Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Đurišić

Marko Đurišić

Socijaldemokratska stranka

Govori

Ne, niste opomenuli ni jednom jedinom rečju ko je imao tu nesreću da gleda, a nije u ovoj sali, da gleda TV prenos, mogao je to da vidi. Zato vi ostavite mene, jer ja ne pričam o ministru, njegovom slikanju sa kriminalcima, kako je… (Isključen mikrofon.)
Ja sam se javio po prethodnom amandmanu. Niste mi dali reč.
Pa, ne mogu, jer bih onda kršio Poslovnik.
Mogu. Onda bi mi vi rekli da ja kršim Poslovnik.
Ja ću da kažem, da bi bilo svima jasno, da je ova izmena gramatička. Greškom je napisano dva puta „iz iz“. Jednom je „iz“ obrisano, ostalo je jedno „iz“ i to je sva velika izmena.

Ja nisam dobio od ministra odgovor da li su članovi ove komisije, da li će podleći Zakonu o sprečavanju, odnosno borbi protiv korupcije, da li će članovi

komisije biti u obavezi, kao izabrana i postavljana lica, da podnose izveštaj Agenciji i da Agencija ima pravo da se bavi njihovim izveštajem?
Ovaj amandman je prihvaćen i dobro je, drago mi je da je Vlada prihvatila. On donosi samo obavezu da Agencija na svojoj zvaničnoj internet stranici objavljuje rešenja o imenovanju i razrešenju članova komisije. Mi smo stavili da taj rok bude tri dana. Vlada je to prihvatila i meni je drago da je to prihvatila. Ali, ja i dalje nisam dobio odgovor od ministra na pitanje – da li će ti članovi komisije biti… To što su oni ugledni profesori, ja sve to cenim. Da postoji mogućnost sukoba interesa, sam član govori o postojanju mogućnosti sukoba interesa i on ga onda u ovom zakonu, da kažem, eliminiše tako što će se sami ti funkcioneri odrediti, dati neku izjavu.

Znači, mene zanima konkretan odgovor – da li će ti funkcioneri biti u obavezi da se Agenciji za borbu protiv korupcije obrate, daju svoj izveštaj, redovan, godišnji, kako to već sve ide, u skladu sa zakonom? Taj odgovor nisam dobio i dalje.
Hvala kolega.

Naša intervencija u članu 6. je takođe vezana sa sprečavanje mogućeg sukoba interesa. Mi smo tražili da stručnjaci sa liste iz stava 1. ovog člana imaju status funkcionera u smislu zakona kojima se reguliše sukob interesa i kontrola imovine i prihoda funkcionera.

Ne mogu da shvatim zašto to nije prihvaćeno. Nisam i dalje dobio odgovor od ministra – da li će ovi stručnjaci sada u ovom slučaju, kao i u prethodnom članu, članovi komisije, bez obzira, nisam govorio da ne treba da budu iz reda najuglednijih profesora i stručnjaka za svoju oblast, niti bilo šta slično, govorio sam o potrebi društva u kojem postoji endemska korupcija da se protiv korupcije bori. Svuda i na svakom mestu.

Onako kako ste vi predvideli ovim zakonom je, da kao i u prethodnom članu, članovi komisije, ovde ovi stručnjaci, potpišu jednu izjavu i kažu – mi nećemo postupati i izuzećemo se u slučajevima mogućeg sukoba javnog i privatnog interesa, kako ste ovde stavili majke, verovatno. Onda se kaže dalje da Agencija uz prethodnu saglasnost ministra razrešava stručnjaka sa liste stručnjaka iz stava 1. ovog člana, koji postupa suprotno stavu 2. ovog člana, kao i ako ne obavlja posao iz svoje nadležnosti, odnosno ako ih obavlja nesavesno.

