Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milisav Petronijević

Milisav Petronijević

Socijaldemokratska partija Srbije

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, donošenje zakona o političkim strankama je samo drugi korak, veliki korak, u uređivanju slobode političkog organizovanja u Srbiji. Prvi korak je bio 1990. godine, kada je uvedeno višestranačje. Bez obzira na sve primedbe koje postoje, uvek je to najveći korak. Socijalistička partija Srbije je tada vršila vlast. Drago mi je što sada, kao pripadnik Socijalističke partije Srbije, učestvujem i u ovom drugom koraku, donošenju zakona o političkim strankama, koji ima za cilj da otkloni sve one nedostatke koji su se pojavili u međuvremenu.
Prvi važan detalj kod zakona o političkim strankama jeste da je razgraničeno političko organizovanje od organizovanja udruženja i društvene organizacije.
To je bio jedan od razloga za donošenje ovog zakona. To se vidi iz teksta zakona, gde se definiše pojam političke stranke kroz tri osnovna elementa: slobodu političkog udruživanja, oblikovanje izborne volje i učešće na izborima. Mi smatramo da je to logično i normalno. Radi se o udruživanju s ciljem da se vodi država, vrši vlast, vodi narod i mislimo da je to dobro.
Imajući u vidu kratko vreme kojim raspolaže naša poslanička grupa, a da je kolega Mile Ilić veoma detaljno govorio o ovom zakonu, zadržaću se na njemu samo posmatrajući zakon iz jednog ugla, a to je osnivanje, obnova upisa u registar i preregistrovanje, da tako kažem.
Kada je u pitanju osnivanje političke stranke, ovde je dat predlog da je za to potrebno 5.000 overenih potpisa. Socijalistička partija Srbije nije ulagala amandmane na ovaj zakon, ali spremna je da podrži, to smatra prihvatljivim, da se ta cifra poveća na 10.000. Želimo da sugerišemo da vlast, Ministarstvo razmisli o sledećem – nije problem da se kroz overu potpisa utvrdi da li je stvarno neko potpisnik, problem su velika sredstva koja se za to troše. Dakle, na Vladi je da nađe način kako da to, ako ne može da bude besplatno, budu samo minimalni troškovi.
Drugo što želim da istaknem jeste da je svaka stranka posle osam godina, dakle najmanje dva izborna ciklusa, ako nema nijedan mandat u Skupštini Srbije, odnosno skupštini pokrajine, dužna da obnovi upis. Smatramo da je to logično i dobro. Da je to rešenje postojalo u dosadašnjem zakonodavstvu, sigurno danas ne bi bilo 570 stranaka.
Treće, postavljam pitanje i tražim da gospodin ministar još jednom razmotri deo zakona u prelaznim i završnim odredbama koji govori o preregistraciji stranaka. Ako smo usvojili princip da za obnovu upisa na svakih osam godina treba ponoviti ceo postupak, pa smo rekli – osim ako stranka ima najmanje jedan mandat, mislim da taj princip može da važi i za postojeće stranke, koje imaju obavezu da se u roku od šest meseci prilagode ovom novom zakonu. Za to imam mnogo argumenata, to su stranke koje takođe imaju bar jedan mandat u prethodnom ciklusu. Dakle, imali bismo isti princip kao kada je u pitanju obnova upisa. Doduše, kada se traži da se postojeća stranka preregistruje ne traži se 5.000 osnivača, nego 5.000 članova, ali to se svodi na isto.
Samo jedan primer, pa ću završiti. Radi se o strankama koje su učestvovale na velikom broju izbora, prikupljale na desetine hiljada potpisa. Samo ću vas podsetiti na poslednje lokalne izbore, na primer, u Beogradu, 800 i nekoliko odbornika u skupštinama opština i 110 u Skupštini grada, to je 1000, po 30 overenih potpisa, to je 30.000 overenih potpisa koje je jedna stranka prikupila. To puno košta, ali je stranka prošla kroz te provere i imala je podršku za tako nešto.
Naravno, mi ćemo podržati ovaj zakon, ali tražimo da se još jednom sagleda potreba da li stranke koje imaju mandate treba sve ovo da ponove, kao što radi stranka koja se osniva.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, moje kolege Miletić Mihajlović i Zoran Bortić su veoma detaljno govorili o zakonima, kako mi to kažemo, o setu ekoloških zakona, najavili podršku Poslaničke grupe SPS-JS i ne bih vam više oduzimao vreme u vezi s tim.
Želim da pozdravim i podržim nameru Vlade da se upusti u rešavanje ovih veoma važnih pitanja.
Dakle, pozdravljamo nameru Vlade, koja je izašla s ovim setom zakona pred Narodnu skupštinu, i očekujem od Vlade da se s još većim žarom i entuzijazmom upusti u sprovođenje tih zakona, ne samo iz razloga što su nam ovi zakoni potrebni zbog harmonizacije nacionalnog zakonodavstva s propisima EU, nego zbog budućnosti, zbog zdravlja, zbog našeg naroda, pre svega. Ovde ima dosta veoma važnih zakona. Vrlo kratko ću se zadržati samo na jednom, a to su izmene i dopune Zakona o zaštiti životne sredine, iz prostog razloga, jer sve o čemu govorimo, u stvari, ima za cilj zaštitu životnu sredinu, zato što je to jedan sistem mera koji ovaj zakon obuhvata i želim da se vrlo kratko zadržim na njemu.
Pre nego što postavim neko pitanje, želim da kažem da je osnovni cilj obezbediti zdravu životnu sredinu, sačuvati prirodne resurse, zdravlje ljudi. Ima li nekog ko može da kaže da to nije vrhunski cilj? Ustavno pravo je svakom čoveku zagarantovano, a to je zdrava životna sredina. Doduše, najčešće se krši to pravo. Svi mi u svojim programima imamo zaštitu životne sredine, ali nekako nam je ona u drugom delu programa.
