Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

Samo jedan, 102. i 113. Onda sasvim shvatam da vi ne poznajete Poslovnik, i opraštam vam, ali ako govorite kao predsednik Skupštine, opet ne mogu, nažalost, da vam oprostim, jer podrazumeva se da na toj funkciji treba nešto da znate o ovom poslovniku i da ga se držite kao slova zakona. Nije ovo prvi put da vi kršite Poslovnik i da pravite ovakvu situaciju u Skupštini, kakvu sada pravite - izričete opomenu poslanicima zbog toga što nisu ubacili svoje kartice u poslaničke jedinice. Mi imamo pravo da ih ubacimo kad hoćemo, da ih izvadimo kad hoćemo. Kada uđemo prvi put u salu, mi se identifikujemo, jer šta to znači - ako bi se tako tumačio Poslovnik, kad god ne ubacimo svoje kartice prilikom glasanja, vi biste mogli da nam izreknete opomenu. Pa razmislite malo - šta je onaj ko je donosio ovaj poslovnik njime hteo?
Vi ste ga donosili, a ne znate šta ste hteli sa njim, a sada još najavljujete i nove izmene Poslovnika. To tek možemo da pretpostavimo šta ćete da nam uradite i šta ćete da nam donesete. Ko će to posle da tumači, kada vi sami ne znate šta hoćete.
Treba da glasamo.
Gospodine predsedniče Narodne skupštine, koji ćete ubrzo biti bivši predsednik Narodne skupštine, reklamiram povredu člana 1. i člana 99. Poslovnika. Ako gospodin predsednik misli da me je uvredio time što me je nazvao bivšom ministarkom, veoma se ponosim time što sam bila ministar. Ja bih se stidela da sam ministar u ovom režimu koji će, sigurno, biti upisan crnim slovima u istoriju srpskog naroda. Za Vladu narodnog jedinstva, koja je u vreme NATO agresije radila kako je radila i sa rezultatima kakve je imala...
Još nešto....
Gospođo Mićić, vama nisam ništa govorila. Ja sam se obraćala predsedniku Narodne skupštine. Ko sedi iza mene, zaista ne vidim, nemam oči iza sebe. Onaj ko ne može da čuje odgovor na svoje reči, očigledno ima neki svoj lični problem. Ako hoćete da polemišem sa vama, mogu na drugi način, ali ne bi bilo prijatno vama, niti biste se rado vratili ...
Rekla sam da je reč o članu 1. i članu 99. Izvolite pročitajte i protumačite.
Dame i gospodo narodni poslanici, svi ćemo se složiti, i vrapci u Srbiji znaju da je situacija u pravosuđu teška i loša,  da su sudovi neažurni, spori u odlučivanju, da ima i slučajeva korupcije, da je uvek bilo uticaja izvršne vlasti na sudije, ali da nikada u onom obimu koliko je to sada, a možemo da očekujemo da taj uticaj bude i veći.
Imali smo prilike od jednog poslanika DOS-a da čujemo upravo ovakvu poruku. Molim sve sudije, a većina njih savesno obavlja svoju dužnost, da obrate pažnju. Ovako je rekao taj poslanik - svi nosioci pravosudnih funkcija treba da budu smenjeni i to treba otvoreno reći. Gospodo sudije, evo sada znate šta vam DOS sprema.
Inače, ova tačka dnevnog reda, koja se tiče imenovanja nosilaca pravosudnih i javnotužilačkih funkcija, u pravom svetlu pokazuje kako DOS doživljava nezavisno sudstvo. Vi neprestano jedno govorite, a drugo radite ili danas govorite jedno, a sutra drugo i predsednik Narodne skupštine nam je to dokazao ovih dana i demantovao sve ono što je prethodnih dana izjavljivao u novinama. Otvoreno krenu u sukob sa Đinđićem, kažu kriminal u Vladi, a onda izađu za skupštinsku govorinicu i kažu da to nije baš tako , zato što je Koštunica u međuvremenu kapitulirao, povukao se i Đinđić izašao kao pobednik. Gde je sada kriminal i gde je tu doslednost, evo vi sami odlučite i procenite.
Najavljuje se donošenje zakona o sudovima. U isto vreme kritikujete postojeći Zakon o sudovima i ne primenjujete ga. Non stop ga kršite, za sve vam je kriv taj postojeći zakon, a idete na imenovanja predsednika sudova, i privrednih i opšte nadležnosti, i javnih tužilaca. Zašto niste prvo doneli taj zakon o sudovima koji, koliko smo čuli, predviđa sasvim drugačiji način izbora sudija i predsednika sudova, pa da bude onako kako ste vi to zamislili.
