Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Biljana Hasanović-Korać

Biljana Hasanović-Korać

Socijaldemokratska stranka

Govori

Dobro, onda vreme poslaničke grupe.
Samo da kažem da obrazloženje koje je dao kolega ne stoji. I mi smo radili u privredi, a ja sam radila i kao advokat i znam kako se tumači na sudu. Ako nešto stoji u članu 3. kao definicija, nema potrebe da se ponavlja u sledećim članovima.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.

Podneli smo amandman na naslov iznad člana 31. i na član 31, tako da se menjaju. Naslov bi glasio: „Nesposobnost izvršnog radnika za obavljanje poslova“. Sam član 31. glasi: „Izvršni radnik ne može obavljati poslove ako je umoran, bolestan ili je pod uticajem droga, alkohola ili psihotropnih supstanci. Izvršni radnik dužan je da prekine sa radom ako okolnosti iz stava 1. ovog člana nastupe pre ili u toku rada i o tome odmah obavesti svog nadređenog ili njegovog zamenika. Izvršni radnik će prestati sa radom kada njegov nadređeni, odnosno zamenik nadređenog ocene da su nastupile okolnosti iz stav 1. i nalože prekid rada.“

Predlažemo izmenu člana 31. s obzirom da je rešenje predlagača koje je dato u tekstu Predloga zakona neprecizno. Nije jasno šta znači: „u takvom psihičkom stanju“. To je vrlo neodređen pojam i ima još sličnih neodređenih pojmova, pa smo zato, s obzirom da se radi o bezbednosti rada žičare, smatrali da ova norma mora da bude do kraja jasna i precizna.

Takođe, naslov iznad člana smo upodobili sa sadržajem samog člana, jer se ne radi o sposobnosti, nego o momentu, o situaciji kada je izvršni radnik nesposoban za obavljanje same delatnosti. Amandman se ne prihvata iz razloga što je preformulacija suvišna. To je obrazloženje koje se uglavnom ponavlja i ja zaista apelujem da još jednom razmotrite ovaj naš amandman i da ga prihvatite, kako bi jasnije bili precizirani pojmovi iz ovog člana. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Podneli smo amandman na član 38. stav 3, koji u predlogu teksta zakona glasi – fizičko lice koje svojim stanjem ili ponašanjem ugrožava rad samog sebe ili druga lica ne može se prevoziti, a prema potrebi mora se i ukloniti s područja rada.

Mi smo predložili da se preformuliše taj stav i da glasi – fizičko lice koje ugrožava rad žičare, sopstvenu bezbednost i bezbednost drugih lica ili imovine ne može se prevoziti i biće udaljeno s područja rada žičare. Formulacija amandmana je u skladu sa pravilima pravnog normiranja, jasnija je i preciznija u odnosu na predlog koji je dat u Predlogu zakona. Amandman nije prihvaćen iz razloga što je preformulacija suvišna.

Naravno, opet se pojavljuje ova jedna jedina rečenica u obrazloženju i uopšte se ne daje nikakvo obrazloženje zašto je suvišno, zašto predlagač smatra da je formulacija iz zakona bolja, ali to je očigledno formulacija kojom je najlakše da se odbiju svi amandmani koje nisu želeli da prihvate i za koje zaista nije bilo jakih argumenata po mišljenju predlagača i zato što predlaže opozicija.

Gospodine predsedavajući, želim da vam se zahvalim što ste reagovali na diskusiju šefa poslaničke grupe SNS, jer ovde nas troje branimo amandmane i sasvim je jasno da samo nas troje pričamo. Njegove aluzije koje se već drugi put u ovoj Skupštini ponavljaju na potrebu uvođenja alko-testa za one koji pričaju je zaista jako uvredljiva. Hvala vam što ste reagovali. Ali, zato ste dopustili posle da u drugim obraćanjima bude čitav niz uvreda. Ja mogu da kažem da je to vređanje dostojanstva Skupštine, jer sam sastavni deo ove Skupštine. Mene niko nije plaćao i na mene niko nije uticao u radu. Zato sam ovde sve ovo vreme.
Poštovani predsedavajući, podneli smo amandman na član 44. sa predlogom da se stav 2. menja i glasi: „Preduzimanje radova i drugih radi u bezbednosnom pojasu žičare dozvoljeno je pod uslovima utvrđenim zakonom, tehničkim i drugim propisima i uz prethodnu saglasnost upravljača žičare“, a u stavu 4. da se reči „vlasnik nepokretnosti i imalac drugih prava na nepokretnosti“ zamenjuju rečima „upravljač žičarom“.