Prirodni resursi, da tako kažem, troše se, koriste na jedan surov način. Zdravlje ljudi dovedeno je u pitanje, a onda gledamo kako da nađemo pare da lečimo ljude. Zato pozdravljamo ovaj zakon, jer on govori o politici u ovoj oblasti, a težište te politike jeste, s jedne strane, da se sačuva visok nivo zaštite životne sredine, a, s druge strane, njeno utemeljenje na ekonomskim principima, po načelu – korisnik plaća, zagađivač plaća.
Politika zaštite životne sredine mora biti usmerena na izvore zagađivanja, s ciljem da se obezbedi uravnotežen odnos između razvojnih interesa i potrebe zaštite životne sredine.
Jedini razlog zbog kojeg sam se javio jeste da, u stvari, razjasnimo ovo pitanje, s jedne strane, ekonomski razvoj, s druge strane, potreba zaštite životne sredine. Ako nema ravnoteže, nema posla od toga.
Zašto to pitam? Iz prostog razloga što verujem da ova vlada ima najbolje namere da u ovom delu uvede na najbolji mogući način red, ali može se steći utisak, na prvi pogled, da je prioritet zaštita privrednih subjekata. Naravno, niko ne sme da dovede u pitanje razvoj, ali, isto tako, ne može da dovede u pitanje ni zdravu životnu sredinu. Insistiram na tome, na ravnoteži između ekonomskog razvoja i potrebe životne sredine.
Želim da podržim nameru Vlade koja hoće više reda da uvede kada je u pitanju korišćenje sredstava na nivou lokalne samouprave. Želim da podržim nameru Vlade da uvede red da se ne mogu ta sredstva nenamenski koristiti, da ne mogu da budu određivana bez mere, da se uvede budžetski fond. Sve to je za podršku, ali želim da iskoristim priliku da dam šansu ministru za zaštitu životne sredine da pred javnošću budemo vrlo jasni, uz sve podrške.
Dakle, ako je čl. 84, 85. i 87. Vlada izrazila nameru da uvede red kada su u pitanju takse na nivou lokalne samouprave, da uvede red kada je u pitanju nenamensko trošenje, da uvede red kada je u pitanju gornja granica, to zaslužuje podršku.HHHhhhH Jasno se mora reći jedinicama lokalne samouprave da predloženi zakoni neće dovesti u pitanje potrebna sredstva za jedinice lokalne samouprave, pre svega, na područjima koja su ugrožena.
Imam pitanje, vrlo konkretno. Danas smo slušali dosta ljudi koji govore o problemima s kojima se suočavaju u Srbiji. Mi smo, inače, skloni tome da zdravu životnu sredinu najviše cenimo tek kada je izgubimo, tek kada je degradiramo. Na jednom primeru ću, gospodine ministre, zatražiti od vas odgovor. Verujem, znajući kako ste se hrabro upustili u sve ovo, da ćemo pred građane izaći s jasnim odgovorim, recimo, na primeru dve opštine, Lazarevac i Obrenovac.
U Obrenovcu i Lazarevcu, delimično, Lajkovcu, postoje značajni energetski potencijali koji su razvijeni, neki površinski kopovi za eksploataciju uglja i snažan energetski sistem "Nikola Tesla'' A i B. Oni su postali veliki i značajan činilac degradacije životne sredine. Svakodnevno se izlučuju velike količine gasa, pepela, prašine i otpadnih voda, koje zagađuju vazduh, zemljište, podzemne i površinske vode. Znam da vi raspolažete tim podacima, ali da ponovim.
Sagorevanjem uglja u Termoelektrani u Obrenovcu i velikim sredinama, stvaraju se ogromne količine pepela, koje delom izlaze kroz dimnjak, dok se preostale količine odlažu na deponije. Deponije se ne tretiraju na odgovarajući način, tako da se na nepovoljnom pravcu vetra, doduše, on je za nekoga uvek nepovoljan, bilo koji da je pravac, celo područje zasipa velikim količinama pepela koji sadrži velike količine metala. Ugrožena su čitava naselja opštine Obrenovac, Grabovac, Dren, Skela, Lazarevac, Veliki Crljani, Sokolovo, Junkovac, Vreoci, i kada se to desi, pune su kuće pepela i šljake, bašte, njive, sve je zatrovano.
Znam da vi raspolažete tim podacima, ali samo da napomenem, pri sagorevanju u Termoelektrani A i B blizu 100.000 tona uglja dnevno, kroz dimnjak izađe preko 200 tona raznih čestica i skoro 20.000 tona pepela i šljake se odlaže na deponije, koje su, uzgred rečeno, ogromne, 400 do 600 hektara, umesto da budu manje, kasetne. Da ne nabrajam pitanje Vreoca, koje je crna tačka u Srbiji, jalovišta, fekalnih voda.
Pitanja tih ljudi su s pravom postavljena. Uvažićemo sve promene zakona, uvažićemo potrebu da se uvede red, hoćemo li imati dovoljno sredstava da možemo da zaštitimo tu sredinu? Hoće li ta degradirana sredina moći da se dovede u red?
Zaključiću time, cela moja priča je, vraćam se na početak, da moramo insistirati na ravnoteži između ekonomskog razvoja i potrebe za zaštitom životne sredine. Ako toga nema, nema ni posla u ovoj oblasti.
Svima je jasno da čitav energetski kompleks mora da se razvija, ali i njima mora da bude jasno da ono što se degradira u okolini, mora da se dovede u red. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo ministarka, naša država je potpisala četiri konvencije, dva dodatna protokola i jedan sporazum; od tih sedam, šest još 2005. godine, doduše, tada zajednica SCG. Srbija je preuzela sve te obaveze. Od tada su tri vlade bile na vlasti u Srbiji. Raduje me da je ova vlada krenula brže sa ratifikacijom ovih međunarodnih dokumenata, jer kada jedan dokument koji potpiše država dugo stoji u fioci postavlja se pitanje koliko je i sama država ozbiljna.       
Radi se o tri krivična dela, veoma velika, veoma važna, krivična dela koja ne trpe granicu nijedne države. To su: visokotehnički kriminal, zatim terorizam i trgovina ljudima. To je, jedno, drugo i treće, postala pošast poslednjih godina u svim zemljama.
