Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Petar Jojić

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka

Govori

Kolega, prekinimo sa dosadašnjom praksom. Više imam poverenja u predsednika advokatske komore, koji mora da polaže račune upravnom odboru, i ostalim komorama regionalnim, nego da dosadašnju praksu imamo, u kojoj je korupcija i kriminal dubokih korena. Tu je u pitanju ono što želim da se postigne novim rešenjem.
Gospođo ministre, Ustav Republike Srbije u članu 142. govori o odredbama koje se odnose na isključivu sudsku vlast. Pošto SRS smatra da uvođenjem instituta tužilačke istrage još uvek nisu stečeni potrebni uslovi, to znači da nemamo materijalno – tehničke uslove da sada naši tužioci mogu da preuzmu istragu.
Ne mislim da su naši tužioci lošiji od onih u Americi. Naprotiv, naši tužioci su daleko stručni nego oni u Americi, ali našim tužiocima treba omogućiti pre svega posebne zgrade, objekte, logističku podršku, plate, da dobiju kompletno ono što se može prihvatiti u svetu kao institucija da radite poslovno.
Osim toga, gospođo Malović, ima još jedan problem. Da bi mogla da se vodi istraga tužilačka mi bi morali da imamo sudsku policiju. Još uvek nemamo sudsku policiju, a sudska policija bi trebala da bude formirana i pre svega kadrovski ojačana, a kadrovski ojačana znači da imamo ljude koji će raditi u sudskoj policiji najmanje sa 10 godina pravosudnog iskustva. U tom slučaju ti ljudi mogu da preuzmu odgovornost i da budu osposobljeni da obavljaju poslove sudske policije po predlogu i zahtevu javnog tužioca.
Napominjem, nisu se stekli uslovi u Srbiji još uvek za tužilačku istragu. Zbog toga ako bi se i uvela tužilačka istraga moralo bi se ići na odlaganje primene ovog zakona na duži vremenski period tzv. "vakacio legis", da bi se u međuvremenu osposobilo javno tužilaštvo. Pogledajte koliko sada prostorija sada imaju naša osnovna i viša tužilaštva. Gde ćemo da smestimo ove tužioce? Gde će oni da vode određene istražne radnje? Nemaju uslove. Šta će se sada u praksi dogoditi? Suočili ste se sa jednim problem kod reizbora sudija. Sada ćemo imati višak sudija, a manjak tužilaca i biće ono – brigo moja, pređi na drugoga. Sada će sudije jedva da čekaju – dobro, ovo je stvar i nadležnost tužioca, ja ću sada samo da potpišem rešenje o pritvoru ili da izvadim određene radnje koje sam do sada morao da radim.
Dakle, po mom mišljenju trebalo bi sa ovom tužilačkom istragom zastati. Ne treba njoj brzopleto pristupati jer, videćete, ovo u praksi neće moći lako da bude primenjeno.
Gospodine potpredsedniče, gospođo ministre, predložio sam da se u Glavi 20, koja se odnosi na skraćeni postupak, brišu članovi od 495. do 520. Srpska radikalna stranka smatra da je važeći zakon bolje regulisao i pronašao rešenja i da je adekvatan i kao takvog treba ga zaista i zadržati.
Smatramo da ovakve česte izmene i promene nisu, pre svega, delotvorne, jer se u praksi pokazalo, pogotovo kada je u pitanju kazneno zakonodavstvo kod nas, da su česte brojne promene nanele više štete nego koristi. Hvala.
Hvala, gospodine potpredsedniče. SRS smatra, ako bi se, ne daj bože, usvojio ovaj predlog zakona, da treba odložiti vreme, vacation legis, od donošenja do stupanja na snagu.
Smatram da su nacionalno osećanje i centralizovana politička vlast obeležja 16. veka. Neko nedavno reče: "traktor se ne sipa EU niti američka politika". Zato smatramo da mi treba da se okrenemo nacionalnim vrednostima, da poštujemo svoje tradicije, svoje stručne ljude, svoju praksu koja je bila u dosadašnjem periodu delotvorna, a to je od sedmog veka do današnjih dana. Hvala.