Smatramo da je namera predlagača bila da stavom 2. predvidi situacije u kojima se preduzimaju radovi i druge radnje u bezbednosnom pojasu žičare, a koji su u skladu sa propisima, za razliku od situacije iz stava 1. No, predlagač je to učinio na nejasan i neprecizan način, te se amandmanom nudi jasnije rešenje. Intervencija na stav 4. je u skladu sa opštim pravilom obaveze upravljača da odgovara za bezbednost rada žičare.

Amandman nije prihvaćen iz razloga što je predlagač amandmana pomešao pojam vlasnika nepokretnosti i imaoca drugih prava sa upravljačem žičare. Takvo smo obrazloženje dobili od predlagača zakona.

Uveravamo predlagača zakona da nismo pomešali pojmove, nego ne razumemo zašto bi vlasnik nepokretnosti ili imalac drugih prava na nepokretnosti na kojoj se nalazi žičara, odnosno bezbednosti pojas žičare, bio dužan da održava nepokretnost, tako da bezbednost i funkcionalnost žičare ne budu ugrožene, a upravljač je taj koji je dužan da se stara o bezbednosti žičare ili interesne grupe koje su učestvovale u izradi Predloga zakona smatraju da upravljač žičare, koji stiče profit od žičare, ne treba da ima ovakve obaveze.

Zaista se trudimo da konstruktivno dajemo predloge i da konstruktivno branimo naše, ne vređajući nikoga, ali moramo da kažemo ono što mislimo o Predlogu zakona.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.

Član 48. moram da pročitam, on glasi - upravljač je dužan da o ozbiljnoj nesreći odmah obavesti ovlašćene osobe, nadležnih tela. Ovlašćena lica nadležnih tela koja obavljaju uviđaj o ozbiljnoj nesreći, dužna su uviđaj obaviti na način da ne ometaju rad žičare.

Mi smo podneli amandman na ovaj član, tako da predlažemo da se u stavu 1. umesto reči „ovlašćene osobe nadležnih tela“ napišu reči: „nadležni organ“, a da se stav 2. briše. Zato što predlagač zakona koristi apsolutno neprihvatljive termine i pojmove, za nas neprihvatljive. Na osnovu stava 1. nije moguće utvrditi ko su ovlašćene osobe i kojih nadležnih tela.

Pored toga ovakva nepreciznost ne može da se toleriše u odredbama koje se odnose na ozbiljnu nesreću koja je vanredni događaj u prevozu žičarom, koji je za posledicu imao smrt ili tešku telesnu povredu najmanje jedne osobe ili veliku materijalnu štetu na postrojenjima žičare ili životnoj sredini.

Osim toga, brisanje stava 2. predlažemo jer nije jasno kako žičara uopšte može da radi u situaciji ozbiljne nesreće i uviđaja koji se tim povodom sprovodi, pri čemu predlagač prepisuje da u takvoj situaciji ne sme da se ometa rad žičare, odnosno mora da se obezbedi neometan rad žičare.

Naravno, amandman je odbijen uz već standardnu formulaciju, da se ne prihvata iz razloga što je preformulacija suvišna. Ispada da je stalno suvišno kada se predloži jasnije i detaljnije i preciznije rešenje od onog koje je u predlogu zakona.

Tako da, pogotovu kada je uviđaj povodom ozbiljne nesreće u pitanju, predlažem da još jednom razmotrite naše amandmane i da ih prihvatite.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.

Podneli smo amandman na član 50. tako da predlažemo da se naziv iznad člana 50. koji sada u predlogu zakona glasi – odluka o davanju koncesije zameni i da glasi – odluka o davanju koncesije i javno privatnog partnerstva.

Dalje smo predvideli u stavu 1. reč - davati da se zameni rečju - dati i da se stav 3. briše. Sadržina odredbi u okviru ovog člana jeste i javno privatno partnerstvo i koncesija i zato smo predložili da se naziv iznad člana proširi i da obuhvati i jedan i drugi pojam.