Znači, ako ja ovo dobro čitam, Agencija će sama da utvrđuje da li su se ovi stručnjaci, kao i prethodno oni članovi komisije, našli u poziciji mogućeg sukoba interesa. Oni se biraju na četiri godine. Ne znam kad ste zamislili da potpišu ovu izjavu, verovatno na početku i da to sada treba da se odnosi na svo vreme u naredne četiri godine od trenutka imenovanja.

Koje su to sada službe u Agenciji i ministarstvu, koje će se baviti utvrđivanjem mogućeg sukoba interesa, u četiri godine, za sve stručnjake sa ove liste koju će utvrditi Agencija uz saglasnost ministra? Znači, ako ministar daje saglasnost mora i on da zna da li su svi ti ljudi prošli proveru mogućeg sukoba interesa, po pobočnoj, ovakvoj ili onakvoj liniji, srodničkoj i sve ono što govori član 5. na koji se ovde poziva i ovo rešenje u članu 6.

Ja smatram da to nije dobro, nije dovoljno. Ako imamo Agenciju za borbu protiv korupcije, bez obzira što nema direktora, da ta Agencija treba time da se bavi, da stručnjaci u ovom slučaju, isto su sigurno neki ugledni profesori, doktori ili već ljudi iz određene struke, zato ih i uzimamo, da pomognu Agenciji i zovemo ih stručnjaci. Stvarno se nadam da neće biti ovih sa kupljenim diplomama, mada je to sve više slučaj danas u raznim oblastima društva, da će ti stručnjaci biti dovoljno odgovorni i da se ne ponašaju suprotno ovom zakonu. Ali, ta dobra volja i dobro uverenje nije dovoljno ukoliko želimo da se izborimo sa korupcijom i u slučaju korupcije u zdravstvu i u slučaju nabavke nemedicinskih sredstava, kao i u celom društvu. Zato postoje agencije za borbu protiv korupcije u celom društvu i zato je naše mišljenje da ta agencija treba da se bavi i stručnjacima koje ovaj zakon prepoznaje, da to što će Agencija sama da se stara o tome, pretpostavljam da stručnjaci ne postupaju suprotno stavu 2.

Koje će to službe sad u Agenciji da rade? Koji će to ljudi u ministarstvu da rade? Na osnovu čega ćete vi da utvrdite da posle dve ili tri godine se negde nije stvorila mogućnost sukoba interesa? Da li sada treba da pravimo paralelne strukture, ako imamo već Agenciju za borbu protiv korupcije? To mislim da nije razjašnjeno, mislimo da nije dobro, da ne doprinosi transparentnosti u budućem radu Agencije, da ne doprinosi borbi protiv korupcije, a slažemo se svi da je to jedan od prioriteta ove države i jedan od razloga zašto smo izgubili mnogo vremena, mnogo novca prethodnih godina i zašto ne možemo brže, jače, bolje u budućnost. Hvala.
Jeste, slovna greška je stvarno dokaz velike nestručnosti predlagača amandmana i ja mislim da ga zbog toga treba potpuno onemogućiti da raspravlja i diskreditovati sve ono što je predlagač amandmana napisao ili hteo da kaže, ali ako to pravilo primenimo, onda bi naravno ceo ovaj zakon trebalo odbaciti, jer u zakonu postoje slovne greške. Neke od tih slovnih grešaka je vrhunskom detekcijom ustanovila poslanica iz SNS i to su dali, izmenili u formi amandmana, ali izgleda da jedna slovna greška mene diskvalifikuje iz bilo kakve rasprave.

Ali, neću se ja diskvalifikovati iz rasprave. Reći ću da ja podržavam, naravno, kada ministar kaže da je nulta stopa prema korupciji u radu njegovog ministarstva. Sada ne znam da li je korupcija ili neznanje i glupost, kada u Kliničkom centru u Nišu, ne možete da unesete opremu koja treba da se instalira, pa onda kaže – nećemo da rušimo zid da bi mogli da unesemo tu opremu, nego ćemo da probušimo rupu na zidu. Ceo ovaj zakon je, čini mi se gospodine ministre, pronalaženje rupe na saksiji, ništa ovde nema epohalno. Vi ste razdvojili oblast ranije definisanim Zakonom o lekovima i medicinskim sredstvima na dva zakona i nije tu ništa sporno, ali nije ništa ni reformski, ni epohalno, ni bilo šta drugo.

