Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

 Zašto me podsećate? Ja se osećam izvanredno.
Šta to ima veze što se oni ne čuju, znači mogu da pričaju šta god hoće, oni se ne čuju. Pa vi brinete samo o prenosu, a ja brinem o tome kakav ćemo zakon da usvojimo danas. Vas je briga samo šta će se čuti na televizijskom prenosu. Neka se čuje u ovoj skupštini da podnosite jedan loš predlog zakona.
Juče sam rekao - na šta to liči kada poslanici većine baš u svemu bespogovorno slušaju Vladu Republike Srbije i saslušali ste na kraju izlaganje predsednika Vlade, koji je rekao da vi morate da ga slušate, jer su takvi odnosi u ovoj skupštini, i da ćete morati da glasate za sve što vam Vlada predloži. Evo vam sada predloga.
Vi ovde dobijate neke koeficijente, a osnovicu će da vam odredi Vlada i vi ćete tada ovde da menjate zakonske predloge koje Vlada dostavi, jer ste vi, tobož, oni koji kontrolišu izvršnu vlast, a izvršna vlast vama određuje plate.
Pokušao sam da to regulišem ponovo, jednim amandmanom, da krenemo, da startujemo sa nekim platama. Da li su one visoke ili su niske, o tome može da govori ministar finansija, koga tu nema, a ovaj zakon zavisi isključivo od ministra finansija, a ne od ministra pravde. Da mi krenemo sa nekim osnovicama, da konačno znamo odakle potiču naše plate. Pa, ako Vlada utvrdi da nema toliko, da ćemo probiti bilanse - da nam smanje osnovicu, jer će propasti cela zemlja. Ako utvrdi da smo bili preskromni, a ja sam skromno odredio osnovice, da kaže da će svima zaposlenima u javnim službama povećati osnovicu, zato što to ne odgovara realnom stanju. Ovako, da usvojimo Predlog zakona i da kažemo Vladi - izvolite, dali smo vam da određujete sudbine stotine hiljada zaposlenih - smatram da to nije u redu i mislim da vi ovaj predlog zakona koji je danas na dnevnom redu ne bi trebalo da prihvatite, a ako prihvatite, onda su u pravu ministri što vam rade svašta. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, danas nas predsednik Vlade, Zoran Đinđić, ubeđuje da treba da smenimo najodgovornijeg potpredsednika Vlade, onoga kome je poverena borba protiv kriminala, korupcije i desetogodišnje vladavine u kojoj nije učestvovao DOS, da ga smenimo samo zato što novine loše pišu o njemu. Naime, sramota je jednom predsedniku Vlade da se baci kamenom na svog potpredsednika Vlade i da to obrazloženje bude u jednoj rečenici. Iz te rečenice niko, ni onaj ko je mnogo mudriji od nas narodnih poslanika, ne bi pronašao razloge što li se ovaj čovek smenjuje posle onakve euforije koja je nastala pobedom DOS-a i revolucijom od 5. oktobra.
Ako bismo smenjivali po novinskim izjavama, mi danas ne bismo imali Vladu. Ako bismo mi, draga gospodo ministri, gospodine predsedniče, o vama cenili na osnovu onoga šta u novinama piše, a novine su pod vašom kontrolom, vi biste bili u zatvoru, a ne ovde u prvom redu Narodne skupštine. Jer, te iste novine, gospodine predsedniče, i vas, kao onoga ko nam ovde predlaže da smenimo Vuka Obradovića, svrstavaju u najveće mafije, u najveće bande koje se danas širom srpskih zemalja, a posebno u Srbiji, bave otimanjem novca od svojih građana. Hoću li da verujem u ono što novine pišu? Mogu li da verujem? Za ovo što pišu za vas, gospodine Đinđiću, sve verujem, i sve je istina, i sve je tačno, jer o tome govore vaši najbliži i vaši neposredni saradnici, a i vaša dela.
Sad bi trebalo da razmišljam o tome šta je radio Vuk Obradović, čime se on vama moralno toliko zamerio da zaboravite i na korupciju, na kriminal, na šverc cigareta i na narkomaniju u Vladi, i da se okomite samo na jednog čoveka. Vama ne smetaju drugi ministri koji čine kriminal. Smeta vam Vuk Obradović, koji je ovde dugovao, bar meni kao poslaniku, da kaže što on to vama u stvari smeta. Očigledno je, kad se pita hoće li neko nekoga da poljubi, to nije razlog za smenu. Pretpostavljam da onaj ko ljubi u junu mesecu, da je ljubio i u decembru, da je ljubio i u februaru prethodne godine i da to ništa nije novo za vas.