Intervencija u stavu 1. je gramatičke prirode, a što se tiče stava 3. predlaže se, s obzirom da je ova materija uređena Zakonom o javno privatnom partnerstvu i koncesijama, da se stav 3. briše.

Amandman se ne prihvata sa obrazloženjem da upravo ovim stavom se otvara mogućnost davanje javno privatnog partnerstva i koncesija, jer ova materija nije dovoljno detaljno uređena Zakonom o javno privatnom partnerstvu i koncesiji.

Da li to znači da interesne grupe, na koje se poziva u obrazloženju da su učestvovale u izradi ovog Predloga zakona, smatraju da postoji pravna praznina u Zakonu o javno privatnom partnerstvu i koncesiji i da su one uticale da se ta praznina popuni tako što će ministar podzakonskim aktom da propiše sadržinu, način i postupak sprovođenja javnog konkursa?
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.

Samo radi javnosti, želim da kažem da član 56. kaže: „Upravljač je dužan da blagovremeno dostavi inspektoru“ i onda nabraja šta sve treba da se dostavi.
Mi smo amandmanom predložili da se reč: „blagovremeno“, zameni rečju: „u roku koji odredi inspektor“. Prvo iz razloga što „blagovremeno“ je vrlo neodređen i rastegljiv pojam i moglo bi da dođe do odugovlačenja postupka, a još više iz razloga što je izraz „u roku koji odredi inspektor“ u skladu sa Zakonom o inspekcijskom nadzoru koji smo u bliskoj prošlosti usvojili.

Ovaj amandman jeste prihvaćen i zbog toga izražavam zadovoljstvo, ali hoću da kažem, samo zato sam se i javila za reč, da ovaj amandman pokazuje da smo zaista imali želju da konstruktivno utičemo na kvalitet zakona, na razumljivost, jasnost i zato apelujem da se još jednom razmotre amandmani koji nisu prihvaćeni.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.

Predložili smo da se u članu 60. stav 1. tačka 3) briše.

Tačka 3) glasi: „Ovo je kaznena odredba kojom će se za prekršaj kazniti izvršni radnik ako“, pa u tački 3) kaže: „ne raspolaže odgovarajućim radnim sredstvima i pomagalima i nije odgovarajuće osposobljen za izvođenje predmetnog zadatka“, u skladu sa odredbom člana 17. stav 3. ovog zakona.

Predlagač zakona je imao nameru da sankcioniše ovo ponašanje, ali je pogrešno stavljeno u član 60. koji reguliše prekršaj izvršnog radnika, a ne prekršaj upravljača žičarom, što bi trebalo da bude, jer je ovo shodno članu 17. stav 3. „obaveza i dužnost upravljača žičare“, te ovaj amandman predstavlja usaglašavanje sa amandmanom koji smo podneli na član 59.

Predlagač nije prihvatio amandman iz razloga što primedba nije adekvatno argumentovana. Smatramo da smo dovoljno argumentovano obrazložili ovaj amandman i da predlagač, zajedno sa interesnim grupama, kada su radili na izradi ovog predloga zakona, da bi trebalo sada još jednom da pročitaju član 17. stav 3. koji glasi: „Upravljač žičare je dužan da izvršnom radniku odgovornom za rad postrojenja obezbedi odgovarajuća radna sredstva i mora osigurati da izvršni radnik bude odgovarajuće osposobljen da izvodi predmetne zadatke“.

Ako je upravljač žičare dužan da nešto uradi, logično je da on odgovara za to što ne izvrši svoju dužnost. Ne može biti prekršaj izvršnog radnika što ne raspolaže odgovarajućim radnim sredstvima i pomagalima i nije odgovarajuće osposobljen za izvođenje predmetnog zadatka, u skladu sa odredbom člana 17. stav 3. ovog zakona, ako je to bila dužnost upravljača žičare. Zato predlažem da još jednom razmotrite ovaj amandman.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.

Podneli smo amandman da se posle člana 66. doda novi član 66a, koji glasi: „Vlada podnosi Narodnoj skupštini preko nadležnog odbora godišnji izveštaj o efektima primene ovog zakona“.