Dame i gospodo, SRS smatra da bi trebalo intervenisati u članu 4. stav 1. Reč "po pravilu" brišu se, a posle reči: "javnog raspravljanja" umesto zapete stavlja se tačka i preostali deo teksta se briše.
Mislimo da predloženim rešenjem se derogira jedno od osnovnih načela parničnog postupka i to pre svega načelo ustavnosti, neposrednosti i javnosti. To su tri načela koja u parničnom postupku moraju biti poštovana i trebalo bi da budu dosledna.
Posledice toga bi bile da je sud ovlašćen da čita pismeni iskaz svedoka umesto da istog sasluša, kao i da čita nalaz i mišljenje veštaka umesto da veštaka sasluša. Dakle, gospođo ministre, nije svejedno čitati izjavu ili neko lice saslušati. Time bi se vređala prava stranaka u postupku, jer ima je onemogućeno da raspravljaju pred sudom i da neposredno ispituju svedoke i veštake. Time se posebno vređa načelo javnosti suđenja kao osnovno ustavno načelo.
Zato predlažemo da se ovaj amandman usvoji, jer se njime poboljšava tekst zakona.
Ja sam predložio da se preformuliše tekst člana 8, jer je on dosta neke stvari preokrenuo, nije dobro, ni pravilno formulisano u skladu sa srpskim jezikom.
Mi smo predložili da on bude promenjen, i to kratak i jasan – koje će činjenice da uzme kao dokazane, sud odlučuje po svom uverenju, na osnovu savesne i brižljive ocene, svakog dokaza zasebnog, svih dokaza kao celine i na osnovu rezultata celokupnog postupka.
Mislim da je ova formulacija prikladna i možda bi bilo bolje rešenje, a stvar je ovlašćenog predlagača da li prihvata ovaj amandman ili ne.
Mislimo da je on uložen u dobroj nameri i ima cilj da bi se taj tekst zakona, i uz pomoć narodnih poslanika uredio na bolji način nego što se predlaže.
Ministre, ovo je dobro rešenje, jedino rešenje koje smo predložili, a koje je usmereno u pravcu skraćivanja roka parničnog. Ovo je najvažnije rešenje u ovom zakonu. Zato SRS smatra da je nužno bilo uvesti procesnu disciplinu. Sa druge strane, ovo je procesni rok i ovo će omogućiti onim lufterima koji su došli u pravosuđe – radio, ne radio, svira mu radio. Sa tom praksom SRS želi da se prekine i da građani mogu blagovremeno da ostvare svoja prava pred sudom.
Dok sudija ne shvati da se protiv njega može voditi disciplinski postupak zbog toga što taj nije preduzeo određene radnje, nije zakazao ročište, nije doneo presudu u roku, protiv njega se može voditi disciplinski postupak.
Što se tiče amandmana koji smo mi uložili na član 33, mi bi želeli da se poboljša tekst u odnosu na stav 3, tako što se posle reči: "sud će", dodaju reči: "po službenoj dužnosti ili na predlog stranaka". To je u odnosu na dokaze koje treba sud da izvede.
Ovo treba imati u vidu kao rezervu, ukoliko stranke nisu u mogućnosti da predlože ili stranke nisu bile u mogućnosti da pribave određene dokaze, da se ostavi mogućnost da sud po službenoj dužnosti odredi neki dokaz da ga izvede i da prikupi podatke i dokaze kako bi građani mogli da ostvare svoja prava.
Osim toga, ovim se vređa pre svega opšti javni interes, zbog vrednosti predmeta spora koju tužilac odredi tužbom, da je platio manju taksu, nego se vređa i pravo stranke na reviziju, jer je revizija ako je vrednost predmeta spora 100 hiljada evra u dinarskoj protivvrednosti. Zbog toga pravu vrednost predmeta spora mora da utvrdi sud i niko drugo. U protivnom, vređali bi se opšti javni interesi.
