Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Đurišić

Marko Đurišić

Socijaldemokratska stranka

Govori

Poštovani predsedavajući, gospodine ministre, suština našeg amandmana je praktično kao i amandman koji je već prihvaćen. Znači, želeli smo da izbegnemo da mogućnost koja je stajala u Predlogu zakona da se nekim posebnim zakonom mogu drugačije regulisati odnosi između potrošača i trgovca. Prihvaćena je ova formulacija koje su kolege dali. Smatramo da je to dobro, ova mogućnost da se nekim drugim zakonom dobre stvari koje se nalaze u ovom zakonu zaobiđu je izbegnuta. Zahvaljujem vam se na prihvatanju suštinski ovog amandmana. Hvala.
Suština ovog amandmana koji smo predložili bila je da se obezbedi veći stepen informisanosti potrošača o robama i uslugama i da se na taj način postigne bolja preventivna zaštita njihovih prava i obaveza.        
Ono što je suština, što možda građani koji ovo prate ne znaju, radilo se o tome da se obaveštenje istakne, pored srpskog jezika, na jeziku koji potrošač razume. Prihvatanjem jednog drugog amandmana predviđeno je da se sada, pored srpskog jezika, koristi i jezik nacionalnih manjina u skladu sa zakonom.
Takođe, u razlozima za odbijanje Ministarstva, navedeno je da se neke od stvari koje smo mi tražili da se definišu i obavežu trgovci i ovim zakonom rečeno je da to predstavlja već deo obavezne deklaracije koja je urađena Zakonom o trgovini.
Meni je jedino žao što iz ovog obrazloženja ne mogu jasno da vidim koji deo onoga što smo mi predložili se nalazi kao obavezan sadržaj deklaracije u skladu sa Zakonom o trgovini i da li je možda bilo prilike i mesta da se neke od ovih stvari koje smo predložili ipak prihvate, odnosno da se možda kroz neki amandman odbora, kakva je to praksa, ovaj zakon unapredi.
U svakom slučaju želja nam je bila da jasnije omogućimo građanima kao potrošačima da budu, pre nego što sklope ugovor i plate određeni proizvod ili uslugu, na najbolji mogući način obavešteni o sadržini onoga proizvoda ili usluge koju kupuju. Hvala.
Suština ovog amandmana je da se potrošači obaveste i o potencijalnoj opasnosti ili štetnosti po život i zdravlje ljudi, odnosno životnu sredinu.
Mislim da postoji određeni broj proizvoda u kojima je izuzetno važno da potrošač pre nego što kupi određeni proizvod bude obavešten i o štetnosti i opasnosti.
Razlog za ne prihvatanje ovog amandmana je da je suprotno Direktivi 2005-29 Evropske zajednice, kojom je predviđen neki maksimum harmonizacije i da bi se na ovaj način narušilo nesmetano funkcionisanje unutrašnjih tržišta.
Nije mi jasno obrazloženje, s obzirom da smo svi svesni da u velikoj količini robe koja se nudi danas građanima postoji i ona koja predstavlja potencijalnu opasnost po život i zdravlje ljudi i životnu sredinu i da je bilo mesta da se i ova obaveza nađe u zakonu. Hvala.
Mislim da je izuzetno dobro što je ovaj amandman prihvaćen. Reći ću o čemu se radi. Znači, dodaje se novi stav u članu 26. koji kaže: „Zabranjuje se uslovljavanje prodaje robe ili pružanja usluge prodajom druge robe ili pružanjem druge usluge“. Bili smo svedoci da su se u nekim slučajevima dešavale ovakve stvari, a sada jasnom zakonskom odredbom trgovci ili pružaoci usluga neće više biti u prilici da uslovljavanjem prodaje jednog proizvoda ili usluge uslovljavaju prodaju drugog. Zahvaljujemo se ministarstvo što je prihvatilo ovaj amandman.
