Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Bojanić

Zoran Bojanić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Kao i svi moji amandmani i ovaj se tiče održivog razvoja i u članu 3. dao sam amandman koji kaže da „investicija u stanogradnju obezbeđuje sveukupni razvoj Republike Srbije sa posebnim osvrtom na unapređenju održivog razvoja“. Da je to tako upravo govori da će to biti najmoderniji izgrađeni stanovi, da će se poštovati, pre svega, u izgradnji i po završetku izgradnje energetska efikasnost. Znači, to će biti stanovi, gde ćemo štedeti energiju, gde će biti uređeni po najnovijim i najmodernijim standardima stanogradnje.

Kad smo već kod Kraljeva i pominjanja Kraljeva, naselje „Voćareva livada“, gde će se graditi stanovi, jeste deo grada Kraljeva koji se nalazi u naselju Ribnica. To vam je nešto kao što su Beograd i Novi Beograd. Ribnica je Novi Beograd, nalazi se sa desne strane reke Ibar, jer reka Ibar deli grad na dva dela. Da je to izuzetno atraktivna lokacija, govori vam i to da tu ima mnogo zainteresovanih investitora za tržni centar i neke druge aktivnosti.

Što se tiče same cene stanova u gradu Kraljevu, vi sigurno ne možete pronaći stan u novogradnji ispod 850 evra do 1.200. Znači, to je prava istina. Stanovi koji su građeni pre 30 godina mogu se naći od 600 do opet 800, 900 evra. Što se tiče same Ribnice, odnosno naselja „Voćareva livada“, u „Voćarevoj livadi“ imate samo individualnu stambenu gradnju, tamo nema zgrada, a u Ribnici, ja ne pamtim da je u zadnje dve godine napravljena neka nova zgrada. Znači, ako ima prometa nekretnina, opet su to stare zgrade koje su rađene 70-ih godina, jer u tom delu grada, ne da nisu građene zgrade, nego evo i sada, posle 50 godina, renoviramo školu koja je nekada davno bila predviđena da bude montažni objekat i 50 godina je postojala. Normalno, SNS je došla na vlast i napraviće novu školu. Hvala.
Zahvaljujem uvaženi predsedavajući.

Zbog onih koji nisu obrazlagali svoje amandmane nego komentarišu amandmane Srpske napredne stranke, moraću da pročitam svoj amandman: „U članu 1. predloženog zakona dodaje se stav 3. koji glasi: „Donošenjem zakona obezbeđuje se sveukupni razvoj Republike Srbije, s posebnim osvrtom na unapređenje održivog razvoja“.“

Pošto kolega koji je komentarisao sve ne zna da prvi deo mog amandmana je kao poseban amandman predložio kolega Vlada Orlić, i taj amandman je Vlada usvojila, tako da nije istina upravo ono što govori da se nijedan naš amandman nije usvojio.

Drugo, verovatno da ne znaju ni šta je održivi razvoj. Upravo se Vlada Republike Srbije svojim radom zalaže za ekonomski i održivi razvoj Republike Srbije, da je to vrlo važna tema i da je moj amandman u stvari podrška naporima Vlade Republike Srbije u svim nastojanjima da mi ovde živimo jedan normalan život čoveka, koji ima mogućnost da radi, da stvara i da živi.

O tome govori upravo i samit koji je pre neki dan održan u Sofiji, gde je jedna od vrlo važnih tema na samitu EU i zemalja zapadnog Balkana bio ekonomski odnosno održivi razvoj.

Da je to vrlo važna tema govori o Agenda 2030 Ujedinjenih nacija, koja kao jedan od svojih 19 ciljeva upravo tretira cilj – održivi gradovi i zajednice. To je cilj da do 2030. godine treba unaprediti inkluzivni održivi urbano-organizaciju i kapacitete za integrisano i održivo planiranje i upravljanje gradovima odnosno naseljima. NJihov zaključak je da treba učiniti gradove i ljudska naselja inkluzivnim, bezbednim i otpornim i održivim. Hvala lepo.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Danas ću govoriti na malo drugačiji način. Biću malo ličan, biću emotivan, govoriću kao čovek koji 2010. godine oboleo od leukemije. Mnoge diskusije juče su me pogodile i dale su mi motiv da govorim onako kako nisam hteo da govorim, posebno diskusija koja je za floskulu imala činjenice i propagandu. Evo, ja sam činjenica i ja sam i propaganda, živa.