Da li će se, u primeni ovog zakona, pojaviti sporne situacije, ja sam siguran da hoće, ovako kako ste vi predvideli, konkretno ove stvari i potencijalnom sukobu interesa. Vi ste predvideli, ponavljam, sprečavanje sukoba interesa potpisivanjem jedne izjave, a nepoštovanje te izjave, kao sankciju po ovom zakonu, nosi razrešenje sa mesta člana komisije, odnosno u ovom članu 6, sa mesta stručnjaka na listi i to je sve.

A ono što će neko ostvariti, eventualno, možda, ne daj bože, sukobom javnog i privatnog interesa, kako ste vi to ovde definisali, u čijoj će to nadležnosti biti? Tužilaštva? Pa, vidimo kako Tužilaštvo postupa. Da li je ispitivalo donacije SNS? Nije. Da li je ispitivalo poreklo novca ministra Vulina? Nije. Da li je istraživalo i podiglo optužnice protiv onih koji su ovde tukli novinare pre nekoliko meseci kada je predsednik Vučić polagao zakletvu? Nije. I, da li će to Tužilaštvo nešto da preduzme? Neće.
Hvala, predsedavajuća.

Postavio bih prvo pitanje ministru odbrane i ministru spoljnih poslova, a vezano je za činjenicu da je u Libanu, gde je trenutno raspoređeno 177 pripadnika Vojske Srbije, došlo do zategnutih odnosa i najave mogućeg rata. S obzirom da, ponavljam, Vojska Srbija ima angažovano u Misiji Ujedinjenih Nacija 177 vojnika, mislim da bi ova Skupština, koja je svojom odlukom te ljude poslala tako daleko od Srbije, trebala da dobije informaciju.

Mislim da je, predsednice, važno i da se vi uključite i sa svog mesta možda i zakažete Odbor za odbranu i unutrašnje poslove, gde bi ministri dali odgovor poslanicima šta se dešava u Libanu, kakva je situacija među pripadnicima Vojske Srbije i da li postoje planovi i kakvi su planovi ukoliko dođe do pogoršanja bezbednosne situacije, o tome na koji način država Srbija planira da zaštiti svoje vojnike. Stvarno očekujem da ne čekamo ja i drugi poslanici ovaj odgovor ovih maksimalnih 15 dana, nego da u narednim danima dobijemo taj odgovor, a možda najbolje i da predsednica zakaže sednicu Odbora za odbranu i da pozove ministre kako bi čuli od njih na licu mesta šta se dešava, kakva je situacija i kakvi su planovi Republike Srbije?

Drugo pitanje je za predsednicu Vlade i ministarku saobraćaja, mada mislim da bi i razni drugi mogli da se uključe u davanje tog odgovora, a to je - kada će Republika Srbija priznati da je projekat „Er Srbije“ je propao?

Pet godina mi slušamo kako je odluka da se uzme partner sa kojim je napravljena nova nacionalna avio-kompanija, koja je 51% vlasništvo Republike Srbije, ali je menadžment dat od strane stranog partnera i za tih pet, odnosno četiri godine, svake godine je „Er Srbija“ poslovala sa više desetina miliona evra gubitka. Poslednja stvar koja govori da su tamo stvari došle do kraja i da više ne postoji način i ideja kako da se to poslovanje promeni, da se dođe do nekih pozitivnih rezultata, je činjenica da je početkom novembra 340 radnika „Er Srbije“ preuzeto od strane Aerodroma Beograd.