Predlozi zakona o ratifikaciji konvencija koje je naša država potpisala i koje Narodna skupština treba da ratifikuje danas se nalaze na dnevnom redu, a zadržaću se samo na pitanju da li Narodna skupština treba da potvrdi ove konvencije, protokole i sporazume. Poslanička grupa SPS-JS smatra da treba i dobro je da je to konačno došlo na dnevni red. Poslanička grupa SPS-JS će u danu za glasanje glasati za potvrđivanje ovih konvencija, sporazuma i protokola. Pozivamo sve, kada su u pitanju međunarodni ugovori koje preuzima država, da to takođe urade.
U najkraćem, kada su u pitanju Konvencija o visokotehnološkom kriminalu, dodatni protokol, konvencija o sprečavanju terorizma i o pranju novca, finansiranju terorizma, suzbijanju terorizma, Konvencija o borbi protiv trgovine ljudima, karakteristično za sve njih je sledeće: sve one imaju za cilj da se zajedničkim delovanjem država, i unutar države i u okviru saradnje sa drugim državama, spreči, onemogući visokotehnički kriminal, spreči terorizam, trgovina ljudima; pod dva, mere koje treba da se preduzmu za tako nešto i pod tri, balans koji konvencije traže da se uspostavi između, sa jedne strane, neophodnog sprovođenja zakona i, sa druge strane, poštovanja ljudskih prava.
Mislim da na takve konvencije sa takvim ciljem teško da možemo da imamo primedbu. Srbiji odgovara. Srbija ima interesa da uđe, zajedno sa međunarodnom zajednicom, u organizovanu borbu protiv sve tri vrste kriminala i njen interes je da se ove konvencije potvrde.
Naravno, dodatno je to što je Srbija opredeljena za ulazak u EU, što Srbija želi, bez obzira na sve probleme sa kojima se suočava, da učini sve da sopstveno zakonodavstvo uskladi sa standardima EU. To je nešto u čemu niko ne može da je spreči na tom putu za EU. Jedan od uslova je, naravno, i ratifikacija ovih konvencija, protokola i sporazuma.
Konačno, očekujem i verujem da će ova vlada posle potvrđivanja ovih konvencija, sporazuma i protokola izaći sa predlozima da se sve to predvidi u našem zakonodavstvu (jedan predlog smo imali juče na dnevnom redu), a zatim, uz međunarodnu saradnju, da veoma organizovano i žestoko uđe u primenu tih propisa, naravno, štiteći, a imali smo danas mnogo primera, i interese Srbije u toj oblasti.
Zaključujem, Poslanička grupa SPS-JS podržava i predlaže da Narodna skupština potvrdi sve četiri konvencije, oba protokola i sporazum o olakšanom izdavanju viza sa Danskom. Hvala lepo.
Uvažena gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, pozivam se na član 103. i na član 104. Bez namere da delimo neke lekcije, kako to imaju običaj da kažu, pozivam sve nas da se vratimo radu po dnevnom redu, pozivam sve nas na istu obavezu koju imamo – vraćanje dostojanstva ovoj skupštini. Već četvrti dan poslanici SPS-JS ne učestvuju u ovome i ne žele da učestvuju u slanju jedne ružne slike javnosti Srbije. Zovu nas građani, reaguju i pitaju: "Zašto pravite od Skupštine pijacu?" Izvinjavam se pijacama.
Molim vas da se vratimo na dnevni red. Kroz reklamiranje Poslovnika u ova prethodna tri dana, dosta je govoreno o samim izmenama i dopunama Poslovnika i pozivam da se vratimo na dnevni red, a to je prilika da su sučele stavovi i pozicije i opozicije o tome, a to je, u stvari, pravo mesto i prava uloga Skupštine Srbije. Naravno, pri tome, ne želim da bilo koga onemogućim, da bilo koga grdim što ostvaruje svoja prava. Samo pozivam da se, kako naš narod kaže, "zasvira i za pojas zadene". Dajte da se vratimo radu po dnevnom redu. Poslanici SPS-JS i dalje neće učestvovati u ovome na ovaj način.
Sasvim na kraju, imam pravo da, kao poslanik koji se oseća neprijatno i izvinjava javnosti Srbije što šaljemo ovakvu sliku Srbiji, pozovem sve nas, nikoga pojedinačno, da stvarno primenimo član 104. Poslovnika, da se obraćamo ovde, sigurno, oštro, ali dostojanstveno.
Molim vas, svaka reč ovde izgovorena odjekuje kao eho po Srbiji, svaka podela ovde deli Srbiju, suprotstavlja građane Srbije. Molim vas da svi obratimo pažnju. Dakle, nisam se obratio nikome pojedinačno, već svima nama, da obratimo pažnju na te dve stvari i da se vratimo radu po dnevnom redu. Hvala.
Hvala lepo.
Nekoliko puta ste prozvali da se jave šefovi poslaničkih grupa ili ovlašćeni predstavnici koji žele reč i moram odmah da vam kažem da sam se javio po tom osnovu i po temi.
Ja sam se javio po …
Nekoliko puta je predsedavajući prozvao šefove poslaničkih grupa i ovlašćene predstavnike i ja sam se javio. Nisam sam uzeo reč, nego sam se javio. Molim vas, da li imam reč ili nemam? Nemam nameru da otimam.
Hvala lepo. Vrlo ću kratko da saopštim stav Poslaničke grupe SPS-JS o Predlogu odluke o izmenama i dopunama Poslovnika. Molim vas, neću da polemišem, želim samo da iskoristim svoje pravo, javio sam se i dobio sam reč.
Poslanička grupa SPS-JS-a će podržati izmene i dopune Poslovnika. Poslanička grupa SPS-JS-a smatra da je ovo samo prelazno rešenje, kratkoročno, kao jedna od mogućnosti da ova skupština, naravno, uz dogovor, kojem uvek dajemo prednost, brže i efikasnije radi, bez umanjivanja prava ijednom narodnom poslaniku. Mi smatramo da je pravo rešenje da se donese nov poslovnik. Naravno, pre toga, zakon o Narodnoj skupštini, a i jedno i drugo usklađeno s Ustavom Srbije.
