Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Žarko Obradović

Žarko Obradović

Socijalistička partija Srbije

Govori

Poštovane kolege narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SPS-a reklamiram povredu članova 102. i 104. Poslovnika  zbog događaja koji se desio pre pauze.
Mislim da je predsednik Narodne skupštine, a u ovom slučaju predsedavajuća, gospođa Čomić, pogrešno primenila odredbe Poslovnika. Tačno - prestrogo je izrekla meru našem narodnom poslaniku, kolegi Ljubi Muciću. Bilo je još kolega poslanika u ovoj Narodnoj skupštini koji su bili neposredno blizu njega, pa su mogli da procene da li se uopšte nešto desilo i šta se desilo. Jedan od njih je i kolega, predsednik Administrativnog odbora, a ionako će mera biti predmet razmatranja Administrativnog odbora, pa mislim da nije dobro za Narodnu skupštinu da se takve mere izriču na taj način. Po mom mišljenju - olako.
Mislim da je u pitanju bila jedna klasična provokacija i da je kolega Mucić izazvan, a da nije učinio ništa za šta bi bila mera udaljenja, pošto se vrlo precizno navodi šta je mera udaljenja. Mislim da se na ovaj način sprovodi jedan nekorektan, diskriminatorski odnos prema nama. Podsećam da je naš kolega Rajko Baralić udaren pa su, radi mira u kući, obojica narodnih poslanika udaljena. Mislim da ovo nije dobro, jer se na ovaj način, nažalost, ali i smanjuje broj poslanika koji treba da daju konačan sud o ovom zakonu prilikom glasanja. (Žagor.)
Jeste, to je činjenica, a pogotovo što se ovim zakonom ponovo nama socijalistima oduzimaju dva mandata. Mislim da je predsednik Narodne skupštine, u ovom slučaju gospođa Čomić kao predsedavajući, pogrešno primenila odredbe Poslovnika. Hvala.
Molim vas, dobro je da se Administrativni odbor sastane i da o ovome donese konačan sud. Mi to tražimo, kao što ćemo tražiti od Administrativnog odbora da pomenute poslanike, fantomske poslaničke grupe, udalji od nas, zato što nas ti fantomski poslanici... jer Administrativni odbor ima pravo da odredi mesto sedenja poslanika u ovoj sali, jer nas oni sve vreme provociraju i to jeste uzrok što je došlo do ovoga.
Na kraju krajeva, neka DOS odredi mesto koje im pripada. Ako im je već dao mandate, neka im kaže gde da sede. Hvala.
Poštovano predsedništvo, kolege narodni poslanici, ovaj član zakona pokazuje ono što smo tvrdili tokom cele rasprave i u načelu i u pojedinostima, nameru predlagača da kada postigne cilj prekine svaku vezu sa prethodnim stanjem i u odnosu na uspostavljeno stanje završi ono što je naumio.
Ako je predlagač hteo da bude konsekventan, onda bi bilo logično da među razloge prestanka mandata stavi i prestanak članstva u poslaničkoj grupi sa čije liste je izabran. Predlagaču to očigledno ne treba, kao što mu neće trebati te poslaničke grupe kada ispuni ovaj cilj.
Sud će sigurno presuditi u korist onih koji polažu prava na te mandate, a mi socijalisti smo jedni od njih, jer imamo prava na pet mandata koje nam je skupštinska većina oduzela. Očigledna je namera, kada se ovaj zakon usvoji, da se poslanici koji daju podršku Vladi i predlozima DOS-a nagrade, da budu zastupljeni u parlamentu, da im se ne može oduzeti mandat. Lepo kaže predlagač, oni postaju vlasnici svog mandata.
Suštinski, većina odredbi iz ovog člana nema svoju sadržinu i nisu primenljive. Šta znači stav 1, gde se kaže - podnošenjem ostavke prestaje mandat. Bili smo svedoci da je 13 ljudi pismeno izjavilo da podnosi ostavke. O tome je obavešten Administrativni odbor. Konstatovano je ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Ti ljudi nisu napravili ni jedan gest, ni pismeno ni usmeno, da to povuku, bez obzira što to ne bi važilo, ali nisu, Skupština to nije konstatovala. Znači, svejedno.
Znamo naravno da ako do toga dođemo u međuvremenu od podnošenja ostavki i dok se to konstatuje utvrdiće se i cena te ostavke i onda će se naravno preko toga preći kao da nije ni postojalo. Mi smo predložili, kolega Mitrović je to obrazložio, da jedan od razloga prestanka mandata poslanika bude prestanak članstva u političkoj stranci ili koaliciji sa čije liste je izabran.
