Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Babić

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Povreda Poslovnika, gospodine predsedavajući, član 107. Malopre je gospodin Ćirić pominjao neke govornike i govore koji mu se nisu dopali, ali ono što je bilo simptomatično i kada je govorio i o govoru gospodina Božovića i gospodina Živkovića, on se po Poslovniku javio tek posle gospodina Aleksandra Jovičića, pa će ispasti da je gospodin Jovičić, iako je pričao suštu istinu, esenciju odnosa u našem društvu u zadnjih 15 godina, ispašće da on ima neki drugačiji ton.
Sada smo čuli elaborat zbog čega je neko podigao slušalicu i čuo nešto i zbog čega nekome treba verovati na reč. Ja Bojanu Pajtiću, a bogami ni građani Srbije, ni građani koji žive u Vojvodini ne veruju mu na reč, jer istu tu reč je dao kada je rekao da je Neda Arnerić glasala za izbor guvernera, iako se znalo da je tada Neda Arnerić bila u Bodrumu. Tada je Pajtić bio šef poslaničke grupe DOS-a i tada je izjavio medijima i srpskoj javnosti da je Neda Arnerić bila u Beogradu, a žena bila hiljadama kilometara udaljena od Beograda. Sada jednom takvom čoveku, koji je, eto, bar jednom uhvaćen u laži, što je i dokazano, i taj slučaj ima sudski epilog, neki ljudi su osuđeni, sada takvom jednom čoveku treba verovati na reč.
Ali, po mom skromnom mišljenju, gospodin Pajtić je odbio poligraf zbog drugih stvari, ne da li je razgovarao sa nekim ili nije razgovarao sa nekim, ne da li je podigao slušalicu ili nije, ne da li se seća razgovora od pre godinu dana ili ne, plašio se drugih odgovora i drugih pitanja. Šta je sa Razvojnom bankom Vojvodine? Šta je sa Šarićem? Šta je sa „Tesla bankom“? Šta je sa Fondom za kapitalna ulaganja? Šta je sa sredstvima opredeljenim za decu ometenu u razvoju? Šta je sa svim onim kriminalom u Vojvodini koji on režira i pokriva u proteklih 15 godina?
Vrlo rado ću gospodina Ćirića povesti u šetnju Savskom promenadom, ali ću zato sa sobom poneti sve one slike koje su krasile isti taj prostor samo pre nekoliko meseci, odnosno pre nekoliko godina. Napušten i zarđani brodovi, udžerice u kojima su živeli ljudi u krajnje nehumanim uslovima i sada sa promenadom, pa i da se ništa drugo nije uradilo.
Gospodine Ćiriću, obećanje – izvršenje. Na vašu žalost, a na radost Beograđana, na radost građana Srbije koji će se zaposliti tu, videli ste i kamen temeljac za prve dve kule. To svi vide. Obećanje – izvršenje. Možemo mi na poligraf, ali ajmo malo na poligraf i sa Tadićem, pa sa Cvetkovićem, pa sa svim onim ljudima koji su obećavali po 200 hiljada radnih mesta, a vi ste glasali, gospodine Ćiriću za takva obećanja, pa možemo i po onih hiljadu evra, samo da bi Tadić pobedio na izborima, pa možemo svim tim obećanjima koja su krasila te 2008, 2009, 2010. do 2012. godine.
Znate li šta je sa obećanjima Aleksandra Vučića? Kompanija iz Nemačke, razumećete me zašto neću govoriti o imenima kompanija, automobilska industrija maj-juni 2016. godine, otvaranje 510 radnih mesta u Inđiji, automobilska industrija, kompanija iz Kanade u Odžacima, 500 radnih mesta septembra 2016. godine otvaranja. Iz Mađarske industrija građevinskog materijala u Subotici, vrednost investicija 8,8 miliona evra radnih mesta 205, automobilska industrija iz Kine je kompanija u Obrenovcu 60 miliona evra 1500 zaposlenih, iz Italije automobilska industrija takođe u Kruševcu, vrednost investicija pet miliona evra sto zaposlenih.