Ovde se radi o jednom potpuno tehničkom amandmanu, odnosno preciznom regulisanju ko su nosioci zaštite potrošača. Ovaj član govori da su to Narodna skupština, Vlada, Ministarstvo, Nacionalni savet za zaštitu potrošača, druga ministarstva i regulatorna tela koja imaju nadležnosti u oblasti zaštite potrošača. Mi smo samo predložili da se ubace dve reči – regulatorna tela koja imaju zakonom utvrđene nadležnosti.
Potpuno mi je neobično da se amandman odbija sa obrazloženjem da to pitanje treba da bude predmet posebnog zakona kojim se obrazuje to regulatorno telo. Upravo je naša želja bila da se pojasni ovaj član, da regulatorna tela koja se ovim zakonom smatraju nosiocem zaštite potrošača budu ona regulatorna tela kojima je predviđeno zakonom o njihovom obrazovanju da budu zadužena za zaštitu prava, tako da nam nije jasno iz kog razloga je ovaj amandman odbijen. Hvala.
Još jednom da se zahvalim ministru što je prihvatio prethodni amandman.
Ovaj amandman i narednih nekoliko praktično definišu odnos saveta, sastav i nadležnosti Nacionalnog saveta za zaštitu potrošača, Ministarstva i članova Saveta potrošača iz reda evidentiranih udruženja i saveta.
Pre svega, hoću da kažem da smo ove amandmane pisali na osnovu primedbi koje je Agencija za borbu protiv korupcije iznela na Nacrt zakona u toku rasprave u 2013. godini. Agencija je tada smatrala da postoje velika diskreciona ovlašćenja Ministarstva po ovom pitanju. Znači, oko upisa u evidenciju udruženja i saveza, oko toga na koji način se određuju predstavnici udruženja i saveza u Nacionalnom savetu za zaštitu potrošača i na koji način Ministarstvo pomaže rad udruženja i saveza u skladu sa zakonom.
Suština naših amandmana je bila da se ovim zakonom, a ne podzakonskim dokumentima, kako je to predviđeno, ova pitanja jasnije definišu i da se praktično smanje i jasnije definišu diskreciona prava Ministarstva, jer je to jedan od preduslova za manju korupciju, odnosno za uspešniju borbu protiv korupcije.
U tom smislu, ovaj amandman se pre svega odnosi na to da, za razliku od predloga da samo jedna trećina sastava Nacionalnog saveta za zaštitu potrošača bude iz reda evidentiranih udruženja i saveza koji se bave zaštitom potrošača, bude jedna polovina ovih članova, i da članove Saveta iz reda predstavnika evidentiranih udruženja i saveza ne bira Ministarstvo, a da udruženja i savezi predlažu, nego da oni sami predlože svoje članove u Savet potrošača. Znači, treba da se izbaci uloga Ministarstva, koje samo na osnovu predloga određuje ko bi bili članovi.
Oslanjajući se na mišljenje Agencije, mislimo da su ovo bolja rešenja koja omogućavaju transparentniji rad i Ministarstva i Nacionalnog saveta i rad i evidenciju udruženja i saveza koji se bave zaštitom potrošača. Hvala.
Upravo ovaj amandman na član 133. je nešto što je ministar rekao da će biti uređeno podzakonskim aktom i to je razlog zbog koga je ovaj amandman, tako makar stoji u obrazloženju, odbijen. Upravo je sugestija agencije bila da se, a ovaj član govori o postupku upisa u evidenciju, sugestija agencije je bila da se ovaj postupak i šta je sve potrebno da bi neko udruženje ili savez bilo evidentirano reguliše zakon podzakonskim aktom kao jednim vidom uspešnije i bolje borbe protiv korupcije.
U tom smislu, mi smo predložili da se doda jedan stav u članu 133. koji govori šta sve sadrži evidencija iz člana, znači, naziv udruženja, datum osnivanja, datum upisa, rešenje o registraciji, statut, matični broj, poreski identifikacioni broj, adresu, sedište, telefon, adresu, internet stranice, elektronske pošte, ime i prezime zastupnika, organe i članove udruženja ili članove saveza, projekte.