Neću reći da sam se razboleo, da sam dobio leukemiju zbog intervencije NATO pakta, a možda i jesam. Zato i želim, kao i svi ostali ljudi da se istina sazna. Neću ja ništa imati od toga, ali imaće mnogi drugi. Neki koji su sa mnom iz mog grada, koji je pomenuo kolega Rade Jović, Kraljevo, u istom trenutku, te 2010. godine, ležali na Institutu, sada na Klinici za bolesti leukemije. Nažalost, to su bile mlade osobe, ja sam bio najstariji tamo. U istom periodu od 30 pacijenata, pet je bilo iz Kraljeva, četiri devojke i ja. Nijedna nije preživela.

Imao sam neku ludu sreću, a možda i nesreću da preživim i da ovde govorim o nekim stvarima. Verovatno, a neko je pomenuo, to je činjenica, Bogutovac, i to je činjenica. Te 1999. godine, Bogutovac, gde je bilo skladište ondašnjeg „Beopetrola“, nafte, benzina, je bombardovan. Tuda teče reka Ibar, koja teče i dan danas preko KiM. Sve i svašta je došlo tom rekom. Bombardovano je skladište u Ratini, takođe municije, u Mrsaću, ponovo u Bogutovcu. Da li je to uticalo? Verovatno da jeste.

Juče sam slušao govor kolege, mladog kolege iz Trstenika, koji je pokušao sve i svašta da opravda nešto što se ne opravdava i ovde niko ne sudi o NATO agresiji. Ovde pričamo o posledicama i o posledicama treba da pričamo. Zašto država ne reaguje? Zašto preventivno ne deluje? Na šta? Edukacijom? Da. Edukacijom možemo da kažemo našim ljudima da obrate mnogo više pažnje na svoje zdravlje, da redovno idu kod lekara.

Ko će preventivno da deluje protiv leukemije? Zna li mladi kolega koji su simptomi. Ja sam imao jednu veliku sreću. Možda to nije sreća, možda je to nešto odozgo. Moja sestra je hematolog i mi smo organizovali neko donatorsko veče, ona je gledala televizijsku emisiju i videla mene. Rekla je zetu – vodi ga sutra kod lekara, nešto nije u redu sa njim. Po boji lica je to videla. Da nisam otišao, verovatno bih i ja umro, ne bih bio u mogućnosti da ovo pričam i svi bi rekli – Bože dragi, umro mlad čovek. Obično kod Srba kad neko umre, a ne zna se što je umro – srce, umro od srca. Ne, leukemija je takva bolest, podmukla, gde vi imate nešto što se svima dešava – noćno znojenje, košmarne snove, umarate se i imate laganu temperaturu. Nemojmo napamet da pričamo. Ostavimo onima koji su stručnjaci da pričaju o stručnim stvarima, da pričaju o onome što jeste.

Prva konstatacija i prvo moje razmišljanje da povežem bombardovanje sa bolešću koja je mene dotakla i sa kojom sam se borio bila je konstatacija lekara ovde kod nas u Kliničkom centru. Gospodine Bojaniću, šta ste vi radili ceo život? Ceo život? Na moju sreću, ja sam bio čovek koji je radio u kancelariji, nisam imao naporan posao, nisam bio rudar, nisam bio na benzinskoj pumpi, nisam bio na terenima. Kaže, znate li da je vaš organizam razoren, vaši hromozomi, ja sam o hromozomima znao samo ono muško, žensko, iks, ipsilon, su rastureni, vaša formula ne postoji, vi ste čovek koji je 20 godina spavao na nuklearnom reaktoru. Od čega? Od kancelarijskog posla ili sam bio negde na nekim terenima? Da, u bombardovanjima oko Kraljeva bio sam stalno prisutan gde god je pala bomba, ali ne verujem da je to bio razlog.