Mi se inače zalažemo da se ne samo od izvršne vlasti, nego i od zakonodavne vlasti sudska vlast što više izdvoji i osamostali. Možda bi bilo najbolje da mi ovde u parlamentu odlučujemo o sudijama Vrhovnog suda, o sudijama Ustavnog suda, naravno sve to mora zakonom da bude regulisano, nekim novim zakonom koji će ovaj parlament doneti, a da neki organ u okviru Vrhovnog suda, na osnovu opet mišljenja veća sudija ili kolektiva drugih sudova odlučuje o tome ko bi bio sudija u kom sudu. Ovako, bez unapred dobijenog mišljenja da li je kolektiv za izbor nekog kandidata na mesto predsednika suda, što nije mala funkcija, ili nije, naš Odbor odlučuje i dostavlja predlog Skupštini.
Setićete se svi da od juna meseca dobijamo predloge od ovog nesretnog vršioca dužnosti republičkog javnog tužioca Nedića, u tri navrata predloge za nosioce javnotužilačkih funkcija, pa ih on onda povlači i lepo kaže u svom dopisu - povlačim predlog broj taj i taj, uz napomenu da ćemo vam dostaviti novi usaglašeni predlog. Valjda usaglašen na nivou tih opštinskih partijskih komiteta. Onda dobijamo nove materijale, a u međuvremenu nam Odbor za pravosuđe daje pozitivno mišljenje na te predloge koji su već povučeni. Ako je od Dragora Hibera, mnogo je, ako je od njega kao predsednika Upravnog odbora "Telekoma", u redu je, ako je od njega kao predsednika Odbora za pravosuđe i upravu, vala mnogo je.
Sve to ukazuje, naravno, na činjenicu da ste se među sobom posvađali oko kadrova i da političke partije u DOS-u nisu bile zadovoljne dobijenim kvotama, pa ste morali ponovo da se usaglašavate, a ovamo kažete da nema nikakvog uticaja na pravosuđe. Sada su sve ove sudije, svi ovi predsednici sudova članovi nekih političkih partija u okviru DOS-a i pored toga članovi Društva sudija, tj. tog parasudijskog društva koga finansira, to već svako zna, Soroš fondacija.
Umesto da izmenimo zakon i u tom pravcu da sudsku granu vlasti potpuno izdvojimo, a naročito od izvršne vlasti, ovde se radi potpuno naopako. Ne bih pojedinačno o predlozima i naročito ne bih da branim one koji su smenjeni, ljude i ne poznajem, već hoću principijelno da se ovde osvrnem na nekoliko predloga, a naročito na predlog za izbor predsednika Opštinskog suda u Obrenovcu. To je izvesni Ante Bošković, koji se u isto vreme bira za sudiju Opštinskog suda, inače advokat već 10 godina i sada odmah na funkciju predsednika Opštinskog suda u Obrenovcu. Čim sam pročitala ovako nešto pretpostavila sam da je ovaj mučenik verovatno preuzeo sve predmete Vladana Batića i sada kao advokat ima verovatno svoje predmete u tom sudu u kojem on predstavlja svoje klijente. Kako će on uticati na donošenje presuda svih tih predmeta, možemo da pretpostavimo.
Nemoguće je da u tom Obrenovcu, u tom Opštinskom sudu nije bilo ni jednog sudije koji je izrazio tu želju i koji je ispunjavao uslove da bude predsednik suda, nego su morali izvesnog advokata Boškovića, za koga Obrenovčani evo ovako meni pišu - svakog uhapšenog kriminalca izvesni Toma Pavlović, bivši šef kriminalističke službe, a sada je valjda na nekom nižem položaju, prvo odvede kod advokata Boškovića na dogovor, pa ga onda privede u MUP, gde ubrzo bude oslobođen. Znači ako pristane da mu ovaj bude branilac. To o njemu Obrenovčani pišu.
Što se tiče Opštinskog suda u Knjaževcu, isto tako, bira se za sudiju Opštinskog suda u Knjaževcu Dragiša Cvejić, sekretar Društvenog preduzeća "Mlinpek" u Knjaževcu i odmah se bira za predsednika tog suda. Evo, lepo kolegijum Opštinskog suda obaveštava i predsednika Skupštine i predsednika Odbora za pravosuđe, i kaže - povodom saznanja o izboru za predsednika Opštinskog suda u Knjaževcu, bez konsultacija kolegijuma Opštinskog suda i kandidata koji do sada nije vršio sudijsku dužnost (pazite, nikada nije bio sudija), kolegijum Opštinskog suda u Knjaževcu izražava protest. Čuli smo da je to bilo i u Novom Pazaru.
