Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Babić

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.

Reklamiram povredu Poslovnika, član 107. stav 1. dostojanstvo Narodne skupštine je povređeno zato što jedan ili grupa narodnih poslanika uporno uvredama, reklamiranjem Poslovnika i raznim drugim mehanizmima pokušavaju da stave flaster na usta i da ućute narodne poslanike SNS. Ne znam gde u Srbiji, gde u svetu je istina uvreda?

Što se tiče onih predviđanja kada će biti povreda Poslovnika, Tarabići su iz jednog zlatiborskog sela koje se zove Kremna. Kremna su blizu Užica, tako da tu vidim tu vezu predviđanja šta će se desiti, kako će se desiti, ali ono što nijedan Poslovnik, što nijedna buka ovde u Narodnoj skupštini ne može da prikrije to je, biću eksplicitan sada, da je Dragan Šutanovac studirao 12 godina mašinski fakultet, da ga je završio nakon petooktobarskih promena na volšeban i veoma brz način i da toliko dugo studiranje nije uvreda, već istina. Uvreda je to što ste bez ikakvih drugih referenci predložili i glasali za najvažnije državne funkcije. Šta je u tome uvreda? Da li je bio državni sekretar? Jeste. Da li je bio ministar odbrane? Jeste. Da li je studirao 12 godina? Jeste. Da li je završio posle 5. oktobra? Jeste. Pa, šta je u tome uvreda?
Da ne bude da ni oko čega ne možemo da se složimo, ali, mislim da se iza ovog stava 4. člana 33. u stvari predviđa da ministar određuje podzakonska akta, odnosno ministarstvo određuje podzakonska akta koja definišu sve uslove i kriterijume. Slažem se da bi eventualna ta formulacija mogla da bude da ministar određuje kriterijume i ostalo. Istina, to ne može da se izvuče iz ovog amandmana, jer ovo je amandman – briše se, ali nekom pravnom redakcijom ili kako već, kakva je mogućnost da se takva stvar odredi.

Da li je turizam u Bugarskoj, ne znam, ali čuo sam danas da postoje i neki stanovi, 35 stanova u Novom Sadu i ne znam šta se time razvija, osim što se razvija imovinska karta nekih funkcionera bivšeg režima.

Ali, što se tiče ovog stava 4, mislim da može da se dobije srećnija formulacija, a to je da ministar određuje kriterijume i merila i da ovo sve ostalo ostaje kako treba.
Replika, gospodine predsedavajući. A zamoliću vas da podnosioca amandmana podsetite na član 33. na koji se ovaj amandman odnosi, ali na stav 4, koji glasi, nadam se posle redakcije: „Ministar određuje kriterijume i merila u pogledu stručne osposobljenosti i radnog iskustva koje moraju ispunjavati kandidati za direktora Agencije“. Gde i u kojem  zakonu se određuju kriterijumi, oni koji se određuju u podzakonskim aktima? Gde? Kojim uporednim pravom je predlagač amandmana video da se negde kriterijumi određuju zakonom, a ne podzakonskim aktima, ako članom 33. stav 4. se jasno određuje ko određuje kriterijume i merila.

Ovde se ne radi o tome da nema kriterijuma i merila, već da su oni stvar podzakonskog akta. Ali, kada pričamo o nedoslednosti, ne možemo sada da stavimo devet godina, jer, očekivao sam da će predlagač amandmana da kaže – za radno mesto

direktora Agencije mora da bude 12 godina studiranja. Jer, ako je za 12 godina studiranja neko mogao da bude ministar, zašto ne može da bude i direktor Agencije?

Postoje merila, postoje kriterijumi, ministar određuje podzakonskim aktom ta merila i te kriterijume i naravno da će se birati najbolji, a ne najposlušniji.
107. stav 1. Mnogo puta ponovljena laž neće postati istina. Mnogo puta ponovljena laž od gospodina Markovića da se formira još agencija neće postati istina. Mnogo puta ponovljena laž da se dodaju neka radna mesta neće postati istina zato što se od dve agencije formira jedna sa 40% manje ljudi upravnim odborima i formira se jedna agencija koja će imati jednu trećinu zaposlenih u odnosu na ove dve u kojima je gospodin Marković i njemu slični napunili toliko ljudi da više ne smeju ni u toalet da odu, jer ako odu u toalet izgubiće stolicu na kojoj sede.
Replika predsedavajući.
Naravno.