Samo da podsetim da je u mandatu prošle vlade formirana radna grupa i za zakon o Narodnoj skupštini i za Poslovnik. Međutim, nije se došlo do zajedničkog dogovora.
U ovom mandatu, ponovo su formirane radne grupe i za zakon i za Poslovnik. SPS-JS smatra da je Poslovnik mali ustav za Narodnu skupštinu, da to nije običan akt i da on treba da bude donet na osnovu dogovora svih činilaca u Skupštini, ili bar sa najvišim mogućim stepenom usaglašenosti.
Iz tih razloga, u ime SPS-JS-a, kažem da ćemo kao poslanička grupa učiniti sve, dati pun doprinos da se dođe do zajedničkog Poslovnika, koji će da odgovara svima. Nebitno je ko je sad pozicija, a ko opozicija, jer će se na narednim izborima, svim drugim izborima, menjati odnos itd. Poslovnik treba da važi i da bude isti za sve.
Koristim priliku i da pozovem sve poslaničke grupe da uzmu učešće u zajedničkom radu, jer ako svi učestvujemo, onda možemo doći do zajedničkog rešenja.
Mi smatramo da ove izmene treba prihvatiti i iz sledećih razloga. Skupštini Srbije, da sad ne govorim šire, prioritet je zakonodavna aktivnost; veoma je velika potreba da Narodna skupština što brže donosi zakone. Samo radi javnosti, da kažem da se u proceduri nalazi 87 zakona koji čekaju da dođu na dnevni red Skupštine.
Naravno, svima treba da je u interesu da Skupština radi na tome, da radi na zakonima. To je prilika kada se sučeljavaju stavovi i pozicije i opozicije na najoštriji mogući način, ali u okviru toga. Možemo mi da imamo različite pristupe, ali građani Srbije, u velikom broju, žele u EU. Jedan od preduslova jeste, a obaveza nas političara je, bez obzira na poteškoće, da im to omogućimo, brže usklađivanje našeg zakonodavstva sa zakonodavstvom EU.
Sledeće, ponavljam, ne na račun prava bilo kog poslanika, Skupština mora da bude i racionalnija i efikasnija, a ove izmene Poslovnika su jedan pokušaj da se ona učini takvom.
Četvrti razlog. Mi koji ovde sedimo smo mnogo doprineli, uz dosta njih van ove skupštine, rušenju autoriteta Narodne skupštine. Postavlja se pitanje, ako Narodna skupština, kao najviši zakonodavni, predstavnički i nadzorni organ i jedina državna institucija u kojoj se nalazi i pozicija i opozicija, treba da vrši nadzor, da li je moguće da ga vrši bez autoriteta?
Poslanička grupa SPS-JS-a misli da, bez obzira na to da li smo pozicija ili opozicija, svi treba da učinimo sve da vratimo autoritet i dostojanstvo Narodnoj skupštini.
Na kraju, Skupština donosi zakone. Ako ona ne donosi zakone, ko će ih onda donositi umesto nje? Ako ih neko drugi donosi, to mogu biti samo uredbe, mogu biti drugi načini, a onda je urušen ceo sistem, urušena je država.
Svima nama treba da bude u interesu, bez obzira na to ko sa koje pozicije nastupa, da svi zajedno štitimo interes Srbije i interes države.
Smatramo da ove izmene i dopune Poslovnika ne umanjuju prava, već umanjuju mogućnost zloupotrebe prava, čak, mislimo da je član 100. i član koji govori o poslaničkim pitanjima decidniji. Do sada je, podsećam vas, bilo da se mogu, po pravilu, na kraju dnevnog reda postavljati poslanička pitanja, ili drugi put, sve je to bilo fakultativno i ništa direktno. Sada je vrlo precizno rečeno – poslednji četvrtak.
Kao poslanička grupa, spremni smo da razgovaramo i o drugim predlozima koji će da poboljšaju ovaj tekst i ne odbacujemo nijedno mišljenje, nijedan predlog koji će omogućiti da na zajednički način, zajedničkim dogovorom, dođemo do izmena tog poslovnika.
Mislimo da je potrebno da svi zajedno učinimo napor da smanjimo tenzije koje su prisutne i da svakim danom, sve više, šaljemo poruke građanima Srbije, ne da svi isto mislimo i ne da jednako mislimo, da se veoma razlikujemo, ali da se razlikujemo u političkom stavu, a svi da budemo isti kada je u pitanju zaštita dostojanstva Skupštine, kada je u pitanju efikasan rad, kada je u pitanju da Skupština radi ono što treba.
Poslanička grupa SPS-JS-a će u danu za glasanje glasati za izmene i dopune Poslovnika. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvažena predsednice, poslanička grupa SPS-JS je potpisnik zahteva za održavanje ove vanredne sednice i glasaće za odluku o davanju saglasnosti na poslovnik o radu Državne revizorske institucije.
Najkraće, Državna revizorska institucija je najviši državni organ revizije javnih sredstava u Srbiji. Tako je rekao Ustav. Drugo, donet je Zakon o Državnoj revizorskoj instituciji. Obrazovan je Savet Državne revizorske institucije. Treći uslov se na ovaj način ispunjava, donošenjem poslovnika, odnosno odluke o davanju saglasnosti Skupštine na poslovnik Državne revizorske institucije kojim se reguliše način i postupak kako se vrši ta revizija. Naravno, uz očekivanja da se što pre reše i prostorni i materijalni uslovi, očekujemo od Državne revizorske institucije vrlo brzo rezultate rada.
Nema u Srbiji nikoga ko neće reći da je kontrola trošenja javnih sredstava prioritet broj jedan. Imamo situaciju i iskustvo da osam godina Skupština nije imala mogućnost da razmatra, da svoju ocenu, svoj sud o trošenju javnih sredstava u Republici Srbiji.