Ali, sve se to vas uopšte ne dotiče, kako biste razmislili o proceduralnim greškama, o sadržinskim greškama i kako biste ove predloge povukli i sve sproveli nakon donošenja novog zakona ili nakon poštovanja procedure koja je jasna u Zakonu o sudovima. Molim vas, lepo piše da se na opštoj sednici Vrhovnog suda, recimo, utvrđuje postojanje razloga za prestanak sudijske funkcije i razrešenje sudija i o tome obaveštava Narodna skupština. Mi ovde imamo situaciju da je Vladan Batić raspisao konkurs za mesta predsednika sudova, iako ona nisu upražnjena. Umesto da se prvo ti ljudi razreše, nije važno iz kog razloga, iz razloga koji je u samom zakonu predviđen, pa da se onda raspiše konkurs, da se biraju nove sudije onako kako to treba.
U članu 29. istog zakona piše da se predsednik suda bira na četiri godine, iz reda sudija, i može biti ponovo biran. Znači, samo iz reda sudija, ne mogu advokati, ne mogu sekretari, ne mogu tamo neki iz društvenih preduzeća. Vi potcenjujete ljude i funkciju sudija. S jedne strane pričate da je to visoka državna funkcija, on treba da ima ovakve kvalitete, onakve kvalitete, a onda skupljate ljude koji vam samo moralno i politički odgovaraju za takve funkcije. Onda kažete - pravosuđe je loše, ali to je ostatak prethodnog režima. Neprestano vodite jednu harangu protiv SRS-a, vršite uticaj na sudstvo, tražeći da oduzmete prostorije SRS-u.
Pitam ja vas, gospodo iz DOS-a, iz Demokratske stranke, šta je sa vašim prostorijama u Krunskoj ulici, od koga vi to dobiste, od "DIPOS"-a, od onog prethodnog diktatorskog režima. Pa i oni se nalaze u zgradi koja je od posebnog značaja, istorijskog, kulturnog, zašto ne vratite te prostorije, zašto ih ne vratite i ne pokažete kako ste fini, pošteni, kako vam ne treba.
(Predsednik: Vreme.)
Nego hoćete da oduzmete nešto što je legalno stečeno, pošteno plaćeno, a vi ni dinara platili za to niste. Hvala lepo.
Gospođo Čomić, ne znam da li ste vi svesni koliko doprinosite atmosferi u ovoj skupštini? Ako ćete da nam držite predavanja o lepom ponašanju i obraćate se isključivo poslanicima opozicionih stranaka, naročito poslaničkom klubu SRS, vi prenebregavate činjenicu da je vaša prevashodna obaveza da utvrđujete kvorum za rad ove skupštine. Na to ne moraju da vas upozoravaju poslanici. To nijednom niste uradili.
Vi upozoravate poslanike da moraju da se evidentiraju svojim evidencionim karticama, a prenebregavate činjenicu da poslanici DOS-a koriste tuđe kartice kada utvrđujemo kvorum. Nijednom niste izrekli meru u skladu sa članom 113. stav 2. A, to je udaljenje sa sednice.
Prema tome, imate duple aršine kada se radi o primeni Poslovnika. I onda kada poslanik koji reklamira povredu Poslovnika, reći ću vam članove 93, 96. i 113. stav 2, vi nakon toga opet nama držite predavanje o lepom ponašanju. O lepom ponašanju mi smo naučili od svojih roditelja, od svojih učitelja, profesora i nema potrebe da nam vi držite ta predavanja. Svoju decu vaspitavajte kod kuće, a pokušajte i sebe da prevaspitate. Zaista ova skupština sve više, zahvaljujući vama, liči na železničku stanicu. Pažnja, pažnja, voz iz Kraljeva stiže na petom koloseku. Prijatno.
Ne bih ja vama gospodine bila ujna, ni pod tačkom razno.