LJudi koji su se bavili prihvatom i otpremom aviona i putnika, koji su bili plaćeni od strane „Er Srbije“, prebačeni su da rade u JP Aerodrom Beograd, koje će, kako je najavljeno, te poslove „Er Srbiji“ naplaćivati. Ti ljudi su sačuvali radna mesta, ali nažalost, ja sam gotovo siguran da Aerodrom Beograd neće naplaćivati tu uslugu „Er Srbiji“, kao što nije naplaćivao i mnoge druge usluge i na taj način posredno, nezakonito, netransparentno se vršilo subvencionisanje „Er Srbije“. Sada će nekih tri, četiri miliona evra godišnje, koliko otprilike iznose verovatno bruto iznosi plata za te radnike, neće biti fakturisano „Er Srbiji“. „Er Srbija“ će onda u svojim knjigama pokazati manji gubitak, a možda će ponovo pokušati da pokaže neki dobitak. Taj dobitak deli i strani partner sa Republikom Srbijom.

Znači, kada će se prestati sa ovim presipanjem državnih para u privatne ruke? Kada će građanima Srbije biti rečeno da je projekat „Er Srbije“ propao? Kada ćemo pokušati da napravimo, ako je uopšte moguće, jednu nacionalnu avio-kompaniju, koja odgovara potrebama Srbije i njenih građana? Hvala.
Hvala, predsedavajuća.

Predlog za formiranje anketnog odbora, koji bi trebao da ispita sve šta se desilo i kako su postupali državni organi, pre svega, u noći 24. na 25. april 2016. godine, podneli smo još početkom juna 2016. godine, znači skoro pre godinu i po dana. Nažalost, nekoliko desetina puta, čini mi se, već ovaj predlog koji su podnele kolege iz drugih poslaničkih grupa, kao i iz naše poslaničke grupe, nije dobio podršku poslanika i nažalost, zbog nerada drugih državnih organa, koji bi ovim slučajem trebali da se bave, mislim na tužilaštvo i policiju, do dana današnjeg javnost Srbije ne zna ko su odgovorni, ko su oni koji su naredili da se ruše objekti u Savamaloj, da se građani Srbije lišavaju slobode na nekoliko sati, da za sve to vreme policija ne reaguje.

Ali, ajde još jednom, i svaki put kada obrazlažemo našu inicijativu da se o ovome raspravlja u Skupštini, podsećam na nekoliko važnih stvari, a to je da je predsednik Vlade tada, današnji predsednik Republike, prvo rekao da su to radili kompletni idioti, a nekoliko dana kasnije da su za to odgovorni ljudi iz vrha gradske vlasti.

Znači, već godinu i po dana, osim činjenice da su kompletni idioti iz vrha gradske vlasti naredili i organizovali rušenje i lišavanje slobode građana Srbije, mi nismo dobili odgovor ko su ti ljudi, koja su njihova imena, nemamo odgovor da li je tužilaštvo saslušalo gospodina Vučića, koji očigledno zna ko su kompletni idioti iz vrha gradske vlasti. Ako ni zbog čega drugog, smatramo da bi ovaj Anketni odbor morao da da odgovor na ta pitanja – koja su imena i prezimena kompletnih idiota iz vrha gradske vlasti? Da smo dobili ta imena ranije, verovatno ne bi bilo ovoliko drugih postupaka koji jedino mogu da se objasne time da su ih uradili kompletni idioti iz vrha gradske vlasti, Beograd ne bi okićen novogodišnjom rasvetom u septembru mesecu, ne bi se kopale tri ulice nekoliko meseci i time blokirao ceo prevoz u Gradu Beogradu i razne druge stvari, koje jedino, ponavljam, mogu da se objasne time da su ih organizovali i naredili kompletni idioti iz vrha gradske vlasti. Hvala.
Hvala.

Predlog ovog zakona i Zakona o porezu na dohodak građana su predlozi dva vezana zakona, koji kada bi došli na dnevni red Skupštine, imalo bi smisla da kao retko kad da se o njima raspravlja u zajedničkom pretresu i da se rešenja koja su predložena usvoje istovremeno, da bi mogli da opravdaju svoju namenu i svoju ideju.