Sada je prilika, kada se do kraja osposobljava Državna revizorska institucija, kada se stvaraju uslovi da se izvrši revizija finansijskih izveštaja, ne samo budžeta i ne samo organizacija obaveznog socijalnog osiguranja, već i javnih preduzeća koja su takođe subjekt revizije i lokalne samouprave, da Skupština odigra svoju, pored zakona takođe veoma značajnu funkciju, a to je kontrolna funkcija.
Na hiljade primera smo slušali prethodnih godina, a i sada, o načinu trošenja tih sredstava. Sada je prilika da se na jedan uređen i organizovan način to do kraja razjasni. Podsetiću vas da je, kada se vrši kontrola trošenja budžetskih sredstava, u Poslovniku precizno navedeno da izveštaj o utrošku sredstava sadrži tačno koliko je odobreno, koliko je utrošeno, gde je utrošeno i obrazloženje zašto je to tako.
Podsetiću vas na još jedan važan detalj koji Savet Državne revizorske institucije stavlja pred čin vrhunske odgovornosti. Oni su sada ti koji su, a ne mi ovde, pregledom tih izveštaja, revizijom tih izveštaja, kada ustanove da su povređena materijalna prava, da se sredstva nisu trošila na način kako treba, da postoje elementi za prekršajni i krivični postupak, obavezni da pokrenu prekršajni krivični postupak. Za toliko će se smanjiti potreba u Skupštini da mi poslanici pojedinačno iznosimo primere, tražimo da se to utvrdi itd.
Dakle, ovo je važan dokument za važnu instituciju, koji stvara uslove da ona radi, a Skupštini Srbije otvara mogućnost da se pozabavi takođe važnom funkcijom - kontrolnom funkcijom. Da se ne bih ponovo javljao, mi ćemo podržati, bez obzira što je to druga tačka dnevnog reda, takođe i akte koji su nam predloženi od strane poverenika za informacije. Da zaključim, SPS-JS glasaće za odluku o davanju saglasnosti na poslovnik o radu Državne revizorske institucije. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo predsednice, ministre negde u odsustvu, u vrlo kratkim crtama ću da obrazložim zbog čega ćemo podržati predloge ovih zakona. Imajući u vidu da su ovi zakoni u stvari nešto što prati budžet, imajući u vidu da je budžet Srbije za sledeću godinu usvojen, Zakon o budžetu, imajući u vidu da je taj zakon o budžetu već uzeo u obzir efekte ovih zakona o kojima mi danas razgovaramo, imajući u vidu dosta pozitivnih poruka usvajanjem ovih zakona, želim vrlo kratko da kažem, a to su moje kolege poslanici SPS detaljnije objašnjavali, podržaćemo predloga svih sedam zakona.
Prosto samo kratko da iskomentarišem neke od njih. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o carinskoj tarifi, nije tu pitanje, po meni, tarife, to je pitanje hoće li se ići u jednostranu primenu Sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima sa Evropskom unijom? To je pitanje. Ako se ide na to, onda je ovo logična posledica. Vlada se opredelila na takav korak, to je pravo Vlade i to podržavam.
Sa druge strane, to košta budžet dvadesetak milijardi dinara. Vlada se opredelila da ih obezbedi na drugi način: akcize na cigarete, na naftne derivate i pivo. Čuli smo malopre konkretne podatke i ne bih da zadržavam vaše vreme na tome, iz prostog razloga što je logično da se odatle uzme. To je nešto što je otprilike efekat oko 16 milijardi dinara.
Vlada se opredelila da uvede red kada su u pitanju administrativne takse, pre svega, onaj deo koji je bio u nadležnosti državne zajednice Srbije i Crne Gore, ali i efekti tog dela, kako ste ovde nazvali, neporeski prihodi, jesu dosta veliki, dosta su velika očekivanja, nešto od čega može da bude vajde.
Efekat, takođe, izmene zakona u oslobađanju poreza na pojedine stvari, kao što su kamata na deviznu štednju, kao što je trgovina akcijama, kao što je porez na katastar poljoprivrede za 2008. i 2009, kao nastavak od 2004, 2005, 2006. i 2007. godine, jeste takođe nešto što Vlada vidi kao podsticaj u prvom delu devizne štednje. Zašto? Zato što ovoj državi treba devizna štednja.
U jednom trenutku je dovedeno to u sumnju, onog momenta kada je ekonomska kriza zakoračila u Srbiju i to je podsticaj njima. Za 2009. godinu, ima tu razmišljanja da li bi trebalo za 2010, ne mislim da bi trebalo baciti to. Jednostavno, kada se bude privela ova godina kraju videćemo kako će nam izgledati 2010. godina, da li i tada treba da podstičemo ili ćemo možda, to nisu baš male pare, koliko sam video, u pitanju je već nekoliko milijardi dinara, videćemo kako će to dalje da se događa.
Zadnje pitanje, često se upotrebljava izraz zamrzavanje penzija, i jeste, i tako građanima treba objasniti. Ova vlada je socijalno odgovorna Vlada, pokazala je to kada je povećala penzije 10%, jer je nasledila veoma lošu i nisku penziju. Za ono drugo povećanje nema mogućnosti u sledećoj godini i to treba jasno javnosti reći. Nema, sledeću godinu treba preživeti, ali se ne odustaje od tog cilja.
Obrnuto postavljam pitanje, šta bi bilo da nije bilo tih 10%? U najkatastrofalnijoj situaciji bi bili penzioneri, jer bi u aprilu primili 2-3% na onu nisku osnovicu, u oktobru bi primili 5-6% na onu nisku osnovicu. Čak su bolje prošli, uslovno da kažem, nego zaposleni i druge kategorije građana. Njima je data mogućnost povećanja onoliko kolika je inflacija, a ona je planirana negde na 8%.
Naravno, država treba da brine o toj kategoriji stanovništva. Često slušam zalaganja i da država posebnu pažnju obrati na one penzionere sa najnižim primanjima. Podržao bih ako država može da iznađe ta sredstva, ali kao meru socijalne zaštite, ne kao sistem osiguranja, jer onda više nije sistem osiguranja. Podržavam kao meru socijalne zaštite.
Isto tako kao što podržavam da Vlada mora da brine u sledećoj godini i o zaposlenima ili pre svega o zaposlenima, i pre svega da ne bude otpuštanja sa posla, a onda tek i o platama.