Trebaće mi nekoliko replika da bih pročitao sve investicije i sva radna mesta koja je otvorila ova Vlada Republike Srbije.
Apsolutna je laž i bolje bi bilo da jedan detektor laži instaliramo ovde u Narodnoj skupštini pa da svako ko bude govorio sedne za njega, bude prikopčan, pa da vidimo kako će detektor laži da reaguje na ovakve malopređašnje tvrdnje gospodina Ćirića o rastu javnog duga. Mislim da bi eksplodira.
Ali, ću ga kao vrsnog ekonomistu pitati, koliko je rast javnog duga uticao rast dolara u odnosu na evro na koje Republika Srbija nije imala nikakve ingerencije, nikakav uticaj.
Koliko je na rast javnog duga uticala činjenica da samo 2015. godine, gospodine Ćiriću, milion i dve stotine miliona evra kamata plaćamo za ono što ste vi zadužili i vi potrošili.
Pitaću gospodina Ćirića, izvinite gospodine Bečiću, vama se obraćam, zbog čega kao vrstan ekonomista za rast deficita, opšte države od 2008. godine do 2012. godine više nego duplo, nijednom nije podigao reč i nije rekao uvedite teške mere, uradite nešto da se smanji taj deficit opšte države. Da, uradili smo. Rekli smo da neće biti ni lako ni jednostavno, a rekli smo da će biti teško. I zbog toga je sada projektovani, aktuelna procena deficita opšte države na 3,3%. Nijednom za pet godina, a pet godina samo je rastao deficit od 2,6%, pa, 4,4%, 4,6%, 4,8% do 6,8% .
To su odgovori na koje vi morate da date odgovor i nije dovoljno što ćete reći platili smo političku cenu. Šta je sa tim sredstvima? Neko će se baškariti. Ko više pominje Olivera Dulića? Ko više spominje Sašu Dragina? Ko pominje te ljude koji su napunili džepove svoje a ispraznili svih građana Republike Srbije.
Gospodine predsedavajući, prekršili ste Poslovnik član 27. na dva načina. Neću tražiti naravno da se glasa, verujem da je to nenamerna vaša greška, odnosno lapsus. Prvi put zato što ste rekli, citiram – Pa normalno je da vi hvalite vašu političku stranku.
Gde vi vidite političku stranku kojoj pripada i gospodin Janko Veselinović? Ona mora da se formira po zakonima ove zemlje. Političku stranku ne formira 46 odbora, kako nas je obavestio gospodin Veselinović.
(Janko Veselinović, s mesta: Četrdeset i sedam.)
Četrdeset i sedam, izvinjavam se duboko. Ne formira to nego 10 hiljada overenih potpisa predatih u sudu pa proverenih, pa registar političkih stranaka, to je veliki i krupan posao.
Ja bih voleo da ga završi svako ko misli da može da ga završi, ali podsetiću vas da je u takvim predstavljanjima u prošlosti i falsifikovanjima nekih potpisa, da su neki takvi lideri nekih stranaka završili u pritvoru, zato što su falsifikovali potpise. Tako da, ne postoji politička stranka preokret ili šta god, postoji neka grupa građana koja može da se kandiduje za mesnu zajednicu u okviru grada Novog Sada, ili Obrovca, ili ko zna gde, ali za političku stranku je potreban mnogo ozbiljniji posao.
S druge strane, morali ste da opomenete, a znam gospodine Arsiću, da ste vrstan poznavalac, ako ne i najbolji poznavalac Poslovnika u Narodnoj Skupštini od svih nas 250 narodnih poslanica i narodnih poslanika, da nije mogao neko da se pozove na Poslovnik član 107. koji kaže da je govornik na sednici Narodne skupštine dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine, a onda da se spočita gospodinu Markoviću zašto je možda govorio van tačke dnevnog reda.
