Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Biljana Hasanović-Korać

Biljana Hasanović-Korać

Socijaldemokratska stranka

Govori

Da ne detaljišem, izmene se odnose na to da se dalje sprovede ideja o kojoj govorim po dva prethodna amandmana. Zaista bi trebalo uvesti neke principe i biti dosledan.
Onaj zakupac koji nije poštovao pravila da traži saglasnost vlasnika stana za ulaganje ne bi trebalo da mu se prizna pravo na umanjenje cene zbog investicionog ulaganja, a priznavanje tih iznosa investicionog ulaganje dovodi u neravnopravan položaj. Neko je samo održavao to, a neko ko je imao prava ugrađivao je mermer, zlatne kvake i slavine i sada treba zbog umanjenja za sve to dobije po vrlo niskoj ceni državnu imovinu. Hvala.
Ovim amandmanom sam predložila da se u članu 10. stav 2. menja tako da glasi: „Zakupac koji je unapred uplatio deo ili ukupnu ugovorenu zakupninu, ima pravo da zahteva ili povraćaj preplaćene zakupnine ili da mu se iznos preplaćene zakupnine uračuna u nominalnom iznosu, kao isplaćeni deo cene predmeta prodaje“ i da se stav 3. briše.
Amandmanom predlažemo ovu preformulaciju stava 2, iz dva razloga.
Prvo, nema razloga da se pravi razlika između dugoročnih i kratkoročnih zakupaca, tako što će se pogodnosti utvrditi samo u korist dugoročnih zakupaca. Ne treba praviti razliku npr. između zakupca koji je četiri godine u zakupu i koji je izvršio uplatu i zakupca koji je pet godina u zakupu. Mala je razlika, a velika je razlika u pogodnostima koje stiču.
Drugo, prema formulaciji koju je predlagač zakona ponudio, moglo bi se zaključiti da zakupac koji je unapred platio ili ukupnu zakupninu ili neki deo, s tim što nije precizirano određeno koji deo, ima pravo da mu se sav taj iznos sredstava uračuna. Smatramo da u cenu mogu da se uračunaju samo zakupnine koje je platio unapred, koje nisu dospele, a to se iz Predloga zakona jasno ne vidi.
Kao pravnik morala sam da podnesem, ovo je više formalno-pravni amandman i predlaže se kao što ste rekli da se posle člana 11. doda član 11a koji glasi – Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe Zakon o posebnim uslovima prodaje određenih nepokretnosti u državnoj svojini, „Službeni glasnik RS“, broj 54/99 i Zakon o prodaji određenih nepokretnosti u državnoj svojini radi izmirenja obaveza Republike Srbije po osnovu devizne štednje građana i zajma za privredni razvoj u Republici Srbiji, „Službeni glasnik RS“, broj 25/2000, a postupci pokrenuti na osnovu ovih zakona se obustavljaju.
Amandman se ne prihvata iz razloga što su istekli rokovi za podnošenje zahteva propisanim navedenim zakonima i nema postupaka koji su u toku, te stoga nema osnova za obustavu postupka kako je navedeno zakonima.
Da su istekli rokovi, to nam je bilo poznato, nije nam bilo poznato da li se možda još vuku neki nezavršeni postupci, ali smatramo da je stupanjem na snagu ovog zakona koji će biti izglasan za koji dan, zaista momenat da se ovi zakoni stave van snage i da prestanu da važe, jer nema više nikakve svrhe. Hvala.
Zahvaljujem gospođo predsednice, uvažena ministarko, poštovane gošće, dame i gospodo narodni poslanici, moje kolege i ja smo podneli amandman na član 7. koji reguliše poslove centra i on je veoma obiman, pošto detaljno nabraja koji su sve poslovi centra i ceo čini stav 1.

Mi smo predložili da se posle ovog stava 1. doda stav 2. koji glasi: „centar nadležnosti iz stava 1. ovog člana, sprovodi uz poštovanje propisa koji uređuju zaštitu podataka o ličnosti i slobodan pristup informacijama od javnog značaja“.

Predloženim amandmanom smo tražili da se izričito navede obaveza centra, da u vršenju nadležnosti, poštuje propise koji uređuju zaštitu podataka o ličnosti i slobodan pristup informacijama od javnog značaja.

Smatramo da je uvođenje ovog novog stava u član 7. od izuzetnog značaja, imajući u vidu položaj centra u sistemu državne uprave, tj imajući u vidu činjenicu da centar ima položaj posebne organizacije za obavljanje stručnih poslova, te da se u praksi može desiti da se ovaj položaj može pogrešno razumeti i da bude osnov za tumačenje, da centar ne podleže zakonskim obavezama predviđenim u Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti i slobodan pristup informacijama od javnog značaja.