Što se tiče predloženog amandmana na član 37. stav 2.  treba isti pre svega poboljšati, da se posle reči "sudija" dodaju reči "ako je vrednost predmeta spora iznad 100 hiljada evra, u dinarskoj protivvrednosti, u veću sastavljenom od pet sudija".
Gospođo ministre, nije logično da u drugostepenom sudi troje sudija u veću, a ako je vrednost spora, kada je u pitanju stav 2. ovog člana, preko 100 hiljada evra u dinarskoj protivvrednosti, kada treba da postupa kasacioni sud, da bude u isto vreme od troje sudija. Složićete se, vi to vrlo dobro znate, da to u našoj sudskoj praksi nije do sada tako bilo uređeno. Logično je da za sporove preko 100 hiljada evra u dinarskoj protivvrednosti sude sudije u veću, u kasacionom sudu, od pet sudija, a ne od tri sudije u drugostepenom veću i u kasacionom. Samo onda može ukoliko nema zahtev veću vrednost od 100 hiljada, u dinarskoj protivvrednosti evra.
U tom slučaju nužno je da bude razlike u sastavu sudija i sudsko veće da bude pojačano, koje treba da donese meritornu odluku koja treba da bude pre svega odluka koja po zakonu treba da ostane na snazi i da se konačno od najviše sudske instance očekuje jedna takva odluka koja bi bila, kudi kamo, snažnija i bila prihvatljivija u pravnom sistemu Republike Srbije.
Što se tiče ovog amandmana, mi predlažemo da nadležni sud prvog stepena može po službenoj dužnosti, kao i stranka, u svoje ime da podnesu zahtev najvišem sudu određene vrste, da odredi da u pojedinim predmetima postupa drugi stvarno nadležan sud, ako je očigledno da će tako lakše da se sprovede postupak ili ako postoje za to još neki drugi opravdani razlozi.
Predloženo rešenje je protivno Ustavu i direktnoj je protivrečnosti sa odredbom članova 32. i 36. Ustava Republike Srbije, jer predloženo rešenje onemogućava pristup strankama najvišem sudu, koji bi trebalo da odluči o predlogu stranke za delegaciju drugog stvarno nadležnog suda. Sasvim je jasno i izvesno da će, po predloženom rešenju nadležni sud prvog stepena, takav zahtev ili da odbije ili da odbaci, pa isti ne može da stigne do najvišeg suda.
Amandmanskim rešenjem daje se jasnija i preciznija formulacija a, sa druge strane, neomogućava se da građani dođu i pred najviši organ pravosudnog sistema, tj. do Vrhovnog kasacionog suda. U tome je naša ideja. Mislimo da je naš predlog u skladu sa članovima 32. i 36. Ustava Republike Srbije. Hvala.
Kada je u pitanju institut izuzeća sudije, u članu 68. stav 2. predlažemo da se u prvoj rečenici ovog stava ista menja i da glasi: "kada stranka podnese zahtev za izuzeće, sudija će zastati sa postupkom i odmah će o tome obavestiti stranke i predsednika suda koji će da odluči o izuzeću".
Gospođo ministar, pročitaću vam odredbe, kako je institut izuzeća regulisan u Nemačkoj.
U Nemačkoj kad se zahtev podnese sudiji na ročištu zbog samo sumnje u pristrasnost, sudija to mora zabeležiti u zapisniku i prekida se rasprava. Spisi se prosleđuju drugom sudiji koji je zamenik sudije po godišnjem planu posle. Taj zamenik će odlučivati o zahtevu za izuzeće. Oni kažu da su to regulisali zbog toga što je to efikasnije i da to ne mora u svakom slučaju da rešava predsednik suda, već to može da učini i drugi sudija koji zamenjuje. A sudija čije se izuzeće traži mora da sastavi svoje izjašnjenje kopija dostavljena stranci koja zahteva izuzeće. I daje joj se rok da zauzme stav povodom toga izjašnjenja kada rok istekne sudija zamenik odlučuje o zahtevu.