Mislimo da to pokazuje našu doslednost u odnosu na ovaj predlog. Smatramo da osnov koji neko stiče treba d bude politička stranka ili koalicija sa čije liste je izabran, a na osnovu opet raspoloženja građana i da to treba da služi kao osnov za raspodelu mandata.
Zašto je ovo doslednost i zašto je potrebno? Iz prostog razloga što niko, ali baš niko od ovih narodnih poslanika nije na izbore izašao sa svojim imenom i prezimenom. U svetu postoje samo dva izborna sistema, većinski i proporcionalni, i dvadesetak modifikacija tog izbornog sistema.
Poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srbije su izabrani po proporcionalnom izbornom sistemu. Političke stranke i koalicija su sačinile izborne liste. Svi su oni bili zastupljeni od broja jedan do 250, i socijalisti, poređani po azbučnom redu. Građani su glasali za te izborne liste. Nisu glasali ni za jednog pojedinca. Svih tih 250 ljudi je učestvovalo u izbornoj kampanji. Partija je konačno odredila ko je taj ko će predstavljati političku stranku u parlamentu Skupštine Srbije.
Nikome od tih 250 ljudi nije smetalo i nije bio problem da bude na listi političke stranke. Nije mu smetalo da svoj integritet i svoje ime i prezime stavi na listu. Nije bio ni problem kada su izabrani. Naravno, problem nastaje kada su isključeni. Činjenica je da stranka raspolaže tim mandatima i treba njima da raspolaže.
S druge strane, doduše, imamo situaciju da se zakon ne primenjuje, pa onda i ove odredbe logično ništa ne znače, jer ostaju prazno slovo na papiru.
Smatrali smo potrebnim da ovaj amandman podnesemo i time stvorimo vezu između izbora poslanika i mandata. Ukoliko to ne bi postojalo, sve gubi smisao. Mi znamo da je ovaj zakon u stvari za jednokratnu upotrebu. Izabraće se poslanici. Zakon kao takav se više neće primenjivati. Znamo i da će smanjenjem broja poslanika unutar ove skupštine, unutar poslaničkih grupa, jedni biti kažnjeni, kao mi socijalisti, jer nam se kradu dva mandata, ali će zato biti nagrađene fantomske poslaničke grupe i biće nagrađena skupštinska većina.
Amandman kolege Mitrovića ima svoj smisao, jer vlasnici mandata su političke stranke i one treba njima i da raspolažu.
Poštovane kolege narodni poslanici, poštovano predsedništvo, reklamiram povredu člana 73. stav 2. Poslovnika. Predsednik Narodne skupštine Republike Srbije, gospođa Mićić, tražila je pismom, koje ovde imam, od Administrativnog odbora da dostavi izveštaj o svim spornim mandatima koji postoje u ovoj skupštini.
Administrativni odbor je i ovog puta, kao i nekoliko puta ranije, potpuno ignorisao ne samo taj zahtev predsednika Narodne skupštine, nego i zahteve poslanika Socijalističke partije Srbije, jer mi smo tražili da se Administrativni odbor izjasni o pet mandata, koji su nam ukradeni i koje još uvek nismo dobili.
Moram da kažem da Administrativni odbor već drugi put ignoriše zahtev predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, jer smo mi slično pismo podneli i krajem novembra meseca prošle godine, a peti ili šesti put odbija da donese odluku vezano za sporne mandate i pravo Socijalističke partije Srbije da njima raspolaže.
Pošto ćemo imati kasnije priču o tome ko je zastupljen u Narodnoj skupštini, kasnije ću nešto detaljnije reći, ali želim ovu skupštinu da informišem, a i predsednika Narodne skupštine, da Administrativni odbor nije postupio u skladu sa njenim zahtevom i pismom. Tu se vrlo izričito kaže da se dostavi izveštaj o svim spornim mandatima. Nije bilo reči da li je povređen Poslovnik ili ne, nego da se zna ko je poslanik u ovoj Narodnoj skupštini, a ko ne, kao i da se reši pitanje zahteva pojedinih poslaničkih grupa.
Naravno, primarno sam zainteresovan za mandate Socijalističke partije Srbije.
Poštovane kolege narodni poslanici, nema razloga za paniku kada je ova dokumentacija u pitanju, gospodin Jovanović je lepo rekao da je ovaj zakon zasnovan na političkoj volji, prema tome, on nema veze sa izbornim rezultatima i sa onim što čini izbornu volju građana Srbije, već sa onim šta se zbiva u ovoj skupštini i za šta je DOS direktno odgovoran.
