Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Babić

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Gospodine predsedavajući, vi ste mi dali reč, a gospodin Marković mi ne dozvoljava. Ne znam ko predsedava Skupštinom.
Zahvaljujem.
Poštovana gospođo Mihajlović, saradnici iz Ministarstva saobraćaja, građevine i infrastrukture, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, daleko je naša zemlja po izgrađenosti infrastrukture u odnosu na one zemlje na koje se ugledamo, ali imamo pravo da maštamo, imamo pravo da kada se iz te mašte probudimo, da zasučemo rukave kao što je zasukala rukave Vlada Republike Srbije i da gradimo osnove i temelje takve države i takve infrastrukture.
Verujem da će kolege i koleginice iz Novog Sada u budućnosti putovati pola sata od Narodne skupštine, odnosno od Beograda do Novog Sada. Verujem da ćemo se i mi u budućnosti radovati i imati infrastrukturu, imati pruge kao što ih imaju Japanci, pri čemu je njihov Maglev, voz, koji je u probnoj vožnji napravio brzinu od 603 kilometra na čas, istina, u probnoj vožnji.
Međutim, do tog željenog cilja se ne dolazi preko noći. Do tog željenog cilja se ne dolazi tiradama ovde u Narodnoj skupštini, pa onda izađete na konferenciju za novinare, pa odete kući. Tu infrastrukturu je potrebno uraditi.
Kakav je odnos u železnici, pokazuju, evo, ja sam uzeo stenogram iz 2011. godine, gospođo Mihajlović. Bio sam tada narodni poslanik. Neka druga skupštinska većina je odlučivala sudbinu ove zemlje. I tada su, gospođo Mihajlović, verujem da znate, i tada je predložen Zakon o železnici i o tom Zakonu o železnici se raspravljalo 26. decembra 2011. godine. Raspravljalo se i u pojedinostima i u načelu, ali nikada zakon nije izglasan, nikada. Hvalili su ga, govorili su da je najbolji, da je reformski, da je ne znam ti kakav, ali ga nikada u Narodnoj skupštini nisu izglasali. Zašto? Zato što nisu mogli da se dogovore oko plena, zato što nisu mogli da se dogovore ko će kome i koji deo da pripadne.
Sada kažu – strašno je stanje na železnici, spore su pruge. Evo nekoliko rečenica koje je tada izgovorila sada koleginica narodni poslanik, žao mi je što nije tu, gospođa Aleksandra Jerkov. Rekla je – reći ću jedan podatak, da je pre Prvog svetskog rata voz od Beograda do Subotice išao brže nego što je to slučaj danas i ljudi su stizali brže iz Beograda u Suboticu vozom, nego što danas mogu to da učine, ako je uopšte moguće to danas raditi. To je izgovorila gospođa Aleksandra Jerkov u decembru 2011. godine.
Da li je za takve vozove i takvu brzinu odgovorna SNS? Ja znam da se kolega Marković tada bavio nekim drugim stvarima u Užicu. Nije propratio tada ni to zasedanje, ni to šta su govorile njegove kolege o stanju u srpskoj železnici. Kako je to tada bilo katastrofalno? Ko je odgovoran, možda tadašnja opoziciona SNS? Ne, naravno da nije.
Reče kolega malopre – strašno je stanje, mnogo je smeća oko pruge. Hvala vam što ste me podsetili na akciju „Očistimo Srbiju“, međutim, samo se očistio budžet Srbije.
Ponovo ću vas podsetiti gospođo Mihajlović na reči drugog narodnog poslanika, nije više u ovom sazivu, moj zemljak iz Kruševca, uvaženi gospodin Srđan Milivojević, narodni poslanik DS. Znate li šta je on u svom izlaganju rekao? „Takođe, imamo u članu 59.“, tog Zakona o železnici koji nikada nije izglasan u Skupštini, „još jednu važnu odredbu, a to je“, kaže: „zabranjeno je odlaganje otpada i smeća. Kada pođete prugama Srbije, vidite depoe smeća koje tu svako odlaže onako kako mu je drago.“ Mi sada imamo gradove u Srbiji koji imaju komunalnu policiju. Komunalnoj policiji treba dati nadležnost itd. I tada je uvaženi kolega Milivojević rekao realnost, rekao istinu, o tonama i tonama smeća pored srpskih pruga. Govorim o 2011. godini.
Ko će biti odgovoran za to smeće iz 2011. godine? Siguran sam za kolegu Markovića da će i tada reći – odgovorna je gospođa Mihajlović i SNS. Samo nikako on da se pogleda u ogledalo.