Vidite kako su oni dobro i precizno uredili. ATZ znači austrijski građanski zakonik koji se primenjuje još iz davnih vremena i u Nemačkoj još uvek. A mi smo 1929. godine preuzeli odredbe austrijskog građanskog zakonika i na bazi toga zakonika mi smo ovaj važeći zakon o parničnom postupku je upravo rađen. Evo kako je kod njih ovo rešenje regulisano. Kod nas je komplikovano, a ovo je prosto. I ne može sudija ni jednu radnju kod njih da preuzme. Ne može, ne sme, mora da prekine i nemojte sudiji tome dozvoliti. On da odlučuje o izuzeću.
Drugo, da se jednom izuzeće može tražiti, vidite može biti jedan razlog danas na jednom ročištu da je sudija sumnjiv ili mu je to kum ili rođak, znate, kome sudi ili neke druge okolnosti su sumnjive i vi podnesete zahtev za njegovo izuzeće i to je konačno. A šta ćemo da radimo kad se naknadno sazna za druge osnovane razloge zbog kojih je opravdan osnov da on mora biti izuzetak i zbog toga gospođo ministre ovo je poboljšanje teksta i te kako. U vezi sa članom 10. koji se odnosi gde niste dozvolili da se više sudija šećka i da ide u turizam na savetovanja, nego ukoliko u okviru svojih ovlašćenja nije postupao, smatra se disciplinskim prestupom i pokreće se disciplinski postupak. Ovo je na kraj stiglo u zakon o parničnom postupku u Srbiji.
Gospođo potpredsedniče i gospođo ministre, ono što je istakao gospodin Miković, nije sporno da se o sudiji Ljiljani Sinđić u Pančevu radi o časnom, savesnom i odgovornom sudiji. Kada bi mi imali takve sudije kao što je Ljiljana, u tom slučaju ne bi imali ovakve slučajeve za izuzeća.
Postavlja se i jedno delikatno pitanje. Nisu ni Nemci bili naivni. Moram napomenuti ponovo. Vidite kako oni kažu – zahtev se može podneti sudiji usmeno na ročištu, zbog same sumnje u pristrasnost, sudija to mora zabeležiti u zapisnik i prekida se rasprava. Sve ove priče što su bile od kolege Mikovića mislim da ne odgovaraju i ne možemo nikako da se uskladimo sa pravom jedne zemlje koja ima razvijeno pravo, mi da budemo pametniji od njih. Nisu ni oni, gospođo ministre, toliko naivni. Da oni nisu mislili o svedocima i veštacima i ovome, onome, imali sudsku praksu i iz iskustva i doneli ovakve odredbe.
Mogu vam reći, ko ceni? Kada vi podnesete sada u jednom sudu da se traži izuzeće na ročištu sudije, zamislite, gospođo ministre, ko je taj ko ceni da on može da preuzme određene radnje koje ne trpe odlaganje? On ceni. Ne može on da ceni. To može da ceni predsednik suda, to mogu da cene druge sudije, ali on ne može da ceni tog trenutka.
Kaže – za izuzeće sudija će da preduzima samo one radnje za koje postoji opasnost odlaganja. Voleo bih ovde da je normirano šta predstavlja opasnost za odlaganje i ko to ceni. Ako to prepustite sudiji koji sudi, molim vas, kada on nije hteo sam da se izuzme kao Ljiljana Sinđić u slučaju, onda nema druge, u njega se i dalje nastavlja sumnjati i tu sumnju treba otklanjati, prekidati svaki rad u predmetu, dostaviti predsedniku suda. Postoji čak i procesna radnja da se istog momenta taj zahtev dostavlja predsedniku suda, čak i on može da ga reši isti dan.