Pretpostavljam da je vreme da nam Vlada odgovori da li je tačno, gospodine predsedniče, da ćete izručivati Srbe u Hag i bez zakona, da ćete direktno sarađivati sa Hagom? To je za mene problem u ovoj Narodnoj skupštini, a ne šta vi tamo pušite, šta ljubite, šta pijete, ko koga, ko kome podmeće i čime se sve bavite.
To je za mene problem. Za mene je problem koliko je para ministar Vlahović uzeo da progura Lafarž, i vas upliće u to. To je moj problem u ovoj Narodnoj skupštini. Za mene je problem koliko je Vladan Batić uzeo novca da otme "Galeniku" od srpskog naroda? To je moj problem, gospodine predsedniče, a ne da nas ovde zamajavate time što vam neki član vaše Vlade nije više po volji, pa još kažete - ja sam ga postavio, pa još kažete - ja sam odredio ovu tačku borbe protiv mita i korupcije. Sve vi, gospodine Đinđiću.
Prerano je za vas da se uzdignete iznad naroda i iznad Boga, gospodine Đinđiću.
Prevelika je svinjska glava mačetu, gospodine Đinđiću, vi ne zaslužujete toliki zalogaj. Niste vi zaslužili ni da ovu vladu Srbije vodite, niti da ova skupština raspravlja o tačkama koje vi predlažete. Ali, eto tako, skupili ste se i sad ste krenuli između sebe da se obračunavate. Vi mislite da narod baš ništa ne zna, da narod baš ništa ne vidi, da narod samo veruje onome što izjavljuju ministri u novinama, na radiju i na televiziji. Život je strašan, život vas potpuno demantuje iz dana u dan. Sve vaše pokušaje, čak da nas ubedite da nam je bolje, mi smo to već proživeli sa lošim vladama koje su ubeđivale narod da mu je bolje, a narod nije imao ni hleba da jede.
Vi nama ovde ne kažete kakav je zdravstveni karton vaših ministara, koliko alkoholičara imate u Vladi. Evo ga jedan, sedi ovde, trenutno. Nema ni onog drugog što je ...
Tačno je gospodine predsedniče. Prosvetu ste poverili u ruke jednom alkoholičaru. Predsednik Vlade je odlučio da samo bogata deca mogu da studiraju. Četiri, pet hiljada maraka za upis fakulteta. Vama je to lepo. Vi to - OK. Imate vi one svoje tikove, povatali su vas sve redom. A, šta će seljačko dete, a šta će dete bez roditelja, a šta će dete ratnog vojnog invalida, a šta će dete izbeglice? Kako će ta deca doći na studije, koliko će njih studije da koštaju?
Vi o tome ne razmišljate. Vi razmišljate koliko će cigareta Srbija da popuši. Vi razmišljate gde će da bude nova fabrika za proizvodnju cigareta u Srbiji, gde će da se bogate prijatelji predsednika Vlade, koji ga voze privatnim avionom po svetu. Da li je to tačno ili nije tačno? Kaže predsednik Vlade - ponekad zbog hitnosti angažujem tako neke ljude koji imaju male avione i to sve platimo. A taj što ima mali avion kaže - nije tačno, ne plaćaju nikad, imamo mi razumevanja za teškoće u kojima se Vlada nalazi. Gde ovo mi živimo, draga moja gospodo.
Prva tačka dnevnog reda je razrešenje Vuka Obradovića, a ne Kosovo i Metohija, a ne beda, a ne prekomponovanje fabrike automobila u Kragujevcu, a ne postavljanje predsednika okružnih sudova, koji su se dan pre toga učlanili u Demohrišćansku stranku. Vi ne vidite šta se dešava, vi, draga moja gospodo poslanici, a opet vas nema, moram da čestitam, nema vas dovoljno u sali. Sada vam prvi put čestitam što vas nema. Vidite vi šta se ovde radi. Ovo sve vas čeka. Pogledajte, izađe ministar pravde i kaže - ko raspolaže mandatima jedne političke stranke - predsedništvo DOS-a. Nema više političke stranke u DOS-u, nego ima predsedništvo DOS-a, koje gura 178 ovaca, kao čobani ili možda idu pred njima. Gde je vaša autonomija, draga moja gospodo političari i draga moja gospodo narodni poslanici?
