Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Niste bili tu, dragi moj gospodine predsedniče, vi odavno ne znate da ovaj zakon uopšte više nije na dnevnom redu. Prethodni govornici su usvojili neki novi dnevni red, a ja poštujem odluku većine i sada se ponašam u skladu sa usvojenim dnevnim redom. Usvojeni dnevni red je - situacija u društvu. Usvojeni dnevni red je - kako ćemo dalje, a ja hoću da pomognem poslaničkoj većini u Skuštini Srbije da Srbija krene dalje, da krene bolje, da živimo svi bolje. Zašto moram ja da se bavim politikom, ako budem živeo bolje? Ali, ne ovako, ne na ovaj način, ne pretnjama, pritiscima i ucenama, ne klečanjem ili ležanjem potrbuške pred onima koji dolaze sa Zapada. Nema ništa.
Evo, sedam meseci ste na vlasti i šta je to došlo sa Zapada? Gde je 6 milijardi dolara? Juče govorite da niste ni obećali 6 milijardi dolara, pa, bogati, narod je bio i slep i glup, pa je slušao neki drugi jezik, a ne onaj jezik kojim ste se obraćali u kampanji građanima Srbije. Ponavljam vam, ako vi nemate prijatelje u svetu koji hoće da pomognu Srbiji i srpskom narodu, imamo mi. Mi nismo kopali neprijateljske rovove između nas i onih koji mogu da nam pomognu, mi smo kopali rovove između nas i onih koji su nas bombardovali. Vi te rovove zatrpavate srpskim glavama i srpskim leševima.
Okrenite se onima sa kojima može da se radi, sa kojima može da se sarađuje, onima koji su u istoj situaciji i znaju vrlo dobro gde nam je izlaz. Imate, odnosno imamo 10 miliona stanovnika, a samo Vijetnam ima 70 miliona. Da vam kažem da treba da sarađujemo sa Vijetnamom, vi ćete se smejati, a sve što proizvedete, tamo možete da prodate. Sve što vam treba, tamo možete da kupite. Ali, nema nevladinih organizacija, nema humanitarnih fondova, nema agencija, nema otvorenih univerziteta, nema slobode štampe u kojoj možete da pričate o opoziciji šta god hoćete, a ne smete nijednom ministru reč jednu da kažete, nema para za pojedince u Budimpešti, sada vam već to donose i u Beograd, nema ucena oko Kosova i Metohije.
Postavio sam pitanje Vladi Srbije kada ćemo da raspravljamo o Kosovu i Metohiji, kada se završe izbori? Vi nas ovde sada zamajavate pričama o tome kako su neke budžetske inspekcije pronašle neke nepravilnosti, a vreme prolazi, vreme se odlaže, a članove svojih političkih stranaka koji su sa Kosova i Metohije, proglašavate predstavnicima i vođama Srba, a oni jadni i sami vide gde nas to vodite i već su prestali da daju izjave za vaše televizije.
Dakle, razvoj malih i srednjih preduzeća, moguć je, ako se Srbija okrene našim prijateljima u svetu. Mi vam nudimo prijateljstvo sa bar 30 država, sa kojima možemo lepo da sarađujemo, od te saradnje možemo lepo da živimo. Vi nam nudite da budemo robovi Amerike koja će nam doneti brakove između muškaraca. Ja za to nisam, pravo da vam kažem.
Neko je davno rekao da starost sama po sebi donosi dovoljno zla i da ne treba da je opterećujemo ličnim frustracijama i mržnjom. Vaš put u Jevropu, ukoliko očekujete da u toj Jevropi budete ravnopravni član, ni ja neću dočekati, a kamoli vi, dragi moj gospodine. Ali, ako ste već krenuli na taj put, i ako sa nipodaštavanjem govorite o onima sa kojima sada možemo normalno da sarađujemo, nego čekate kako će vas dočekati ta Jevropa kojoj ste krenuli, svima vama, koji ste na taj put naumili, prvo upućujem savet - nemojte da idete preko srpskih leševa do Jevrope, a drugo, i kad stignete tamo, ponesite dosta zavoja i povedite dobre lekare, valjaće vam da vam zakrpe turove u Jevropi.
Gospodine predsedniče, želim da vam po Poslovniku uputim jedan predlog, a na vama je hoćete li to prihvatiti ili ne. Kao što vam je poznato, mi smo prošle nedelje održali jednu vanrednu sednicu Narodne skupštine Republike Srbije, u pokušaju da sprečimo donošenje odluke o pravnim okvirima za Kosovo i Metohiju. Sednica je sazvana na predlog Vlade Republike Srbije. Tom sednicom očigledno nismo uspeli da sprečimo donošenje pravnih okvira.