Ministre, ovo vam skraćuje postupak, jer ako vi budete dozvolili da manipuliše sudija, kaže – smatram sada da je neophodno da iz pisarnice priključim još taj i taj predmet, ostvarim uvid ili preti opasnost od odlaganja zato što ću sada da pozovem telefonom da dođe veštak, da bi on u nalazu i mišljenju veštaka, mimo poziva, a to se u praksi dešava, da dođe što pre da da mišljenje i kada on da mišljenje, prekinuću i dostaviti spise sudu. Sada vi sa tim novim, izvedenim dokazima od onog trenutka kada je traženo izuzeće do momenta donošenja rešenja o njegovom izuzeću ili do kada je on saznao za izuzeće ili kada je on dobio zahtev za izuzeće, dve su stvari u pitanju, kad sazna i kad primi zahtev, a ovo na ročištu, i saznao je i već je postojao zahtev u zapisniku.
Dobro ste rešenje rešili, problem ubrzanja postupka. SRS je na strani predlagača u onim svim normama koje se odnose na ubrzanje postupka, jer i mi želimo da građani što pre ostvare svoja prava pred sudom. Ne pada nam na pamet, kao advokat nikad nisam dozvoljavao niti ću dozvoliti da se odugovlačenje postupka odvija. Zamislite ono što je rekla gospođa Vjerica, zna se, privremena mera od strane tog sudije, druga strana kaže – podnosim izuzeće, vi kažete – molim vas, protivim se, ali predlažem da se donese privremena mera. I vi donesete privremenu meru. Privremena mera se zabeleži i stavi se na nepokretnost i taj čovek ima da umre dok bude skinuo zabeležbu privremene mere.
Onog trenutka, manje će biti zahteva za izuzeće, onog trenutka kada je sudija, ako je imalo savestan i odgovoran, i nije pristrasan, kad mu stranka postavi zahtev za izuzeće, on prekida, lakše će i njemu biti, lakše strankama, a predsednik suda odlučuje, to je njegova nadležnost. Ta praksa kada se uvede u jednom sudu i te kako će da bude primenljiva i građani će znati, a i advokati i zlonamerni.
Ovo što je rekao gospodin Miković, ima brojnih slučajeva gde advokat ako mu ne odgovara ono što je izvedeno na ročištu, ne odgovara mu nešto, ili je sudija malo skrenuo, sudija ispituje svedoke i u toku ispitivanja svedoka očigledno možete da vidite da on navija za presudu, usmerava parnicu kako će da presudi. To je problem. Onemogućite mu. Jer, ako se utvrdi da je bio osnovan zahtev za izuzeće, idemo "Jovo, nanovo", sve što je on uradio za tri godine, ne samo što je uradio tog dana, nego ako je vodio parnicu, ne daj bože, 40 godina, a i taj slučaj postoji, i da je četvoro advokata umrlo, i da su stranke pomrle, a naslednici i dan-danas parniče.
Zato, gospođo ministre, ako hoćemo da ne dozvolimo odugovlačenje postupka, a što je cilj ovoga zakona, koliko sam ja shvatio, izvolite, usvajajte one predložene norme koje su delotvorne i onemogućavaju da se manipuliše od advokata, a sa druge strane da naterate sudiju da bude pristrasan.
Samo, ja bih dao još veća ovlašćenja nekim organima, po sudskom poslovniku, da se kontroliše šta radi sud. Da je neko kontrolisao sud, ne bi ova parnica o Beogradu na Vračaru 40 godina bila vođena. Hvala.
Dame i gospodo, mene bi uverio uvaženi kolega Miković samo ako mi dokaže i uveri me u to da nije bilo razloga da se 800 sudija razreši. Da li je među njima bilo onih koji su trebali odavno da budu razrešeni? Da li je među njima bilo kumova? Da li je među njima bilo u istom gradu, gradiću ili varošici, da predsednik suda ima ćerku sudiju, zeta advokata, drugu ćerku predsednika organa za prekršaje i u toj varošici je uspostavljena pre svega porodična vlast? Šta ćemo da radimo dalje?