Amandman je odbijen uz obrazloženje da se ne prihvata iz razloga što je članom 6. Zakona o istraživanju nesreće u vazdušnom, železničkom i vodnom saobraćaju, propisano da su glavni istražitelj, pomoćnici glavnog istražitelja za vazdušni, železnički i vodni saobraćaj, kao svi zaposleni iz centra, kao i sva lica uključena u istraživanje nesreće, dužni da čuvaju podatke do kojih dođu u istražnom postupku, kao tajnu.

Ovim članom uređena je opšta obaveza poštovanja, odnosno postupanja zaposlenih u centru, u skladu sa propisima kojima se uređuju poverljivo postupanje sa određenim podacima o ličnosti, te nema potrebe da se dodatno ova obaveza navodi u drugim članovima nacrta zakona.

Prvo pretpostavljam da je ovde omaškom ostalo - nacrta zakona, jer pred nama je Predlog zakona i kada se usvoji u ovoj skupštini biće - tekst zakona i nama je cilj i da ono što piše u samom Predlogu, a i ono što amandmanima predložimo bude u konačnom tekstu zakona koji će biti na snazi. Ali, pretpostavljam da je to omaškom ostalo - nacrta zakona.

Ono što hoću da ponovo istaknem i da zamolim da još jednom razmotrite ovaj amandman, jeste da postoji razlika između tajnosti podataka i između zaštite podataka o ličnosti.

Neki akt ne mora uopšte da nosi oznaku tajnosti, ne mora da ima nikakav stepen tajnosti, ali u njemu mogu da se sadrže podaci koji podležu zaštiti podataka o ličnosti. Tako da, zavisi od tumačenja ovakvog ili onakvog, ali u svakom slučaju da bi obezbedili poštovanje i jednih i drugih propisa, smatramo da ovo treba ugraditi u zakon i da treba time dopuniti ih. Pri tome, uopšte u zakonu se nigde ne predviđa obaveza poštovanja propisa koji regulišu dostupnost informacija od javnog značaja.

Već sam rekla da je svima jasno da centar ima poseban položaj. On nije ni državni organ u plastičnom smislu, nije ni javno preduzeće da bi automatski bio podložan primeni Zakona o dostupnosti informacija od javnog značaja.

Ali, pokriva oblast za koju je javnost veoma zainteresovana i zato smo mi mislili da treba u tekstu zakona da stoji obaveza i poštovanja ovog propisa. Zahvaljujem na pažnji.
Zahvaljujem gospođo predsednice, mogu samo da izrazim zadovoljstvo što je i Ministarstvo i Vlada imali razumevanja i što su shvatili značaj ovog amandmana koji je vrlo kratak, ali koji ima dosta dubok smisao ako se detaljnije analizira.

Naime, član 8. sada glasi: „sredstva za rad centra obezbeđuju se iz budžeta Republike Srbije“.

Mi smo amandmanom predložili da umesto reči „iz budžeta“, stoje reči „u budžetu Republike Srbije“ i amandman je prihvaćen. Razlika je veoma velika u suštini, jer ako se kaže iz budžeta Republike Srbije to može da bude sa različitih pozicija i da se različito tumači.

Može čak nekada da se finansira iz budžetske rezerve. Donosimo ovde budžet i znamo sve mogućnosti, a kad kažemo u budžetu Republike Srbije to znači da mora da ima svoju poziciju, da moraju unapred da budu opredeljena sredstva i da centar onda može da planira rad, i da na taj način ima i finansijsku samostalnost i nezavisnost, jer se zna koja su mu sredstva opredeljena i u okviru tih sredstava može da obavlja poslove zbog kojih postoji i koji su od veoma velikog značaja za društvo.
Zahvaljujem gospođo predsednice.

Podneli smo amandman na član 12. kojim predlažemo da se posle stava 4. dodaju novi st. 5. i 6. koji glase – imalac službene legitimacije izdate na određeno vreme dužan je da po isteku važenja legitimacije, legitimaciju vrati i – službena legitimacija koja je izdata na određeno vreme po isteku perioda na koji je izdata poništava se.

Amandman nije prihvaćen iz razloga što je članom 12. stav 5. Predloga zakona propisano da će se način sprovođenja postupka izdavanja, zamene, oduzimanja službene legitimacije, kao i način vođenja evidencije o izdatim službenim legitimacijama bliže urediti podzakonskim aktom.

Navedenim aktom će se bliže odrediti i druge bitne pravne situacije koje se odnose na službene legitimacije, te nije potrebno Predlogom zakona uređivati isključivo situaciju postupanja sa legitimacijom čije je važenje isteklo.