Ideja je sledeća, da ova država konačno prekine sa štetnom ekonomskom politikom koju sprovodi, evo već šestu godinu, šestu godinu loše katastrofalne ekonomske politike koja je dovela do toga da je dug Republike Srbije za tih šest godina, pet i po godina, povećan preko 10 milijardi evra, da je stanje tog duga danas 65% BDP, da je za tih šest godina rast BDP najniži u regionu, ako je stopa rasta u regionu bila 4%, rast BDP za tih pet i po godina je iznosio 1,8%.

Ova mera je vrlo jednostavna, polazi od činjenice, koje Vlada ovde pre godinu dana dolazeći u parlament i tražeći izmene upravo Zakon o finansiranju lokalne samouprave, rekla kako lokalne samouprave imaju dovoljno novca i kako pet milijardi dinara godišnje, koliko prihoduju opštini od poreza na dohodak građana im nije potrebna, i kako će promenom i smanjenjem procenta za 5%, odnosno 10% u slučaju gradova, budžeti, odnosno obavljanje funkcija lokalnih samouprava neće biti ugrožene i da navodno, lokalne samouprave su sa velikim zadovoljstvom prihvatile ovo smanjenje koje dolazi od strane Vlade, i da nikakvih problema u funkcionisanju lokalnih samouprava neće biti.

Danas, godinu dana kasnije, možemo da vidimo da to nije bila istina. Da lokalne samouprave, pošto ih u 90% slučajeva vode nestručni kadrovi SNS, grcaju u dugovima, ne mogu da obezbede dovoljno novca ni za finansiranje najosnovnijih delatnosti, kao što su čišćenje gradova i opština, kao što je finansiranje i održavanje škola, domova zdravlja, briga o socijalno ugroženima. Ništa od toga opštine nemaju, ali kažem, čuli smo ovde da pristaju na ovo smanjenje, pa pošto pristaju, mi predlažemo da to smanjenje i ostane.
Hvala, predsedavajuća.

Ideja je da finansiranje lokalne samouprave ostane na nivou koji je sada, a da se porez na dohodak građana smanji, da kažem gotovo simbolično ta stopa poreza sa 10% na 9%. Naime, pre šest godina, kada je vladajuća većina dolazila na vlast pored raznih obećanja o hlebu od tri dinara, investicijama od 100 milijardi dolara i sličnim, čuli smo da će se ići u rasterećenje privrede, verujem da su neki ljudi u to poverovali. Međutim, pet i po godina kasnije možemo da konstatujemo da je sve to bila laž. Jednim jedinim zakonom stopa opterećenja privrede na zarade se nije smanjila. Menjali smo procente, koliko para se odvaja u fond PIO u odnosu na Zdravstveni fond, dok ova stopa poreza na dohodak građana nije menjanja.

Mi predlažemo da, pošto kao što sam već ranije rekao, lokalnim samoupravama ne treba pet milijardi dinara godišnje, jer smo čuli ovde od tadašnje ministarke, a sadašnje predsednice Vlade, da oni nemaju nikakav problem i da mogu da funkcionišu, da se onda smanji ovaj iznos, to je otprilike taman pet milijardi dinara, manje godišnje koliko bi ostajalo u budžetu Republike Srbije, ali bi ostajalo više kod ljudi koji plaćaju ovaj porez, kod privrede koji bi mogli taj novac da iskoriste za neka ulaganja, za dalji razvoj i razvijanje svoje proizvodnje, možda za neko minimalno povećanje i plata svojih zaposlenima.