Ali, o tom potom.
Poštovano predsedništvo, kolege narodni poslanici, Predlog zakona o izboru poslanika Skupštine Srbije i Crne Gore je neprihvatljiv za poslaničku grupu SPS i mi ćemo glasati protiv njegovog usvajanja. Reč je o jednom lošem zakonu, izuzetno nepravednom, zakonu po meri DOS-a i jedino u interesu DOS-a i njegovih novih članova u klubovima koji su formirani u Skupštini Republike Srbije, kao što su novoformirane poslaničke grupe Narodni socijalisti i nova poslanička grupa "Srbija", formirane naravno da pomognu DOS-u u usvajanju zakona u Skupštini Republike Srbije i da obezbede Vladi potrebnu većinu.
Predlog zakona je loš zato što ignoriše izbornu volju građana Srbije iz decembra 2000. godine, izborne liste koje su učestvovale u izborima i postignute rezultate, broj glasova i na osnovu toga broj dobijenih mandata pojedinih političkih stranaka i koalicija. Zakon nije dobar jer se njime želi ozakoniti postojeće nelegalno stanje u Skupštini Srbije, kada se uopšte ne zna ko jeste a ko nije poslanik, kao i u međuvremenu počinjena krađa poslaničkih mandata, kao što je učinjeno sa pet poslaničkih mandata SPS-a, ali koliko vidim i drugih stranaka.
Ovaj zakon pokazuje da su DOS-u - predlagaču malo i oni rezultati iz decembra 2000. godine, već da svojom skupštinskom većinom preko Administrativnog odbora hoće da obezbedi mandate koji im ne pripadaju, ni njemu, jer ih nije dobio na izborima, ni novoformiranim poslaničkim grupama, jer nisu učestvovale u izborima.
Ako ovaj zakon bude usvojen i primenjen, imaćemo jednu potpuno iščašenu, u svakom slučaju protivzakonitu i mislim u svetu nepoznatu situaciju da partije koje nisu učestvovale na izborima, kao što su Narodni socijalisti ili poslanička grupa "Srbija", da poslanici koji nemaju pravni osnov postojanja, budu zastupljeni u budućoj skupštini Srbije i Crne Gore.
SPS je direktno oštećena u republičkoj skupštini, zato što nam nisu vraćeni mandati koji nam pripadaju, a sada smo čuli od predlagača da smo direktno oštećeni i u tom budućem parlamentu za dva mandata. Izbori su održani decembra 2000. godine, kao što znate, i ovo je zvaničan izveštaj RIK-a u kom stoji da su na tim izborima učestvovale određene stranke i koalicije i broj glasova koje su te stranke i koalicije dobile. Poslaničkim mandatima u ovoj skupštini, na osnovu dobijenih glasova, raspolažu: SRS sa 23 mandata zbog činjenice da je dobila 322.000 glasova; SPS 37 mandata jer je dobila 515.000 glasova; DOS 176 mandata jer je dobio 2.403.000 glasova i SSJ 14 mandata jer je dobila 192.000 glasova.
DOS je tada predstavljao jednu političku koaliciju i taksativno su navedene političke stranke koje su sastavni deo DOS-a. Ovo govorim zbog toga što se u međuvremenu pojavljuju nove političke stranke koje uopšte nisu učestvovale na izborima i potpuno je nelogično, a nekmoli protiv zakona, da se te stranke pojavljuju kao neko ko traži i ko će dobiti na osnovu zakona svoj izborni mandat.
Šta to znači kada je reč o broju glasova-o tome kasnije.
Zašto zakon, ovakav kakav jeste, za nas nije prihvatljiv i smatramo da nije primenjiv. Prvo, ova skupština nema legalno izabran sastav, bilo zbog onoga što su sami poslanici u međuvremenu činili podnošenjem ostavki, bilo zbog toga što Administrativni odbor Skupštine Srbije nije hteo da primenjuje odredbe Zakona o izboru narodnih poslanika i utvrđuje način prestanka mandata poslaniku.
Kada je reč o ostavkama; Narodna skupština Republike Srbije, stenografske beleške, sednica od 12. juna; predsednik Narodne skupštine obaveštava poslanike da su ti i ti poslanici, i onda navodi imena, neću da ih pominjem, podneli ostavke pismeno, da je to dostavljeno Administrativnom odboru, da su te pismene ostavke dostavljene narodnim poslanicima, da je prvo tu činjenicu konstatovao Administrativni odbor, da je sa tim upoznao Narodnu skupštinu Republike Srbije i da Narodna skupština Republike Srbije to konstatuje.