Na osnovu člana 155. stava 2. Predloga zakona, pitanja iz odbrane i bezbednosti države mogu da budu ubačena u dnevni red i sednice koja je u toku. Zamolio bih vas da nam ili date kraći odgovor zašto više uopšte ne reagujemo na ono što se dešava na Kosovu i Metohiji, odnosno ako smo bili ubeđeni da moramo da sprečimo donošenje pravnih okvira, zašto sada ne ragujemo kad su pravni okviri doneti. I u raspravu o Rezoluciji pitao sam šta će učiniti Vlada Srbije ukoliko ti okviri zaista budu doneti. Mislim da je vreme da nas Vlada Republike Srbije sada izvesti šta i kako ćemo dalje. Pravni okviri su juče doneti i to proizvodi strašne posledice po Republiku Srbiju, po sve njene građane. To je ono što nismo uspeli da sprečimo. Hoćemo li sada da ćutimo? Hoćemo li svaki put da pokušamo da sprečimo neki čin, a kad ne uspemo, da se ponašamo kao da do njega nije ni došlo?

Dakle, predlažem da u toku današnjeg dana zatražite mišljenje Vlade Republike Srbije, da Vlada kaže hoćemo li imati neku vanrednu sednicu povodom toga ili ne. Mi smo spremni da prekinemo ovu sednicu da bi se o tome raspravljalo. To neće uticati na naš današnji rad, samo što smatramo da je nemoralno od Narodne skupštine Republike Srbije da se danas, kad su stvari već krenule nizbrdo, ne oglasi, a da se oglasi nekim upozorenjem koje očito nije imalo nikakvog efekta. Hvala vam najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, o ovom zakonu može da se diskutuje kao i o onom o kojem smo govorili juče, zato što je princip, sistem, matematika primenjena u ovom zakonu identična onome o čemu smo govorili juče i mi i predstavnici vlasti, i ostaje nam samo da vreme kaže ko je bio u pravu, ali je evidentno to da je predlagač izmena i dopuna želeo da zadrži nivo koji je postojao do sada. Nije se upuštao u to da li povećani budžet omogućava i povećana prava.
Ovaj zakon ima dva člana koja su bitna i koja su možda zbunila pojedine poslanike. U članu 1. se utvrđuje nivo socijalne sigurnosti koji onda obezbeđuje pravo na materijalno obezbeđenje porodice i ovi procenti nisu ono što će porodice dobijati, već ono po kom će se osnovu, ukoliko porodica ima prihoda ili nema, zaračunavati da li je ta porodica socijalno ugrožena ili ne i da li država treba da joj pomogne ili ne, a pomoći će do nivoa koji se propisuje članom 1. i to je ono što nas zabrinjava. Mi smo ubeđeni da će taj prag socijalne sigurnosti ovim predlogom za izmene i dopune zakona biti spušten, biti niži i da više neće biti, naše je mišljenje, 30.000 porodica koje će imati pravo svakog meseca na ta primanja nego da će taj broj biti manji, zato što će jedan veći broj porodica uspeti da dostigne 16% od zarade u Republici, a ne bi uspeo da ostvari 25%, koliko mi mislimo da je trebalo da piše u članu 1. umesto brojke 50.
Po osnovu člana 1, po osnovu materijalnog obezbeđenja porodica, Vlada Repbulike Srbije nije zatekla nikakav dug u januaru mesecu, zato što je postignuta ažurnost i to se jasno vidi u završnom računu budžeta Republike Srbije za 2000. godinu, ali na osnovu člana 4, po osnovu dodatka za pomoći i negu drugih lica, mislim da stoji dug od 160 miliona dinara i to je ono s čime će Vlada Srbije ove godine morati da se junački ponese.
Pravo na materijalno obezbeđenje je otprilike prema posebnoj isplaćenoj naknadi, a najviša je za petočlanu prodicu 1.706 dinara, negde oko 50 miliona dinara mesečno, kada bi sve bilo u najvišem iznosu, a to znači da je mnogo niže, pošto od pojedinca kreće i završava se sa porodicom od pet članova. To nije nikakav izdatak za jedan jak, konsolidovan budžet, koji ima stabilne izvore prihoda kao što ima budžet Republike Srbije za 2001. godinu. Mislim da je to svima jasno i nije trebalo ovoliko cepati dlaku, pa procenjivati čak i bruto zaradu po zaposlenom u Republici da bi se dobio traženi iznos, da bi se dobila finansijska neutralnost.
U godini u kojoj je sve poskupelo, u kojoj će tek da poskupi, u godini u kojoj će rasti plate nemojte da obezbeđujete finansijsku neutralnost Vlade Republike Srbije za izdatke koje ima, a za koje sredstva prikuplja od svih građana Republike Srbije. Obezbedite vi, to je mnogo važnije, prava ljudima materijalnu sigurnost porodicama, a nemojte da obezbeđujete finansijsku neutralnost, pa makar i po cenu da 10 meseci prime više iznose, nego da 12 meseci primaju niže iznose, a uvek će se naći sredstava za ovo. Svaka vlada koja dozvoli da u normalnim uslovima, u kojima naša država danas živi, počne da ostvaruje zakašnjenja u isplatama ovih prava, rizikuje da je građani na izborima za to kazne i o tome će valjda i Vlada Republike Srbije da razmišlja.