Hoću samo da podsetim da je članom 12. predviđeno ko izdaje službenu legitimaciju, da je izdaje centar, šta sadrži službena legitimacija, zatim da je centar dužan da vodi evidenciju o izdatim službenim legitimacijama, šta sadrži ta evidencija i u poslednjem stavu kaže – ministar nadležan za poslove saobraćaja, u daljem tekstu ministar, propisuje izgled obrasca službene legitimacije istražitelja, način sprovođenja postupka izdavanja, zamene, oduzimanja službene legitimacije, kao i način vođenja evidencije o izdatim službenim legitimacijama.

Mi ne sporimo da ovakav podzakonski akt koji ministar treba da propiše treba da postoji, ali smo smatrali da, radi sprečavanja raznih zloupotreba, ipak treba dopuniti ovaj član stavom 5. i 6. u tekstu u kom sam pročitala.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Podneli smo amandman na član 22. u smislu da u stavu 2. predlažemo da se reč „može“ zamenjuje rečima „je dužan“, jer taj stav 2 kaže: „Centar može da nadležnim pravosudnim organima, na njihov zahtev, pruži tehničku pomoć i dostavi informaciju o udesu ili ozbiljnoj nezgodi, kao i izveštaj o udesu ili ozbiljnoj nezgodi“.
Smatramo da ovaj izraz „može“ je fakultativan i da je Centar dužan da dostavi izveštaj pravosudnim organima na njihov zahtev, da je potrebno ovo preformulisati i time izostaviti fakultativnost te obaveze dostavljanja izveštaja pravosudnim organima i predložili smo da se posle stava 2. doda novi stav 3. koji glasi – informacije i izveštaj iz stava 2. ovog člana Centar dostavlja pravosudnom organu u roku koji organ odredi, a koji ne može biti kraći od tri dana.
Amandman je odbijen uz obrazloženje da se ne prihvata iz razloga što je članom 15. Predloga zakona definisano da niko ne može da ograniči sadržinu i obim istraživanja, da utiče na sadržinu i obim izveštaja o istraživanju udesa i ozbiljnih nezgoda ili na sadržinu i obim bezbednosni preporuka Centra, a ujedno su rokovi definisani drugim propisima.
Član 15. na koji se poziva zaista kaže: „Niko ne može da ograniči sadržinu i obim istraživanja, da utiče na sadržinu ili obim izveštaja o istraživanju udesa i ozbiljnih nezgoda ili na sadržinu i obim bezbednosnih procedura“. Mi ne diramo u sadržaj i obim izveštaja i ovoga što reguliše član 15,tako da smatram da obrazloženje koje je dato odbijanju zaista nema veze sa sadržinom našeg amandmana. Mi samo preciziramo obaveznost dostavljanja izveštaja pravosudnim organima u slučaju kada to pravosudni organi traže.
Obrazloženje nije povezano sa amandmanom, iz ovoga što se vidi, i smatramo da je neophodno precizirati odnose između Centra i pravosudnih organa time što će se regulisati stepen obaveznosti dostavljanja izveštaja.
Želela bih samo da pojasnim zbog diskusije kolege, ne radi se o subordinaciji organa nego o saradnji i ako je pri udesu i nesreći koju istražuje centar bilo sumnje da postoji krivično delo, epilog toga treba da bude pred pravosudnim organima. U tom slučaju, svi smo dužni, pa i centar, da dostavljamo informacije, podatke i da pružimo pomoć pravosudnim organima da sprovedu svoj postupak. I ne vidim zašto bi to na neki način dovelo centar u podređen položaj, kad svi imamo tu obavezu prema pravosudnim organima, jer svima nam je stalo da se završe postupci pred pravosudnim organima i da se kazne počinioci, ako postoje, i da se zadovolji i pravo i pravda.
Zahvaljujem gospođo predsednice.
Članom 54. regulisani su rokovi u kojima se donose podzakonski akti, pa je bilo predviđeno da je ministar dužan u roku od godinu dana da donese podzakonska akta iz svoje nadležnosti, a Vlada u roku od dve godine od dana stupanja na snagu zakona.
Amandmanom smo predložili da se i jedan i drugi rok skrate na šest meseci, jer smatramo, pogotovo zbog događaja koji smo imali u bliskoj prošlosti, da je važno da ovaj zakon počne što pre da se primenjuje, da se što pre donesu podzakonska akta, koja će tek u kompletu sa zakonom moći da obezbede potpunu primenu ovog zakona. Zato smo predložili skraćene roka.
Mogu samo da izrazim zadovoljstvo što je Vlada imala razumevanja i što pokazuju volju da se potrude da i ministar i Vlada donesu podzakonska akta u roku od šest meseci i tako omoguće primenu zakona.
Mislim da je bilo mesta za još neke amandmane, za prihvatanje još nekih amandmana, jer kao što smo u načelnoj raspravi rekli, zakon malo nije usaglašen terminološki, kao da je sastavljen iz nekoliko pisanih celina, pa smo mi amandmani pokušali to. Nisam htela da obrazlažem svaki amandman pojedinačno, ali dobro da je i ovo prihvaćeno. Smatram da će primena zakona doneti neki boljitak u ovoj oblasti.
Zahvaljujem poštovani predsedavajući.

