Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Đurišić

Marko Đurišić

Socijaldemokratska stranka

Govori

Koje vreme nemam? Kao šef poslaničke grupe nemam vreme? Još sedam minuta?
On je došao. Izvinjavam se. Nisam znao da je tu.
Hvala, poštovani predsedavajući.

Prvo jedna molba da se onima kojima upućujemo pitanja, ta pitanja upute onako kako su ovde postavljena. Znači da se iskoriste stenografske beleške, jer sam pre tri nedelje postavio pitanje ministru Stefanoviću – da li je svesno ili nesvesno izneo neistinu kada je u aprilu mesecu ove godine rekao da ni protiv jednog lica koji učestvuje u protestima protiv diktature nikakve mere neće biti preduzimane, a ministar je 20 dana kasnije odgovorio da mi odgovara na pitanje u vezi prekršajnih prijava protiv lica i onda mi u odgovoru navodi članove zakona i nadležnost policije. Ja to sve znam, i to nije bila suština mog pitanja i ovo nije odgovor koji sam ja tražio. Tražio sam odgovor na pitanje – da li je svesno ili nesvesno izneo neistine kada je 5. aprila rekao da nikakve mere protiv učesnika protesta neće biti preduzimane? Molim vas da u buduće pitanje šaljete onako kako su ovde u sali postavljena.

Sada bih postavio pitanje ministru sporta. To je gospodin Vanja Udovičić. Nismo imali prilike da ga vidimo u ovom sazivu. Postavljam pitanje njemu – šta će preduzeti povodom izbora novog Upravnog odbora fudbalskog kluba Vojvodina u koji je, između ostalog, izabran naš kolega gospodin Dušan Bajatović? Ja nemam ništa protiv želje svakog od nas da pomognem, da svoje slobodno vreme, ukoliko ga ima, iskoristi da radi neki drugi posao u sportskim klubovima, kulturnim udruženjima ili slično. Međutim, postoji jedan problem, a to je Zakon o sportu, koji je ova Skupština usvojila u februaru mesecu 2016. godine. U članu 33. Zakona o sportu stoji da članovi uprave sportske organizacije ne mogu biti lica koja vrše javnu funkciju, kao ni lice koje vrši funkciju u organu političke stranke. To je ova Skupština usvojila.

Sada postavljam pitanje – da li uopšte ima smisla usvajanje bilo kakvih zakona u državi Srbiji ako se ti zakoni ne poštuju onog trenutka kada izađu iz sale ili ti zakoni ne važe za sve? Važe za sve građane, osim onih koji su u članstvu SNS, SPS i drugih stranaka koje su na vlasti. Nažalost, ako pogledate vesti, ako pogledate šta se dešava u Srbiji danas, možete da vidite da brojni zakoni ne važe ako ste član SNS, SPS i drugih stranaka u Vladi.

(Srbislav Filipović dobacuje.)

Zašto mi ovde sedimo, zašto raspravljamo, usvajamo neke zakone, trošimo pare građana u krajnjoj liniji, ako zakoni koji izađu iz ove sale ne važe za sve? Ovo je jedan mali i benigni primer…

(Srbislav Filipović dobacuje.)

Molim predsedavajućeg, da ne bi došli u situaciju da ponovo kažnjavate samo poslanike opozicije, da opomene kolege koje se nepristojno ponašaju i dobaciju suprotno članu 104. poslanicima koji postavljaju pitanje.
Kolega, da, nije smešno, mogli bi da iskoristite malo više inteligencije, pa da budete duhovitiji.
Da li zakoni u ovoj državi važe za sve ili ne važe za članove SNS i SPS? To je ključno pitanje. Sa državom u kojoj ne važe zakoni za sve nećemo odmaći nigde dalje u Evropu, a nećemo odmaći ni u Rusiju, u krajnjoj liniji.
Završio bih, da se nadovežem na pitanja koja je koleginica Maja Videnović, ispred grupe za slobodu medija, postavila, ja ću postaviti jedno od pitanja koje oni postavljaju za ministarku pravde Nelu Kuburović – da li postoje efikasni mehanizmi kontrole kako bi se ustanovilo da li su u primeni mere, kao što su praćenje, snimanje ili tajni nadzor komunikacije novinara i da li nadležni organi zloupotrebljavaju svoja zakonska ovlašćenja? Hvala.
Hvala, predsedavajuća.