U smislu člana 136. ime i prezime predstavnika udruženja, odnosno saveza ko je član nacionalnog saveta, ime i prezime predstavnika udruženja, odnosno saveza u Savetu potrošača. Iako je ministar sad ponovio i u razlozima za odbijanje ovog amandmana stoji da će to biti rešeno podzakonskim aktom, mi i dalje mislimo pošto će sve ove stvari da se nađu u tom podzakonskom aktu da je bolje rešenje da se to nađe u samom zakonu, jer na taj način postiže se veća transparentnost u radu državnih organa.
Ovaj član i amandmani odnose se uslove za upis u evidenciju i ministar je nešto o tome govorio da treba da se prati koji savezi ili udruženja stvarno rade i postoje, učestvuju u nekim projektima i na koji način troše budžetska i druga sredstva.  Upravo u skladu sa tim je i naš amandman koji govori da u jednom od uslova za upis u evidenciju je da u oblasti zaštite potrošača da je aktivno najmanje tri godine i da je u tom periodu vodilo najmanje jedan ili učestvovalo kao partner u najmanje tri projekta u oblasti zaštite potrošača.
Još neke izmene tehničkog karaktera u ovom članu, ali mislim da je važno da zakonom predvidimo da u radu Saveta potrošača kao predsednici udruženja ili saveza budu stvarno ona udruženja ili savezi koji se aktivno bave zaštitom potrošača, a neka fiktivna udruženja koja su možda u jednom trenutku osnovana, praktično obezbedila sebi zastupljenost u nacionalnom savetu, a onda u vremenskom periodu ne rade ništa na zaštiti potrošača i mislim da je šteta ako se ovaj predlog našeg amandmana ne prihvati.
Ovo je u skladu sa jasnijim definisanjem odnosa Saveta potrošača, Ministarstva i Udruženja. Ovde se govori da će prilikom utvrđivanja ispunjenosti uslova za brisanje iz evidencije, da je Ministarstvo dužno da zatraži mišljenje Saveta potrošača.
Mi smo predložili da stoji reč „savetodavno“ mišljenje, jer mislimo da je ovo primerenije odnosu između Ministarstva i Saveta. Ministarstvo nije predložilo, pozivajući se na načine na koji je definisano kako Savet potrošača postupa u skladu kada dođe ovo mišljenje, odnosno kada dođe iz Ministarstva zahtev mišljenje za brisanje evidencije, pozivajući se na sledeći član koji smo mi takođe amandmanom promenili, tako da su ovaj amandman i sledeći amandman uslovljeni i imaju smisla ako se prihvate u paketu.
Smatramo da je ovo rešenje bolje i na bolji način utvrđuje odnos Ministarstva i Saveta potrošača.
Mislimo da je ovo jedan bitan predlog izmene člana 139, odnosno dopuna člana 139. Ovaj član govori o Nacionalnom registru potrošačkih prigovora. On predviđa da Ministarstvo vodi Nacionalni registar i da jednom godišnje, a najkasnije do 1. marta tekuće godine za prethodnu godinu, Ministarstvo javno objavljuje i dostavlja nacionalnom savetu izveštaj o radu Nacionalnog registra potrošačkih prigovora.
Ono što smo mi predvideli je da se Nacionalni registar potrošačkih prigovora objavljuje na sajtu Ministarstva, a da sadrži podatke o vrsti prava koje je povređeno, načinu povrede, preduzetim merama zaštite i pruženoj pravnoj pomoći.
Ovaj registar bi mogao po našem predlogu da sadrži i druge podatke koje odredi ministar.
Razlog za odbijanje ovog amandmana, kako je u mišljenju Vlade, da bi se time, ako bi se na ovaj način vodila evidencija, odnosno objavljivao sadržaj iz Nacionalnog registra da bi se narušila zaštita podataka o ličnosti, a sadržina ovog registra je u skladu sa evropskim potrošačkim registrom.
Naša ideja je bila da time što je ovaj registar javan i što svako može da izvrši uvid u njega, postiže se svrha da se preventivno spreče određeni problemi koji mogu da nastanu u odnosu između trgovca ili pružaoca usluge i potrošača i da se na taj način smanjuje mogućnost da se neka zloupotreba ponavlja kroz vreme, jer to bi bio način da se i trgovci i potrošači informišu na koji način, ukoliko se nađu u nekoj sličnoj situaciji, je država postupila.