Amandmanom se predviđa uvođenje obaveze Vlade da izvesti o efektima primene ovog zakona Narodnu skupštinu iz više razloga. Pre svega zato što Narodna skupština ima kontrolnu ulogu nad primenama zakona, a ovo je materija koja se prvi put reguliše i oblast koja postaje sve aktuelnija u našoj zemlji. Razvija se turizam i to se razvija dosta zimski turizam i skijanje, tako da, uz sve rizike koje nosi ova oblast i uz sve efekte koje treba da ima na privredu naše zemlje, a kažem obzirom da je materija koja se prvi put reguliše, smatramo da treba uvesti i obavezu izveštavanja Skupštine.

Naravno, amandman nije prihvaćen, jer ova izmena je ocenjena kao nesvrsishodna i nije nam jasno zašto nije svrsishodna da se izveštava Skupština o primeni zakona, kada je dužnost Skupštine da prati primenu zakona. Zato predlažem da još jednom razmotrite amandman.
Zahvaljujem poštovani predsedavajući. Uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, danas raspravljamo kao što je već više puta ponovljeno, o dva predloga zakona, o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o zapošljavanju i o osiguranju za slučaj nezaposlenosti i o Predlogu zakona o upotrebi znakovnog jezika.

Iskreno, ne vidim da su ispunjeni uslovi iz člana 157. Poslovnika Narodne skupštine o spajanju u zajednički načelni pretres ova dva predloga zakona, osim što su iz nadležnosti istog ministarstva, pa se pitam šta je bio razlog da većina izglasa spajanje u jedinstveni načelni pretres? Da li možda da se omogući ministru da ne mora da dolazi dva puta u Skupštinu da brani ove zakone ili se žuri, a ne znamo zašto, jer od reformi najavljenih i od promena nema mnogo na vidiku i nemamo predloga zakona koji su obećani da će biti u postupku već sada, a nisu još stigli do Skupštine?

Prvo ću pričati o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti. Osnovni zakon je donet 2009. godine i pretrpeo je izmene i dopune 2010. godine. Od tada su se dosta izmenili uslovi u društvu, posebno po pitanju zapošljavanja i po pitanju rešavanja problema nezaposlenosti koji je jako veliki i koji predstavlja problem od životnog značaja za veliki deo stanovništva u Srbiji, pa je logično što su se stekli uslovi za izmene i dopune ovog zakona i njegovo prilagođavanje novonastalim uslovima i osavremenjavanje, kao i efikasnije i kvalitetnije rešavanje problema nezaposlenosti.

Ministar je dao kratko uvodno izlaganje, a i čitajući Predlog zakona i obrazloženje koje je dato uz Predlog zakona, može se zaključiti da se ovim Predlogom zakona menja sastav i broj kao i način izbora članova Upravnog odbora Nacionalne službe za zapošljavanje, tako da se smanjuje broj i time racionalizuje rad i utrošak sredstava za rad Upravnog odbora.

Dalje, omogućava se jednoobrazno i efikasnije obavljanje poslova zapošljavanja, uvođenjem dužnosti zaposlenih u Nacionalnoj službi za zapošljavanje, da se stalno usavršavaju radi uspešnijeg ostvarivanja i unapređivanja obavljanja poslova zapošljavanja. Unapređuju se mere aktivne politike zapošljavanja koje se mogu kreirati na godišnjem nivou akcionim planom. Obezbeđuje se novčana pomoć nezaposlenima koje Nacionalna služba uputi na dodatnu obuku i obrazovanje, tako da se isplaćuje i novčana pomoć pored troškova za udžbenike i prevoz. Vrši se usklađivanje pojmova sa Zakonom o socijalnoj zaštiti. Ukidanjem obaveze zaključivanja ugovora o radu kod javnih radova, čime se sprovodi mera aktivne politike zapošljavanja, zaključivanjem drugih vidova ugovora. Uređuju se uslovi za ponovno ostvarivanje prava na novčanu naknadu za ostvarivanje za slučaj nezaposlenosti, čime se sprečavaju zloupotrebe.

Reguliše se obračun osnovice za utvrđivanje visine novčane naknade za slučaj nezaposlenosti, predviđa se obustava isplate novčane naknade za vreme za koje miruju prava po osnovu nezaposlenosti i kada se korisnik novčane naknade nađe u pritvoru. Omogućuje se naplata potraživanja Nacionalne službe za zapošljavanje za neosnovano isplaćene iznose putem suda, u postupku izvršenja na osnovu pravosnažne odluke donete u upravnom postupku. Vrši se usklađivanje sa Zakonom o zapošljavanju stranaca i pravilnikom o dozvolama za rad. Reguliše se korišćenje jednoobrazne baze podataka iz centralnog registra iz koga se preuzimaju podaci. Usklađuju se kaznene odredbe sa predloženim izmenama i dopunama itd.