To je član 106. Tako da je to još jedna, sada verujem namerna greška ili neznanje gospodina Veselinovića.
Gospodine Arsiću, mislim da kolegi Ćiriću morate da objasnite da li će dobiti reč ili neće dobiti reč, a nakon toga vas molim da meni vratite vreme. Gospodin Ćirić traži repliku, samo mu objasnite da li ima pravo ili nema i kada, pa mi onda vratite vreme, molim vas.  
Zahvaljujem se, gospodine predsedavajući.
Član 107. stav 1. dostojanstvo Narodne skupštine. Videli smo malopre pokušaj, neuspeli pokušaj odbrane tajkunizacije Srbije, ali ujedno uz taj neuspešni pokušaj odbrane tajkunizacije, još ne uspešniji pokušaj odustajanja od bilo kakve odgovornosti za tajkunizaciju Srbije.
Koga su kada u istoriji nazvali prvi put tajkunom i da li je to kineska reč japanskog porekla, ili šta god da je? Prvo, nisu svi privrednici u Srbiji tajkuni. Ima mnogo više poštenih, odgovornih ljudi koji rade 24 časa na dan, čije porodice rade 24 časa na dan, koji su sve što su stekli stekli na legalan i regularan način. Stotine i desetine hiljada ljudi koje oni zapošljavaju, koji plaćaju sve ono što je potrebno državi, koji plaćaju poreze i to su pošteni i odgovorni i privrednici.
Da li ti tajkuni nastali onako kako je neko tvrdio devedesetih godina? Ili nastali 2000-tih godina? Ni za jednu, ni za drugu stvar, SNS nema nikakvu odgovornost.
Za ove tri godine nije nastao nijedan tajkun, već su oni koji su na nepošten i neodgovoran način, ma kako se zvali i ma kako im tepali sada da su to vlasnici krupnog kapitala, završili su tamo gde trebaju da završe, među osuđeničkim i optuženičkim klupama, tamo gde će im zakoni ove zemlje i sudovi ove zemlje odrediti mesto.
Ali ono što je za mene lično problem su politički tajkuni. Oni koji su u politiku ušli u pocepanim farmericama i još pocepanijim patikama, pa sada imaju vile i stanove od po nekoliko ari…
…Bez ikakve podrške i bez ikakvog utemeljenja njihovim realnim primanjima. E, to su politički tajkuni i tek oni su karcinom ovog društva.
Gospodine predsedavajući, zloupotrebljava se Poslovnik, nije ni prvi ni poslednji put i to je učinio malopre gospodin Ćirić, obraćajući se i vama i meni, iako meni nema pravo da se obrati, zato što se po povredi Poslovnika, ali i prilikom obraćanja u Skupštini, može da se obrati samo predsedniku ili predsedavajućem, ali je rekao – vas dvojica koji pokušavate da budete advokati gospodinu Birmančeviću.
Mislim da advokat gospodinu Birmančeviću zaista nije potreban, jer čovek vrlo odgovorno i pošteno vrši svoju funkciju narodnog poslanika, ali i sve druge poslove koje obavlja.
Sa druge strane, postaviti i uputiti pitanje, iako u ovom trenutku cela Srbija može da posvedoči da je gospodin Ćirić jedini predstavnik DS u sali, ne samo večeras, gotovo celog današnjeg dana, na taj način DS pokazuje nezainteresovanost za ovu temu koja je veoma bitna za život i privredu u Srbiji i pitati – pa dobro, koga vi vidite ovde iz DS, a da je tajkun, a da je on jedini čovek u sali ispred DS?
Naravno da u ovom trenutku ne vidim, ali i sa leve i sa desne strane gospodina Ćirića se vide tajkuni, koji su iz mirijevskog stana na vrhu solitera, odjednom postali tajkuni na Vračaru, imaju pola Vračara.