Da li je nekome isteklo vreme i kako je vršio vlast i šta je radio i kako su građani zadovoljni ili nisu zadovoljni pokazuju građani na izborima.

Kako je radio predlagač, jedan od predlagača, u stvari oba predlagača amandmana rekli su građani na izborima time što su rekli da ih ne žele više.

Mnogo puta izrečena laž, gospodine predsedavajući neće postati istina i sve dok predlagači amandmana nemaju argumenata da odbrane bilo koji od amandmana, pričaju o svemu i svačemu, pominjući i mene i moju porodicu i bilo šta drugo, ja ću pominjati ono što je istina.

Formira se jedna agencija, gase se dve. Od osam članova upravnih odbora, sada će biti pet članova upravnih odbora. Od 150 zaposlenih po različitom osnovu, sada će biti 50 zaposlenih i ja mislim da bi to i onaj sa koeficijentom inteligencije ispod 50, ispod broja cipela, mislim da bi to do sada shvatio i prihvatio kao činjenicu i kao istinu, ali oni koji imaju ili manji koeficijent inteligencije od broja cipela koji nose ili ne žele da shvate ili žele da sa količinom laži i izrečenih neistina ovde misle da će to postati istina, e to mislim da više govori o njima nego o predlagaču zakona, nego o SNS koja ispunjava ono što smo obećali građanima Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo, ja ću danas,i u ovom trinaestom satu rasprave sam nešto naučio, a naučio sam da postoje još dva člana Nove stranke. To je napredak, civilizacijski iskorak i naravno da neko može da se pozove i da pomene člana svoje stranke.

Međutim, ono što želim da vam kažem i ono što radim i što ću raditi u budućnosti, to je da se konsultujem i sa ljudima koji nisu članovi SNS, koji su nezavisni intelektualci, vrhunski stručnjaci i sve dok ne dobijem njihovo ovlašćenje da mogu da ih pomenem, to neću uraditi, jer to je deo kulture, kulture koju malopre nismo čuli.

Mislim da je to mnogo opasnije, gospodine predsedavajući, jer prethodni govornik se obratio, valjda u želji da izazove niz replika, i rekao– gospodo iz SNS. Ovde sedi desetak narodnih poslanica, uvaženih koleginica SNS i loše je kada neko nipodaštava prisustvo dama u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Loše je kada se neko obraća samo sa „gospodo“ i ne želi da vidi moje uvažene koleginice kojima sam jako zahvalan jer su i u poslaničku grupu i u srpski parlament i u srpsku politiku unele mnogo mudrosti, mnogo kvaliteta, mnogo energije i loše je kada neko ne želi da vidi prisustvo dama u poslaničkoj grupi SNS.

Poštovane koleginice, znam da neće s druge strane doći izvinjenje, evo ja vam se u ime prethodnog govornika izvinjavam zato što ne želi da vidi vaše prisustvo, ali i ono što radite u SNS.
Gospodine predsedavajući, malopređašnje izlaganje jednog od predlagača amandmana je za anale ne samo srpske političke scene, za anale svetske političke scene.

Optužujući drugog, u ovom slučaju gradonačelnika Beograda, optužuje samog sebe i priznaje za samog sebe da je radio neke nečasne stvari. Optužujući druge za nečasne stvari prilikom privatizacije „Beopetrola“ u stvari je priznao za sebe, jer je bio predsednik Vlade kada se privatizovao „Beopetrol“, priznao je da je radio nečasno. Ja vas molim i apelujem na državne istražne organe da uzmu taj snimak, da uzmu to priznanje i da shodno zakonima ove zemlje i reaguju.

Sa druge strane gospodine ministre, što vas uopšte čudi zašto se traži brisanje ovog člana? U stavu 1. tačka 3. se kaže da Agencija je dužna da vodi evidenciju o sprovedenim kontrolama izvršenja realizacije ulaganja. Sporne su gospodine ministre kontrole izvršenja ulaganja, jer lepo je dobiti 500.000 evra, 525.000 evra subvencija, a još bolje ako niko neće doći da prebroji čokote. To je ono što predlagač amandmana u stvari želi. Da se sredstva daju, a da ne postoji nikakva kontrola nad izvršenim ulaganjem.

