem principu su se osnivali različiti fondovi za razvoj, Fond za kapitalna ulaganja, različite agencije, različite „Vojvodina vode“, „Vojvodina šume“. Ko je u njima mogao da dobije posao? Sigurno niko po konkursu, sigurno niko kome je komšija naprednjak, ali sa članskom kartom DS, još ako si nabildovan onako i nosiš neke vehabijske tri četvrt pantalone po novosadskom štrandu, e tada ćeš dobiti sigurno posao.
Dobio sam negativan odgovor na oba pitanja koja sam postavio. Niti sam dobio imena pet od 50 hiljada, ali je zato sada prethodni govornik aterirao, pa je sa 50 hiljada zaposlenih sveo na 300 ugovora. Nisam dobio odgovor ni na pitanje koliko javnih preduzeća ima u Srbiji, nisam dobio odgovor jer ne zna koliko u tim javnim preduzećima, čiji je osnivač republika, radi uopšte ljudi, a ja ću mu reći. Radi 60 hiljada i na 60 hiljada zaposlenih nemoguće je zaposliti 50 hiljada novih i zbog toga je neznanje i politički diletantizam koji je vodio prethodnog govornika.

Ali, zato s druge strane nisam dobio ni odgovor da li je postojao ijedan javni konkurs za jednu firmu čiji je osnivača AP Vojvodina u kojoj je primljen neko van stranke, a bilo je van Demokratske stranke. A, bilo je uslovljavanja da dobije posao ako će se rukovati sa Bojanom Pajtićem. Pošto je devojka odbila da se rukuje sa Bojanom Pajtićem nije ni dobila ugovor i ta devojka se zove Jelena Vivot, imenom i prezimenom. Ja imena i prezimena znam. Ona koja ste uslovili članstvom u DS, rukovanjem sa bilderom sa novosadskog štranda, u vehabijskim pantalonama, da to bude uslov za dobijanje posla. Dajte onda jedan konkurs koji je napravljen po zakonu i kako treba u okviru AP Vojvodina.
Recite ime i prezime jednog ko je u Vojvodini dobio posao, a da nije član DS.
Stav o izvučenim kuglicama u koje se ne razumem, jer nikada nisam ušao u kladionicu niti uplatio tiket niti me to interesuje, sam rekao danas i ponoviću još jednom. Ko je odgovoran i ko je kriv i ono što je rekao gospodin Vučić, biće mu kratak put do zatvora. Tačka na te vrlo simpatične odnose prema izvučenim ili neizvučenim kuglicama.

Ali, jedno drugo znam, da do 2012. godine ta Lutrija Srbije koja nigde ni u jednoj državi na ovom svetu nije beležila gubitke za vreme vaše vlasti i vašeg režima je bila svake godine u minusu. Nemoguće, „perpetum mobile“ ali vi ste to ostvarili. Ostvarili ste da državna lutrija bude negativna. Iz godine u godinu je tako.

Ponoviću ono što sam rekao u ovoj sali kada sam u prošlom sazivu govorili o Zakonu o javnim preduzećima. Ponoviću to i sada i ne menjam mišljenje. U stranačkom zapošljavanju nema nevinih. Nevinost, odnosno krivica je direktno proporcionalna dužini ostanka na vlasti.

Srpska napredna stranka je za godinu dana vlasti donela Zakon o zabrani zaposlenja u javnom sektoru. Demokratska stranka je na vlasti 15 godina i 15 godina i dan, danas režim Bojana Pajtića zapošljava samo i isključivo po partijskom ključu i partijske kadrove. Ne može 15 godina odgovornosti i 15 godina vlasti da se stavi znak jednakosti sa jednom godinom.

Sa tim neću da se složim nikad, kao što neću da se složim sa tim što pokušavate da sve prebacite na Srpsku naprednu stranku i da je Srpska napredna stranka jedina za to odgovorna.
Pa je li mislite da nemaju decu. Decu koja ne rade, dete gospođe Milanke Vukojičić, koja 7 godina kao diplomirani ekonomista ne radi i vi pričate o partijskom zapošljavanju.
Vidim da su građani ogorčeni, to ogorčenje pokazuju na izborima za mesne zajednice u Subotici, pa u Pančevu, pa u svim mogućim lokalnim samoupravama, pa čak i tamo gde vi niste izašli na izbore, jer niste smeli ili niko nije želeo da kalja svoje ime stavljajući se pod ime i pod slogan jedne stranke koja je odavno simbol za korupciju, kriminal i za veoma ružne stvari koje se dešavaju u našem društvu.