Mislim da je predlagač izmena i dopuna zaveo poslanike koji su govorili isključivo o visini prava, zato što je u obrazloženju pojedinih odredbi u stavu 2. rečeno da je članom 1. izvršena izmena procenata za obračunavanje cenzusa i visine prava, s obzirom na izmenjenu osnovicu za obračun prava i moguće da je to zavelo poslanike da na ovaj način preračunavaju, ali račun je otprilike tačan i ubeđen sam da će visina prava po ovim izmenama i dounama zakona biti niža od onih koje su do sada ostvarivane.
Ostaje vreme. Predlagač je sebi napravio jednu malu zadršku, omogućio sebi da ima prava da se preračunava i jedino je to dobro u ovom predlogu zakona. Naravno, mi ćemo budno paziti na ostvarivanje ovih prava. Pošto nam je dužnost da u Skupštinu Srbije kritikujemo Vladu kada god nešto ne valja, mi ćemo sigurno blagovremeno upozoriti Vladu da smo bili u pravu. Ako nismo bili u pravu umećemo da se ponašamo za ovom govornicom.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam i ranije bio u situaciji da svojim predlozima, ili svojim amandmanima, ne budem u stanju da promenim ono što mislim da bi trebalo da bude promenjeno. Pretpostavljam da će tako biti i sada, ali neka bar ostane skupštinskoj većini, a i gospođi ministru, na razmišljanje - da li mi sada delimo  građane Republike Srbije, možda posredno povređujemo i Ustav Republike Srbije, time što kažemo da nivo socijalne sigurnosti za Republiku Srbiju nije jedan, nego je za svaku opštinu drugačiji, iako vrlo dobro znamo da je cena hleba u celoj Republici istovetna.
Pazite, onaj ko prima ovu pomoć iz člana 1. i 4. uglavnom razmišlja o hlebu, o osnovnim životnim namirnicama, o jednom paru cipela u nekoliko godina. To su proizvodi koji su mu dostupni zato što, ili nema nikakvih primanja, pa su mu ovo jedina primanja, ili ima tako mala primanja da mora da mu se dopunjuje do nekog nivoa socijalne sigurnosti, a onda ispada da nismo humani prema građanima u zaostalim opštinama, ili smo previše humani prema onima koji žive u velikim gradovima, pa njima kažemo - jeste, vama nivo socijalne sigurnosti nije samo da kupite hleb i jedne cipele u nekoliko godina, nego da platite i parno grejanje.
A u maloj, nerazvijenoj opštini, on ne može ni da sanja o tome da će imati bilo kakve dodatne usluge i mislim da je ovaj predlog zakona u stvari predlog uravnilovke, i trebalo bi da bude predlog uravnilovke. Dakle, ako hoćemo neku socijalnu sigurnost, obezbeđujmo im svima jednaku. Ovo nisu zarade, ovo ne zavisi od ličnog rada, ovo je država, država ima na raspolaganju određena sredstva, predvidela ih je budžetom. Trebalo bi da ih u podjednakom iznosu prenese korisnicima, a ona sada kaže - e pa, zavisi da li živiš u Lapovu, ili živiš u Subotici, ili živiš u Beogradu.
Mislim da sam i ranije o tome govorio, naravno, treba čovek da ima većinu da bi nešto postigao. Mislim da ovo nije zakon koji bi na ovaj način trebalo da reguliše ovu materiju i mislim da je vreme da izjednačavamo prava. Da su u pitanju prenošenja opštinama da one statutima uređuju ova prava, onda bih mogao da se složim da opština, u zavisnosti od toga koliko je bogata, koliko ima prihoda, koliko ima prirodnih resursa, da može, eventualno, da usklađuje ta prava, pa da predvidi i viši prag, ili niži, već u zavisnosti od mogućnosti.
Ali, kada Republika Srbija zakonom utvrđuje prava, ne bi trebalo da ostavlja da uvodi princip neravnomerne razvijenosti određenih regiona, zato što joj to ovim zakonom nije cilj i ovim zakonom ne može da uskladi, da izravna, da balansira neravnomerno razvijene sredine u Srbiji.
Dakle, ako neko prima po osnovu socijalne pomoći 1.500 dinara, to treba da bude i u jednoj opštini, i u drugoj, na istoku i na zapadu, severu u jugu, a to ovim zakonom, ukoliko se ne prihvati amandman, neće biti omogućeno. Hvala.
Moguće je, da imamo malo više vremena i da imate vi malo više živaca, možda bi mogla o ovome da se otvori i rasprava. Mi smo malo dirnuli gospođu ministra, kojoj je ovo očigledno naučna tema i ona je malo otvorila srce pred poslanicima. Moram nešto da kažem, svašta o meni može da se kaže i dosta toga je i tačno, ali ne može da se kaže da sam bez duše ili da sam brzoplet. Dakle, ova vaša priča o socijalnom statusu mnogih kategorija građana i o hendikepiranoj deci, je tačna, ali uopšte nisam hteo da vas ni na koji način pozovem da o tome pričamo, niti sam mislio da sad tim kategorijama treba oduzeti bilo koje pravo. Ovaj amandman uopšte i nikome ne oduzima.