Da, član 27. Pa vidimo i neke golobrade momke koji su samo za tri ili četiri godine pomaganja Draganu Đilasu u vršenju funkcije gradonačelnika, odjednom postali vlasnici ekskluzivnih restorana, kafića i zgrada po Beogradu, pa me još pitate, jel vidite sada nekog tajkuna, političkog tajkuna u ovom trenutku u sali? Pa ne vidim, ne vidim ga sada, ali ga vidim na listi DS i vidim ga u svakom delovanju DS i ne samo ja, vide ga građani Republike Srbije.
Gospodine predsedavajući povređen je Poslovnik član 107, a to je dostojanstvo Narodne skupštine.
(Aleksndra Jerkov, s mesta: Sada je bio.)
Hoćete mi dozvoliti, gospodine predsedavajući, ili sednicu vode oni koji dobacuju i na taj način krše Poslovnik?
Onda 27. gospodine predsedavajući, ako mogu i ako dozvole koleginica Jerkov i ostali koji dobacuju.
Izvršena je povreda Poslovnika i sada u ovom trenutku smo videli da je vređanje, to što se jedan narodni poslanik poredi sa političarem iz susedne nam države, i to čovek koji vodi jednu veliku stranku u susednoj državi, za nekoga u ovoj Narodnoj skupštini je vređanje. Konkretno za gospođu Jerkov.
Na taj način, mislim da se dobrosusedski odnosi koje mi razvijamo sa svim zemljama i u okruženju, ali i sa svim zemljama, na taj način se ugrožavaju, da čak i ni u onim vremenima kada smo imali nerazumevanja, da takva ni jedna jedina izjava nije mogla da dođe niotkoga, ni iz SNS ni iz Vlade Republike Srbije, ono što je malopre došlo od gospođe Jerkov, da je omalovažavanje narodnog poslanika to što se poredi sa gospodinom Karamarkom. To je skandalozno.
S druge strane, mislim da je za nekoga ko ne može da formira ni grupu građana, a kamo li političku stranku, mislim da je kompliment sa predsednikom možda i najveće stranke jedne zemlje u okruženju. Kompliment za sve, osim za gospođu Jerkov koja na ovaj način remeti odnose Srbije sa susednom Republikom Hrvatskom.
Član 107. Neću tražiti da se Skupština o povredi izjašnjava. Ali, ono što je ostala nedoumica, to je da li je kolega Aleksandar Marković nekoga uvredio rečju – fantazirati?
Podsetiću vas, gospodine predsedavajući, a podsetiću i one koji su se javili po povredi Poslovnika, jer im je zasmetala reč „fantazirati“, da ta reč znači - maštati, sanjariti, uobražavati, zanositi se.
Ko je tu povređen i čime je povređen? Isti oni su sada tražili povredu Poslovnika jer im je zasmetala reč „fantazirati“, a nije im zasmetala reč „stoko jedna“, koju je uputio kolega koji je sedeo pored njega. Tada je aplaudirao. Tada se smejao. Nazivali su nas: „đubre“, „ološu“, baš kolege koje sede pored njega, a tada mu nije smetalo. Sada mu smeta – fantazirati, maštati, sanjariti. Ko od nas nije tako nešto uradio nekada?
Međutim, ono što je mnogo opasnije, gospodine predsedavajući, ono što je promaklo i drugim narodnim poslanicima, a to je da je kolega iz udruge za obrtaj rekao i spominjao neke trake oko ruku, neke oznake na rukama. Mene je to zgrozilo.
Mene je to podsetilo na period Drugog svetskog rata, na period fašizma, na period kada su, nažalost, Jevreji, koji su zna se kako su završili, u takvom režimu nosili žute trake. Mene su te oznake na rukama podsetile na holokaust, podsetile su me na neke mnogo ružne stvari i zbog toga mislim da ste morali da opomene kolegu Veselinovića, koji se takvih reči dotakao.