Gde piše u Zakonu o APR-u da vodi evidenciju projektnih timova za podršku ulaganjima? Gde piše u Zakonu o Narodnoj banci, siguran sam da gospodin Arsić može da nam drži predavanje svima ovde, da vodi evidenciju investicionih programa, ili, ono što je najspornije za predlagača amandmana, a najpotrebnije za SNS i za Vladu Republike Srbije, evidenciju o sprovedenim kontrolama izvršenja realizacije ulaganja? Dosta je više da dajemo novac gde god i kome god, a da ne vidimo nikakve efekte od tih subvencija.
Gospodine predsedavajući, u mom kraju postoji jedna izreka, neću je reći celu, reći ću samo prvu polovinu i ostaviću svima vama, i oni koji nas i sada gledaju, da završe do kraja – čega se pametan stidi…

Sa druge strane, to što neko želi da se plašimo, metaforički ili bilo kako drugačije, da li od motike ili od nečega drugog, motika je, gospodine predsedavajući, othranila i sačuvala našu Srbiju u mnogo teškim vremenima. Motike se ne treba stideti. Ne treba se stideti nijednog časnog posla. Ne treba se stideti naših i ljudi koji žive na selu i onih koji sada ne, ali će već sutra ujutru, možda i pre nego što se i mi probudimo, uhvatiće istu tu motiku i otići u plastenik, na njivu ili raditi tom istom motikom. A onima koji pokušavaju da prete motikom, mogu samo da poručim da se plašim samo Gospoda Boga i ničega više.

Vladavina prava. A šta je sa pravima 11.970 ljudi koji su bili uhapšeni u „Sablji“, koji su bili pritvoreni i po nekoliko meseci, koji nisu osuđeni, protiv kojih nisu podignute optužnice? Većinom su to bili politički neistomišljenici i korišćeno je za političke obračune, ali ono što je još gore, što je zbog nemanja osnovnih ljudskih prava tih ljudi naša država i svi građani Republike Srbije su platili štete koje se mere milionima evra.
Gospodine predsedavajući, znam da smo u trinaestom satu zasedanja i znam da pažnja i koncentracija pada ali malo pre je gospodin Živković sve narodne poslanike ovde prisutne,  pa čak i koleginice narodne poslanice nazvao psima. Ako to nije dovoljan razlog ne za kaznu nego za jednu trajnu hospitalizaciju, onda ne znam šta više od razloga da nabrajam. Dokle će ići više te uvrede. Dokle će ići više to poniženje iz jedne političke pakosti, mržnje, jednog odvratnog osećaja koji je uneo ovde od trenutka kada je položio zakletvu za narodnog poslanika.