Sve ono što, nažalost, pre svega, domaći privrednici nemaju šansu, s obzirom da se ne nalaze na listi povlašćenih investitora kojima Vlada svake godine iz budžeta Republike Srbije, odnosno od para građana Republike Srbije daje velikodušno milione i milijarde dinara, u fabrike koje, nažalost, ne zapošljavaju građane Srbije na neodređeno vreme, nego ih drže na ugovorima od tri ili šest meseci, onako kako je Zakon o radu sada omogućio, na taj način ti ljudi ne mogu da ostvare svoja najelementarnija prava zaštite na radu u slučaju da se, ne daj Bože, razbole. Videli smo slučajeve da poslodavac sa njima ne produžava ugovore o radu i da ih ostavlja, praktično, bez zdravstvene zaštite.

Mislimo da je ovo smanjenje simbolično, ali neophodno, i pravi korak u pravcu koji mora da dovede do realnog privrednog ozdravljenja.
Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru donet je, naravno, kada je dobio saglasnost MMF-a, kao što je i budžet, koji još uvek, iako je zakonski rok prošao pre 15 dana, nije došao u republički parlament, jer čeka saglasnost MMF-a. Ovaj zakon je urađen na način da su se dodatno smanjila prava i dodatno je ugrožen ekonomski položaj zaposlenih u javnom sektoru. Doveo je do toga da stručni ljudi odlaze iz javnog sektora, s obzirom da nisu stimulisani da ostanu i rade. Naime, nema u zakonu elemenata koji će omogućiti da oni koji rade i koji znaju u javnom sektoru mogu za taj svoj radu da budu i adekvatno nagrađeni.

Od Vlade, umesto da u 2017. godini imamo primenu zakona o platnim razredima, godinu dana slušamo obećanja da će taj zakon doći na dnevni red.

Podsećam vas, po ovom zakonu koji je donet u februaru 2016. godine, rok za donošenje zakona o platnim razredima bio je kraj 2016. godine. Na kraju 2016. godine, tadašnja ministarka, sadašnja predsednica Vlade, došla je da nam objasni da ona taj posao nije stigla da uradi i da joj treba produžetak roka od šest meseci. Taj rok nije ispoštovala.

Neposredno nekoliko dana pre isticanja tog roka kao nagradu dobila je da napreduje sa mesta ministra na mesto predsednika Vlade, u jednom potpuno neverovatnom slučaju u demokratskim zemljama, da neko ko nikada nije izašao na demokratske izbore, za koga nikada ni jedan građanin Republike Srbije nije dao glas, dođe da obavlja najvišu političku funkciju u zemlji, funkciju predsednika Vlade.

E, takva predsednica Vlade nam je u svom ekspozeu obećala da ono što ona nije uspela da uradi za više od godinu dana, da će novi ministar da uradi do kraja ove godine. Do kraja ove godine ostalo je još 45 dana, i ja sam vrlo skeptičan da će taj posao biti urađen, a sasvim sigurno neće biti urađen na način da mi ovde u parlamentu možemo o tome da raspravljamo. Verovatno ćemo dobiti taj zakon, ako ga uopšte i dobijemo, u paketu sa budžetom i gomilom drugih zakona i usvajaćemo ga ovde navrat-nanos, bez da možemo o svakome da govorimo, da se posvetimo rešenjima koja te zakone i predviđaju.

Zato predlažem da usvojite ovaj naš predlog sada kada je očigledno da na dnevnom redu Skupštine nema… (Isključen mikrofon.)
Hvala.

Već tri godine i nekoliko nedelja u Srbiji važi Zakon o privremenom uređivanju načina isplate penzija, koji je kada je došao ovde u Skupštinu, da to podsetim one koji se možda toga ne sećaju, u sebi sadržao odredbu da će važiti zaključno sa isplatom penzije da decembar 2017. godine.

Penzije su tada jednom broju građana Srbije smanjene 15%, 20% i 25% za one koji su imali penziju koju su stekli celokupnim radom u svom životu, smanjeno je za 25%. Tada je u predlogu zakona stajalo rešenje da će se zakon primenjivati zaključno sa isplatom penzije za decembar 2017. godine. Tada je usvojen amandman kojim je obrisana ova rečenica, sa obrazloženjem da Vlada veruje da će se pre ovog roka stvoriti uslovi za prestanak važenja ovog privremenog zakona, kako stoji u njegovom naslovu.