To se desilo 12. juna tekuće godine. Koliko da se zna, nijedan, ali nijedan od tih poslanika nije iskazao na bilo koji način svoju nameru da promeni prvobitni stav. Nismo dobili ni pismenu izjavu da povlači ostavku, a da li je to uopšte moguće to je druga priča, niti je bilo ko od tih poslanika izašao za ovu govornicu i rekao - povlačim ostavku koju sam dao tog i tog dana. Sada Administrativni odbor donosi odluku da te ostavke stavi van snage, bez njihove pismene ili usmene izjave, bez konstatovanja Narodne skupštine Republike Srbije.
Objašnjenje koje smo čuli na Administrativnom odboru, da su ti poslanici bili u pravnoj i činjeničnoj zabludi, mislim da će služiti kao primer "bisera" pravne teorije i prakse u Srbiji. To smo čuli od predsednika Administrativnog odbora, koji je sticajem okolnosti jedan od potpisnika, odnosno članova komisije koji su pravili Ustavnu povelju. Za par meseci, kada pojedini organi, koji će biti konstituisani na osnovu Ustavne povelje i ustavnog zakona, u praksi pokažu svoju nefunkcionalnost, očekujem sličnu izjavu, da je to bilo učinjeno tada jer su bili u pravnoj i činjeničnoj zabludi, pa zbog toga to ne funkcioniše. Kada može jednom, može i drugi put.
Druga stvar, sporni mandati; Socijalistička partija Srbije je osporila pet mandata, jer nama pripadaju, Stranka srpskog jedinstva jedan, Nova Srbija tri, DSS jedan, plus 13 ostavki koje su podneli ovi poslanici. Znači, mi imamo preko 20 i nešto poslanika čiji status nije utvrđen.
Ustav je po tom pitanju vrlo jasan. On kaže - izbor i opoziv narodnih poslanika uređuje se zakonom. Zakon o izboru narodnih poslanika u članu 88. takođe vrlo jasno i taksativno navodi sve razloge prestanka mandata pojedinih poslanika. Za nas su ovde bitni prvi i drugi stav - ako mu prestane članstvo u stranci ili u koaliciji na čijoj izbornoj listi je izabran za poslanika i podnošenjem ostavke. Znači, imamo i jednu i drugu situaciju.
Moram reći još nešto povodom ovih ostavki, a reći ću i povodom prestanka članstva. Povodom ostavki; činjenica je da je ostavka lični čin i može se opozvati samo do momenta realizacije, a to je realizovano konstatacijom na Skupštini. Posle toga svaka priča je izlišna.
Odluka Ustavnog suda - pošto se stalno priča o Ustavnom sudu, a mi nismo dobili nijedan papir od tog Ustavnog suda, možda je dobio gospodin Jovanović ili predsednik Narodne skupštine Republike Srbije, ali Skupština nije, koji bi služio kao pravni osnov da se o tome ne priča, da se o tome ne odlučuje, mada sam mislio do sada da smo mi nezavisan organ, koji radi onako kako bi trebalo, odnosno u skladu sa zakonom - ne može da zamrzne te realizovane ostavke. Kada se to zna onda se vidi koliki haos postoji u ovoj našoj Narodnoj skupštini Republike Srbije vezano za mandate poslanika.
Kada je reč o mandatima Socijalističke partije Srbije, moram da kažem da se ovde svesno pravi jedna zamena teza i u pokušaju obrazlaganja te krađe naših mandata se priča o odluci Ustavnog suda. Kolege poslanici iz DSS-a su tu, pa mogu potvrditi i istaći vreme kada su podneli svoju žalbu Saveznom ustavnom sudu i sve ono što se posle toga dešavalo. Skupštine radi, istine radi, moram reći da smo mi naš zahtev podneli prvi, još 18. aprila prošle godine. Znači, april, maj, jun, jul, avgust, dok to pitanje nije došlo na dnevni red.
Mi smo u međuvremenu kao poslanička grupa Socijalističke partije Srbije uradili sve ono što se od nas tražilo. Ostaviću drugi deo svog izlaganja za kasnije, ali želim samo da ponovim naš osnovni stav: zakon je za nas neprihvatljiv iz razloga što direktno smanjuje broj poslaničkih mandata koji bi kao poslanička stranka trebalo da imamo u tom budućem parlamentu, jer se primenom ovog zakona praktično vrši još jedna krađa mandata Socijalističke partije Srbije.