Ako imate 16% od prosečne zarade u svakoj opštini, u 192 opštine, koliko ih ima, to u zbiru opet daje 16% od zarade u Republici. Tu dobijate istu cifru. Samo sam tražio da to bude kriterijum za svaku opštinu, a ne da opština od svoje prosečne zarade, recimo, onih 16%, utvrđuje, pa da kaže da ima pravo ili da nema pravo. Tu nema prelivanja novca. Od istog novca koji je izdvojen u budžetu, od, recimo, 300 miliona dinara odvojenih ovih godine po osnovu ovih davanja, da se korisnicima raspodele na jednake iznose. Tu nema nikome da se uzme i nikome da se doda. Samo je to bio razlog. Naravno, kad god budete hteli da ovde podnesete zakon kojim će se povećati prava i davanja, ako nađete sredstva, uvek ćete imati podršku Srpske radikalne stranke, a za druge, ne znam.
Nisam ja vas iz DOS-a vukao za jezik da vi obećavate narodu 6 milijardi dolara. To je bio vaš jedini adut u predizbornoj kampanji, a najglavniji je onaj koji je doneo prevagu na ovim izborima i vi vrlo dobro znate kako su tesni bili izbori, a na kojima ste prvi put pobedili. Sada kada ste obećali 6 milijardi dolara, sada ih donesite u zemlju i vi ih raspoređujte, u to opozicija neće uopšte da vam se meša. Da je znao narod da ćete ovakve zakone da donosite, ne bi glasao za vas.
Nije tačno, a ne znam otkuda gospodinu Jovanoviću pravo da iznosi netačne podatke. Prvo, otkud se vi vezujete za vlast od novembra, gospodine Jovanoviću? Kada treba odgovornost, vi kažete tek smo 100 dana na vlasti, a kada treba da se na neki način priča o onome što je bilo 2000. godine, vi odmah ubacite i novembar i decembar 2000. godine. (Čedomir Jovanović, sa mesta: Tada je počela isplata.) Pa, tada je to radila SPS, bila je sa vama u vlasti.
Zašto vi sada ne priznate o čemu se tu radi: 19 rata je isplaćeno prošle godine, 19 je još duga. Nije 26 dug i nikada nije ni bilo 26. Po pola je podeljeno. Neki meseci isplaćeni iz 1998, neki iz 1999, a neki iz 2000, neki su ostali, a ne znam ni po kom sistemu je tako šareno. Nije otkačinjana godina za godinom, nego se šetalo.
Vi, gospodine Jovanoviću, ne možete da trpite jednu radnu atmosferu u ovoj skupštini. Čim vidite da je atmosfera radna, da se radi, a čini mi se u tempu u kome jedna skupština treba da radi, vi komplikujete odnose u Skupštini, izazivate poslanike opozicije samo da bi došlo do odijuma u Vladi Republike Srbije, u Predsedništvu DOS-a i da bi onda moglo da se dokaže kako ste u pravu što neće biti TV prenosa, da ste u pravu što će Skupština moći da radi i ako nema kvoruma.
Ne znam čime mi izazivamo gospodina Jovanovića da izlazi ovde za govornicu i da onda traži od nas da ne odgovaramo na optužbe koje se ovde iznose. Hiljadu puta je izašao da optuži an bloc kompletnu opoziciju u ovoj sali. Hiljadu puta ćemo od sada izlaziti da mu kažemo da nije u pravu i da to dete nema pravo da ozbiljnim ljudima, koji su uvek radili najozbiljnije što mogu prigovara bilo šta. Posebno ne to da treba 6 milijardi dolara dati SRS. Kada smo mi o tome uopšte govorili. Ko je tih 6 milijardi dolara kao termin uveo u političku praksu u Republici Srbiji. DOS. (Iz sale: Vi.) DOS. (Iz sale: Vi.) DOS. Draga moja gospodo lažovi, svako od vas ko je govorio da će doći 6 milijardi dolara je lažov.
Uz nesporne simpatije koje je gospođa ministar ovde zaslužila, kao prvi normalan čovek, ministar koji se obratio ovoj vladi, ipak moram da vam kažem, ceniću vas, ceniću vaš rad po tome koliko se novca obezbedi u budžetu i podeli korisnicima. To što stigne neka milostinja od onih koji su nas pre toga rasturili, to je u najmanju ruku, sa njihove strane - vama tu ništa ne zameram - cinično, a to vam je kao kada neko istuče dete, pa mu da bombonu da ne plače. To ne priznajem, te njihove donacije i pomoć. Našoj deci ništa ne bi trebalo, da nas nisu 10 godina držali u kavezu i da nas nisu onako divljački bombardovali.