Recite mi da li je baš bilo razloga i sumnje kod nekih? Ja nisam rekao da sam zadovoljan i da sam siguran jer u tome nisam učestvovao, ali, da li su svi koji su izabrane sudije u Republici Srbiji izabrani i da li su baš oni trebali da budu izabrani? Ja pretpostavljam da treba da budu izabrani oni koji su dobre sudije i dobri tužioci. Ali, ostaje nejasno – zašto je razrešeno 800 sudija, ako mislite da je svaki sudija bio nepristrasan i objektivan i da nije bio korumpiran, sa advokatima, sa strankama i ostalo? Da li mislite da Ministarstvo i drugi možda ne raspolažu sa podacima zbog čega niko nije bio izabran? Ja ne mogu da tvrdim ni za jednog, jer nemam takvo saznanje, ali, tu već postoji ogroman broj ljudi, to mogu da govore oni o kojima se radi, a ja nisam rekao ni jedno ni drugo.
Ali, sve ovo me navodi na zaključak i upućuje na težnju da isključimo svaki momenat. Da li mislite da su Nemci blesavi što su rekli – prekida se postupak. Ako bih ja to rekao za Nemca, onda sam ja zaista nekorektan. Ja se slažem sa ovakvim rešenjem. Ovo jeste delotvorno i nema tu, kolega Mikoviću, sumnje. Za mene je bolje da se prekine postupak, i za njega i za stranke, pa ona stranka koja je bila zlonamerna, neka sudija kad zaključi raspravu, pri donošenju odluke, odmeri troškove na njegovu štetu, jer se zbog njega odložilo ročište povodom izuzeća.
Dakle, nisam siguran i molim ministra da razmotri ovo i da usvoji onako kao što je to u drugim zemljama sa razvijenim pravnim sistemom. Isključite ga onog momenta kad treba, nema šta on više po predmetu da čeprka. Imaćete jasnu situaciju i imaćete na koga da se pozovete – imate francusko, nemačko, italijansko i švajcarsko pravosuđe. Tamo se isključuje tog trenutka. Ako smo mi pametniji i ako mi mislimo da radimo po starom, a hoćemo da unapredimo i da ubrzamo parnični postupak, ubrzaćemo ga tako što ćemo prekinuti svako njegovo učešće. Svaka čast ako se ustanovi da nije bilo osnova za razlog, čovek ostaje i završavamo priču.
Ovo je opasna stvar i ovo je vrlo značajno. Unesite to u zakon, kao što ste u zakon ugradili onu normu, koja je dobra, a to je što ste prvi put u istoriji srpskog pravosuđa sankcionisali čoveka sudiju koji ne ispunjava uslove iz okvira koji mu je zadat. Drugo, dobra vam je norma i predlog onog instituta što dozvoljavate da se po prvi put u istoriji srpskog pravosuđa uvodi tehnički zastupnik, tj. pravni zastupnik, da građanin koji je protivna strana može da se suprotstavi veštaku i svedoku i da mu postavlja unakrsna pitanja, da se sa njim suoči. Naime – čisti dokazi, čist račun, duga ljubav. I nema nikog da prigovori. Može da prigovara, ali su mu svi argumenti izbijeni iz ruku. Hvala.
Dame i gospodo, ne radi se ovde da sam ja evropejac, ja zato ne ispunjavam sve kriterijume. Nisam podoban da budem jer sam protiv Evropske unije, ali vi ste protiv Evropske unije kada njihovo pravo ne primenjujete i njihove preporuke. Da li je ovo bila konstatacija, institut, upravo iz jedne od članica Evropske unije? Ali, ja se na Evropsku uniju tada se nisam pozvao, nego na državu, njeno državno uređenje i, pre svega, njihovu reformu i njihov zakonodavni sistem.