Draži je meni svaki moj lapsus, bilo ih je i biće, ali on nije ojadio ni jednog čoveka u Srbiji. Vaša politika, politika gde je 400.000 ljudi ostalo bez posla, politika rasprodaje naše države.

Politika pretvaranja Srbije u „Delta lend“. Politika gde su mnoge firme zatvorene. Politike gde je naše društvo stalo u svim pogledima, e ta politika je mnogo koštala, e ta ogorčenost protiv vas je nešto što ne može da se izmeri ni jednim i da se popravi nijednim ovako populističkim levičarenjem u Domu Narodne skupštine.

Hajde okrenite se oko sebe pa pogledajte bližu i dalju familiju. Znate li nekoga ko je nezaposlen, ali iskreno. Ovde u ovim klupama 99% ljudi će podići ruke da su mu neko iz porodice sa visokom stručnom spremom nezaposleni. Vi optužujete te ljude.

Možete to da predstavite bilo kakvim kuglicama, ali bolje da ne gledate u kuglice, nego pamet u glavu i da vidite šta ste uradili i da priznate tu krivicu i da menjate stvari pre nego što ćete nama spočitavati za sve, pa i za ono što vi radite.
Licemerno je, gospodine predsedavajući, kada u jednom izlaganju koje je trajalo čitavih pet minuta se kao argument protiv Vlade Republike Srbije, protiv gospodina Verbića kaže da je Zakon o visokom obrazovanju, zamislite, čak dva ili tri puta bio u skupštinskoj proceduri za godinu dana. Onda se u istih tih pet minuta kaže – a zašto ste povukli zakon o udžbenicima i da je to skandal. Pa znate, i predlaganje zakona je posao Vlade Republike Srbije, a i povlačenje zakona iz skupštinske procedure je deo skupštinske prakse. Dešavalo se i dešavaće se u budućnosti i nije vezano ni sa kakvim skandalima.
Ali, jeste skandal kada se u manjku argumentacije sklizne u polje privatnog, kada se pominje privatno šta radi gospodin Stojmirović, koji ima više akademskog staža nego koliko je puta vaš kolega prošao pored neke visokoobrazovne institucije, više studenata nego što ste vi imali i što ćete ikada imati podršku kod građana Republike Srbije, više položenih ispita nego što možete da zamislite koliko ispita može da se ima. Licemerno je da se traži da predmet rasprave u ovoj sali bude sadržina udžbenika. Mislim da je ono što mora da nas spoji, kao zajedničko delanje i zajednički zadatak, zašto 94% budžeta za prosvetu odlazi za plate.
Tako je godinama. I sa budžetom, takav kakav je, 94% odlazi u potrošnju, a gde je razvoj?
To je nešto što mora da nas spaja, a ne pominjanje privatnog života čoveka koji je jedan od najurednijih u ovoj sali.
Gospodine predsedavajući, Poslovnik, član 107. stav 1. Po mom skromnom mišljenju, dijalog je osnov demokratije, vođenje razgovora, polemisanje, iznalaženje najboljeg rešenja.
Uostalom, nekoliko puta danas su narodne poslanice i narodni poslanici i pozivali ministra na dijalog, a ja vas pitam gospodine predsedavajući, s kim mi da vodimo dijalog? S kim gospodin Verbić da vodi dijalog, pogledajte ove prazne klupe ovde i da li se sa klupama vodi dijalog ili se vodi dijalog sa narodnim poslanicima i narodnim poslanicama? Optuženi smo danas da nam je prosveta sekundarna, da nam nije bitna, pa što ne pokažu da im je bitna tim prisustvom u sali. Čast jednom izuzetku, verovatno da je zadremao, inače bi i njega poveli u kafiće i kafane Beogradske gde pokazuju koliko je bitna prosveta. Urnebesno je kada „akademik“ Živković optužuje da nije obrazovanje i prosveta, da nisu primarni profesoru Kneževiću, profesoru Poskurici, profesoru Stojmiroviću, profesorki Tomić, profesoru Darku Laketiću. Neću nabrojati sve profesore u poslaničkog grupi SNS, ali ovim prisustvom, strpljivo, čekanjem na red, iznošenjem stavova pokazujemo poštovanje i prema Narodnoj skupštini i prema temi koja je danas na dnevnom redu. Ove prazne sale pokazuju nemare prema obrazovanju, nemar prema mladim ljudima i mladim generacijama u Srbiji.