Pozivam, kao predstavnik vladajuće većine, Vladu da učini sve da uspostavi i nastavi, kako god hoćete, socijalni dijalog sa poslodavcima i sindikatima, jer bez socijalnog dijaloga neće biti moguće izdržati sve ono što nas čeka u sledećoj godini. Da ne dužim, mi ćemo podržati predloge svih ovih sedam zakona. Hvala lepo.
Uvažena gospođo predsednice, uvažena gospođo ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, pozivam se na član 98, stav 2: ''Predsednik Narodne skupštine može odrediti pauzu u radu sednice Narodne skupštine da bi se izvršile potrebne konsultacije ili pribavilo mišljenje''.
Pozivam predsednika Narodne skupštine da da pauzu i obavi konsultacije sa šefovima poslaničkih grupa o načinu rada danas na ovoj sednici Skupštine. Narodna skupština je mnogo dana izgubila radeći na ovaj način. Postoji opasnost da se i danas Skupština pretvori u tribinu. Iz tih razloga molim da se obave konsultacije, imajući u vidu da subota nije redovan radni dan, ali da stav 4. člana 85. Poslovnika daje mogućnost predsedniku Narodne skupštine da zakaže sednicu i za taj dan, naravno uz obrazloženje.
Predsednik Narodne skupštine je zakazao sednicu za subotu, za danas, dao obrazloženje koje, naravno, naše kolege iz SRS i DSS danas reklamiraju da nije u skladu sa Poslovnikom, što je takođe legitimno pravo. Ali, ako će današnja sednica da se pretvori u raspravu po Poslovniku, molim da onda danas ne držimo sednicu, jer samo ćemo još jedan dan potrošiti na to.
Zaključujem. Pozivam se na član 98. i tražim da predsednik Skupštine prekine sednicu, da pauzu, obavi konsultacije, da vidimo hoćemo li danas raditi, da ne trošimo dan na ovakav način. Hvala lepo.
Hvala lepo. Uvažena gospođo predsednice, uvažena gospođo ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se, uvažena predsednice, pre toga da bih obrazložio amandman na član 44. Predloga zakona, s obzirom da ste vi već najavili 45, meni ne smeta da istovremeno, u okviru vremena koje imam, obrazložim i jedno i drugo i tako uštedim Skupštini vreme.
Dame i gospodo narodni poslanici, kolege Dejan Radenković, Đorđe Milićević i ja podneli smo, u ime poslaničke grupe SPS-JS, amandman na član 44. Predloga zakona o javnim nabavkama, i sada ću reći i 45. Predloga zakona o javnim nabavkama, pogotovo što su ta dva člana o javnim nabavkama vezana na neki način.
Da bi javnost razumela o čemu se radi, član 44. govori o obaveznim uslovima za učešće u postupku javne nabavke, a član 45. govori o dokazivanju ispunjenosti uslova.
Članom 44. je predviđeno da pravo na učešće u postupku ima ponuđač ako je: registrovan kod nadležnog organa; ako je osnovan i za obavljanje delatnosti koja je predmet javne nabavke; ako u roku od dve godine pre objavljivanja javnog poziva nije izrečena pravosnažna sudska ili upravna mera zabrane obavljanja delatnosti; ako je izmirio dospele poreze i druge javne dažbine u skladu sa propisima; ima važeću dozvolu nadležnog organa za obavljanje delatnosti; raspolaže neophodnim finansijskim i poslovnim kapacitetom; raspolaže dovoljnim tehničkim i kadrovskim kapacitetom. Navedeno je sedam tačaka.
U članu 45. Predloga zakona određuje se koja su sve dokumenta potrebna da bi se dokazalo da ponuđač ispunjava te uslove. U članu 44. kada se govori o obaveznim uslovima za učešće mi smo predložili da se dodaju tačke 8, 9. i 10, da i to bude uslov da bi neko mogao da učestvuje u postupku nabavke.
Tačka 8) - može da učestvuje u postupku ako ponuđač zaposlenima isplaćuje primanja u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom koji je na snazi. Tačka 9) - ako zaposlenima obezbeđuje bezbednost i zdravlje na radu, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom na snazi. Tačka 10) - zaposlene prijavi na obavezno socijalno osiguranje. Ove tri tačke su isključivo vezane za zaštitu prava zaposlenih.
Želim javnosti radi da kažem da je ovo zahtev Samostalnog sindikata Srbije. Poslanička grupa SPS-JS je ocenila opravdanim ovaj zahtev, podržala i pretočila ga u amandman.
Želim takođe da kažem da naša poslanička grupa apsolutno podržava načela Zakona o javnim nabavkama, i načelo ekonomičnosti i efikasnosti upotrebe javnih finansijskih sredstava, i načelo obezbeđivanja konkurencije među ponuđačima, da se u postupku ne može ograničavati konkurencija, i načelo transparentnosti, i načelo jednakosti ponuđača.
Dakle, kao što zakon insistira na konkurentnosti ponuđača i kao što zakon insistira da nema nelojalne konkurencije, nema mogućnosti da se na neki način diskriminišu ponuđači, i ovaj amandman traži da ne bude nelojalne konkurencije kod ponuđača tako što će biti na teret umanjivanja prava iz radnog odnosa i uslova rada. Nijedno načelo se ne dovodi u pitanje, naprotiv, poboljšava se.
Ovo je važno, pogotovo u ovom vremenu kada je veliki broj radnika, veliki broj zaposlenih inače zabrinut kako će proći u uslovima ekonomske krize u kojoj se nalazimo. Verujem da će se Vlada pod brojem jedan suočiti sa tim pitanjem i verujem u namere Vlade da će ta pitanja prioritetno rešavati. Jedan od načina rešavanja je i ovaj.
Slažem se da drugi propisi koji se ovde mogu primenjivati kada su u pitanju i plate po kolektivnim ugovorima, i obavezno socijalno osiguranje, i bezbednost, i zdravlje na radu, da drugi treba to da prate i da sankcionišu, ali ne može da učestvuje u postupku nabavke ako ne poštuje ta pravila.