Gospodine Šumarac, verujem da vi znate šta je aksinometrija. Verujem da znate šta je statika, sada vidim da ne znate ni šta je aksinometrija, iako ste inženjer. Šta je pravna norma i šta je građevinska dozvola, vi ste pokazali da ne znate. Vi pričate o građevinskim dozvolama kao da svugde u Srbiji svako ko želi da gradi, može, da dobije građevinsku dozvolu. Ja ću da vam kažem da ne može, i da vam dokažem. S obe strane Ulice Tošin bunar, vi znate kakvi su objekti, valjda ste prošli nekad kroz Zemun, vidim da poznajete dobro Zemun. To su trošne zgrade stare neke 70, neke i 100 godina, a neke već u ruševnom stanju. Godine 1969. donet je detaljni urbanistički plan, po kome je tu predviđena nova saobraćajnica. Nije nikada realizovan. Da li će ikad biti realizovan, postavlja se pitanje. Tu su i neke fabrike. Garantujem da još za sledećih 20 godina neće. U Tošinom bunaru ljudi ne mogu da grade, ne mogu da dobiju građevinsku dozvolu. Prinuđeni da svoje objekte sačuvaju za stanovanje, oni moraju bespravno da grade, jer opština ne može da im izda dozvolu. Hoćemo li mi takve ljude da pošaljemo u zatvor zbog toga što su počeli da grade? Nije samo u pitanju Tošin bunar. Jedna trećina opštine Zemun nije pokrivena nikakvim podlogama, odnosno nikakvim regulacionim planom.
Meni bi bilo jasno da ovakve restriktivne mere predvidite , da ste naterali lokalnu samoupravu ili obezbedili sredstva, a sada imate mogućnost, bar u 95% opština vi imate vlast, pa pozovite te vaše predsednike opština i recite - imate rok od godinu - dve dana da donesete regulacione planove i da se zna gde šta ko može da gradi. Sve dok to ne obezbedite, vi ne možete ovakve odredbe da predvidite, kada je u pitanju izgradnja bespravnih objekata.
Ima se utisak da vi mislite samo na one objekte koji vama upadaju u oči. I svima nama upadaju u oči. Meni lično jedan objekat pored moje kuće izuzetno smeta, jer je isto tako podignut na šest etaža. U vreme kada sam bila na funkciji ministra nisam uspela da opštinu Čukarica prinudim da taj objekat poruši, još u temeljima, jer je to osoba koja je upravo bliska vašem sadašnjem režimu, a i ondašnjem. Takvi objekti se grade u Beogradu od 1996.godine naovamo. Pre 1996. godine nismo imali objekte na parcelama koje su predviđene za individualnu stambenu izgradnju, a da je spratna izgrađenost viša od dva sprata i potkrovlja. Toga nije bilo. Tome ste doprineli vi, Koalicija "Zajedno", onda SPO, DS i Građanski savez. Prema tome, ne znam o čemu govorite.
Ovo što je apsolutno nelogično, to je ovaj prvi stav, gde vi preduzetnika hoćete da kaznite zatvorom do godinu dana. Neki ovde kažu - nije to mnogo do godinu dana. Pitam ja vas da li je neko bio nedelju dana u zatvoru, pa da vidi kako je to, da li je to mnogo ili je to malo. Ovde se potavlja pitanje koga će ljudi određivati za investitora. Tražiće žrtvu u porodici, ako su prinuđeni da grade bez dozvole, zbog toga što im država nije stvorila uslove da grade po dozvoli, da je pošalju u zatvor. Biće to babe i dede, a možde i ujne, kako gospodin ovde kaže ili mene oslovljava dok prilazim govornici.
Niste razmišljali o trenutku u kome donosite ovaj zakon. Svakako, treba sprečavati bespravnu gradnju, treba štititi već postojeće objekte. Mnogi su ugroženi od tih novih objekata, ali morate prvo da uložite nešto, da se stvore uslovi za gradnju. Pa, ljudi plaćaju porez, digli ste poreze do besvesti. Po 20% se za sve i svašta plaća porez. Normalno je da narod očekuje da za te pare vi nešto malo njemu i vratite, odnosno da donesete te planove ili da izgradite novi vodovod, kanalizaciju ili struju, pa da oseti neki boljitak. A, ne samo - daj u kasu, a mi ćemo onda gde mi hoćemo i kako hoćemo. O tome se razmišlja kad se donosi ovakav jedan zakon.
Volela bih da izađete i da mi objasnite, ja sam vam postavila direktno pitanje - šta sa onim područjima koja nisu pokrivena podlogama i koja nemaju nikakav plan i gde čovek, jednostavno, ne može da dobije dozvolu? Šta će on - čekati da mu padne tavanica na glavu, da ne izgradi objekat bez dozvole.
Gospođo Čomić, s pravom izražavam svoju sumnju u elektronski sistem koji je pokazao da imamo kvorum za rad i, u skladu sa članom 80. stav 5, tražim prebrojavanje narodnih poslanika. A zašto kažem s pravom, zbog toga što smo juče prekinuli sednicu zbog nedostatka kvoruma (galama u sali).