Uvažena ministarko sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, način na koji je Vlada utvrdila Predlog zakona o pretvaranju prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu uz naknadu i dostavila ga Skupštini na razmatranje ne ostavljajući nama poslanicima dovoljno vremena da se upoznamo sa tekstom Predloga zakona i amandmanski intervenišemo tamo gde smatramo da treba, opet pokazuje bahatost i osilnost ove Vlade jer ima dovoljnu većinu u Skupštini koje će izglasati sve što Vlada predloži. Da ni poslanici vladajuće većine nisu uspeli da se u potpunosti upoznaju sa Predlogom zakona vidi se iz diskusije nekih koji su govorili o plodnom poljoprivrednom zemljištu, a predmet ovog zakona građevinsko zemljište.

Vlada je imala rok koji je sama sebi odredila da usvoji ovaj Predlog zakona, što znači da je znala za ovu obavezu i da ovo nije ništa novo i neočekivano. Taj rok je već probijen i ne bi bilo ništa strašno, ne bio veliki problem da je prekoračen za još par dana i da se tih par dana ostavilo poslanicima kao mogućnost da se temeljnije pripreme i da daju kvalitetan doprinos ua konačna rešenja u Predlogu zakona.

Kada se na ovakav način donosi zakon opravdano se javlja sumnja da se donosi pod pritiskom određenih subjekata ili određenih interesnih grupa pogotovo što je član Vlade kojoj i vi uvažena ministarko pripadate već više od tri godine izjavio da je konverzija leglo korupcije. Mi ne sporimo potrebu donošenja zakona koji reguliše ovu materiju zato što je potrebno završiti postupak svojinske transformacije uz skladu sa Ustavom. Sporimo postupak donošenja ovog Predloga zakona i sporimo kako su data neka rešenja u Predlogu zakona.

O sprovedenoj javnoj raspravi i o tekstu Predloga zakona nismo imali prilike da se upoznamo ali ja sam pre nego što sam uopšte videla Predlog zakona pročitala u dnevnim novinama danas u dvobroju koji je izašao za subotu i nedelju o javnoj raspravi i o ovom Predlogu zakona, između ostaloga kaže – u ovaj Nacrt zakona ušao je i predlog Američke Privredne komore da naknada za konverziju neće biti za objekte koji se nalaze ispod zemlje. Pozdravljam to što ste uvažili primedbu iz javne rasprave, ali mi nije jasno koji su to objekti koji su ispod zemlje, da li oni koji su u celosti izgrađeni pod zemljom ili su to delovi objekta, građevinskih objekata koji imaju i neke delove pod zemljom kao što su podrumi, podzemne garaže ili neka postrojenja.

Dalje, u tekstu je navedena još jedna primedba, pa kaže – kako je pravo svojine samo jedan deo, a da nedostaju neki drugi delovi poput prava raspolaganja. Onda sam obratila pažnju i nisam u tekstu zakona našla da je ova primedba ugrađena i da je razrađeno pravo raspolaganja zemljišta posle izvršene konverzije.

Uz to moram da konstatujem da je Predlog zakona napisan vrlo nejasno sa dugim komplikovanim definicijama i preobimnim članovima koji stvaraju konfuziju u tumačenju i onemogućavaju tumačenje i razumevanje od strane lica iz člana 1. stav 2. na koje se odnosi. Imajući u vidu stanje privrede u Srbiji, nemaju sva pravna lica finansijskih mogućnosti da uposle pravnike ili angažuju advokate. Trebalo bi da mogu da razumeju zakon koji se odnosi na njih i koji treba da primenjuju.

Uvažena ministarko u odgovoru jednoj koleginici poslanici rekli ste da ovaj zakon ne može da rešava problem restitucije. Mi nismo ni očekivali da ovaj zakon rešava problem restitucije, ali smo očekivali da bude predviđeno da predmeti u postupku restitucije koji nisu završeni, koji nisu rešeni ne budu onemogućeni da se rešavaju naturalnom naknadom posle primene konverzije.

Zato očekujemo da prihvatite primedbu koja je već izneta u raspravi i koja, ponavljam, da se ugradi ograničavajući faktor, da tamo gde postoje zahtevi za naturalnu restituciju i gde postoji mogućnost za to da se ne dozvoli konverzija.
Još jednom apelujem da razmotrite amandmane i primedbe iznete u diskusiji i poboljšate tekst zakona. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.

Uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, u dogovoru sa kolegama iz poslaničke grupe Boris Tadić – Socijaldemokratska stranka, Zajedno za Srbiju, Zeleni Srbije podnela sam ovaj amandman. On se sastoji u tome da predlažem da se u članu 1. stav 9. menja tako da glasi: posle stava 10. dodaju se novi stavovi 11–14, koji glase: „Ukoliko javni poziv za prodaju kapitala izdavača iz stava 1. ovog člana ne bude objavljen do 1. jula 2016. godine, postupak prodaje kapitala se obustavlja, a kapital izdavača medija se privatizuje prenosom akcija zaposlenima bez naknade, u roku od 30 dana od dana kada je postupak obustavljen. Ukoliko je javni poziv objavljen u roku predviđenom stavom 11. ovog člana, a kapital izdavača ne bude prodat do 31. oktobra 2016. godine, postupak prodaje kapitala se obustavlja, a kapital izdavača medija se privatizuje prenosom akcija zaposlenima bez naknade, u roku od 30 dana od dana kada je postupak obustavljen. Zaposleni iz st. 11. i 12. ovog člana ostvaruju prava na prenos akcija bez naknade bez obzira da li su u prethodnim postupcima privatizacije ostvarili pravo na besplatne akcije. Vlada donosi akt kojim se bliže uređuje prenos akcija zaposlenima bez naknade“.

Smatram da je rok određen Predlogom zakona neprimereno kratak, ne garantuje kvalitetno sprovođenje privatizacije, te predlažem da se rok produži za jednu godinu, kako bi se omogućilo da se privatizacija medija sprovede i okonča na kvalitetan način. Osim toga, Predlogom zakona predviđeno je da ukoliko javni poziv ne bude objavljen u određenom roku, odnosno ukoliko kapital izdavača ne bude prodat do određenog roka, postupak prodaje kapitala se obustavlja, a kapital izdavača medija se privatizuje prenosom akcija zaposlenima bez naknade. Međutim, Predlogom zakona nije određen rok za prenos akcija zaposlenima, što može dovesti do pravne nesigurnosti i za medije i za zaposlene u medijima. Iz tih razloga sam i podnela i ovaj deo amandmana.

Pored toga, smatram da je potrebno posebno naglasiti da svi zaposleni u medijima koji se privatizuju imaju pravo na besplatne akcije, uključujući i one besplatne akcije koje su u ranijim postupcima privatizacije drugih preduzeća stekli. Naravno, amandman nije prihvaćen, uz obrazloženje da su rešenja u Predlogu zakona data upravo iz razloga da se omogući da se privatizacija medija sprovede i okonča na kvalitetan način.

Treba imati u vidu da je proces privatizacije medija započeo još 2003. godine, donošenjem Zakona o javnom informisanju i da je bilo dovoljno vremena da se proces okonča.

Kao što su i mnogi drugi procesi u našem društvu tekli sporije nego što smo očekivali, i ovaj proces je tekao sporije. Ova vladajuća većina je imala već tri godine za sobom da ubrza taj proces, međutim, on nije toliko ubrzan da može sad za kratko vreme da se završi na kvalitetan način. Zato smo predložili da se rok produži za godinu dana. U poslednje vreme sve češće imamo izmene i dopune zakona za produženje rokova za određene procese, tako da ovo ne bi bio ni izuzetak i smatram da ne bi narušilo postupke koji su u toku.

Dalje kaže u obrazloženju – besplatna podela akcija zaposlenima urediće se u skladu sa aktom koji donosi Vlada, kako je to predviđeno članom 1. Predloga zakona, a time će biti uređena i procedura koja se smatra ispoštovana prilikom podele besplatnih akcija, što će usloviti i rokove za okončanje besplatne podele akcija. Imajući u vidu da Vlada vrlo često zbog raznih razloga, ne kažem da nisu često i objektivni, kasni sa donošenjem podzakonskih akata, mi smo predložili, odnosno ja u ovom amandmanu, da se tačno predvide rokovi u kojima će se izvršiti ta podela besplatnih akcija. U dva stava imamo predviđen rok od 30 dana od dana kada je obustavljen postupak, odnosno ako ne dođe do prodaje. Zato smatramo da treba još jednom da razmislite i da prihvatite ovu dopunu, jer je pitanje kad će Vlada doneti ovaj podzakonski akt.