Ovde su neki ljudi imali dovoljno hrabrosti da kažu šta je realnost. Ono što je zanimljivo je da je ispred poslaničke grupe DS govorio samo Srđan Milivojević, da se otprilike znalo da taj zakon nikada neće biti izglasan zato što dogovora nije bilo ko će, šta i kome pripasti, ali o tome ću nešto kasnije, bar kad je to rasparčavanje, kako je uvaženi kolega malopre rekao.
Mislim da je gotovo sa vođenjem jedne i rizikovaću da me opomenete, a to je sa vođenjem jedne šizofrene politike, bar kad je izgradnja…
Ja se izvinjavam, pogrešne politike, bar kad je železnica i izgradnja železničke infrastrukture u pitanju. Zato što smo o te 2008, 2009, 2010, 2011. godine, uvaženi gospodine Bečiću, bili ste narodni poslanik tada, gledali ste i tada zakone kojima se potvrđuju ugovori o zajmu, i da su tada desetine i stotine miliona evra kao zajam, kao kredit smo uzimali i obavezivali se, obavezivali budućnost.
Znate šta je kupovala tadašnja Vlada i tadašnja država? Vagone, lokomotive. Pazite, kada nemate infrastrukturu, kada nemate temelj, a vi kupujete crep, nemate temelj, a vi ste već nameštaj kupili koji će propasti dok ne napravite kuću. Kupovane su lokomotive, a nije bilo pruga po kojima su te lokomotive morale da vuku svoje kompozicije i teret. Nisu postojala tržišta, ali ste kupovali lokomotive. Zašto?
Meni je zadovoljstvo sada kada prođem i voleo bih da naša infrastruktura, bar kada je „Železnica“ u pitanju, bude svuda, jer kada idem ka Vrnjačkoj banji idem preko Malog Požarevca i Mladenovca ka Topoli, Kragujevcu i dalje kroz Šumadiju, pa vidim onu prugu oko Mladenovca ka Beogradu i zadovoljstvo je videti novu prugu. Žao mi je što neke kolege ne putuju tuda ili kada prolaze ne žele da vide ono što je zaista urađeno.
Ja moram da se vratim ponovo na tu 2011. godinu i moram da se vratim na ovu tvrdnju da se nešto rasparčava. Jedno je rasparčavanje koje je korporativno, kada jedno pravno lice delite na više celina zbog boljeg poslovanja, rentabilnijeg, bržeg poslovanja, a drugo je jedna opasna stvar zbog koje Zakon o železnici 2011. godine nije ni usvojen.
Ponovo ću vam pročitati izlaganje gospođe Jerkov: „Zahvaljujem se, gospođo predsedavajuća, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici i narodne poslanice, meni je žao što Vlada Republike Srbije nije prepoznala princip koji se pokušava uspostaviti amandmanima određenih poslaničkih grupa koje je podržala i Vlada AP Vojvodine, a to je princip da onaj ko je nešto finansirao, izgradio i održavao mora imati upravljačka, osnivačka, vlasnička prava nad istim tim što je u potpunosti ili pretežno finansirano, što je godinama održavano, a da ta prava ne treba da ima onaj koji nije ulagao nikakva sredstva u to i koji je, šta više, pokazao da ni na koji način ne ume da odgovarajuće održava svu tu infrastrukturu“, itd, itd.
Tadašnji Zakon o železnici amandmanima koji nisu usvojeni, pa nije usvojen ni zakon, trebao je da se rasparča i trebala je da se rasparča po teritorijalnoj osnovi, da ovo rasparčavanje po korporativnoj osnovi je uslov za bolje poslovanje, za efikasnije poslovanje. Kome je tada dao saglasnost na to rasparčavanje i predsednik Vlade AP Vojvodine, koji je to i sada, istina, sa 6% podrške? Tada je Bojan Pajtić dao nalog, dao saglasnost za rasparčavanje „Železnica Srbije“. Kako to da sada toliko disonantni tonovi dolaze iz njegove poslaničke grupe koji kažu – ne, kakvo crno rasparčavanje? Da li su to promenili mišljenje ili su promenili predsednika ili su promenili predsednika poslaničke grupe? Nešto jeste, ali da disonantni tonovi apsolutno postoje, da ono što je tada planirano da se uradi na autonomaškoj osnovi, a za šta su imali saglasnost Bojana Pajtića, tadašnjeg i sadašnjeg sa 6% podrške predsednika Vlade AP Vojvodine, je zaista veoma opasno.