To su pitanja koja se u Srbiji postavljaju iz dana u dan. Vi nama ovde priče o tome, o dve rečenice koje je predsednik Vlade napisao smenjujući onoga ko istražuje kriminal. Sad ćete stalno da tražite da se mi uklapamo u te dve rečenice. A, šta u njima piše - Vlada neće da se bavi skandalima i aferama. Hoće Skupština. Ako Vlada neće skandalima predsednika Vlade, hoće Skupština. Ako Vlada neće da pita ministra poljoprivrede što je obećao seljacima duplo veću otkupnu cenu dok je bio u opoziciji, hoće Skupština da pita. Ako Vlada neće da pita ministra Đelića, koliko lekova popije u toku dana, hoće Skupština da ga pita. Ako Vlada neće da pita Lečića, da li je narkoman ili nije, hoće Skupština da ga pita.
(žamor)
Boli istina. Počelo je - OK. Samo, to ne vredi ovde. Ovo je Narodna skupština, ovo nije sednica Vlade.
Ja za tebe nisam "ti". Ti si za mene jedan švercer cigara, koga uopšte ne poštujem u životu. Ja sam za tebe jedan srpski domaćin, narodni poslanik.
(Zoran Đinđić sa mesta: Objasni narodu odakle ti stan od 150 kvadrata.)
Objasni ti odakle tebi kuća u Banovcima. Ja sam stan dobio od Vlade, a ti si napravio kuću od svojih para. Da li si ti meni rekao "sram me bilo"?
(Zoran Đinđić, sa mesta: Ne.)
Nešto mi se učini.
(Zoran Đinđić, sa mesta: Za tebe nema srama.)
Za tebe ima srama, izdajniče srpski. Gde si proveo rat?
Tako to ide, draga moja gospodo narodni poslanici. Imao sam ja sukoba sa opasnijima nego što je Zoran Đinđić.
U to vreme, mnogo više je narod voleo Slobodana Miloševića, nego što sada voli Zorana Đinđića. Tako da sam ja na to sve navikao. Moja je porodica na sve to navikla. Nisam blindirao stan od 178 kvadrata. Izvolite, gospodine predsedniče Vlade, kada god hoćete. Auto mi nije blindiran, sam ga vozim. Ne bih živeo sa 50 telohranitelja koji mi leže na leđima, pa makar i da ne budem predsednik Vlade. Hvala.
Povređen je član 99. Poslovnika. Govornik koji je govorio pre mene, prepoznatljiv već građanima Srbije po svemu i svačemu, za ovom govornicom je svim poslanicima Srpske radikalne stranke, na toj istoj sednici o kojoj sada govori, rekao da nam je mesto u hrvatskom Saboru da raspravljamo, a ne da raspravljamo u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Mogli bi vi da ne toročete preko plota, predsedniče. Uživali ste kada je govorio o svemu i svačemu i nije vam palo na pamet da ga opomenete, ali čim sam ja izašao onda vam je palo na pamet.
Zato što je trebalo, predsedniče, da opomente Vladana Batića, pa da mu kažete - Vladane Batiću, lažete kada ste rekli da se niste uvredljivo izražavali o Hrvatima, jeste.
Dame i gospodo narodni poslanici čl. 127. Poslovnika glasi - Narodna skupština donosi između ostalog deklaraciju. Čl. 153. predlog poslovnika, deklaracije, podnosi se u pisanom obliku sa obrazloženjem, stav 2., predlog akta iz stava 1. ovog člana - prethodno se dostavlja narodnim poslanicima i o njemu se otvara jedinstven pretres.
Dalje, član 133., o predlogu zakona najpre se vodi načelni pretres. Član 132., predlog zakona - a primenjuje se isti postupak - pre razmatranja u Narodnoj skupštini, razmatraju nadležni odbori i Vlada, ako nije predlagač zakona.
Dakle, svesni situacije prihvatili smo da raspravljamo o jednom zaključku koji je predložila Vlada Republike Srbije. Sada ste se u pauzi dogovorili da Skupština usvoji deklaraciju. Svesni ozbiljnosti situacije spremni smo da pristupimo čak odmah i samom glasanju o deklaraciji, ali je potrebno, gospodine predsedniče, da taj tekst, pre bilo kakve rasprave, imamo u rukama.
Da ga imaju bar oni izdvojeni poslanici za koje je ostala obaveza i dogovor da diskutuju o predlogu deklaracije. I uvek kad zbunjeno pokušate da pogazite Poslovnik izazovete incidentne situacije. Vi svesno prozivate najpre poslanike SRS, znajući da niko od njih ne zna kako izgleda sada ta deklaracija, da niko nije imao mogućnosti da je vidi i znajući da će da govore o nečemu što je potpuno deplasirano, ili da govorimo samo o istoriji - kako je došlo do situacije na Kosovu i Metohiji.