U porodici, u tri generacije, niko nikada nije bolovao od takvih bolesti. Ono što je meni ostavilo poseban utisak, prvo pitanje koje sam u Italiji, jer i ja sam se lečio u Italiji i ozdravljenje sam dobio u Italiji, od interventskih lekara je bilo – gospodine Bojaniću, koliko je Kraljevo daleko od KiM? To je bilo njihovo prvo pitanje i njihova prva konstatacija. To su govorili lekari, nisu govorili političari.

Upravo sve to goni me da se i sada bavim ovim pitanjima, ne kao narodni poslanik, nego kao čovek koji želi da pomogne, jer to bombardovanje i sve te bolesti koje je bombardovanje prouzrokovalo, ako je prouzrokovalo, ne samo da će osiromašiti državu, jer to su skupe bolesti, neizlečive, nego pre svega ekonomski uništiti porodice.

Ono što je najgore, sva ta deca koja budu imala sreće kao i ja da se izleče, ako se leče od leukemije. Svi ti mladi ljudi, a ja u Kraljevu znam mnogo mladih ljudi koji u ovom trenutku imaju po 15-16 godina i nalaze se u Padovi ili ne znam gde u Italiji, da bi završili svoje lečenje koje je započeto u Srbiji, ako budu transplatirani biće ozračeni, ali biće mu ozračeno celo telo. Šta to znači? To znači, čovek koji se bori protiv tumora na određenom mestu na svom telu, zrači mu se samo taj deo. Svi koji obole od leukemije ozračuje im se ceo organizam. Nažalost, ti ljudi nikada neće imati svoju decu, neće se iskazati kao roditelji. Zar to nije tragedija? Mnogo zla je nanelo ovo bombardovanje.

Hvala.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Igrom slučaja odgovoriću ja na par pitanja. Nekada davno ja sam bio poslanik koji je pokrenuo, i gospodin Ivan iz Kraljeva, pokrenuli smo pitanje urbane regeneracije nakon mnogo godina, nakon tri godine i ova skupštinska većina, gde je bio SNS i SPS i donela odluku i zadužili smo se, odnosno još uvek se zadužujemo kod Evropske banke za obnovu i razvoj. Ministarka je odgovorila, radovi će početi u sledećih sedam do 10 dana.

Zadovoljstvo mi je da u Kraljevu, a gospodin Vesović je odbornik u gradskoj Skupštini i on je imao čast i zadovoljstvo, ja nisam odbornik, može da pogleda detaljan plan regulacije grada Kraljeva i ja znam da su u pitanju Voćareve livade. Znači, svi mi u Kraljevu znamo gde su Voćareve livade, dragi Vesoviću, mogao si i ti da se upoznaš. Da li imate i vi drugih zadataka i obaveza ovih dana?

Svi zakoni koji se nalaze na dnevnom redu su zakoni razvojni, reći ću razvojni, pa upravo je kolega Vesović spomenuo urbanu regeneraciju. Biće mi zadovoljstvo, a i njemu, siguran sam, da ćemo u avgustu mesecu imati radove na jednom kraju grada, znači negde tamo u Dositejevoj ulici, gde će se graditi prva zgrada urbane regeneracije i na drugom delu grada u Ribnici, gde će započeti izgradnja ovih 190 stanova za službe bezbednosti.

Da nemamo operative? Pa, imamo, imamo operativu. Nikolić je uradio jedan fenomenalan projekat i dobar projekat, a to je „Glavčićev most“. To je naše kraljevačko preduzeće radilo. Da li naši privrednici treba da se udruže i da naprave nekakav konzorcijum? Verovatno, ali to opet nije posao nas poslanika da o tome pričamo. Znači, to bi trebali privrednici, pa vratićemo se i na nešto, evo gospodina Tončeva nema. Gospodin Tončev je radio jedan veliki projekat na Goču i završio ga uspešno.