Za SNS i zakon koji smo usvojili ovde 2013. godine je imao punu podršku, imaju podršku i ove izmene i dopune Zakona o železnici koje su u najmanjoj meri usklađivanje sa evropskim normama. Siguran sam da je ovo uvod i posvećenost izgradnji infrastrukture, da je to jedna usklađenost sa železnicama u Evropi. Trebaće nam vremena za tako nešto, trebaće mnogo prolivenog znoja da do tog nivoa dođemo, ali mislim da je ovaj zakon put do ispunjenja naših snova.
Gospođo predsednice, reklamiram povredu Poslovnika član 27, niti sam stručan, niti želim da bilo čiji advokat, pa ni advokat predsedavajućeg, gospodina Bečića. Ali, ukoliko jedan narodni poslanik, kao što je to uradio malopre gospodin Marković govori, dobije reč, govori, sa pažnjom ga slušamo šta govori, a odmah nakon toga traži povredu Poslovnika, znači da samim tim on traži i on govori i on priznaje da je radio nešto što nije u skladu sa Poslovnikom i o pravilima rada Narodne skupštine, ili zloupotrebljava Poslovnik.
Ako traži povredu Poslovnika zato što je bilo juče, to je nemoguće. Mora da se uradi odmah. Ako traži povredu Poslovnika zbog onoga što je on rekao, a možda ga predsedavajući nije u tom trenutku opomenuo ili oduzeo reč, onda i to priznanje mogu da prihvatim da je to priznanje gospodina Markovića, veoma ljudsko priznanje, da u svakom njegovom izlaganju, prvo sam on, a onda i svi mi moraćemo da tražimo povredu Poslovnika, jer nema nikakve veze ni sa temom, ali ni sa jednim skupštinskim dostojanstvom.
Gospođo predsedavajuća, gospođo ministarko, odgovornost.
Odgovornost jeste zaista ključna reč. Srpska napredna stranka insistira na odgovornosti, svesni smo naše odgovornosti, ne bežimo od nje, ali tražimo odgovornost zbog čega se 2011. godine nije ova Narodna skupština izjasnila o Zakonu o železnici.
Tražimo odgovornost za sve što je izrečeno. Tražimo odgovornost zato što neko odavde uporno tri godine plaši ljude u Srbiji i nikom ništa. Kada se izglasavala Vlada Republike Srbije 2012. godine, isti narod i poslanici bivšeg režima su govorili – biće sankcija, biće ovoga, neće imati ni hleba, ni goriva, ne znam ti ni čega. Isti ti narodni poslanici sada kažu – 6000 ljudi ćete da otpustite sa železnice, vi ste ovo, vi ste ono. A niko da ih pita za odgovornost za izrečeno?
Da li gospodin Marković i gospodin Stefanović, koji je izašao, da li su spremni na odgovornost da ukoliko se to ne desi, a neće se desiti na osnovu reči gospođe Mihajlović, da li su spremni da snose odgovornost? Moralnu? Da kažu – izvinite, slagali smo. Neće biti ni prvi, ni poslednji put. Izvinite slagali smo, idemo sada u Užice, podnećemo ostavu.
Hoćete li podneti ostavku gospodine Markoviću zbog ovakvih izjava? Zbog izjava da će se otpustiti 6000 ljudi, a do toga neće doći? Zato što ste plašili ljude u železnicama, zato što plašite ljude u Srbiji, bez ikakve odgovornosti.
Znate, onda kada sam sa vašim kolegom menjao sat, ja sam mu sat dao, ali vi ste skinuli sat pa rekli – nemam ga. Ne možete da taj način da se odnosite prema odgovornosti, budite iza onih reči koje ste izrekli.
Sada baš vidimo to uzmicanje od odgovornosti. Do malopre, pa ja mislim da su i ptice na grani oko Narodne skupštine zapamtile - vi ste ovakvi, vi ste najgori na svetu, vi će te da otpustite šest hiljada ljudi. Kada zatražimo odgovornost, pošto se tako nešto neće desiti, istog trenutka drugačija formulacija, pa se kaže - eventualno ako budete, znate, eventualno ako se nešto desi, znate, eventualno ako se, ne znam ugase ovi reflektori, šta će eventualno da se desi. Nema eventualne odgovornosti.