Poštovane kolege narodni poslanici, izašao sam da reklamiram povredu Poslovnika, član 97. stav 2, a povodom onoga što je od prethodnog govornika bilo rečeno o Socijalističkoj partiji Srbije, a što je notorna laž. Socijalistička partija Srbije nije isključila 4.000 članova. Isključila je onoliko članova koliko može na prste dve ruke stati i to je činjenica. Zato što se to stalno priča u javnosti, a stalno se posipaju pepelom i govore o istini.
Drugo, kako je ta grupa poslanika radila i šta je htela da uradi sa Socijalističkom partijom Srbije, najbolje pokazuje dokumentacija dostavljena ministarstvu koje upisuje u registar ovlašćenih lica. O tome ću govoriti kasnije, samo iznosim činjenicu da su ti potpisi i dokumenti bili falsifikovani. Toliko o tome.
Kada je reč o pominjanju predsednika Miloševića, stvarno je sramota liti krokodilske suze i uopšte pominjati njega u kontekstu onoga što je bilo do sada. Kada je reč o partiji, tu je stvar vrlo prosta: opštinski odbori i izabrani delegati su dali o tome svoju konačnu reč. Ko je bio na Kongresu video je, a ko nije zna. Ko hoće da prizna hoće, a ko neće utoliko gore po njega. Bilo je prisutno 2.235 delegata, više od skoro 90% izabranih delegata.
Govori se o predstavljanju političke stranke i raspolaganju mandatima. Nije ovde niko naivan. Znamo mi, a znate i vi da su mandati sačuvani da bi se pružila pomoć DOS-u u onome što DOS-u treba, obezbeđenje podrške Vladi i izglasavanje potrebnih zakona. Govoriti o interesu, brizi, o zajedničkoj državi, a glasati za rasturanje Jugoslavije, potrebna je velika politička veština zadržati izraz lica, a govoriti tako.
A da ne govorim o podršci koja je data Vladi da bi se izglasao budžet. Znamo mi, niko nije blesav. Ne bi Vlada te večeri pala, jer bi verovatno na nekom sledećem zasedanju obezbedila skupštinsku većinu. Vlada bi politički pala. Ali mandat tih pet poslanika direktno je uslovljen podrškom DOS-u. Dali su podršku DOS-u da izglasa taj budžet. I ne samo to. Ti poslanici su omogućili Odboru za ustavna pitanja da se bavi tumačenjem Ustava, a nije za to nadležan. Dali su podršku da se gospođa Mićić izabere za v.d. predsednika Srbije, funkciju koju Ustav Srbije ne poznaje. Sada pričamo o zajedničkoj brizi, o zajedničkom dobru, uz ovo i uz ono.
U drugom delu svog izlaganja tačno ću pomenuti šta je ko od poslanika, čiji je mandat Socijalističke partije Srbije, zašto su ti mandati osporeni i zašto treba nama da pripadaju.
Reklamiram povredu Poslovnika, član 97. stav 2. Gospođa Čomić je povredila Poslovnik jer je dala reč poslaniku koji nije predsednik poslaničke grupe. Ovde se vrlo jasno kaže da "...  pravo replike ima predsednik poslaničke grupe". Čuli smo pre nekog vremena ko je predsednik poslaničke grupe.
Još nešto, stvarno ne razumem - jedna je dimenzija priče što su ti ljudi isključen iz SPS-a, a druga dimenzija je priče što su osnovali svoju partiju. Umesto da pričaju o svojoj partiji, o onome što oni rade, oni sve vreme pričaju o SPS-u.
Gospođa Čomić je povredila Poslovnika. U skladu sa odredbama Poslovnika, član 96. stav 6, tražim da se Administrativni odbor o tome izjasni. Mi ovde imamo jednu zanimljivu situaciju: imamo ovlašćenog predstavnika jedne poslaničke grupe i onoga ko je zamenik šefa poslaničke grupe, pa u odnosu kad kome treba, on izađe da govori.
Bez sumnje, DOS i Demokratska stranka u ovome najviše uživaju, pošto oni znaju kako to izgleda kada dođe do problema u odnosima unutar stranke. Međutim, ovde je reč o činjenici da se SPS-u uskraćuje pravo da raspolaže svojim mandatima.
Kolega koji je govorio pre mene je izrekao jednu notornu laž i ne vredi o njoj razgovarati, ali sam, obraza radi, smatrao svojom obavezom da izađem i da to javno kažem. Kakvi skupovi, kakvi bakrači, kakve ostale stvari. Kada neko pokuša da unutar svoje partije, falsifikujući podatke, preuzme rukovođenje partijom i onda drži predavanje o moralu, to govori samo za sebe.