Da li je sa naše strane nekada takva neka uvreda krenula ili su krenule slike onda kada je sa Legijom đuskao u Kuli na razno-raznim koncertima. Šta sada, treba da se takve neke stvari koje su činjenica, evo zahvaljujem se i sada na tome što je rekao – stoko. Da li će i to biti jedan nedovoljan razlog ili da nismo čuli. Svi koji pričaju u Srbiji istinu su za Živkovića stoka i psi, da li je to za Narodnu skupštinu? Da li je takav Snupi za Narodnu skupštinu koji ne zna ništa drugo osim da vređa? Da ponižava? Kako je radio tako je i prošao i u stranci u kojoj je potekao i u Vladi i kod građana Republike Srbije. Šta da očekujemo ovde? Da prokrijumčari neki pištolj i da nas gađa ovde? Da li je malo žrtvi podneto u Srbiji? Neke žrtve su pale i u ovoj Narodnoj skupštini. Evo, prihvatam, ja ću biti meta umesto drugih, ali ovo su zaista katastrofalne stvari koje polaze i koje nisu sankcionisane od vas gospodine predsedavajući.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je gospodin Senić poslednji čovek u ovoj sali koji bi trebalo da uopšte bilo šta govori i kritikuje da je partijska pripadnost uslov za određene pozicije i poslednji koji bi trebalo da kritikuje i da kaže da je SNS partijski ostrašćena stranka.
Evo, ja ga sada javno pozivam, na osnovu kojih kvaliteta osim političke pripadnosti tada DS su ga doveli na mesto predsednika upravnog odbora Topionice i rafinacije bakra u Boru? Na osnovu čega? Poznanstva? Prijateljstva? Rada u rudniku? Čega? Stručnosti? Čega?
Sa druge strana, kada govori i kritikuje partijsku ostrašćenost SNS, pa neka kaže gde je u upravnom odboru? Neka kaže do kada je bio predsednik upravnog odbora rafinacije i topionice bakra?
Godine 2012. SNS preuzela je odgovornost vođenja ove države. Gde je bio gospodin Senić do pre mesec-dva? Gde je sada? Koliko je sredstava dobio na ime članstva u tim upravnim i nadzornim odborima?
Sada će takav jedan čovek da kaže – pa, vi ste tamo ostrašćeni, šta ćete vi raditi sa tim ljudima, vi ćete sada smenjivati neke ljude, znate, vama je politička pripadnost prioritet. A, koja politička pripadnost je bila prioritet kada je on dobio mesto predsednika nadzornog odbora „Topionice i rafinacije bakra“? Koja to politička ostrašćenost ga je odnela i 2012. i 2013. i 2014. i 2015. godine? Zbog toga mislim da je gospodin Senić poslednji u ovoj sali koji bi o tim temama mogao i imao pravo da govori.
Drago mi je što je potvrđena svaka moja reč, osim onoga kolika je baš ta mizerna nadoknada. Više bih voleo da čujem nominalni iznos, ali nema problema, to su po Zakonu o dostupnosti informacije od javnog značaja, saznaćemo koliko je to mizerno za gospodina Senića, a od toga jedna prosečna porodica u Srbiji živi više godina od te mizerne nadoknade.
Mnogo poštujem mlade ljude. Ne tako davno sam i ja pripadao mladim ljudima i možda najbolji odnos imam sa mladim ljudima i u našem društvu i u mojoj stranci, ali kada je postavljen na mesto predsednik upravnog odbora, gospodin Senić je imao 32 godina. Ne znam po čemu je to toliko nezamenljiv postao sa te 32 godine i koji su to naučni radovi? Pa, da je Nobelovu nagradu dobio sa te 32 godine, pa da ga kvalifikuju kao jedinog i nezamenljivog koji je izgradio „Rafineriju“. Šta je on to uradio sa 32 godine? Ja znam da mnogi mladi ljudi sa 32 godine su napravili kompanije koje vrede i po nekoliko milijardi dolara i evra u svetskim okvirima poznate kompanije, ali to u CV gospodina Senića ne stoji, osim tada članstva u DS, prijateljstva, poznanstva sa ne znam kim.
Čak i da je sve to tako, čak i da je bio nezamenljiv, zašto da spočitava SNS bilo kakvu političku ostrašćenost ako smo mu dali priliku i rekli – ok, došao si tu politički, krenuo si da radiš, nastavi da radiš…
Onda nam takav jedan čovek spočitava političku ostrašćenost, a način na koji razmišlja režim kojem je pripadao i kojem pripada gospodin Senić je baš to – evo, nema smisla da ja budem tu zato što ja razmišljam na drugačiji način.
Znate, mi ne razmišljamo na taj način i zbog toga smo ponosni, gospodine Seniću.
Zahvaljujem se gospodine predsedavajući.
Gospodine ministre, imam i ja ovaj dokument koji se zove investiciona pravna reforma. Mislim da je veoma obiman dokument, veoma kvalitetan sa jednom malom zamerkom.
Zašto u ovom dokumentu koji sam zaista proučavao prethodnih dana, odnosno prethodnih nedelja, zašto nema pominjanja kako se investira u vinograde? Kako se to investiranje u vinograde radi na transparentan način, pa se onda sazna tek posle devet godina. Kada to investiranje i ulaganje u vinograd se na volšeban način vrlo transparentno posle nekoliko krugova, ja tebi, ti meni, pretvori u stanove na Vračaru.
Mislim da ćemo mi morati Svetskoj banci da uputimo jedan, naravno, ovo govorim na veoma šaljiv način, da uputimo jedan dopis, da kažemo eto kako treba da se to radi, kako se to radilo u srpskoj privredi, gde je sagoreno više od 500.000 evra i kako se od ulaganja dolazi do stanogradnje. Kako se od biznisa pretvara u stambeni prostor i old tajmere, tako da jedinu zamerku koju imam na ovaj dokument, samo što nije predvidela to transparentno ulaganje posle devet godina u vinograde na Fruškoj Gori po srpskom načinu.