Ili stanite do kraja iza reči koje ste izrekli i iza takvih katastrofičnih najava kojima plašite ljude u Srbiji, pa, kako ih plašite, tako i završavate. Kako stojite iza vaših reči, tako ste i prošli u Užicu na izborima. I ne samo u Užicu, nego i u celoj Srbiji.
Sada, kada nije ti bilo dovoljno - eventualno znate ostavku dati, a to u demokratskom rečniku to ne postoji. Odmah prelazimo na eventualno, ali da bi se zaštitili do kraja onda kažemo - ne, nije to rekao gospodin Marković, to je rekao predsednik sindikata, pa neka predsednik sindikata podnese ostavku. Znate, samo nemojte demokratske ostavke, nikako ne dolaze u pitanje, niti dolazi to demokratsko odgovornost. To ne postoji. Odmah će žrtvovati i predsednika sindikata. Žrtvovaće koga god je neophodno samo da ostanu u foteljama u kojima jesu i samo da rade ovo što su naučili da rade, a to su optužbe bez ikakve računice, optužbe bez ikakve istine, ali nisu računali na jednu stvar, a to je ljudi u Srbiji vam više ne veruju i to su pokazali na svim dosadašnjim izborima.
Zahvaljujem se, gospođo predsednice.

Reklamiram povredu Poslovnika, član 106. Neću tražiti da se o njemu Skupština izjašnjava.

Cenim vaš pokušaj da ovu debatu kolege Živkovića uvedete u neke pristojne tokove i da se govori o tački dnevnog reda. Žao mi je što je ova debata u kojoj sam uživao u toku popodnevnih sati, koja je bila puna emocije prema svom kraju, prema svojoj opštini, prema gradu iz kojeg se dolazi, promovisanja turističkih potencijala, zagađena ovako nekim pričama o esejima, o sportskim aktivnostima i raznim drugim stvarima koje nemaju nikakve veze sa tačkom dnevnog reda.

Što se tiče tih sportskih aktivnosti i kolega koje su sada na putu, čini mi se, ako nisu i stigli u Moskvu, hoću da kažem i da obavestim srpsku javnost da se u tom timu nalaze predstavnici i opozicije i pozicije, vladajuće većine, i da su kolege otišle o svom trošku, a ne o trošku ni Skupštine, ni građana Republike Srbije, ali dobro, to je još jedna od tih afera koja se pokreće, a koja nema nikakve veze i nije utemeljena u istini.

Ova Vlada Republike Srbije promoviše prave vrednosti u turizmu i to potvrđuje i sezona u Vrnjačkoj Banji i centralni banjski park, koji je posle toliko godina koliko je stajao raskopan i gde su glavu okretali na drugu stranu i gosti, ali i građani Vrnjačke Banje zato što su sredstva koja su u ranijem periodu bila opredeljena potrošena na ne znam ti ni kakve javne nabavke, sada je centralni banjski park za diku i za ponos i Vrnjačke Banje, ali i Srbije i taj park je otvorio gospodin Aleksandar Vučić. Za razliku od nekog prethodnog perioda, kada je, recimo, tada ne znam šta već ministar unutrašnjih poslova savezni ili koji, promovisao potencijale Kule, jedne divne, velike i lepe opštine, ali potencijala Kule, turističkih potencijala koje je promovisao zajedno sa Jedinicom za specijalne namene i tadašnjim komandantom Jedinice za specijalne namene.
Kao replika, gospodine Bečiću, na dva puta pominjanje u pežorativnom smislu SNS i narodnih poslanika i narodnih poslanica SNS.
Podsetio bih i vas, gospodine predsedavajući, i gospodine Pavićevića i sve ostale narodne poslanike da se nalazimo u Narodnoj skupštini Republike Srbije i da je naše pravo, ali još više naša obaveza, da promovišemo potencijale, da promovišemo kvalitete, da promovišemo lepotu naše države, naših građana i građanki.

Loše je kada u Narodnoj skupštini neko, ma kako nazvali današnje govore poslanika SNS, nazvali ih i esejima, i to ne u pohvalnom, već u pežorativnom smislu, nazvati ih uspavankama, iako se uspavanke pevaju decu, a ne pričaju. Narodna skupština nije mesto za uspavanke. Zbog toga mislim da je od strane gospodina Pavićevića i taj izraz upotrebljen da bi se u pežorativnom smislu obratio ostalim kolegama i koleginicama koji su u najboljem svetlu promovisali mesto, promovisali vrednosti, promovisali turističke potencijale i dešavanja u svojim opštinama i gradovima.