Dalje, u obrazloženju kaže – pravo na besplatnu podelu akcija uređeno je Zakonom o privatizaciji. Zaposleni u medijima ne mogu se dovoditi u povoljniji položaj u odnosu na zaposlene u drugim privrednim subjektima, kada je u pitanju besplatna podela akcija. Meni je poznato ono što je predviđeno Zakonom o privatizaciji, ali ovo na neki način predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o privatizaciji. Radi se privatizaciji medija i ne bi bio ni prvi ni poslednji slučaj da se lex specialis-om predvide neki drugi uslovi u odnosu na zakon koji reguliše celu tu materiju.

Podnela sam ovaj amandman i predlažem da još jednom razmislite o ovome jer smatramo da može da se desi da u nekom mediju bude samo jedan, dvoje ili troje zaposlenih koji će imati pravo na akcije, ili da ne bude niko ko nije do sada ostvario pravo na besplatne akcije. Šta će se onda desiti? Doći će do zatvaranja medija i to neće biti nikako dobra situacija, a s druge strane, ti zaposleni u medijima su doprineli da taj medij opstane i od kvaliteta njihovog rada zavisi i vrednost medija sada. Mislim da na taj način treba da budu i nagrađeni sada u postupku podele akcija, a ako su dobro radili i ako medij ima veću vrednost da i oni treba da dobiju akcije i da učestvuju u toj raspodeli.

Uostalom, i subjekti u raznim drugim privrednim društvima koja su privatizovana ranije, zaposleni su imali prevashodno učešće u podeli akcija, pa su onda bili u neravnopravnom položaju ostali građani. Ja ne smatram da se time ostali građani stavljaju u neravnopravni položaj, jer nisu dali svoj doprinos izgradnji tog subjekta, tog medija i da zato nemaju ista prava učešća u raspodeli besplatnih akcija, da je ovde zaista izuzetak, jer mediji su nešto što je javno, što je dostupno svima. Stvaranje ugleda i kvaliteta jednog medija nije mala stvar. Zato zaposleni treba da budu nagrađeni.

Vidim da je Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo ocenio da ovaj amandman nije u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom, bez obrazloženja. Ja želim da znam - zašto? Da li zato što nije u skladu sa Zakonom o privatizaciji? Upravo sam objasnila da smatram da je ovo lex specialis i da može da napravi izuzetak u odnosu na Zakon privatizaciji. Volela bih da dobijem odgovor. Apelujem da još jednom razmislite o predlozima iz ovog amandmana. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.

Uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, danas raspravljamo o čitavom setu od pet predloga zakona i jednom Predlogu odluke, međutim, očigledno da je interesovanje svih poslanika usmereno samo na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o akcizama, i to na delu koji se odnosi na uvođenje akcize na struju. To je razumljivo, jer ovo pogađa sve građane i naravno da je interesovanje veliko.

Međutim, ono što nas najviše intrigira da se bavimo ovom temom jeste zato što ovo pogađa građane kojima su smanjene plate i penzije kako bi se smanjio deficit u budžetu. Ova Vlada nije bila sposobna da primeni neke druge mere, da zadrži naplatu poreza, makar na nivou iz 2012. godine, nego je nivo naplate poreza pao, a najveći poreski dužnici, prema spiskovima koje je objavila poreska uprava, su upravo oni koji imaju najveći kapital i kojima nije problem da plate struju, kao običnim građanima.

Takođe, investicije koje su obećavane u predizbornoj kampanji nisu realizovane, nije došlo do izgradnje objekata i do otvaranja novih radnih mesta, pa građani sve teže žive i svaki namet sve teže podnose.

Ministre, rekli ste da je, ako sam dobro razumela, nisam ekonomista po struci, fiskus u ceni struje u Srbiji najmanji u Evropi i da nije bitno na šta se koristi, na jaja, na mleko ili na bilo šta. Građanima je bitno sve što plaćaju na šta se koristi, jer će se ova akciza, kao vrsta poreza, koristiti za popunjavanje deficita u budžetu, a ne za restrukturiranje i za modernizaciju EPS-a. Za to tek sledi povećanje cene struje koje je već najavljeno, i to ćemo tek videti.

Slažem se u svemu što su moje kolege iznele, pa ne bih da ponavljam, i zato poslanička grupa Boris Tadić – SDS, Zajedno za Srbiju i Zeleni Srbije neće podržati ovaj predlog zakona.

Htela bih da se osvrnem na još jedan Predlog zakona, i to je Predloga zakona o potvrđivanju Sporazuma o zajmu – Projekat unapređenja zemljišne administracije u Srbiji između Republike Srbije i Međunarodne banke za obnovu i razvoj, jer se i ovaj predlog zakona na direktan ili indirektan način tiče svih građana.