Ono drugo na šta bih ja dao osvrt i težište, a to je pitanje interoperabilnosti železnice. Vi znate da sam ja sarađivao sa vama i sa kolegom, i bio sam član Skupštine Železnice, i moja tema večito je bila Kraljevi, onaj železnički čvor nekadašnji u Kraljevu. Mislim da tu postoji jedna manjkavost i da takav železnički čvor koji je bio i u onoj staroj Jugoslaviji 1800. i neke godine, treba i da ostane ne samo zbog Kraljeva nego upravo zbog projekta koji se i radi prema Lešku. Znači, znamo da je to čvorište Kraljevo, Lešak, Kosovo Polje itd, i imamo deo za koji bih ja zamolio, a nadam se da vi to pratite, s obzirom da znate da u Šumaricama pored Kraljeva postoji velika trafo-stanica koja je urađena i velika su sredstva uložena tu, za ratifikaciju onog dela od Kraljeva do Kragujevca, odnosno ja bih rekao već da je to baš na samom uglu i prema Kruševcu.

Mislim da bi uz sve ove vrhunske projekte koje radimo i na Koridoru 10 i sve, trebalo da završimo deo povezivanja Koridora 10, odnosno luke Solun sa lukom Bar, jer od Kraljeva do Požege je sve urađeno. Samo to malo parče od nekih 40 kilometara, od Stalaća do Kraljeva je stvarno u dosta lošem stanju i tu idu dva dnevna voza. Za divno čudo, voz koji ide za Jagodinu, verujte da je svaki dan pun. To je onaj divan voz iz one ruske kompozicije, odnosno ne, to je štedlerova kompozicija, kao i kompozicija koja ide prema Kragujevcu, nažalost tu ima mnogo manje putnika zbog problema koje imamo na toj lokaciji, tamo negde oko Gruže gde imamo velikih problema sa podvozom ili već kako se to kaže, odnosno sa onom infrastrukturom.

Neću više ništa hvaliti, mislim da sam dosta toga rekao. Samo nastavite ovako i ovako radite. Hvala vam.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Evo, još jedan nelogičan amandman na inače divan Predlog zakona. Članom 2. predviđa se da je vojno obrazovanje deo obrazovnog sistema Republike Srbije i definiše se ovim predloženim rešenjem da se školovanje, usavršavanje i vojno stručno osposobljavanje lica iz građanstva državljana Republike Srbije, kao i stranih državljana i profesionalnih vojnih lica prema stručnim profilima i potrebama vidova rodova i službi vojske i pravilima vršenja vojne službe.

Zašto sam onda uputio jedan nelogičan amandman na ovaj član Predloga zakona? Upravo zato što agenda 2030 govori sve ovo u cilju broja 4, a cilj broja 4 se tiče kvaliteta obrazovanja. Upravo govori sve ovo što je definisano članom 2, pa sam zbog toga i dodao stav 6, da se stavi upravo održivi razvoj. Šta kaže taj cilj 4? Cilj 4 kaže – inkluzivno i pravedno, kvalitetno obrazovanje i promovisanje mogućnosti celoživotnog učenja za sve, povećavanje do 2030. godine broja mladih i odraslih koji imaju relevantne veštine, uključujući i tehničke i stručne veštine. Pa, zar to ne govori upravo ovaj član? Hvala vam.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Evo još jednog mog nelogičnog amandmana, sve u pokušaju da podržim napore Vlade Republike Srbije u ekonomskom i održivom razvoju naše Republike.

Članom 3. Predloga zakona predlaže se propisivanje posebnih ciljeva vojnog obrazovanja, koji pored opštih ciljeva obrazovanja obuhvataju i posebne ciljeve koji proizilaze iz specifičnosti prirode vojnog obrazovanja.