Poštovano predsedništvo, kolege narodni poslanici, u ime poslaničke grupe Socijalističke partije Srbije reklamiram povredu Poslovnika, član 73. stav 1. i stav 2. Ja sam član Administrativnog odbora i nisam dobio nikakav poziv za sednicu Administrativnog odbora. Obaveza predsednika je bila da se sednica sazove, a ne da se vrše telefonske konsultacije da li su članovi prisutni.
Mi poslanici Socijalističke partije Srbije smo reklamirali takođe i povredu Poslovnika s obzirom da je i nama ukradeno pet poslaničkih mandata. Tražili smo više puta da se Skupština o tome izjasni, da se Administrativni odbor o tome izjasni. Ne sumnjam u reči predsednika Narodne skupštine, da je ona tražila sednicu Administrativnog odbora, ali je suština da predsednik Administrativnog odbora nije zakazao tu sednicu, da je povredio Poslovnik i da to treba da se konstatuje.
Poštovano predsedništvo, kolege poslanici, kako god okrenemo, koja god da je tema na dnevnom redu, ne može biti a da se mi socijalisti ne pomenemo. Nema smisla, gospodine Mihajlov, da pominjete, da vređate nas socijaliste kada govorite o prodaji preduzeća i da nas upoređujete sa aktuelnom vlašću.
Mi smo prodali samo jedno preduzeće, 49% akcija Telekoma i to za fantastičnih milijardu i 568 miliona maraka, a sami Italijani su platili oko milijardu maraka, dok aktuelna vlast prodaje šta može, sve što joj padne pod ruku i to budzašto. Toliko o prodaji.
Poštovano predsedništvo, poštovane kolege narodni poslanici, svaka rasprava u Narodnoj skupštini Republike Srbije o duvanu, odnosno dokumentima kojima se uređuju pitanja proizvodnje i prometa duvana i duvanskih proizvoda treba da ima za krajnji cilj: prvo, podsticajni razvoj proizvodnje duvana i domaće duvanske industrije; drugo, suzbijanje i ukidanje šverca cigareta, crnog tržišta duvana i stavljanje ogromnih tokova novca u funkciju potreba države Srbije i njenih građana.
Šverc cigareta postoji i danas, kao i juče i godinama unazad, u Srbiji, u Crnoj Gori i u drugim državama u okruženju. Šverc cigareta predstavlja problem i svih zemalja Zapadne Evrope. Kada je o Srbiji reč, pominju se milijarde paklica cigareta koje se nelegalno uvoze u zemlju, pominje se cifra od nekoliko stotina hiljada do milijardu i više evra, to je novac koji se nezakonito zgrće od strane onih koji organizuju šverc cigareta.
Ove podatke potvrdili su, pored štampe, i neki lideri DOS-a i to u svojim javnim izjavama. Moram reći, u ime poslaničke grupe SPS, da Vlada Republike Srbije do sada nije postigla suštinske rezultate u suzbijanju šverca i otkrivanju ljudi koji iza svega stoje. U ovom slučaju nije bilo preduzimljivosti Vlade Republike Srbije, niti toliko izvikane transparentnosti.
Osim već poznatog i prisutnog marketinškog pristupa, slikanja pored kamiona zaplenjenih cigareta, još uvek nismo dobili sve podatke potrebne ovoj skupštini, odnosno ono što građane interesuje - ko stoji iza šverca cigareta, ime i prezime jedne ili više odgovornih osoba ili organizacije.
Moram reći i gospodinu Đeliću, možda je on u decembru 2000. godine bio van Srbije pa nije čuo da je ovde bila inicijativa da se formira anketni odbor, povod je bio neko pisanje u štampi, ali je suština da se utvrde sve činjenice koje su vezane za proizvodnju duvana i duvanskih proizvoda.
Mi socijalisti smo podržali formiranje tog anketnog odbora i rekli smo da nema potrebe da bude vremenski sve određeno, znači mogli su se baviti pitanjem proizvodnje i prometa duvana u dugom vremenskom periodu.
Druga stvar, činjenica je da je zbog čuvene zloupotrebe službenog položaja i podstrekivanja na krivično delo više desetina, odnosno hiljada ljudi optuženo, ali nije podneta krivična prijava za jedno krivično delo koje je najunosnije, a to je šverc cigareta. Šverc cigareta predstavlja takođe i segment organizovanog kriminala. Organizovani kriminal je veza države i kriminalnih struktura koje to rade.