Jeste u članu 44. zakona rečeno da može naručilac; ne, mora. Jeste u članu 57. zakona rečeno da ako je najniža cena sumnjiva itd, da može dodatno da zatraži. Zašto dodatno da zatraži? Na kraju krajeva, ponuda ne mora da ima neobičajeno nisku cenu. Moguće je jedna ponuda da ne bude neoubičajeno niska, konkurentnija u odnosu na druge, a da upravo njena konkurentnost bude zasnovana na nepoštovanju propisa iz oblasti rada.
Još nešto da naglasim. Ovo ne košta, ovo ne usporava proces, da ne bismo imali problema sa načelom efikasnosti itd. Zašto? Pogledajte član 45. koji govori o dokazima koji su potrebni da bi neko mogao da dokaže da ispunjava uslove. Tu se nalazi pet tačaka, pa još jedna šesta, pa sedma tačka sa pet podtačaka. Mnogi od ovih dokaza se dobijaju od nadležnih organa.
Ovo što mi, podržavajući Samostalni sindikat, tražimo, ne treba ni jedan dokument od bilo kod nadležnog organa sa strane. Zašto? Članom 122. Zakona o radu predviđena je obaveza mesečne evidencije o isplatama zarada u firmi koje potpisuje direktor, ovlašćeno lice itd. Jednostavno, neka priloži to kao dokaz i eto rešen problem.
Zakonom je takođe predviđeno obavezno primarno osiguranje, čak mora i radniku da je da, u roku od 15 dana ili tako nešto. Neka prilože odgovarajući obrazac te vrste. Neka da potvrdu kojom potvrđuje da su preduzete sve mere zaštite, bezbednosti i zdravlja na radu i molim, ispunjava uslove. U suprotnom, stvaraju se mogućnosti da se pravi nelojalna konkurencija na teret i na račun zaposlenih. Mislim da i onaj ko je predložio taj zakon nije imao nikakvu nameru da prava zaposlenih dovede u pitanje i zato još jednom ponavljam, podržavamo Samostalni sindikat u ovom zahtevu.
Tačno je malopre rečeno, to je inače i Konvencija Međunarodne organizacije rada broj 94. Jeste da još nije ratifikovana, ali težimo s pravom evropskim zakonima i evropskim konvencijama, dakle i toj konvenciji Međunarodne organizacije rada, i naravno na taj način samo omogućujemo da svi budu ravnopravni, ali da se ne pravi nelojalna konkurencija tako što će se to raditi na uštrb prava radnika.
Kada su u pitanju plate i zarade da se ne pravi, kako kažu, onaj socijalni damping, i kada je u pitanju obavezno osiguranje, jer i ovoj državi je stalo da nema rada na crno i ne može da bude neko konkurentniji zato što ima rada na crno, i kada je u pitanju bezbednost i zaštita zdravlja na radu. Sve su to razlozi iza kojih mi apsolutno stojimo, apsolutno podržavamo i smatramo da mora da nađu mesta i u članu 44. koji govori o uslovima da neko može da učestvuje u postupku nabavki i u članu 45. koji govori o dokazima o ispunjenosti uslova, odnosno dokumentima koji su potrebni da se pribave.
Ništa ne košta, nije sporije, nema dodatnog troška, ne treba od nekih drugih organa da se pribavlja, sve te papire je poslodavac obavezan da ima i da vodi u firmi, treba ih samo priložiti.
A ne samo kad se utvrdi da je sumnjivo niska cena, pa tada da se zatraži. Tada se ne zna za one druge da li su konkurentniji zato što su to uradili upravo na teret prava radnika. Pozivam Vladu da još jednom razmotri ovaj amandman, uvaži zahteve sindikata i prihvati naš amandman. Biće ovaj zakon potpuniji i bolji. Hvala.
Uvažena predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo ministar, evo jedan lakši amandman, kako bih rekao, u odnosu na predloženi zakon.
U ime poslaničke grupe SPS - JS, podneo sam amandman na član 3. stav 1. tačka 2, da se promeni i da glasi da se osniva Drugi osnovni sud u Beogradu, za teritoriju opština Barajevo, Grocka, Lazarevac, Mladenovac, Obrenovac, Sopot i Surčin, sa sudskim jedinicama, pored predviđenih – Lazarevca, Mladenovca, Obrenovca i Sopota, i u Grockoj.
Dozvolite mi da ovaj naš suvoparni parlamentarni jezik malo prevedem, kako da kažem, bliže građanima. Predlogom zakona o sedištima i područjima sudova i tužilaštva predviđeno je da se u Beogradu osnuju dva osnovna suda: Prvi osnovni sud, koji bi obuhvatao područje ovih 10 gradskih opština, gradski deo Beograda.
Karakteristika tog suda je, u načelnoj raspravi sam upozorio na to, da je to ogroman sud, jedan od najvećih u okruženju, koji treba da pokrije oko milion i 700 hiljada stanovnika. To je karakteristika Prvog osnovnog suda.
Uvažavam, gospođo ministar, objašnjenje koje ste tada dali, da je to proisteklo na osnovu detaljne analize svega u Beogradu i da ste na osnovu toga predložili da se osnuju, na ovaj način, dva suda. Još jednom podsećam da dobro obratite pažnju na to koliko je potrebno taj sud specijalizovati, koliko je potrebno organizacije za taj sud, koji će imati nekoliko stotina sudija, tužilaca, itd., a sve s ciljem da se dobro organizuje, da bude efikasan, ali i da bude dostupan građanima Beograda.
Drugi osnovni sud, kako je predviđeno ovim zakonom, treba da se osnuje za teritorije opština Barajevo, Sopot, Mladenovac, Grocka, Lazarevac, Obrenovac i Surčin. Kada govorimo o opštinama, mislim na gradske opštine u Beogradu.