Puno sam danas naučio, od svrljiškog jagnjeta, koje nisam probao i nema ni razloga, pa do potencijala koje ima i Drina i rafting i na Drini, i na Ibru, i Goč, i Kopaonik i sve ono što su narodne poslanice i narodni poslanici govorili. Ali je loše kada ustane narodni poslanik u srpskom parlamentu, pa kaže – ne treba tako nešto da se čuje u Narodnoj skupštini, kada mu je to uspavanka, kada to ne prija njegovim ušima. A šta mu prija? A o čemu da govorimo? A o čemu da govorimo, osim o lepotama naše države i o potencijalima naše države i o turističkim potencijalima naše države?

Srpska napredna stranka će i dalje govoriti, ma koliko nas vređali, ma koliko tome neodgovaralo, ali i dalje ćemo govoriti o našoj državi sa punim poštovanjem i prema njoj i prema našim građanima, ma koliko to kolegi Pavićeviću neodgovaralo.
Ove prazne klupe pokazuju snagu bivšeg režima i snagu protivnika Vlade i politike Aleksandra Vučića i Vlade Aleksandra Vučića. Evo, i ta takva snaga u bivšem režimu sada se upolovači, zato što se sprema da ode. Ali, gospodin Pavićević i ja imamo jedno elementarno nerazumevanje, da tu i takvu opoziciju, stelt opoziciju, ove prazne klupe treba da nadomeste narodni poslanici SNS, koji su dobili na izborima podršku, da se presele na drugu stranu i da kritikuju Vladu Republike Srbije, o čemu govorite, gospodine Pavićeviću? O čemu govorite? O kakvoj obavezi? Gde piše ta obaveza? Gde piše tako nešto, da narodni poslanik po difoltu mora da kritikuje Vladu?

Elementarno nerazumevanje i elementaran pokušaj da nešto što definitivno je okrnjeno, definitivno da skoro ne postoji u našoj državi, bude potpomognuto sa druge strane, da su vam eseji promovisanje vrednosti Srbije, a da vam je pesma za vaše uši kritika Vladi Republike Srbije. Zbog čega? Da kritikujem gospodina Ljajića, koji je propratio svaki projekat u Vrnjačkoj banji, kraljici srpskog turizma, koji je ispratio, i ne samo prisustvom, ne samo prisustvom u ovoj sali, ne samo prisustvom i u Vrnjačkoj banji, ali i u drugim turističkim mestima, već i finansiranjem projekata? Dođite, gospodine Pavićeviću, dođite da vidite kako izgleda vrnjački centralni park.
Dođite da vidite šta znači kada se pod naprednjačkom vlašću kada se vodi jedna opština, jedan grad, jedno mesto i jedna država, a pokazaću vam slike šta je to značilo sa kolegama u klupama ispred vas. Izvinite, stelt kolegama u klupama ispred vas.

(Vladimir Pavićević, s mesta: Replika.)
Zahvaljujem se gospođo predsednice.
Reklamiram Poslovnika član 108. i unapred kažem da neću tražiti da se Skupština o tome izjasni.
Vrlo kratko, podržavam i vašu odluku, ali i odluku Vlade Republike Srbije da se juče ne održi sednica Narodne skupštine zato što je juče veliki praznik za građane i građanke Republike Srbije muslimanske veroispovesti, juče je bio Kurban bajram i mislim da je red da se ispoštuju i narodni poslanici muslimanske veroispovesti, ali i svi građani i građanke Republike Srbije koji su juče slavili Kurban bajram. Mislim da je to dobar domaćinski i državnički potez i Narodne skupštine i vas predsednice i Vlade Republike Srbije.
Član 108. gospodine predsedavajući.
Ja sam zaista iznenađen, verujem kao i većina građana Republike Srbije i neću tražiti da se izjašnjava Skupština o povredi Poslovnika, ali od gospodina Stefanovića koji je na jednu nezavisnu, na nezavisnost novinarstva i medija u Srbiji najavio jaja i kamenice, sada najavljuje i ukidanje Ustavnog suda i ukidanje odluka Ustavnog suda.
(Borko Stefanović, s mesta: Ne kamenice…)
Verovatno da posle ukidanja Ustavnog suda ide i predlog formiranja nekih prekih sudova koji su se u neko vreme u Srbiji znalo kako se te odluke sprovode, verovatno negde uza zid, kako bi naš narod rekao. To su ona rešenja koja se promovišu u 21 veku od strane narodnih poslanika zbog kojih sam ja šokiran kakav je ovo udar na nezavisnu granu vlasti kao što je pravosuđe.