Međutim, mislim da će ovim biti smanjeni izdaci Vlade Republike Srbije, ili barem da neće pratiti ostale troškove života, pa i rast zarada, pa i rast budžeta, ovako kako je planiran budžet. Sve češće u novinama čitam da neki vaši dojučerašnji saradnici i pomagači u sprovođenju oktobarske revolucije prete da će ponovo dovući, sada samo ne jedan bager, nego 19, 30, toliko obećavaju, i to moram da komentarišem sa stanovišta SRS, to je neizvodljivo, makar iz dva razloga. Prvi je, što ćemo mi uvek pokušati da vas srušimo ovde na izborima, a drugo, da poručim tim junacima da vaša vlada, vaš parlament i vaš predsednik više uopšte nisu u Beogradu.
Vlada se nalazi u Briselu gde je sedište NATO-a, predsednik je u Vašingtonu, odakle diriguje kada će doći, Donatorska konferencija kada će, kada će neko u zatvor, a ne verujem da naša sirotinja, koja će ustati i protiv ovakvih zakona, ima tehničkih mogućnosti da se prebaci do mesta gde bi trebalo da upale neku skupštinu ili da sruše neku vladu, tim pre što ih tamo čeka policija koja im to sigurno ne bi dozvolila.
Gospodine predsedniče, povređene su odredbe Poslovnika, član 98. stav 1. i član 201. stavovi 3, 4. i 5. Mi smo, naime, danas ovde pozvani da raspravljamo o Predlogu zakona o završnom računu budžeta za 2000. godinu.
Imali smo predstavnika Vlade, koji je rekao da završni račun budžeta treba prihvatiti, a onda je krenuo na sasvim novu tačku dnevnog reda, za koju poslanici opozicije uopšte nemaju materijal. Onda je govorio o onome što nije na dnevnom redu, i ja vas, gospodine predsedniče, pitam - zašto zbog toga nije opomenut?
I druga stvar, gospodine predsedniče, vi znate kako Vlada podnosi izveštaj, na čiji zahtev, ko izveštaj treba da pregleda kada se izveštaj stavlja u dnevni red, o čemu želim da ovde samo kažem nekoliko reči - reagujući na istupanje ministra Đelića, ne reagujući na to što on neke svoje nedostatke nadoknađuje jakim glasom, mene to ne interesuje. Međutim, ministar Đelić je ovde nagovestio veliki kriminal, nenamensko trošenje sredstava, a predlaže nam da usvojimo završni račun budžeta za 2000. godinu.
Znate, ako postoje takve malverzacije, zašto usvajamo Zakon o završnom računu budžeta? Dajte da utvrdimo prvo, jer ja nigde u materijalu, a pročitao sam ceo Predlog zakona, nisam pročitao da je bilo nekih malverzacija, u čitavom zakonu, i u svim obrazloženjima nema malverzacija.
Naravno, vi se smejete, vi ste dobili izveštaj te budžetske kontrole, pripremili se za diskusiju po tom izveštaju, podsmešljivo se smejete, kao što to Neda Arnerić radi, i žvaće neku žvaku već treći sat, ali vas pitam, ako ste već toliko otvoreni za raspravu, što to niste podelili poslanicima opozicije?
To je znak da se vi bojite - zašto? Zato što, ako ste prozvali Peru Perića u tom materijalu, voleo bih da vidim i njegovu izjavu povodom toga, a ne da vi ovde izađete, gospodine ministre, sram vas bilo, i da pominjete decu koja imaju leukemiju. (Žagor u sali.) Šta vam je, pa niste naučili od radikala kako treba u Skupštini da se ponašate. Budite gospoda, budite dostojanstveni. To se ne radi u Srbiji, gospodine ministre, znamo mi vrlo dobro kakve probleme pojedinci imaju, i to ovde ne pominjemo.
Ali, zaista je besprizorno ovo što radite. Ili ćemo govoriti o završnom računu budžeta, ili ćemo govoriti o nekom izveštaju, u kome su određeni ljudi označeni, obeleženi kao ljudi koji su nenamenski trošili državni novac, narodski novac, budžet, krali, otimali, i činili sve ono što je protivzakonito.
Zato vas molim da nam kažete, gospodine predsedniče, da li učestvujete u ovoj ujdurmi, 15. marta smo dobili Predlog zakona o završnom računu budžeta, da li ste znali da nas danas na sednici čeka tek neka podela materijala o tom zakonu? Da li znate da mi nismo spremni za diskusiju o tom materijalu, da li znate da taj materijal nije bio na odborima.
Šta ti je Nedo? Stevo, ti si ozbiljan čovek, je li na meni nešto ima ... (poslanik Stevan Kesejić, sa mesta: Nema.)
Dame i gospodo narodni poslanici, veoma kratko bih da govorim o Predlogu zakona o završnom računu budžeta za 2000. godinu i samo o tome, za razliku od ministra koji je o tome govorio samo dva minuta, a isključivi zadatak mu je bio da nagovesti nekakve materijale koji će govoriti o bivšoj vlasti.