Ovo sam sve navela da bi ministar i vi poštovane kolege, videli da sam detaljno pročitala zakon i obrazloženje i da ono što imam da kažem, u stvari ne pričam napamet, nego posle detaljne analize teksta koji je pred nama. Sve ovo što sam navela izgleda lepo, logično, korisno, racionalno, ali samo kada se gleda površno, bez udubljivanja u ponuđena rešenja i posledice koje će ona proizvesti u praksi.

Zato je poslanička grupa Boris Tadić – Socijaldemokratska stranka Zajedno za Srbiju i Zeleni Srbije na Predlog zakona, koji ima 20 članova, podnela 13 amandmana kojima pokušavamo da poboljšamo tekst Predloga zakona i funkcionisanje Nacionalne službe za zapošljavanje, kao i da zaštitimo interese onih koji ostaju bez posla i onih koji su već zaposleni, jer je to ugrožena grupa građana koja već ima problema sa egzistencijom.

Prvo, što se tiče upravnog odbora Nacionalne službe za zapošljavanje, pod demagoškom pričom racionalizacije predlagač zakona je članom 1. menjao član 12. koji se odnosi na Upravni odbor Nacionalne službe, na sastav, izbor, način odlučivanja i druga pitanja.

Naime, predlagač u obrazloženju navodi da bi ovakvim rešenjem bila izvršena racionalizacija u pogledu broja članova Upravnog odbora time što bi se broj članova Upravnog odbora smanjio sa devet na sedam. Smatramo da je postojeće rešenje prihvatljivije od ovoga koje nudi predlagač zakona i to iz više razloga. Prvo, ne vidi se kakva je to konkretna racionalizacija izvršena u odnosu na postojeće stanje, budući da se broj članova ne smanjuje sa devet na sedam, već faktički smanjuje sa osam na sedam. Znači ušteda je samo za jednog člana, jer je prema dosadašnjem i sada važećem zakonu direktor Nacionalne službe za zapošljavanje u funkciji bio član Upravnog odbora, tako da broj izabranih članova je osam, a ne devet.

Drugo što je možda još značajnije jeste način izbora, odnosno pravo predlaganja članova Upravnog odbora koje predlagač nudi u predlogu zakona, dovešće do toga da su članovi Upravnog odbora u velikoj meri produžena ruka ne čak ni Vlade Republike Srbije, već ministra nadležnog za poslove zapošljavanja.

Naime, prema postojećem rešenju četiri izabrana člana su imenovana do strane Vlade, a drugih četiri člana od strane Socijalno ekonomskog saveta, dok je direktor bio po funkciji člana. Sada prema ponuđenom rešenju, više od polovine, uključujući i predsednika Upravnog odbora predlaže ministar, dok se uticaj Socijalno ekonomskog saveta, u koji su uključeni sindikati i poslodavci se smanjuje i predstavnici socijalno ekonomskog saveta su u Upravnom odboru u manjini.

Izmenama i dopunama preostalih zakona umanjuju se dosadašnja prava nezaposlenih lica, što posebno ima dramatičan oblik, kada se imaju u vidu prošlogodišnje izmene ZOR, kao i smanjenje zarada i pad zaposlenosti. Na primer, u članu 6. predlagač ukida obavezu poslodavca koji organizuje javne radove da zaključi ugovor o radu na određeno vreme. U obrazloženju se navodi da je razlog tome želja predlagača da omogući poslodavcu da angažuje nezaposlene i po osnovu drugih ugovora koji nisu ugovor o radu, međutim, predlagač nije svoju nameru ostvario ovakvim rešenjem već je samo predvideo da poslodavac ne mora, a onda verovatno i neće da zaključi bilo kakav ugovor o radu. Trebalo je da se predvidi da se u okviru javnih radova lica angažuju po osnovu jednog od ugovora radnog angažovanja. Ne mora da bude po ugovoru o radu, ali ne da se ukine bilo kakvo navođenje da je poslodavac dužan da zaključi ugovor o radnom angažovanju. Ovako se ostavlja otvoren prostor za sivu zonu.