Nema ni govora, taman posla, da ja budem evropejac. To može Toma Nikolić, vi ili šta ja znam. Ja ne ispunjavam uslove. Evo, moj kolega, jedino on može da ide u Evropu, ja ne mogu. Pazite, procenio sam da se Evropska unija ne sipa u traktor. Šta ja mogu? Ne ide, kolega. Ali, moram reći da je nužno ovu odredbu ugraditi u naš pravni sistem, gospođo Malović. Ako ostane ovo kako je predloženo, mi imamo odugovlačenje postupka.
Zamislite ako je parnica vođena deset godina, a ja imam parnice koje su 30 ili 40 godina vođene. Sada treba da se jedan sudija, koji je vodio, recimo, deset godina parnicu i šta mislite ako se utvrdi da je on bio kum suprotne strane? Šta ćete onda? A kuma nemate u Predlogu zakona da je jedan od razloga za izuzeće. Što gospodin Miković ne kaže šta će da uradi ako sazna posle deset godina da je sudija koji je presudio na njegovu štetu, a dosudio spor i uspeo u tužbenom zahtevu, a on kum sudije? Njega nema u zakonu. Šta ćemo onda da radimo?
Isključite ovo, molim vas. Pomažete pravosuđu i skraćujete postupak. Mi upravo, bilo čije, ako je delotvorno pravo, mi ćemo da ga prihvatimo, a nemamo razloga, jer je naše pravo građansko, oslanja se na AGZ. Ako je to tačno, a i Nemačka primenjuje AGZ i njene norme od 1929. godine pa nadalje, mi primenjujemo i ugrađujemo naš pravni sistem.
Prema tome, ovo će da vodi odugovlačenju postupka. Protiv je Srpska radikalna stranka i ja sam protiv. Gde je god moguće odugovlačenje postupka, prekidajmo, stavimo tačku, nemojmo da dozvolimo ni jednu jedinu mogućnost manipulacije. Rekao sam, ako se dogodi da sudija presudio posle 10 godina u korist kuma, e šta ćete onda da radite? Onda vidite gde vodi parnica. Hvala.
Što se tiče ovoga člana 101. stav 1, predlažem da se posle reči "da vrati podnesak" da se dodaju reči, slažem se da se podnesak vrati i to je u redu, ali predlažem da se vrati "zajedno sa rešenjem u kome se taksativno navode potrebne ispravke i dopune".
Gospođo ministre znate gde je problem. Problem je ako je podnesak podnela neuka stranka. Nema para da plati advokata, hoće da podnese tužbu ili je napisao podnesak, ali nema para da plati usluge advokata.
Tada treba u rešenju, to ne košta ništa, samo poboljšava tekst zakona i učvršćuje obavezu onoga ko je podnesak podneo. To znači da u tom rešenju mora biti taksativno navedeno koje sve ispravke i dopune mora stranka da izvrši.
Neće biti onda opet da se sud dovodi u proceduru, da zbog toga ponovo vraća, odbacuje, pa da mu daje pravo na žalbu itd.
Dakle, ništa ne košta, ovo neće da škodi, što kaže onaj na TV, što ne škodi može da koristi. Molim vas, ovo je delotvorno i korisno samo zbog stranaka koje nisu bile u mogućnosti da plate usluge advokata i ne znaju, ako mu se ne napiše, šta treba da ispravi i dopuni, neće znati i može se desiti da zbog toga i odustane od parnice i od postupka, zbog toga što neće moći da plaća usluge, jer će biti uplašen ako još treba posle da plaća i takse i vi to dobro znate.
Mislim da ste vi ovo dobro shvatili i molim vas, usvojite ovaj amandman, usvojili ste neke naše amandmane, ali ovo je delotvoran amandman, što je dobro i predlažem, ovo može samo još da bude, ovaj stav prvi da pojača, i hvala vam.