Smatramo da podaci koji bi ugrožavali zaštitu podataka o ličnosti mogu da se zaštite, da se u ovom registru ne nalaze svi ti podaci, da se na određeni način kroz uredbu kako bi taj registar bio prezentovan internetu, izbace ti podaci, ali da bi ono što je suština, a to je oko čega je bio spor i kako je taj spor rešen, pomoglo i građanima i trgovcima da bolje sprovode ovaj zakon u budućnosti. Hvala.
Ovaj amandman i prethodni po kom se nisam javio, definišu na drugačiji način vođenje potrošačkih sporova i na jedan drugi način definišu proceduru van suda…
… Mi smo predložili da se na jedan drugi način malo detaljnije zakonom definiše na koji način se rešava vansudsko rešavanje sporova i Ministarstvo je odbijajući ovaj predlog zakona, odnosno amandmana, reklo da se to uređuje članom 144, a mi smo smatrali da se kroz ova dva člana 141. i 142. ovo pitanje definiše na jedan drugi način kako nije predloženo, ali mislim da će vreme pokazati da su možda ova naša rešenja bila bolja i konkretno ovaj amandman na član 142. je usaglašavanje sa idejom koju smo imali u amandmanu na član 141.
Poštovana predsednice, kolege narodni poslanici, postavio bih pitanje predsedniku Vlade.
Ko vodi spoljnu politiku države Srbije? Po Ustavu, Vlada utvrđuje i vodi politiku. Ovih dana imamo situaciju da vidimo da u spoljnoj politici Srbije oni koji su zaduženi da sprovode utvrđenu politiku, čini mi se, postupaju kao da postoje različite spoljne politike države Srbije.
Sutra će predsednik Vlade biti u Berlinu, u izuzetno važnoj poseti. Dobro je da posle dve godine najviši državni funkcioneri imaju susrete sa najvišim državnicima najvažnijih zemalja i ta poseta je u skladu sa utvrđenom politikom, onako kako je nama ovde prezentovano, a to je da su evropske integracije najvažniji spoljnopolitički interes Republike Srbije.
S druge strane, u Beograd će sutra doći predsednik države koji se nalazi pod sankcijama EU i brojnih drugih zemalja i sasvim sigurno da ta poseta ne doprinosi ugledu Republike Srbije i ne doprinosi ostvarivanju spoljnopolitičkih interesa.
S treće strane, imamo već mesec i po dana novog ministra spoljnih poslova koji nije otputovao nijednom iz države Srbije na bilateralni sastanak sa nekim svojim kolegom. Sve sastanke koje je imao, imao je na nekoliko međunarodnih ministarskih konferencija ili ovde u Beogradu.
Postavlja se pitanje - da li u ovom trenutku, kada mnoga najvažnija državna pitanja zavise od međunarodnog položaja države Srbije, možemo da dopustimo da ministar spoljnih poslova sedi u Beogradu i bavi se unutrašnjim pitanjima Republike Srbije ili svoje stranke, ili čega god već, a ne sprovodi i ne učestvuje aktivno u sprovođenju spoljne politike koja je ovde predstavljena i izglasana kada je izabrana Vlada pre nešto više od mesec i po dana?
Želim ovaj odgovor, kako bi se u budućnosti izbegle situacije koje ćemo imati sutra. Ne znam koja će vest biti dominantna i koji susret će biti važniji za budućnost Republike Srbije – da li onaj u Berlinu ili ovaj u Beogradu? Zanima me i gde će biti ministar spoljnih poslova sutra? Da li će biti pored premijera ili će biti pored predsednika Republike? Hvala.
Poštovana predsednice, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, danas imamo ovaj, naizgled, tehnički zakon, izmene jednog broja članova Zakona o putnim ispravama, ali činjenica da je ministar unutrašnjih poslova danas sa nama, otvara mogućnost i razgovora o raznim drugim temama koje zaokupljuju javnost…
Nisam ni počeo da govorim…