Koliko je moj amandman koji pominje održivi razvoj nelogičan i koji nema nikakve veze sa Agendom 2030 i održivim razvojem upravo govori svrha ciljeva održivog razvoja – predstavlja usmeravanje i koordiniranje nacionalnih javnih politika ka zajedničkoj viziji za čovečanstvo. U cilju 16. kaže se – mir, pravda i snažne institucije. Nadovezujući se ne lekcije naučene iz nekih milenijumskih ciljeva, ciljevi održivog razvoja obuhvataju specifični cilj koji glasi – promovisati miroljubiva i inkluzivna društva za održiv razvoj, obezbediti pristup pravdi za sve i izgraditi efikasne, pouzdane i inkluzivne institucije na svim nivoima. Upravo to radi naša Vlada i radi ovo ministarstvo i ovaj Predlog zakona.

Za sve moje kolege koje podnose nelogične amandmane kao i ja, samo da kažem, ne mrzite sve one koji su ljubomorni na vas, ljubomorni su jer ste bolji od njih. Hvala.
Zahvaljujem.

Evo još jednog nelogičnog amandmana na ovaj divan predlog zakona, i to je amandman na član 4. koji reguliše posebne principe vojnog obrazovanja.

Pročitaću prvi put danas kako glasi ovaj moj amandman. U članu 4. Predloga zakona dodaje se stav 3. koji glasi – u ostvarivanju posebnih principa vojnog obrazovanja obezbeđuje se sveukupni razvoj Republike Srbije, s posebnim osvrtom na unapređenje održivog razvoja.

Zar to nije logično? Upravo na ove principe želja naša jeste, a vidim i ove Vlade i Ministarstva, a i Vojske, da povratimo ugled koji smo imali što se tiče i naših vojnih stručnjaka, a što se tiče i naše vojne industrije, pre svega mnogih remontnih zavoda. Pomenuću „Momu Stanojlovića“ i mnoge druge, a da ne pričam o fabrikama u okolini Kraljeva koje su se bavile namenskom proizvodnjom i bave se ponovo. Da ne pominjem sve ono što smo stvorili i što smok inovirali u zadnjih par godina, znači, za ovih par godina, odnosno šest godina od kako je SNS i njeni koalicioni partneri preuzela vlast i pokrenula sve one kapacitete koje je neko namerno urušavao. Setiću se nekih divnih vremena kada smo pravili u mom rodnom gradu Kraljevu kupole za tenkove 84, koliko se sećam, tako su se zvali. To je bila divota. Izvozili smo u Irak, izvozili smo u Iran, u ceo svet.

Nadam se da ćemo to ponoviti i da će vojna industrija biti ono što je i bila i da će Srbija biti veliki i jak korektivni faktor na tom polju. Hvala.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Kao i većina mojih amandmana koje podnosim u poslednje vreme na predloge zakona, i na ovaj vrlo kvalitetan Predlog zakona, na koji stvarno nemam nikakvih zamerki i primedbi, uložio sam par amandmana sa kojima želim da osnažim nastojanje i napore Vlade Republike Srbije u ekonomskom i održivom razvoju Republike Srbije, pa i kroz ovaj zakon, ovaj zakon koji se tiče vojnog obrazovanja.

Tu moram napomenuti da postoji 17 ciljeva održivog razvoja i 169 podciljeva tog istog održivog razvoja, kao i tri stuba održivog razvoja – ekonomija, društvo i životna sredina. Takođe, moram da napomenem da sveobuhvatni radni okvir za javne politike se tiče svih ovih 169 podciljeva.

Da je zakon dobar i da sam na ovaj način hteo samo da ga poboljšam i da osnažim napore Vlade Republike Srbije, upravo sam i rekao, ali da Vojska radi kako treba i da se stara o svojoj imovini, a pre svega o državi i ovoj zajednici. Zamolio bih ministra da za razliku od nekog prethodnog perioda, gde je neko napravio velelepnu zgradu nadomak Kraljeva, u jednom selu koje se zove Lađevci, na divnom vojnom aerodromu „Lađevci, ali nije razmišljao da ta divna zgrada propada već godinama. Ona je verovatno otvorena pred izbore 2012. godine i stvarno ima prelep kontrolni toranj i sve je to u redu, ali nema pistu. Zamolio bih ministra da iznađe rešenja sa resornim ministarstvima i da se najzad ta pista osposobi i da aerodrom počne da funkcioniše. Hvala.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Kao i svi moji amandmani, i amandman na član 4. koji definiše pojam i vrste planskih dokumenata, gde stoji da su vrste planskih dokumenata dokumenti razvojnog planiranja, dokumenti javnih politika i ostali planski dokumenti, amandman se odnosi na održivi razvoj. Znači, u mom predlogu amandmana planskim dokumentima ostvaruje se sveukupni razvoj Republike Srbije s posebnim osvrtom na unapređenje održivog razvoja.