U članu 7. predlagač je ukinuo pravo na novčanu naknadu ne samo licima u procesu privatizacije već svim licima koja budu bila proglašena tehnološkim viškom odlukom Vlade, a koja su ostvarila naknadu ili otpremninu u iznosu većem od zakonom određene otpremnine.

Ovde treba posebno imati u vidu da su sadašnje okolnosti bitno drugačije u odnosu na okolnosti koje su postojale u momentu donošenja zakona, koji se sada menja. Naime, najavljuju se otpuštanja u javnom sektoru, gde su u međuvremenu dramatično smanjene plate. U međuvremenu je izmenjen i Zakon o radu i tada je smanjen zakonom zagarantovani iznos otpremnine, a istovremeno su posebnim zakonima umanjene zarade, što dodatno utiče na iznose otpremnine. Tako da ukoliko bi se ovakvo rešenje predlagača prihvatilo, tehnološki viškovi bi ostali bez prava na novčanu naknadu, kada bi primili otpremnine koje su znatno manje nego što bi bile pre godinu dana, npr. osnovica za novčanu naknadu.

Predlagač je napravio i pomak u odnosu na dosadašnje stanje u pogledu određivanja osnovice za obračun visine novčane naknade. Određeni slučajevi nisu precizno regulisani. Međutim, predlagač će svojim rešenjem teško oštetiti određene kategorije zaposlenih. Osnovica za obračun naknade je prosečna zarada i to nije sporno, sporna je dužina perioda na osnovu kojeg se izračunava prosečna zarada. Sa postojećih šest meseci se produžava na 12 meseci. U društvu u kome je zaposlenje stabilno i sigurno ovo ne bi bio problem, ali imajući u vidu da u Srbiji se građani zapošljavaju na određeno vreme i vrlo često se otpuštaju, ovaj period je izuzetno dugačak.

Ozbiljan problem je šta se uzima kao osnovica obračuna kada nezaposlenom licu poslodavac nije isplaćivao zaradu, plaćao doprinose i poreze. Predlagač u ovoj situaciji predviđa da će se novčana naknada isplaćivati u najnižem iznosu, dakle, kao osnovicu uzima minimalnu zaradu, a ne ono što je bila minimalna zarada nezaposlenog lica.

Nezaposleni je dvostruko oštećen, prvo od strane poslodavca, a potom i od države, a bez svoje krivice. Poslodavac koji nije obračunao, a time ni uplatio doprinose i dalje ima dug prema tom osnovu prema državi i država, ako ima dobre volje, ima instrumenta da ovaj dug naplati. Nema razloga da zbog toga što nesavesni poslodavac ne izmiruje obaveze nezaposleni trpi posledice.

U pogledu načina donošenja zakona, htela sam da kažem da u obrazloženju piše – predviđa se usvajanje ovog zakona po hitnom postupku, bez održavanja javne rasprave, ali, obavljeni su brojni direktni razgovori sa zainteresovanim licima. Nacrt zakona je u postupku utvrđivanja poslat na mišljenje svim relevantnim organima. Želim da pitam ministra - koja su to zainteresovana lica? Koji su to relevantni organi? I ko je taj koji je ovlašćen da procenjuje da nema potrebe za javnom raspravom, za uključivanjem šire javnosti i ima diskreciono pravo da odredi koja su to zainteresovana lica i koji su to relevantni organi?

Tako da smatramo da nije bilo osnova za donošenje po hitnom postupku i za izbegavanje javne rasprave, jer koliko piše u obrazloženju, žuri se zbog privatizacije koja treba da se završi do kraja 2015. godine, a do tada je bilo vremena da se sprovede sve ovo. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.

Upravo zato što shvatamo značaj ove teme, pozivam se na povredu člana 108. Povredili ste član 108, dužni ste da se starate o redu na sednici. Dali ste gospodinu Babiću reč za povredu Poslovnika, a dozvolili ste mu da sve vreme replicira posle mog govora.