Moram da upozorim gospodina ministra da i oni što su mislili da će večito biti na vlasti ne ostadoše večito na vlasti, pa tako i ova nova vlada uvek treba da ima na umu to da će jednog dana biti pobeđena i da ne bi trebalo da izazove buduće pobednike da se prema njoj ponašaju kao što se ona ponaša ili prema pojedincima ili prema svima koji su pre dolaska DOS-a na vlast bili na vlasti. Svakog dana odlučujući gospodine ministre, vi ili ostali članovi Vlade učinite poneko delo zbog koga će vas iduća Vlada, ukoliko ne poštuje principe koji važe u celom svetu, sigurno moći da optuži.
Mnogo me je pogodilo kada ste ovde, nisam ni znao na koga ste prstom pokazivali, nekoga optužili, a u stvari sve nas da nismo lečili decu od leukemije, a trošili smo za neke druge namene. To sada može vama da se kaže, ovog časa, ministre. Ovog časa mogu da vas pitam za blindiranje Đinđićevog kabineta, koliko dece od leukemije nije lečeno zbog toga? To se ne radi za govornicom u Narodnoj skupštini. To se ne radi u javnosti. Onaj ko ima dušu i ko ima decu, on o tome ne govori na sednici Narodne skupštine, ne iritira građane. Koliko ste ljudi sada izritirali takvom svojom izjavom?
Zašto se niste usredsredili na izveštaj o završnom računu budžeta za 2000. godinu? Zašto ste nam dostavili ovo 15. marta, bez ijedne primedbe, niti na one koji su raspolagali budžetom, niti na korisnike budžeta, da bi nas danas obradovali izveštajem koji predsednik poslaničke grupe DOS-a zna napamet, u prste. Kada ga je on naučio? To je demokratija. Užasavam se takve demokratije. Voleo bih da nikada više ne živim u takvoj demokratiji.
Vidite, gospodine ministre, rekli ste da je, što se prihodne strane tiče, prošla godina bila najgora godina možda u istoriji Srbije.
Jeste bila teška. Jeste donela malo prihoda, ali znajući kako će biti teška, mi smo ih na tako malom nivou, na tako niskoj osnovi i planirali. To je bila prva posleratna godina. Prva godina u kojoj smo očekivali da će mnogo manje industrije raditi nego što je radilo. Prva godina u kojoj smo očekivali da čak uopšte nećemo imati električne energije.
To je bila prva posleratna godina u kojoj je više preduzeća radilo nego što danas radi i proizvodi. E, sad, zaista je budžet bio planiran, ne znam gde ste vi našli 51 milijardu, ja sam pronašao 46 milijardi, preturajući po svim stavkama koje su ušle u budžet, uz onih 31.550 i 14.500. Otprilike je 502, koliko je doneto od prihoda na posebnim računima. Zaista je budžet bio 46 milijardi dinara.
Vlada Republike Srbije i resorni ministri, sudeći po ovom izveštaju, koji ste vi sačinili, a ne prethodna Vlada, i ovo je jedan od tih izuzetaka, da Vlada ne podnosi završni račun, da se Vlada ne opravdava pred poslanicima, da Vlada ne traži razumevanje za ono što je radila prošle godine, zato što je nema, nego taj račun podnosi nova Vlada, sudeći po ovom predlogu zakona Vlada Republike Srbije u 2000. godini, znači i ona Vlada koja je predstavljala koaliciju SPS, JUL, SRS, i ona druga, prelazna, koja je predstavljala koaliciju SPS, SPO, DOS, učinile su što su mogle.
Ovaj ogromni materijal koji nam je dva meseca bio dostupan, sa kojim smo se upoznavali, ne govori o malverzacijama, ne govori o kriminalu, o tome govori dodatni dopunski materijal, koji ste danas dali poslanicima i hteli da čitavu ovu sednicu pretvorite u stvari u lov na veštice. A, to nije vaš posao, gospodine ministre.
To je posao pravosudnih, istražnih, sudskih organa, to je posao policije i taj posao treba da bude završen. Neka sudovi daju konačno reč i nadam se da će ti sudovi odlučivati kada Vladan Batić više ne bude ministar pravde, zato što ima mnogo dokaza da sudovi više i ne postupaju po zakonu nego samo po nalozima. Ali, da ne bih zaista bio prinuđen da kažem da o vama imam potpuno negativno mišljenje, gospodine ministre, usredsredite se na ono što nam je danas zadatak, a to je završni račun budžeta za 2000. godinu.
Pripremite nam materijal. Dozvolite da to skupštinski odbori pregledaju. Dozvolite da na to damo primedbe i neka se taj materijal zove nenamensko trošenje budžeta, nezakonito trošenje budžeta, odgovornost pojedinih ljudi. Neka to bude potkrepljeno slučajevima. Od toga niko iz Srpske radikalne stranke uopšte ne beži. Ali, nećemo da budemo ovde taoci Demokratske stranke, koja će da nam na samoj sednici dostavlja materijale o kojima treba da diskutujemo.
Primetio sam kod mnogih poslanika opozicije, evo, sada, kako to revnosno čitaju, da uopšte nisu imali pojma o ovom materijalu. Onima koji o ovom materijalu nisu imali pojma se izvinjavam, ali zato ove druge pozivam da pomisle malo i na svoju budućnost, da se zapitaju jesu li ovo obećavali građanima Srbije.