Zašto predlažem ovo? Predlažem da nam se ne desi, kao što je jedan od malopređašnjih govornika svojevremeno, iz njemu znanih razloga, sprovodio kampanju po Republici Srbiji i donosio deklaraciju u gradovima i opštinama gde se težište daje na zabranu uzgoja i prometa GMO-a. Koliko ja znam u državi Srbiji još uvek važi zakon i zakonom su definisane upravo te stvari i lepo piše u tom zakonu da je još uvek u Srbiji zabranjen i uzgoj i promet GMO proizvoda.

Takođe, ovde bih pomenuo i ono što se pričalo svih ovih dana, kako ne ulažemo u razvoj, pre svega se misli na domaće investitore. Pomenuću ovde Fond za razvoj. Oni koji ne znaju imaju lepo Fond za razvoj RS na sajtu, da pročitaju da tu postoji više načina na koje mi pomažemo, pre svega start-ap kreditima, odnosno ova Vlada i država Srbija, nove proizvodne kapacitete, nove preduzetnike, a za one stare investicionim kreditima koji su do 120 miliona dinara sa grejs periodom i sa 30% besplatnih sredstava. Hvala lepo.
Zahvaljujem uvaženi predsedavajući.

Amandman na član 2. zakona odnosi se na efikasnost planiranja, a sve u vezi sa održivim razvojem. Za razliku od svih vlada, od 2000. do 2012. godine koje su se planski bavila samo zatvaranjem fabrika i sistematski otpuštale radnike i ostavljali ih na ulici, ova Vlada, predsednik republike i ova skupštinska većina rade na održivom razvoju Republike Srbije.

Da je to tako, govori nam upravo i poseta koja se odigrala danas i juče, da delegacija od 100 privrednika iz jedne nemačke pokrajine je došla u Srbiju da razgovara sa našim privrednicima, da razgovara o ulaganju budućem, u proizvodne pogone u Srbiji.

Da je to tako, govori i primer mog grada Kraljeva, gde se više decenija nije otvorilo ništa. Nekad davno su otvorili neki toalet na železničkoj stanici. Toga se lepo sećam.

Predsednik republike je omogućio pre svega da u ovoj godini otvorimo jednu fabriku „Tai grupe“, Turska i da započnemo radove negde u septembru mesecu, na izgradnji najveće „Leonijeve“ fabrike, ne samo u Srbiji, nego na zapadnom Balkanu.

Ono što opet govori da radimo na održivom razvoju, da razmišljamo o budućnosti, ne danas za danas, nego danas za sutra, je i detalj da smo našli, odnosno da su domaći investitori otkupili deo nekadašnjeg velikog giganta „Magnohroma“ i da taj deo već radi i da će raditi i da zainteresovani investitor iz inostranstva kupuje drugi deo, odnosno onaj najveći deo fabrike „Magnogrom“ tj. fabrike vatrostalnih proizvoda. Hvala.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Kao i većina amandmana koje podnosim u poslednje vreme, i ovaj amandman na Zakon o planskom sistemu odnosi se na održivi razvoj, odnosno moje podrške Vladi Republike Srbije u ekonomskom i održivom razvoju Republike Srbije.

Pre nego što bilo šta više kažem o samom amandmanu, podsetiću da smo danas slušali sa one strane svakojake diskusije. Jedan od kolega pomenuo je čak i vratio nas u vreme Rima i plebiscita i onoga da se održavaju skupštine na trgovima. Reče – treba da izađemo pred građane i da porazgovaramo o problemu, konkretno aerodroma.