Smatram da ste upravo povredili taj član 104. Poslovnika, stav 3, koji vama daje za pravo, vi odlučujete o pravu poslanika da dobije reč za repliku. To jeste vaše pravo. Ali je vrlo važno ovde da ustanovimo kako vi koristite to svoje pravo.

Znači, vi koristite to svoje pravo tako da poslanici SNS-a, vaše poslaničke grupe, mogu da dobiju reč uvek kada zatraže, bez obzira da li su ispunjeni uslovi iz st. 1. i 2. člana 104, a da poslanici opozicije ne mogu da dobiju nikada kad su ispunjeni uslovi, zato što se vi pozivate na stav 3, koji vama, kao predsedavajućem, daje to pravo. I to je vrlo važno, da ustanovimo na koji način vi koristite ovde Poslovnik, na koji način vi zloupotrebljavate svoje pravo, izdižete se iznad pozicije predsedavajućeg, koji treba da se odnosi podjednako prema svim poslanicima i isključivo dajete pravo na repliku poslanicima vaše poslaničke grupe, kada god oni zatraže, bez obzira da li su ispunjeni uslovi iz st. 1. i 2.

Mislim da to treba ponavljati ovde, i ponavljaćemo svaki put, da bi onim građanima koji gledaju bilo jasno na koji način ste vi obesmislili raspravu u ovom parlamentu, ne dajući ista prava svim poslanicima.

Ja ne kažem da je Poslovnik loš, on je napisan kako je napisan, ja kažem da ga vi primenjujete nedosledno, nekonzistentno, tendenciozno dajući samo pravo vašim kolegama, iz vaše poslaničke grupe da se ovde jave kada god to zažele i da govore o bilo čemu.
Naravno da sam sve rekao da bih Vas izvređao.
Vaše ponašanje to govori.
Ne kao vi, hoće, hoće.
Konsultujem se sa autorom Poslovnika, rekli ste da se konsultujem.
Kako niste u pravu?
Hvala.

Pre godinu dana, Narodna skupština usvojila je izmene zakona o finansiranju lokalne samouprave tako što je smanjila deo poreza koji je od poreza na zarade ostajao lokalnim samoupravama, smanjeno je za 4% za opštine i 6% za gradove. Tada je rečeno da će ta ušteda od nekih pet milijardi dinara godišnje doprineti da stanje u budžetu Republike Srbije bude bolje, a da lokalne samouprave ni na koji način neće biti oštećene i da će one moći u skladu sa zakonom da ispune svoje obaveze i da one maltene jedva čekaju ovakav predlog koji je došao od strane Vlade.

Danas godinu dana posle – koji su rezultati jedne ovakve odluke? Rezultati su da je najveći deo lokalnih samouprava u velikom finansijskom minusu, da je stanje javnog duga u lokalnim samoupravama po oceni Fiskalnog saveta najviša pretnja finansijama Republike Srbije i rezultat je da vidimo da i pored praznih priča gradske vlasti u Beogradu, kako je budžet Beograda u dobrom stanju i kako je pozitivan, taj budžet je morao sa 100 miliona dinara, odlukom Vlade da se dopuni iz republičkog budžeta zbog, kako je Vlada rekla, smanjenih prihoda.

I ono što mi predlažemo je da se ova promena, koja je urađena pre godinu dana, poništi, da se vrati iznos poreza na zarade koje ostaju lokalnim samoupravama, ali ne iz razloga da bi se loše, neodgovorno ponašanje rukovodstva lokalnih samouprava spasilo i pomoglo. Naša želja je da se ovaj ukupan deo poreza na zarade, koji se uzima svakog meseca u iznosu od 10%, od svakog zaposlenog smanji za 9%.To je izmena sledećeg zakona koji ću obrazložiti.

Da bi ova naša izmena imala smisla, potrebno je izmeniti Zakon o finansiranju lokalne samouprave, da se vrate stope koje ostaju lokalnim samoupravama na 80, odnosno 70%, u slučaju Beograda, a da se poreska stopa, koja se izdvaja na porez na zarade smanji na 9% i to bi u finansijskom zbiru bilo nula, a olakšalo bi privredi poslovanje.
Hvala predsednice.