Nažalost, danas, nekih dva meseca pre tog roka, možemo da konstatujemo da je Vlada slagala građane Srbije i slagala poslanike u parlamentu, zato što Vlada nema nameru da ovaj Zakon o privremenom uređenju načina isplate penzija ukine.

Ono što Vlada radi je pokušaj da povećanjem penzija svim penzionerima pokuša da objasni kako je ovo najbolja Vlada i kako su penzije danas najveće. Naravno, to nije slučaj. Svako ko malo pogleda statistiku, može da vidi da je u 2016. godini, kada je povećanje bilo 1,5%, odnosno u 2015. godini inflacija je bila 1,7% a povećanje svih penzija 1,25%. Zatim, u 2016. godini, kada je inflacija bila 1,8%, povećanje je bilo 1,5%. Sada se najavljuje povećanje penzija za 5% u godini kada je inflacija skoro 3%. Evo, juče su objavljeni poslednji podaci. Inflacija iznosi trenutno 2,8% i verovatno će do kraja godine biti povećana na 3%.

U takvoj situaciji pričati da će penzije biti veće nego ikad je najblaže rečeno bezobrazluk i laž. Zato vas pozivam da usvojimo predlog ovog zakona o prestanku važenja Zakona o privremenom uređenju načina isplate penzija.
Hvala.

Već više od dve godine pokušavamo da kroz ovu formu, predlog izmene Zakona o porezu na dodatu vrednost, ali i kroz formu amandmana kada obično uz budžet dođe Predlog zakona o porezu na dodatu vrednost, pridobijemo većinu za usvajanje ove jedne male izmene.

Naime, po našem zakonu hrana za bebe podleže opštoj stopi poreza na dodatu vrednost od 20%. Ono što mi tražimo je da se hrana za bebe oporezuje posebnom stopom od 10%.

Jedini put kada smo imali neku raspravu na ovu temu je kada smo raspravljali o našem amandmanu koji je iste sadržine kao i ovaj zakon, dobili smo odgovor od ministra da on ne veruje da bi ova promena dovela do smanjenja cena u maloprodaji hrane za bebe, da bi opteretila rad poreske uprave i da bi otvorila prostor za zloupotrebu.

Međutim, Vladu nije sprečavalo da nekoliko godina razne druge stvari oslobodi opšte stope poreza na dodatnu vrednost i da smanji u slučaju nabavke, ne znam, čini mi se, peleta za grejanje i nekih drugih stvari, opštu stopu posebnom stopom sa 20 na 10%. Očigledno je da Vlada ne smatra da je problem demografske situacije u Srbiji veliki, zabrinjavajući i dramatičan, koji je čak doveo dotle da imamo člana Vlade, ministarku bez portfelja, zaduženog samo za tu oblast, da sve to nije dovoljno da se neke konkretne stvari preduzmu. Stalno čujemo najave da će nešto biti urađeno, ali još uvek, nekih više od godinu i po dana od izbora ove Vlade, sa jednom promenom iz juna meseca ove godine, mi nemamo ni jedan jedini predlog koji se bavi pitanjem populacione situacije u Srbiji, demografske situacije u Srbiji i predlog nekog rešenja.

Pozivam vas, kolege poslanici, da više ne čekamo Vladu, da ne čekamo najave iz Vlade da će nešto biti urađeno, predlažem vam da stavimo Predlog ovog zakona na dnevni red, da vidimo da li možemo i na koji način dodatno da pomognemo porodicama sa decom, onima koji kupuju hranu za bebe, onima koji kupuju bebi opremu, a koja je po svim statistikama u Srbiji 50% skuplja nego u EU, iako su plate u Republici Srbiji četvrte u Evropi otpozadi.