Pa, se onda ide i dalje, pa se onda preti kako će mnogi da završe u Sremskoj Mitrovici, verovatno praveći društvo Oliveru, Draginu i ostalim visokim funkcionerima DS koju su na osnovu nezavisnog sudskog procesa procesuirani i zbog onoga što su radili sa državnim novcem i sa budžetom građana Republike Srbije, sada tamo gde jesu. Ali, ne želim da komentarišem niti da naručujem presude, niti da ukidam presude kao što je to malopre uradio gospodin Stefanović, već da ukažem i srpskoj javnosti i svima nama narodnim poslanicima da je takvo ponašanje i da su takve bombastične najave ukidanja nezavisnosti i medija, jajima na RTS ili ukidanjem Ustavnog suda Srbije, korak nazad u demokratizaciji našeg društva.
Ponovo, gospodine predsedavajući, neću tražiti da se Skupština izjašnjava, ponovo 107. stav 1. i ponovo je gospodin Stefanović, a da niste primetili, da ga niste opomenuli, vređao narodne poslanike. Prvo, zato što je aterirao sa nekim svojim izjavama. U redu, to je dobro. Drugo što je rekao - narodni poslanici s one strane.
S one strane čega? Šta je ovde između nas, pa da je to sa one strane? Obično u Srbiji kada se kaže „sa one strane“, misli se sa one strane zakona. Mislim da je to vređanje zato što bi vrsni pravnik, kao što je to gospodin Stefanović, morao da zna da su odluke Ustavnog suda, konačne, izvršne i obavezujuće. Kao što bi morao da zna da je Zakon o Ustavnom sudu donet u sazivu kada je njegov režim, bivši režim, njegove kolege iz njegove DS, kada su doneli taj zakon, i mora da zna da su te ljude baš oni birali.
Na nama je da poštujemo institucije ove države. Na nama je da poštujemo zakone, na nama je da poštujemo sudove, na nama je da poštujemo odluke tih sudova i onda kada nam se dopada i onda kada nam se ne dopadaju, ali je davno prošlo vreme u Srbiji kada su političari, baš iz ovih klupa naručivali i sudske procese i optužnice, ali i presude.
Za to reformisano pravosuđe u režiji DS i bivšeg režima, dobijali smo samo packe, a ova najava ukidanja Ustavnog suda, režanja na odluke Ustavnog suda i na bilo kojeg drugog suda, mislim da su korak unazad u demokratizaciji našeg društva i šalju veoma lošu sliku o našoj državi.
Gospođo predsednice, gospodine ministre, nije bila iskrena namera gospodina Pavićevića kada je govorio o uspavankama. Ono što njemu smeta, to su govori koje narodni poslanici iz svih poslaničkih grupa, pa i iz poslaničke grupe SNS pročitaju. Neko će govoriti iz glave, neko će govoriti tako što će čitati pripremljeno par dana ili par sati unapred vredno, marljivo i odgovorno. Ne treba se tome smejati, ne treba to nazivati bilo kakvim uspavankama, već pohvaliti sve ljude koji odgovorno čitaju zakone i na osnovu toga pripreme odgovarajuće govore u Narodnoj skupštini.
Pozvao bih kolegu Pavićevića, promotera akademske čestitosti, da postanemo zajedno promoteri i poslaničke čestitosti, jer da ima poslaničke čestitosti ne bi se na taj način obraćali jedni drugima. Da ima akademske čestitosti, sada bi umesto uslovljavanja prihvatanja amandmana glasanja određenih zakona… Pridružio bih se čestitkama koje je malo pre u ime SNS, u ime poslaničke grupe uputio gospodin Aleksandar Martinović gospodinu Aleksandru Vučiću, Vladi Republike Srbije na velikoj pobedi koju je ostvarila otvaranjem granica i za sve vrste prevoza sa Republikom Hrvatskom. Pobedi koja je ostvarena diplomatskim putem, pobedi koja je ostvarena na jedan diplomatski i civilizovan način, pobedi na koju dobijamo podršku od svih građanki i građana Republike Srbije, ali i od strane međunarodne zajednice. Da ima akademske čestitosti, gospodin Pavićević bi se pridružio tim čestitkama. Da ima akademske čestitosti, ne bi pozivao na proteste pred investitorima, već bi te investitore dočekao na crvenom tepihu, kao i svuda na svetu.