Mi nismo dobili odgovor na prosto pitanje - ko stoji iza toga? Vlast je totalno nesposobna ili ima interesa da se to ne otkrije. Hoćemo činjenice, saznanja, ne treba nam gola priča. I ovoj skupštini i građanima je potrebno da znaju ko stoji iza šverca, a MUP nas s vremena na vreme obavesti da u Srbiji postoje ti i ti klanovi, te i te grupe, da se bave švercom cigareta, a nema, ko stoji iza toga, ime i prezime, krivična prijava, utvrđivanje odgovornosti i kažnjavanje krivca.
Predlog zakona o duvanu, o kom danas raspravljamo, neće poboljšati ništa u oblasti suzbijanja šverca duvana i duvanskih proizvoda. Neće tu ništa učiniti ni agencija za duvan, ona se formira ovim zakonom. Njoj je, pored više različitih poslova, pretenciozno utvrđena i obaveza da koordinira "aktivnosti organa i organizacija u oblasti suzbijanja nelegalnog prometa duvanskih proizvoda".
Novoformirana Agencija za duvan, dakle, treba da bude neki nadorgan, neko novo oružje Vlade u borbi protiv šverca cigareta. Ko u to još može poverovati, sem Vlade Republike Srbije. Smešno zvuči da novoosnovana Agencija za duvan i ti novozaposleni ljudi, po strukturi i po broju zaposlenih, po ovlašćenjima, mogu uopšte, a kamoli uspešno da koordiniraju rad MUP-a, Bezbednosno-informativne agencije i drugih specijalizovanih organa i jedinica koje se formiraju u borbi protiv organizovanog kriminala, protiv šverca cigareta i duvanskih proizvoda.
Ovaj zakon ima cilj da uspostavi monopol Vlade Republike Srbije, i to gotovo apsolutni, u oblasti proizvodnje duvana, proizvodnje i prometa duvana i duvanskih proizvoda u Srbiji; da, naravno, namakne što više novca u budžet, ne vodeći računa o zaštiti domaće proizvodnje, niti o njenom razvoju, niti o ljudima koji od toga žive.
Dakle, dok se na jednoj strani javno zalaže za tržišne uslove poslovanja, Vlada na drugoj ovim zakonom uvodi monopol i time postaje apsolutni gospodar sudbine i vrednosti duvana u Srbiji, celokupne proizvodnje i prometa. Kontrola je uspostavljena trostepenim odlučivanjem - preko resornih ministarstava, preko Agencije za duvan i na kraju same Vlade, ali i kroz rad republičkih inspektora, poljoprivrednog, sanitarnog, tržišnog; gde jedan stane drugi će nastaviti.
Vlada Srbije ovim zakonom po ko zna koji put formira neku novu agenciju, ovog puta za duvan, daje joj poslove koje bi trebalo da rade resorna ministarstva i time ustvari pokazuje da ovoj vladi ministarstva nisu potrebna, jer ono što rade ministarstva mogu uraditi agencije koje ona besomučno formira.
Ta agencija organizuje i sprovodi javni tender za dobijanje dozvole za proizvodnju duvanskih proizvoda, utvrđuje ko ispunjava uslove i predlaže Vladi davanje te dozvole. Uslovi za dozvolu su nabrojani u članu 22. Predloga ovog zakona i pokazuju da Vlada ne vodi računa o domaćim proizvođačima. To se da posebno zaključiti kroz tačku 6) prvog stava, gde se preduzeće odnosno preduzetnik obavezuje da kupi domaći obrađeni duvan u količini od najmanje 2.000 tona godišnje.
Smatramo da predloženo rešenje nije pravično. Prema podacima koje posedujemo, u 2001. godini proizvedeno je preko 12.000 tona duvana; u Vranju 1.900 tona i u Nišu ostalo. Ako se primeni ponuđeno rešenje onda bi kupovina domaćeg duvana bila 4.000 tona, a 8.000 tona bi ostalo van toga. Pravedno bi bilo, s obzirom na različitost kapaciteta ova dva preduzeća, kao i potrebu razvoja primarne proizvodnje, da postoji obaveza da se kupi najmanje 50% godišnje proizvodnje domaćeg duvana.
Zakon ne propisuje iste uslove za postojeća preduzeća, odnosno preduzetnike koji treba da dobiju licencu za obavljanje trgovine na veliko duvanskim proizvodima. U jednom slučaju za one koji postoje i rade propisuju se strogi uslovi u članu 28, a za druge koji imaju nameru da to čine traži se projekat i obezbeđuje bankarska garancija.
Preduzeće koje pak želi da se bavi uvozom duvana i duvanskih proizvoda treba da plati samo naknadu za uvoz duvana, a uslova gotovo i da nema, za razliku od onih postavljenih za domaće proizvođače i trgovce na veliko.