Čitao sam o Titovom dobu. Živeo u doba Slobodana Miloševića. Ovako nešto ..... (negodovanje) ne čujem vas dobro, izađite za govornicu, vi junoše ... ali ovako nešto ni komunisti u najgore vreme nisu radili. Ovo je,.... (žagor) moguće je da su zato propali, ali ne mogu da ih optužujem, ako su bili veće demokrate od vas, zašto su zbog toga propali.
Ovo se ne naziva demokratijom. U ime poslaničke grupe SRS, a govoriće svako ko se bude javio za reč, kažem da ćemo glasati za Predlog zakona o završnom računu budžeta za 2000. godinu, a da smo otvoreni za sednicu, u svako doba dana ili noći, na kojoj ćete nas upoznati sa onim što se desilo pre vas, ali vam obećavam gospodine ministre - imaćemo brzo sednicu na kojoj ćemo diskutovati o tome šta je bilo za vreme vas. Pa ću onda, recimo, ja vas da pitam kako ste se složili sa tim da se u Srbiji uvede monopol na naftu. Da vas pitam koliko ste novca odbili iz državne kase i ubacili Hrvatskoj zato što se nafta transportuje isključivo kroz gasovod kojim gazduje Hrvatska. (Negodovanje.)
O tome nemam pojma, jer se time ne bavim, a vi koji se naftom bavite, vi o tome imate pojma. Možda ćete vi dobiti dozvole od Đinđića da uvozite naftu. Ali, samo čitam u novinama šta se dešava i vidim samo koji deo prihoda Srbija više nema i vidim parkirane cisterne, parkirane barže, i vidim da nafte nema i sve mi je jasno. A onda ćemo da vas pitamo, gospodine ministre - da li je gotov izveštaj Vuka Obradovića o kriminalu i malverzacijama....
Prihvatam ovu vašu primedbu, mislim da sam već rekao ono što je trebalo da se kaže. Ponavljam - mi ćemo glasati za Predlog zakona o završnom računu budžeta za 2000. godinu.
Ja sam, gospodine ministre, čitao stranu 6. poglavlje 2. Prihodi. U njemu piše da su izvorni prihodi budžeta Republike Srbije bili 31 milijarda 550 miliona i 400.000 dinara, da su korišćena i sredstva sa posebnih računa Ministarstva finansija u iznosu od 4.844.000 dinara.
I u stavu 4. da je za izmirenje, odnosno da je u prihode budžeta uključeno za izmirenje dospelih obaveza budžeta 14 milijardi i 502 miliona dinara sa posebnih računa koji su postojali.
I dalje, nisam pronašao dodatne prihode, a sabraću ovo na strani 96.
Mislim da je predsednik Narodne skupštine video na TV prenosu u šta se pretvara sednica i da je u pravu što se vratio.

Ovde je za govornicu izašao jedan mladi gospodin koji je unapred već imao pripremljen tekst i dobro ga naučio. Vidim da se konačno i vi ostali javljate za reč o temi za koju mislim da ste sad potpuno spremni, a da niko drugi nije spreman, jedino vi iz Demokratske stranke i ovo malo ovih ženica što sede ovde u klupama. Ali, i to vam ne daje za pravo da vređate ni SRS, ni SPS, niti bilo kog pojedinca u ovoj sali. Da ste vi, mladi gospodine, malo ozbiljniji i da ste malo ozbiljnije shvatili ovaj poslanički posao, da ste ozbiljnije shvatili državu u kojoj živite, ne biste se ovako iživljavali za govornicom, pa čak i sa materijalima koje imate u ruci.

U sud, gospodine. Ovo nije sudnica, ovo nije stanica policije, ovde se nikome ne sudi, niti će ikada ikome da se sudi. Ovde se raspravljaju skupštinski materijali. Te optužnice, to se zove krivična prijava. Podnesite to danas, vi ste pravnik, advokat, šta ste, znate svoja prava. Svaki građanin Srbije može da podnese krivičnu prijavu. Zašto ne podnesete krivičnu prijavu? Zašto mene sada ovde maltretirate time kako je negde neko trošio sredstva? Svakoga dana se dešavaju ubistva, što ne izađete za govornicu i kažete - desilo se ubistvo u toliko i toliko sati, nepoznati izvršioci su učinili to i to. To ne želim da slušam i poslanička grupa SRS-a to neće da sluša, niti ćete moći to da iznosite dok ne bude tačka dnevnog reda. Kada bude tačka dnevnog reda, izvolite za govornicu, onda ćemo i mi biti spremni.

To što vas nekoliko fićfirića i šalabajzera misli da ste sve naučili zato što imate pet-šest papirića u ruci i mislite da ste sav posao u životu završili, to što mrzite neke od nas, to vama nije dovoljno za jedan dobar život. Vi morate da se spremite za život. U dobar život se ulazi tako što čovek ponešto i nauči, za nešto bude i spreman, nešto uradi u životu. Vi čitate dosijee i iz njih izvlačite uputstva za svoj dalji život. Da su mi pri ruci, te dosijee bih bacio da ne čitam, uplašio bih se od toga šta mogu o nekome da saznam, i o vama kao stranim plaćenicima i o vašim grupacijama kao izdajnicima. To neću više ni da čitam.