Podsetiću da je osnov funkcionisanja jednog društva da se definišu svojinski odnosi i da se zna šta je čije i da bude zaštićena svačija svojina, što uostalom i naš Ustav proklamuje. Da bi to bilo moguće, neophodno je da imamo uređen katastar koji će raditi efikasno, ekonomično i u svakom momentu raspolagati podacima koje bi morao da sadrži.

To je neophodan osnov za regulisanje pre svega svojinsko-pravnih odnosa, za stvaranje uslova za ulaganje stranog kapitala i izgradnju privrednih objekata, za sprovođenje legalizacije, za koju je takođe donet zakon, za izdavanje dozvola za gradnju, rekonstrukciju i adaptaciju stambenih i privrednih objekata.

Podsetiću da su u Beogradu i Vojvodini postojale zemljišne knjige u okviru sudova koje su sada preuzeli katastri i objedinili u okviru svojih službi. Međutim katastrima nisu omogućeni uslovi da rade. Preuzimanje zemljišnih knjiga znatno je povećan obim i dokumentacije i rada na tome.

Navešću samo kao primer da katastar u Vršcu radi u prostoru koji je sagrađen početkom 70-tih godina za one potrebe i onaj obim posla. Zabranjeno im je da povećavaju broj zaposlenih, a obim posla se znatno povećao i zbog toga što je izgrađeno mnogo objekata i mnogo infrastrukture i zato što su preuzeli zemljišne knjige. Zaista podržavamo ovaj predlog sporazuma i ovaj projekat za unapređenje katastra, jer smatramo da je neophodno da katastrima treba pre svega obezbediti potrebne uslove za rad, obezbediti im potrebnu opremu i obezbediti im potreban kadar.

Molim kolege iz vladajuće koalicije koji sada već više od tri godine upravljaju Srbijom sa manjim ili većim personalnim izmenama, da ne ponavljaju stalno da je za sve kriva prethodna vlast i da je sve pokvareno od 2000. godine pa na ovamo. Imala sam priliku 1992, 1993. godine da prisustvujem prezentaciji programa naših mladih stručnjaka u Sava centru koji su napravili program za katastar koji je podrazumevao da se snimi sva izgrađena infrastruktura, svi izgrađeni objekti do svakog drveta i svakog saobraćajnog znaka.

Naša Republika nije imala para za taj projekat, nije imala razumevanja da to treba uraditi i ti naši mladi stručnjaci su kao što i sada rade otišli u Ameriku, prodali tamo svoj projekat. Zato apelujem da se ovo što pre realizuje.
Zahvaljujem, poštovani gospodine predsedavajući.

Uvažena gospođo Janković, dame i gospodo narodni poslanici, imajući u vidu dosadašnju raspravu na odborima i danas u plenumu, moram da podsetim da se demokratičnost, razvijenost i stabilnost jedne države ceni između ostalog i po razvijenosti pravnog sistema, njegovoj primeni u praksi, razvijenosti institucija koje primenjuju i štite pravni sistem i zaštiti prava i sloboda građana.

Naša država je u prethodnim godinama napravila značajne korake u izgradnji pravnog sistema i demokratizaciji uvođenjem nezavisnih državnih organa koji štite i omogućavaju ostvarivanje prava građana i kontrolišu rad organa za obezbeđivanje i zaštitu prava i sloboda građana iz oblasti koje pokrivaju.

Kao prvo, Zakonom o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, donetom 2004. godine, i kasnije Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti, iz 2008. godine, ustanovljen je Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.

Kao drugo, Zakonom o Zaštitniku građana iz 2005. godine, a na osnovu člana 138. Ustava Republike Srbije, ustanovljen je Zaštitnik građana.

Kao treće, Zakonom o zabrani diskriminacije iz 2009. godine uveden je institut Poverenika za zaštitu ravnopravnosti.

Navedeni organi nezavisni su u svom radu, ali podnose Narodnoj skupštini Republike Srbije godišnje izveštaje o svom radu. I ove godine su izveštaji o radu u 2014. godini blagovremeno dostavljeni Narodnoj skupštini i već razmatrani na sednicama odbora. O njima i njihovom radu u plenumu pričaću kada budu na dnevnom redu. Ali, iz diskusije na odboru nameće se zaključak da veći deo poslanika vladajuće većine ili nije upoznat sa zakonima koje sam navela i sa nadležnostima organa koje sam navela, ili ne razumeju ovu materiju, ili sa pozicija obesti i bahatosti vlasti neće da ih poštuju.