Zakon uvodi i preporučene maloprodajne cene, što je u stvari diktirana cena od strane proizvođača duvanskih proizvoda i konkurencije i trgovaca na veliko; znači, tu nemamo ni tržište ni konkurenciju. Kada je reč o trgovini duvanskim proizvodima na malo, pored više obaveza utvrđenih u članu 34. Predloga zakona, propisano je i plaćanje naknade za odobrenje obavljanja maloprodaje duvanskih proizvoda.
Za preduzeća i preduzetnike postavlja se jedno logično pitanje - zašto neko, ako je registrovao svoju firmu ili preduzeće za maloprodaju, koja uključuje i duvanske proizvode, i za to plati određenu cenu, mora sada posebno i naknadno da plaća i novi namet, tj. obavezu državi.
Koliko je zakon restriktivan i nepravedan pokazuje i član 40. koji utvrđuje obavezu republičkog poljoprivrednog inspektora da "uništi rasad duvana i rasađeni duvan koji je proizveden ili stavljen u promet suprotno odredbama ovog zakona" i da u roku od tri dana donese rešenje. Prvo da ga uništi, pa da onda donese rešenje. Ne daj bože da se eventualno proizvođaču ostavi mogućnost da dokaže da je rasad i rasađeni duvan proizveden u skladu sa zakonom, a kamoli da mu se odredi rok da eventualno otkloni određeni nedostatak i nepravilnost, kao što je bilo u do sada važećem zakonu.
Predlog zakona sadrži i brojne druge odredbe koje potvrđuju njegovu jednosmernost, nepravednost, restriktivnost u odnosu na domaće proizvođače duvana i duvanskih proizvoda. Ovaj predlog zakona nije usmeren na podsticanje izvoza. Vladu to ne interesuje, već samo kako da najjednostavnije namiri potrebe nikad punog budžeta.
Da Vlada Srbije i država nema strategiju u oblasti proizvodnje i prometa duvana i duvanskih proizvoda potvrđuju i podaci o uvozu i izvozu duvana i cigareta iz prošle godine. Tada je, naime, za uvoz plaćeno 70,5 miliona dolara, a izvoz duvana i cigareta vredeo je 3,9 miliona dolara, dakle 18 puta manje. Ovaj predlog zakona neće tu situaciju izmeniti. Naprotiv, samo može izazvati povećanja uvoza. Hvala.
Poštovane kolege narodni poslanici, poštovani gosti, u ime poslaničke grupe SPS želim da reklamiram povredu člana 24. stav 2. Poslovnika, jer je i nama socijalistima ukradeno pet mandata.
Molim vas, samo polako, reklamirao sam povredu Poslovnika pre dva meseca, u međuvremenu Administrativni odbor, iako smo dostavili sva relevantna dokumenta, nije o tome rešavao. Pričalo se o nekoj odluci Ustavnog suda, stavu, zahtevu, ne znam već o čemu, mi nismo kao Narodna skupština dobili nijedan relevantan dokument.
Pored ovoga, čujemo i sada dileme oko poslanika koji su podneli ostavke: pa oni jednostavno više nisu tu. Mislim, s obzirom na temu dnevnog reda, reč je o ustavnoj povelji, o jednom ustavnom dokumentu, jer mi raspravljamo o novoj državnoj zajednici i mislim da će biti velika ljaga i za dokument i na Skupštini ako ti poslanici koji su isključeni iz SPS budu učestvovali u radu ove skupštine.
Mi jednostavno tražimo da se nama naši mandati vrate, da se poštuju odredbe Zakona o izboru narodnih poslanika, to je član 88, i da SPS ima u ovoj skupštini onoliko poslanika koliko je dobio na izborima 2000. godine, a to je 37. Hvala vam.
Poštovane kolege narodni poslanici, član 24. stav 2. je vrlo jasan. Ovde se govori o poslanicima jedne političke stranke i isključeni članovi SPS, u pitanju je pet ljudi, formirali su novu političku stranku...
Zbog pogrešnog tumačenja, pomenuo me je gospodin Šešelj...
Imam, pomenut sam, i u ime poslaničke grupe imam pravo na repliku, vi mi to pravo ne možete oduzeti.
Druga stvar, ti mandati pripadaju nama, danas ili sutra, ali je sramota za Skupštinu. Što se tiče kongresa, on je bio u subotu pa ste imali šta da vidite, ko je želo da vidi.
Treća stvar, o moralu tih ljudi, ovih isključenih članova SPS, najbolju ocenu o moralu tih ljudi dalo je Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, koje je potvrdilo da je 27 odluka falsifikovano.