Kao što sam rekao, ovaj zakon je vezan sa rešenjem iz prethodnog zakona. Znači, porez na dohodak građana je stopa poreza koja je utvrđena još 2005. godine i od tada nije menjana uprkos najavama svih Vlada, poslednjih 10 godina, posebno svih Vlada koje su od 2012. godine na ovamo imali, da će rasteretiti poslovanje privrede. Ukupna davanja na bruti zarade se nisu smanjila. Samo su menjane stope, povećavala se stopa izdvajanja za penzioni fond u odnosu na zdravstveni fond, stopa poreza na zarade se nije menjala.

Ponovo imamo najave toga. Poslednja najava od strane predsednika bila je da će to biti 2 – 3%, da ćemo videti šta će reći MMF, ali ja predlažem kolegama poslanicima da ne čekamo MMF, da samostalno, onako kako nam Ustav omogućava i nalaže, kreiramo politiku Srbije, pa tako i ekonomsku politiku usvajanjem zakona o izmenama dopuna Zakona i usvojimo, odnosno stavimo na dnevni red Predlog zakona o izmeni i dopuni poreza na dohodak građana i razmotrimo predlog poslaničke grupe SDS da se stopa poreza sa 10% smanji na 9%.

Siguran sam da će ta izmena doći na dnevni red Skupštine. Naravno biće predložena od strane Vlade, i naravno tada ćemo slušati hvalospeve poslanika većine na predložena zakonska rešenja.

Postavlja se pitanje – zašto se ovoliko čeka? Zašto se ne poduzmu i preduzmu aktivne mere koje će pospešiti pre svega domaću privredu, rasteretiti ono što će svaki privrednik reći – velika izdavanja na plate zaposlenih, ono što onemogućava da te plate rastu i u privatnom i u javnom i u državnom sektoru?

Ovo bi bila jedna mala mera, ali mera koja bi značila početak i koja bi pokazala da mi ovde konačno čujemo ono što ljudi koji proizvode dodatnu vrednost u Srbiji traže.

Znam da, nažalost, kao i mnogo puta do sada, neću dobiti vašu podršku za ovu izmenu zakona, ali ja ću nastaviti da je predlažem čekajući to rešenje Vlade za koje verujem da će brzo doći. Hvala.
Već godinu i po dana poslanička grupa SDS i Narodne stranke pokušava da na dnevni red zajedno sa drugim poslanicima iz DS i poslaničke grupe Dveri da stavi Predlog odluke o formiranju Anketnog odbora koji bi konačno pomogao da dođemo do istine šta se dešavalo u noći 24. na 25. april 2016. godine, kada su bili održani izbori, kada je većina građana Srbije pratila dešavanja u Izbornoj komisiji sa željom da sazna ishod parlamentarnih izbora.

Grupa maskiranih ljudi, za koje do dana današnjeg ni policija ni tužilaštvo ne može da utvrdi ko su, u jednom delu grada Beograda je na nekoliko sati suspendovala Ustav Republike Srbije. Oni su držali građane koji su se u tom trenutku zatekli na licu mesta u zarobljeništvu. Oni građani koji su uspeli da pobegnu, da pozovu policiju, dobili su od policije odgovor da policija nije nadležna za vezivanje i lišavanje slobode od strane maskiranih ljudi, građana Republike Srbije.

Šta danas posle godinu i po dana znamo? Znamo po izjavi tadašnjeg predsednika Vlade da su za ta dešavanja odgovorni kompletni idioti iz vrha gradske vlasti. Znamo da bi lično predsednik Vlade došao da ruši te objekte samo da je bio dan. I to znamo sve iz javnih izjava koje smo mogli da čujemo iz usta predsednika Vlade tadašnjeg, a sadašnjeg predsednika Republike.

Izgleda da za tužilaštvo i policiju to nije dovoljan trag. I tužilaštvo i policija ni do dana današnjeg nemaju nikakav rezultat i pomak u istrazi. Cena koju možemo da vidimo svih ovih dešavanja, pored narušenog ugleda Republike Srbije, pored dodatnog gubitka poverenja građana Republike Srbije u institucije Republike Srbije je i cena od milion dinara koje je tužilaštvo platilo na ime kazni zato što po zakonu nije htelo da dostavi informacije od javnog značaja.

Zato smatramo da je potrebno da se formira Anketni odbor Skupštine u koji bi ušli predstavnici svih poslaničkih grupa, koji bi pokušao da dođe do odgovora – ko su ti fantomi iz Savamale, po čijem nalogu su radili, ko ih je organizovao za to i ko će odgovarati? Hvala.
Kada je donet Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru naša poslanička grupa imala je ozbiljne zamerke i te zamerke smo predočili u Predlog izmena i dopuna zakona i više od godinu i po dana, praktično ceo ovaj saziv, pokušavamo da stavimo to na dnevni red.