A da kažemo o tome da li je deklaracija dobra ili nije, da li je podržavamo ili ne - vi nam ne dajete tu mogućnost, zato što niko nije video deklaraciju. Evo, prethodnik koji je govorio uopšte nije pomenuo deklaraciju. Govorio je o situaciji na Kosovu i Metohiji. O tome možemo da govorimo, ali bi trebali bar po dva predstavnika, ako ste tako rekli, poslaničkih grupa da progovore koju reč o deklaraciji. Ipak je to akt koji ostaje za sva vremena upisan kao akt koji je donela Narodna skupština Republike Srbije u ovom sazivu.
Zbog toga sam vas zamolio, ako smo već sat i po izgubili čekajući da se dogovorite, bilo je potrebno još 15 minuta da to odštampate i još 10 minuta da poslanici vide da rasprava počne ponovo. Ništa ne biste izgubili i ne bismo prekoračili vreme koje ste odredili za završetak ove sednice. Ovako je sve deplasirano.
Zašto onda nismo nastavili u 15,30? Vi se gore dogovarate a mi ovde da vodimo raspravu. Da li je ovo sada kada se zna da postoji deklaracija potpuno istovetna rasprava koja bi bila i u 15,30, kada se nije znalo hoće li je biti i kako će da izgleda.
Zato vas molim da ne pravimo cirkus od ovog parlamenta, da Parlament zaista počne da lični na mesto na kome ćemo ozbiljno raspravljati o onome što treba da usvojimo. Mi sada zaista ne možemo da raspravljamo. Najlakše je reći ili izađite za govornicu ili odustanite od diskusije, ali mi sada ne možemo da raspravljamo o onome što će Parlament doneti kada ga od 250 poslanika, izuzev vas nekoliko, još niko nije ni video.
Zato vas molim gospodine predsedniče ukoliko je štampanje u toku, ukoliko ćemo materijal dobiti, valjda ćemo dobiti, da napravimo još jednu kratku pauzu. Nećemo mi ni izlaziti iz sale. Ali, da sve ovo ima neku formu i oblik i da liči na Narodnu skupštinu Republike Srbije. Hvala.
Gospodine predsedniče,  imam da prijavim dve povrede Poslovnika. Najpre, jednu koja se desila dok niste bili u sali. Ubuduće bih vas zamolio kad izlazite iz sale i ostavljate nekog od potpredsednika da  vas zamenjuje, da taj potpredsednik ispuni bar dva osnovna uslova da bi mogao da vas uspešno zamenjuje. Prvi je da ne oseća nikakvu mržnju prema poslanicima SRS-a. Drugi je da razume ono što poslanici govore. Desilo se, dok je govorio gospodin Božidar Vujić, da ga gospođa koja vas je zamenjivala nije razumela. Potpuno je govorio u okviru teme, a izrekla mu je dve opomene. Onda mu je čak, na kraju, oduzela reč, navodeći dva razloga za oduzimanje reči. Jedan  što ne govori o temi, a drugi što je, tobož, isteklo vreme za nekih 24 sekunde, koliko je zaista bilo isteklo, što više ne bi smelo da se događa. Pročitao sam stenogram, gospodin Vujić je govorio u okviru teme, ali to treba razumeti. Neko ko nema dovoljan koeficijent inteligencije, nemojte da vas zamenjuje. Vidim da vi dobro procenjujete.
Hvala najlepše. Valjda sam je i zaslužio.
Druga povreda Poslovnika, gospodine predsedniče, rekoste nam kad ste ušli posle pauze, da će imati pravo po dvojica poslanika i predsednik poslaničke grupe da se izjasne o deklaraciji. Mi smo imali četiri prijavljena govornika. Dvojica su odustala od govora zato što su ostala dvojica i ja koji sada zamenjujem šefa poslaničke grupe. Zatražio sam reč, a vi u međuvremenu menjate svoju izjavu i kažete da mogu da govore samo predsednici poslaničkih grupa koji nisu potrošili vreme predviđeno Poslovnikom. Zaista imamo pred sobom jedan dokument o kome nekoliko rečenica treba da se kaže.
Jesam, ali i po Poslovniku da reagujem na ovo što ste sada rekli.
Zato vas i molim da omogućite predsednicima poslaničkih grupa, koji žele ukratko da iznesu stav  poslaničke grupe povodom ovog novog dokumenta, bez zahteva da o tome govore poslanici.
Nismo se ništa dogovorili, gosodine predsedniče. Rekli ste da će govoriti i predsednici poslaničkih grupa...