Sramota je što neki predstavnici vladajuće koalicije iznose neistine. Podržavam kolegu Janka Veselinovića jer sam bila u kancelariji pored njega kada je dobio SMS poruku o zakazivanju sednice odbora, a da mu pre toga nije dostavljen pisani poziv sa materijalom. U svemu se slažem i sa izlaganjem koleginice Gordane Čomić, pa neću da ponavljam ono što je ona iznela prilikom svog izlaganja. Tako je i u ovom postupku izbora Poverenika za zaštitu ravnopravnosti prekršena procedura propisana Zakonom o zabrani diskriminacije i Poslovnikom Narodne skupštine. Načinjeni su propusti u načinu zakazivanja sednice odbora, u nedostavljanju materijala za raspravu članova odbora, u obaveštavanju kandidatkinja itd.

Postavlja se pitanje - kako su novinari za sednicu Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo znali pre članova Odbora? Da li je to nastavljanje prakse ove Vlade, vladajuće većine kao što su do sada preko medija najavljivali hapšenja pre nego što su pokretani postupci i slično? Nepoštovanje procedura urušava pravni sistem. Pravni sistem naše zemlje se urušava nepoštovanjem ove procedure. Urušava se i kredibilitet državnih institucija, a time i cele naše zemlje. U ovom slučaju pogotovu što je u pitanju kršenje procedure propisane za rad Narodne skupštine i njenih odbora, jer je Narodna skupština najviši zakonodavni organ koji čine predstavnici birani od svih građana Srbije.

Prekršena je i procedura pri izboru Poverenika za zaštitu ravnopravnosti. Ne želim da raspravljam o ličnosti predloženog kandidata, niti osporavam kvalitete gospođe Brankice Janković. Baš zbog zaštite ugleda kandidata nužno je bilo da se ispoštuje procedura.

Postavljam pitanje - kako može da se očekuje da gospođa Brankica Janković kao Poverenik za zaštitu ravnopravnosti ostvari dobre rezultate u radu, koji je veoma težak i veoma obiman, kada vladajuća većina narušava kredibilitet već pri izboru? Ili će joj možda pomoći u radu hajkama kroz medije, direktnim pritiscima, pa čak i pretnjama, kako je do sada rađeno želeći da se spreči u delovanju Zaštitnik građana i Poverenik za zaštitu ravnopravnosti?

Još jednom ponavljam da neću da ocenjujem i da govorim o kredibilitetu kandidata i kvalifikacijama za obavljanje poslova Poverenika za zaštitu ravnopravnosti. Nepoštovanje procedure i nasilno ponašanje većine u tumačenju procedure, kršenjem propisa, nedostatak dijaloga, između ostalog i sa civilnim sektorom i drugim zainteresovanim subjektima, dovoljan je razlog da Poslanička grupa Boris Tadić, Socijaldemokratska stranka, Zajedno za Srbiju i Zeleni Srbije ne glasa za izbor Poverenika za zaštitu ravnopravnosti. Zahvaljujem na pažnji.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.

Uvažena ministarko sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, kolege i ja iz moje poslaničke grupe podneli smo amandmane u želji da na neki način utičemo na kvalitet teksta zakona i da prema našim shvatanjima i našem mišljenju predložimo im intervencije koje bi popravile tekst zakona. Inače član 3. reguliše, prema izmenama i dopunama, bespilotni vazduhoplovi, vazduhoplovni modeli, rakete i drugi leteći objekti i stav 3. određuje bliže uslove za bezbedno korišćenje bespilotnih vazduhoplova i vazduhoplovnih modela.

Mi smo tu predložili da se posle reč: „i drugi leteći objekti“ dodaju reč: „kao i uslove saglasnosti za lansiranje“. U članu 3. Predloga zakona uvodi se kategorija bespilotnih letelica, što je dobro i što je potrebno. Takođe je pravilno konstatovano da detaljnije uslove za korišćenje bespilotnih letelica propisuje Direktorat, ali je pre svega toga u stavu 2. propisano da je za lansiranje bespilotne letelice potrebna prethodna saglasnost.

Ovo rešenje nije precizno, pa je čak bez precizne klasifikacije letelica otežana njegova primena. U praksi to znači da se ni maketa helikoptera koja se prodaje u svakom tržnom centru ne može koristiti, lansirati bez prethodne saglasnosti.

Zbog toga predlažemo intervenciju u stavu 3, kojom se predviđa da Direktorat, između ostalog, propisuje uslove saglasnosti kako se na ovaj način može rešiti i korišćenje letelice koje smo naveli.

Ovaj amandman je odbijen, odnosno nije prihvaćen od strane Vlade iz razloga što je pravni osnov za donošenje podzakonskih propisa iz člana 3. Predloga zakona kojim se menja član 10. zakona dovoljno širok da obuhvata i uslove i saglasnost koji se navode u amandmanu.

Mi smatramo da rešenje u Predlogu zakona ipak nije dovoljno precizno i predlažemo da još jednom razmotrite amandman i prihvatite ga radi preciznijeg regulisanja ovog pitanja. Zahvaljujem.