Jako kratko, gospodine Bečiću, član 108. stav 1. Ovde smo videli očiti primer sistema vrednosti. Sistem vrednosti po kojem se podržava ignorisanje dijaloga, ignorisanje teme, u kojem se podržavaju ove prazne klupe i ja bih zaista zamolio ove odgovorne i divne ljude sa RTS koji su tu mnogo strpljiviji, iako su mnogo manje plaćeni, od koleginice i kolega iz opozicije, ali ostaju do kraja i rade svoj posao, za razliku od koleginica i kolega iz opozicije kojih nema i sa kojima je nemoguće voditi dijalog. Sa druge strane, kolega Pavićević traži od vas gospodine Bečiću da ja budem kažnjen, zato što sam danas gotovo svo vreme proveo u ovim klupama.
Da li je to sistem vrednosti po kojem se rad kažnjava? Prisustvo kažnjava? A odsustvo iz Narodne skupštine ili prisustvo u nekim kafanama, kafićima ili ko zna kakvim manifestacijama je dobro? Svuda, samo ne u Narodnoj skupštini. To je skandalozno, gospodine predsedavajući. Skandalozno je bacati prašinu u oči.
Možda će meni neko verovati ili neće, ali će slici verovati, slici praznih klupa. Gde su vam koleginice i kolege? Zašto nisu ostali da vodimo dijalog? Zašto nisu ostali da polemišu sa gospodinom Verbićem? Da li je gospodin Verbić izašao iz sale? Da li su koleginice i kolege iz SNS izašli iz sale?
Umesto da ste ustali i rekli, svaka vam čast, stojite disciplinovano tu, zato što vam je bitna tema, zato što su vam bitni mladi ljudi, zato što vam je bitno visoko obrazovanje, zato što su vam bitne osnove obrazovanja, zato što su vam bitni udžbenici? Neko u ovoj sali podržava to što bi želeo da taj dijalog izmesti u kafiće.
Član 107, naravno, dostojanstvo gospodine Bečiću. Ja ću produžiti sa onim što ste vi počeli malopre.
Ono na šta se malopre kolega Pavićević pozvao nije trebao da se poziva i da upućuje vas na te članove 283. i 274, već svoje kolege: gospodina Živkovića, gospodina Stefanovića, gospodina Janka Veselinovića, gospodina Senića, gospodina Đurišića, gospođu Čomić. Njima je trebao da kaže da je narodni poslanik dužan da učestvuje u radu Narodne skupštine. Da li učestvuje gospodin Živković u radu Narodne skupštine? Ne znam, možda je stelt, možda su to neki nevidljivi poslanici, ne znam, leteći, nevidljivi.
Narodnom poslaniku ne može da se uskrati ulazak i boravak u zgradi Narodne skupštine. Na to se pozvao malopre kada je replicirao meni, a želeći da ukaže na povredu Poslovnika. Da li je možda nekome uskraćen ulazak u Narodnu skupštinu ili treba da uskraćujemo izlazak iz Narodne skupštine samo da bi poslanici radili svoj posao?
Narodni poslanik je dužan da svoje odsustvo na sednici prijavi predsedniku Narodne skupštine koji o tome obaveštava Narodnu skupštinu. Da li su obavestili? Da li su obavestili, a vi kažete da sam ja prekršio Poslovnik, član 284? Prisustvom, a nisu prekršili oni koji nisu prisutni, a nisu ni obavestili. Nisu obavestili. Mi učestvujemo u debati. To je stvar iz strategije koliko će ljudi biti prisutno, to je stvar strategije, a ostali su oni ljudi koji debatuju, koji razgovaraju o ovim zakonima, koji su najstručniji, koji nisu akademici Živković. Ko je ostao sa vaše strane, gospodine Pavićeviću? Niko. Dve stotine osamdeset i pet narodnih poslanika ostvaruje pravo na platu, pa da li će ovi stelt narodni poslanici, koji nisu prisutni, da odu na blagajnu i da podignu platu za šta? Zato što nisu prisutni u Skupštini.