Sve se pokazalo. Ekonomski motiv koji je odlučio da vi dobijete vlast polako pada u vodu. Mislio da ćete prestati više da budete opozicija. Vi ste i dalje opozicija. Mi vas lepo pitamo kako će novi budžet, kako će nova socijalna davanja, a vi pričate šta je bilo prošle godine. Umesto da se time bavi policija, bave se poslanici Narodne skupštine. Sada vas pitam - šta ste radili za vreme rata kad nas je napao NATO? Gde vam je bio šef za vreme rata kad nas je napao NATO? Neću da vas pitam, zna se gde je bio, zna se kome ste služili, što to da vas pitam.
Lako je podstaći jednog poslanika, kome glava više ni za šišanje ne služi, da govori svašta za ovom govornicom, lako. Izađite vi, hrabri, što bar nešto znate o životu, nemojte njega.  Sada razmišljam, posle ovoga što je izgovorio, kako će otići u Mali Zvornik, kako kad optužite ovu državu da je pomagala Srbe u Republici Srpskoj i da im je kupovala oružje, a to vreme kada smo im kupovali oružje, bilo je vreme kada je Zoran Đinđić jeo pečenog vola na Palama (Glas iz sale: Nije jeo.) Nije jeo, jelÄ prošli put, u prošlom sazivu rekli ste - nije pekao, a sada kažete - nije jeo vola.
E sada, jako je teško, gospodine Petkoviću, otići sa ove strane Drine i gledati u one sa one strane Drine, i reći im - zločinac je ko vam je pomagao da se izborite u ovom ratu. Ali šta ćete, najlakše je tako govoriti. Znam šta ste vi spremili. Trpite, tobož, tri meseca, nemate šta da kažete. Imali ste priliku, niko vam nije branio, a spremate osvetu u vidu rasprave o završnom računu budžeta za 2000. godinu. Kao da nije mogao da bude na dnevnom redu od 15. marta do danas, na svakoj sednici koju smo držali. Ne, čekali ste ove izveštaje.
I sada se ovde kliberite, naslađujete, iživljavate, pričate da su sve lopovi, da je nemoralno sa nama sedeti u Skupštini, a ja vas pozivam, i ovo što ste govorili, Petkoviću, što ne izađete gospodine Petkoviću i kažete - Tomislav Nikolić je bio lopov u prethodnoj vlasti, ali zato Stevan Kesejić nije bio. Ako sam bio lopov, nema više nikome da se upućuje takva optužba, ali ja vam kažem, ni jedan ministar SRS nije počinio ni jedan od ovih grehova, koje danas ovde pokušavate da natovarite članovima Vlade.
S druge strane, ovaj izveštaj, da li se odnosi na period dok niste došli na vlast, ili na onaj period koji pominjete ovde, kao period najuspešniji, ona poslednja tri meseca prošle godine, da li se ovaj završni račun odnosi na ono što su radili socijalisti, radikali i JUL, ili ono što je radila i prelazna vlada, u kojoj ste i vi učestvovali?
Zbog toga mi sada, izjavljujem vam, nećemo glasati za završni račun budžeta. Hajde da ga ne izglasamo, nego neka ga glasaju tužilaštva i sudovi. Neka oni utvrde kako su sredstva trošena, jesu li trošena namenski ili nenamenski, pa kad se utvrdi svačija odgovornost, da vratimo predlog zakona o završnom računu budžeta ovde, u Skupštinu, i da se o njemu ponovo izjašnjavamo.
Ali, govorio sam građanima Srbije u kampanji - ako glasate sa Vojislava Koštunicu i DOS, glasate za to da vam izdajnici dođu na vlast, za se odreknu i Republike Srpske Krajine, i Republike Srpske, i Crne Gore, i Kosova i Metohije, i Vojvodine i Raške oblasti. Ovo je sada dominirajuća ideologija u Narodnoj skupštini Republike Srbije, ali niste se ovako izjašnjavali u kampanji. Da ste rekli da će Neda Arnerić da odlučuje kako će da se vodi državna politika u Srbiji, građani za vas sigurno ne bi glasali.
Da ste rekli da ćete ući u NATO pakt, ne bi građani za vas glasali. Da ste rekli da ćete pohvaliti milion dinara koje članica NATO pakta donese da nam izgradi školu, ne bi građani za vas glasali. Stotine milijardi su porušili i stotine dece pobili u agresiji na Republiku Srbiju i Saveznu Republiku Jugoslaviju.
Vi se ovde iživljavate nad nekim papirima koje su vam doturili baš danas članovi Vlade i rekli - ajde vi koji ste najgori od svih poslanika, vi izađite za govornicu, jer ove druge je sramota da o tome pričaju.