Povredili ste i član 107. u komentaru posle njegovog govora, kada ste rekli da neki poslanici ovde imaju kratko pamćenje. Niste vi ovlašćeni da tako komentarišete naše govore, a mi imamo pravo da iskažemo svoje mišljenje. Znala sam da je izglasano i rekla sam da je većina izglasala, ali imam pravo da iskažem svoje mišljenje u izglasavanju objedinjavanja rasprave. Zahvaljujem.
Zahvaljujem poštovana gospođo predsednice, uvažena ministarko i predstavnici Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, naša poslanička grupa se nikako ne slaže sa formulacijom člana 48. iz zakona i zato smo pored malopre ponuđenog amandmana ponudili i drugu verziju kojom bi na neki primereniji način regulisali ovu oblast.
Naime, ponudili smo i drugačiji amandman u nadi da ćete imati razumevanja bar za jednu varijantu od ovih.
Naime, mi smo predvideli da se u članu 48. doda novi stav 4. koji glasi: „službenik iz stava 1. i 2. i lice iz stava 3. ne mogu nalagati upravne mere u inspekcijskom nadzoru.
Članom 48. se reguliše davanje ovlašćenja službeniku koji nije inspektor. Taj službenik ima uslove propisane za inspektore, izuzev položenog stručnog ispita, a daju mu se ovlašćenja da može vršiti upravne radnje u inspekcijskom nadzoru sa svim ovlašćenjima i obavezama inspektora.
Budući da nije jasno zbog ovog drugog dela, sa svim ovlašćenjima i obavezama inspektora, da li se na taj način ovlašćenje takvog službenika proširuje i na ovlašćenje izricanje upravnih mera, smatramo da je potrebno dodati stav koji smo predložili i kako smo ga formulisali.
Vlada je odbila amandman sa čudnim obrazloženjem da se davanje ovlašćenja službeniku koji nije inspektor da vrši inspekcijski nadzor, kao i ovlašćenja lica koje nije inspektor da obavlja pojedine stručne poslove inspekcije ima smatrati izuzetkom koji će se primenjivati restriktivno pod opravdanim okolnostima.
Postavljam pitanje, prvo – ko garantuje restriktivnu primenu ove norme? Da li je igde postavljena neka garancija da će se ta norma zaista restriktivno primenjivati­­­­­­?
Drugo, još važnije rešenje iz prethodnog zakona može dovesti do opasnih posledica, jer nadzor vrši službenik koji nema položen ispit za inspektora znači da nije dovoljno kvalifikovan, nema znanje, veštine i iskustva inspektora, a moći će da nalaže upravne mere. Zahvaljujem na pažnji.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Mi smo predložili da se u članu 52. stav 4. briše. U obrazloženju smo naveli da u članu 52. u stavu 1. je predviđeno da svako lice ima pravo da podnese pritužbu protiv rukovodioca inspekcije, inspektora, odnosno službenika ovlašćenog za vršenje inspekcijskog nadzora ako smatra da su mu njihovim nezakonitim ili nepravilnim radom, odnosno nesavesnim radom povređena prava ili slobode.
Stavom 4. je predviđeno da podnosilac pritužbe kada je nezadovoljan odlukom o pritužbi može se tim povodom obratiti koordinacionoj komisiji. Smatramo da stav 4. treba brisati jer on reguliše situaciju kontrole zakonitosti i svrsishodnosti rada uprave i regulisana je drugim propisima i ujedno je i nadležnost koja pripada Zaštitniku građana. Ne može nikako pripadati koordinacionoj komisiji.
Pored toga, stav 4. kako je formulisan isuviše je uopšteno postavljen. Nije predviđen postupak za podnošenje pritužbe niti postupak za odlučivanje po pritužbi. Odluke koje se mogu doneti po pritužbi nisu predviđene, ni njihovo pravno dejstvo i još čitav niz pitanja je neregulisan postavljanjem ovog stava u članu 52.
Vlada nije prihvatila amandman s obzirom da se na ovaj način uvodi kontrolni mehanizam nad radom inspekcija i inspektora, kao i imajući u vidu činjenicu da pored građana nadzorni subjekti, podnosilac pritužbi mogu biti i pravna lica.
Upravo je ova materija regulisana drugim propisima, na koje se, druge propise, Vlada skoro redovno poziva u obrazloženjima za odbijanje amandman.
Postojeći stav 4. čije smo brisanje tražili izmešta postupak kontrole zakonitosti i svrsishodnosti rada uprave iz za to nadležnih institucija u koordinaciono telo, a osim toga ne normira proceduru i postupak ostvarivanja te kontrole. Iz ovih razloga, dakle, tražili smo brisanje stava 4.