Svi građani imaju svoje predstavnike. Zato smo išli na izbore i mislim da se sve stvari rešavaju što u lokalnom, što u republičkom parlamentu, a većina i u Vladi. Čak je bilo i vrlo ružnih diskusija, pominjalo se neko poređenje između onoga što radi ova skupštinska većina i ova Vlada i u šta ulaže i kakve su to investicije. Poređenje je bilo između nas i Slovenaca. Nemojmo zaboraviti, a većina je izgleda zaboravila, šta smo doživeli od 1991. godine, šta smo preživeli i gde smo bili. Nije za poređenje.

I za sve one koji kažu da strani investitori nisu pravi investitori – jesu. Sva strana preduzeća, svi strani investitori moraju da registruju preduzeće u Republici Srbiji koje će se zvati, na primer, pominjali smo danas više puta, „Gorenje“, „Gorenje doo Beograd“ ili „Gorenje doo Valjevo“. I ovde se ubiraju svi prihodi i ovde se plaćaju sve takse. Nažalost, profit ostaje osnivaču, što je sasvim normalno. Hvala vam.
Zahvaljujem uvaženi predsedavajući.

Gospodine ministre, koleginice i kolege, posle ovako dobrog i iscrpnog govora kolege Đukanovića, stvarno čovek ne zna šta da kaže. Pred nama je set, pre svega finansijskih zakona koji se tiču najpre usklađivanja sa merilima i pravilima EU i o tome ne bih mnogo diskutovao.

Što se tiče prvog zakona, to je Zakon o planskom sistemu Republike Srbije i tu sam podneo par amandmana i kada bude vreme za amandmane, govoriću mnogo više. Ono o čemu bih govorio večeras i na šta bih skrenuo pažnju je tačka koja se tiče izbora Saveta DRI.

Obzirom da od 2012. godine pratim rad DRI, kao član pododbora Odbora za finansije, a koji prati rad revizije, zadovoljstvo mi je da ovde, mislim da je ovo jedinstvena prilika i jedinstveni trenutak, da istaknem šta je sve uradila DRI.

Ako se setimo onog vremena kada smo se borili da oni dobiju svoje, pre svega prostorije, da se kadrovski i stručno osposobe, jer najveći problem su upravo bili izgrađeni kadrovi koji mogu da se bave jednim vrlo važnim pitanjem našeg finansijskog sistema. Uz pomoć, mogu reći ove Skupštine i ona prethodna dva saziva, a i ovog trećeg saziva, oni su pre svega našli krov nad glavom, imaju dobre i kvalitetne kadrove i biće mi zadovoljstvo ako u danu za glasanje parlamentarna većina prihvati zahtev Odbora za finansije koji je predložio članove i vrhovnog revizora.

Iskoristio bih priliku da se zahvalim dosadašnjem revizoru, gospodinu Radoslavu Sretenoviću na sve ono što je učinio u svom radu. Pre svega na jedan veliki napor da jedna mlada institucija dostigne neke izgrađene evropske, čak i da ih prevaziđe. Mislim da u regionu, sem slovenačke revizorske institucije i ove srpske, nema tako jake. Hvala lepo, sa ovim bih završio.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Kao i svi moji prethodni amandmani na ovaj zakon, i amandman na član 3. koji definiše ciljeve zakona, odnosi se na održivi razvoj. To je još jedan moj pokušaj da kroz ovaj zakon podržim napore Vlade Republike Srbije u ekonomskom održivom razvoju.