Želim samo nekoliko reči da kažem s tim u vezi. Ne tako retko, kada se govori o Beogradu, misli se samo na ovaj centralni deo grada. Beograd je ogromna teritorija, sa prečnikom od oko 100 kilometara. Teritorija koju će pokrivati Drugi osnovni sud je od Autoputa Beograd - Zagreb, do opština: Ub, Ljig, Aranđelovac, Smederevska Palanka i Smederevo. Dakle, ceo taj potez pokrivaće Drugi osnovni sud. Jedna prednost je u tome što, inače je predviđeno Predlogom zakona, taj sud ima i četiri sudske jedinice: Lazarevac, Mladenovac, Sopot i Obrenovac.
Što se nas tiče, kada je u pitanju sudska jedinica i kada posmatramo to iz ugla građana, njima je sasvim svejedno da li je to sud ili je sudska jedinica, jer će na isti način ostvarivati svoja prava. Međutim, smatramo da treba osnovati, predvideti još jednu sudsku jedinicu – za teritoriju opštine Grocka. Dakle, nismo išli za sve opštine, već za teritoriju opštine Grocka. Zašto? Zato što je to ogromna teritorija, zato što je to skoro 100 hiljada stanovnika. Mislimo da treba, i pored dobre organizacije suda, pored efikasnog sudstva, da građani imaju vajde od ove reforme i reorganizacije, da im to što više približimo.
Dakle, ne zadiremo u zakon o uređenju sudova, ne zadiremo u koncepciju ovog suda. Ne tražimo da bude osnovni sud. Poštujemo sve ovo kako ste vi predvideli. Ali, veoma respektujemo, a mislim da treba, da jedna opština sa 100 hiljada stanovnika, sa razuđenijom teritorijom, od Mladenovca do Pančeva i od Smedereva do Zvezdare, ima sudsku jedinicu. Dakle, ne osnovni sud, već sudsku jedinicu. Na taj način, ne bismo dovodili u pitanje koncept koji je ovde predviđen, ne bismo dovodili u pitanje čitav set drugih zakona. Jednostavno, samo bismo omogućili da još jedna velika opština ima još bolje uslove, da tako kažem, da pravda bude još dostupnija. Da pojednostavim, skoro da je ovaj amandman tehnički, ne zadire ni u šta drugo.
Iz tih razloga, molim vas još jednom da pogledate amandman. Ponavljam, ne zadire se ni u koncept, ni u zakon o uređenju sudova, ne traži se osnovni sud, već sudska jedinica. Na taj način, ako već ovakvu opsežnu reformu sprovodimo, završimo je do kraja, tako što ćemo omogućiti da u ovakvim uslovima, na ovakav način organizujemo sudstvo, da ga, bar, kroz ovu sudsku jedinicu još više približimo građanima. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodin Milan Lapčević je podneo amandman kojim traži da se u Aleksincu zadrži ili osnuje opštinski sud za prekršaje, ako sam dobro razumeo. On je svoj amandman vrlo argumentovano branio i ja to ne bih da komentarišem. Samo želim da dam jednu ispravku. Pretpostavljam da je gospodin Lapčević to nenamerno učinio, ali zbog građana Lazarevca i javnosti želim da kažem da je napravio jedno neadekvatno poređenje Aleksinca i Lazarevca iznoseći ovde da je Lazarevac mala opština sa 10.000 stanovnika.
Javnosti radi i vas radi, Lazarevac je opština koja ima više od 60.000 stanovnika i 60 kilometara je udaljena od Beograda. Dakle, nije mala opština i nije sa 10.000 stanovnika. Bio sam dužan da saopštim ovo javnosti da se ne bi pogrešno shvatilo da Lazarevac ima neku privilegiju. Nema, jednostavno je velika opština, 60 kilometara udaljena od Beograda, imala je i zadržala Opštinski prekršajni sud.
Uvažene predsednice, gospođa ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, pozivam se na član 103. Poslovnika. Pozivam Narodnu skupštinu da se vratimo na tačku dnevnog reda. Pravo je opozicije da pokreće sva značajna pitanja i pokreće ih, ali i pravo vladajuće većine da istovremeno u situaciji u kojoj se nalazi Srbija predlaže zakone, mere koje su potrebne, a i, opet, prilika opoziciji da sa svih strana unakrst dovodi u pitanje sve to što predloži vladajuća većina.
Bojim se, uvažena predsednice, da Skupština postaje tribina, bojim se da ne činimo dovoljno da sačuvamo dostojanstvo Skupštine, bojim se da kad Skupštinu urušimo, kao najviši zakonodavni organ, jedinu granu vlasti, jedino mesto gde se nalazi i pozicija i opozicija, da onda dolazimo u jedno stanje koje je vrlo loše u Srbiji.
Bojim se da postajemo taoci u Skupštini i onih brljotina koje se događaju u javnim preduzećima godinama, i odnosa u strankama. Na dnevnom redu u tom smislu se nalaze sva pitanja, osim ona koja su predviđena dnevnim redom.
Mogu da kažem da pripadam najtolerantnijoj vladajućoj većini dosad, ali istovremeno vas pozivam, uz sva prava da se pokrenu pitanja, dajte i pravo koje ima vladajuća većina da sprovodi svoj program, koji, takođe, možete da dovodite u pitanje. Mi imamo situaciju da za koji dan treba da raspravljamo o nepoverenju Vladi. U Skupštini se mesecima raspravlja o nepoverenju Vladi, i stalno, i sve je to u redu. Ali, ljudi, dajte neku meru, inače, Skupština nam se pretvorila u tribinu, u pijacu, u sve ono što ne liči na Skupštinu Srbije.
Zato vas pozivam da se vratimo na dnevni red i u okviru toga, opet, da svako iskoristi svoje pravo da dovodi u pitanje svaki potez Vlade, svaku meru, svako rešenje, a biće sigurno još prilika.
Izvinite, postajemo taoci svega onoga što nije dobro, svega onoga što nije dobro u jednoj stranci ili u podeljenoj stranci, svega onoga što se događa van Skupštine, van onoga unutra i, stoga, još jednom vas pozivam, pokrenuta su mnoga pitanja i treba, neka svako radi svoj posao, ajde i mi da radimo svoj posao.
Hvala lepo. (Aplauz.)