Šta su suštinske zamerke koje su, između ostalog, dovele do toga da prosečne zarade i u javnom sektoru, a i Srbiji budu na začelju zemalja u regionu, da praktično stagniraju od 2011. godine? Pre svega, to je što ovim zakonom nije obuhvaćen ceo javni sektor, iako se govorilo da će u javni sektor biti javna preduzeća, to nije bio slučaj. Ovim zakonom nisu obuhvaćeni zaposleni u Narodnoj banci Srbije ili u javnim medijskim servisima. I druga rešenja predviđena ovim zakonom, koji je donet pre, ponavljam, skoro dve godine, koja su podrazumevala donošenje drugih zakona o uvođenju famoznih platnih razreda i slično, o platama zaposlenih u lokalnim samoupravama i u AP Vojvodini, nisu doneta u skladu sa zakonskim rokovima.

Predsednica Vlade je kao ministarka dva puta dolazila u parlament, jednom da smanji prihode lokalnih samouprava kao ministarka zadužena za državnu upravu i lokalnu samoupravu, a drugi put da traži odlaganje zakonski propisanog roka koji je ista praktično većina parlamentarna usvojila. Sada čekamo, ponovo čekamo da li će taj rok koji je 1. januar 2018. godine biti donet.

U međuvremenu, zbog loših destimulativnih rešenja u ovom zakonu, javnu upravu su napustili brojni stručni kadrovi. Pitanje je danas na koji način mi možemo da sprovedemo reforme sve i da usvojimo najbolja zakonska rešenja, što se nažalost ne dešava.

Ko će to sprovoditi u ministarstvima koja su ljudi koji su bili nosioci reformskog procesa u poslednjih nekoliko godina napustili, zato što su im plate višestruko smanjene izmenama Zakona o radu, zatim smanjenje plata koje traje već tri godine, a sada se najavljuje neko navodno povećanje od 5%? Ova rešenja doprinela su i partijskog zapošljavanja i svim negativnim pojavama.
Hvala predsednice.

Za dva dana navršiće se tri godine od kako je Skupština usvojila Zakon o privremenom uređivanju načina isplate penzija. Taj zakon je da bi opravdao reč privremeno u predlogu imao da je njegovo trajanje oročeno na tri godine. U raspravi pre tri godine, skupštinskoj raspravi, tadašnji ministar rada, sadašnji ministar odbrane rekao je, prihvatajući predlog amandmana koji je došao od strane skupštinske većine da se obriše tih tri godine u zakonu, da će potreba za jednim ovakvim zakonom prestati mnogo pre te tri godine. Mi, smatrajući iz izjava predsednika Vlade i članova Vlade od 2015. godine na ovamo, koji su govorili o sjajnim rezultatima fiskalne konsolidacije, dve godine tražimo da se ukine, odnosno usvoji zakon o prestanku važenja zakona.

Nažalost, danas, tri godine posle, građani Srbije mogu da vide da o privremenosti ovog zakona nema reči, da će ovaj zakon trajati večno, odnosno da će trajati dok traje ova vlast.

Da je drugačije i da su ostvareni proklamovani ciljevi kada je pre tri godine usvojen ovaj zakon, ne bi imali priču danas i skretanje sa priče o tome na koji način da se vrate penzije onima kojima su nepravedno oduzete pre tri godine, da li je to jedna trećina ili više penzionera u Republici Srbiji, mi imamo priču o tome kako će se povećati sve penzije i kako će navodno posle tog povećanja penzioneri u Srbiji primati više para nego ikad.

Šta su konkretni podaci? Penzije su povećane na početku 2016. godine za 1,25%, i ako je inflacija u prethodnoj godini iznosila 1,7%, pa su povećane za 1,5% kada je inflacija iznosila 2,8%. Da je ostalo usklađivanje penzija sa rastom cena, penzije bi danas i posle tog povećanja od 5% bile veće, jer je rast cena na malo u prethodne tri godine bio veći od pet plus 1,5 plus 1,25, ali i to nemate gde da čujete. Jedini način da se ispravi nepravda je usvajanje ovog zakona.