Da to jeste tako govore upravo ciljevi iz Agende 2030 UN, koju više puta u toku ovog izlaganja višednevno pominjem. Šta su ciljevi? Ciljevi su industrija, inovacije i infrastruktura. Podržati razvoj domaće tehnologije, zatim istraživanje inovacija, uključujući i osiguranje pogodnog okruženja u pogledu politika za industrijsku diverzifikaciju i dodatu vrednost robe. Upravo što čini Vlada Republike Srbije u prethodnom i u ovom mandatu i ovaj zakon govore da smo na pravom putu i ja sam upravo kroz moj amandman želeo i to da podržim. Hvala.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

I ovaj amandman se odnosi na moje omiljene teme održivog razvoja i Agende 2030. To je opet moj pokušaj da osnažim kroz ovaj amandman i kroz ovaj zakon sve napore Vlade Republike Srbije u ekonomskom i održivom razvoju Republike.

Juče smo imali komentar na konstataciju da će sigurno Republika Srbija iskoreniti siromaštvo pre 2030. godine. Normalno, jer ovaj predsednik Republike, ova Vlada, ova skupštinska većina imaju i cilj i viziju i misiju i nama reper nisu neke egzotične zemlje, tamo negde daleko, no uređene privrede kao što su Španija, Italija i iz onog našeg bivšeg okruženja možda Češka i Mađarska.

Da ovaj zakon kreće se u tom pravcu upravo govori i par ciljeva održivog razvoja iz Agende 2030 UN. Znači, smanjiti nejednakost unutar i između država do 2030. godine, osnažiti i promovisati socijalnu, ekonomsku i političku inkluziju svih, bez obzira na starost, pol, invaliditet, rasu, etničku pripadnost, poreklo, religiju i ekonomski i neki drugi status. Takođe, jedan od ciljeva je dostojanstven rad i ekonomski rast, postići punu i produktivnu zaposlenost i dostojanstven rad za sve žene i muškarce, uključujući i mlade ljude i osobe sa invaliditetom, kao i jednaku platu za rad jednake vrste i vrednosti. Hvala vam.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Ovim amandmanom na član 1. zakona želeo sam da dam vetar u leđa naporima predsednika Republike i naporima Vlade Republike Srbije na ekonomskom i održivom razvoju Republike Srbije.

Na pokušajima, kao što to kaže i Agenda 2030, moja omiljena tema, Ujedinjenih nacija, da do 2030. godine bude svet bez siromašnih. Ja se nadam, na ovaj način kako radi Vlada i kako radi predsednik Republike, da će Srbija mnogo ranije nego što traži Agenda UN biti država bez siromašnih.

Da sam tu u pravu, govori i ono što piše u Agendi, a što mislim da se primenjuje, upravo i kroz ovaj zakon. Znači, kvalitetno obrazovanje je cilj Agende 2030 – obezbediti inkluzivno i pravedno, kvalitetno obrazovanje i omogućiti celoživotno obrazovanje za sve, do 2030. godine značajno povećati broj mladih i odraslih koji imaju relevantne veštine, uključujući tehničke i stručne veštine za zapošljavanje, dostojne poslove i preduzetništvo.

Da napori Vlade Republike Srbije upravo su skoncentrisani, kao i ovaj Predlog zakona na to, govori mi nešto što sam pre par dana, odnosno 28-og, čini mi se, u sredu, bio je Sajam zapošljavanja u Kraljevu gde je, za divno čudo, od nekih prethodnih sajmova zapošljavanja, videli ste, veliki broj, ne samo ljudi zainteresovanih za posao, nego i ponuđača. Tu su bile i velike evropske kompanije, kao što je turski „Taip“, gde se veliki broj zainteresovanih Kraljevčana raspitao o budućoj investiciji koja, hvala bogu, negde u septembru kreće sa poslom i oni traže veliki broj radnika.

Ali, da ne pominjem samo inostrane investitore, bio je tu i jedan veliki naš proizvođač, kraljevački, lokalni, svetskog renomea i svetskog glasa, kao i evropskog, a to je „Radijator“, koji je napomenuo u razgovoru i priču o zavarivačima, znači, o jednoj velikoj grupi mladih ljudi koji završe jedan divan zanat i imaju odmah zaposlenje. Taj konkurs je non-stop otvoren.

Na kraju, pomenuću samo tri velika hotela – u Vrnjačkoj banji, kraljici našeg turizma, koji su tražili nove radnike. Hvala.