Nadam se da ćete uspostaviti red u Skupštini. Danas sam rekla da se ovde sve češće osećam kao na železničkoj stanici, što zbog atmosfere i ponašanja narodnih poslanika, to i zbog vašeg načina vođenja sednice. Ali, da vas podsetim da smo juče prekinuli sednicu zbog nedostatka kvoruma, a danas na blagajni postoji spisak od 46 poslanika DOS-a koji nisu mogli da podignu dnevnice za popodnevni rad, što znači da je bilo 130 poslanika, navodno, u sali. A svi znamo da ih nije bilo toliko. Znači, stalno se ubacuju tuđe kartice da bi se obezbedio kvorum, a vi nijednom niste izrekli meru koja je predviđena članom 113. stav 2.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, ja ću kao neko ko je radio u inspekcijskim organima, u građevinskoj inspekciji, a i na izdavanju građevinskih dozvola, da preporučim da ovaj zakon povučete iz procedure, jer je on apsolutno neprimeren trenutku u kome se donosi, a i dosta nam je obećanja da su svi zakoni privremenog karaktera, da sačekamo septembar, oktobar, novembar, pa ćemo tu materiju onako kompletno regulisati na način na koji to DOS misli.
U svom obrazloženju jasno stavljate do znanja šta je cilj zakona. To je suzbijanje i sprečavanje bespravne gradnje, odnosno izgradnja objekta i izvođenje radova bez građevinske dozvole. Znači, to nije samo pitanje zidanja novih objekata, već je to nadogradnja, rekonstrukcija, nadgradnja i tome slično. Međutim, kažete da postojeća zakonska rešenja nisu dala očekivane rezultate, što je istina, ali da se pitamo i zašto. Pre svega zbog neefikasnosti nadležnih organa lokalne samouprave. I nemojte molim vas da zaboravite, ja ću govoriti samo o gradu Beogradu, vlasti u Beogradu, u prošlom mandatu i u ovom, neki od ovde prisutnih, Koalicija "Zajedno", koji su učestvovali, Demokratska stranka, Građanski savez, Srpski pokret obnove i znamo kakav je urbanistički haos stvoren u poslednje četiri godine.
U poslednje četiri godine se grade objekti na parcelama koje su predviđene za individualnu stambenu izgradnju, a u stvari su šestospratnice i tome slično, a znate već da je to Voždovac, Žarkovo, Čukarica i kako su reagovali nadležni organi. Međutim, ne treba kriviti inspekcijske organe. Inspekcijski organi uvek završe svoj deo posla, a kada treba da se odluči šta sa tim, to je na izvršnim organima vlasti u lokalnoj samoupravi i oni donose odluku o tome. Nije redak slučaj da su se dobijale građevinske dozvole i za takve objekte, čak i upotrebne dozvole. Tačno se zna tarifa šta koliko košta.
Reći ću vam sada koliko u opštini Zemun košta recimo dobijanje kućnog broja, a to vezano za ovaj član 1. koji predlažete ovde. Kaže: "Objekat koji se gradi, odnosno čije građenje je završeno bez građevinske dozvole ne može biti priključen na elektroenergetsku, i telekomunikacionu mrežu, vodovod i kanalizaciju". Kako je to do sada bilo? Odete u opštinu, popunite jedan zahtev, donesete kopiju plana, urbanističke uslove i zatražite kućni broj. Na osnovu tog kućnog broja vi dobijate ostale dozvole. Taj kućni broj danas u opštini Zemun košta 1.000 maraka, i ako čekate, ako vam službenik prolongira dobijanje kućnog broja mesec, dva ili tri, vi ste na čistom gubitku i ne možete da počnete sa građenjem objekta.
Tako je to izgledalo. To je vezano za član 1.
Član 2. odnosno novi član 52a, prvi stav, je potpuno neodrživ. Vi kažete da preduzetnik, koji je izvođač radova, ili odgovorno lice u pravnom licu koje je izvođač radova na objektu koji se gradi, bez građevinske dozvole, kazniće se za krivično delo zatvorom do godinu dana. Šta to znači - vi ste, recimo, investitor, hoćete da počnete da gradite objekat, dali ste svu dokumentaciju u opštinu, čekate da dobijete građevinsku dozvolu, ali vreme vam ide na ruku, hoćete pre kiše, pre jeseni da uradite temelj. Zovete preduzetnika - hajde da počnemo da radimo, pogodite se za cenu, i on mučenik, znajući sada da mora da vas pita za građevinsku dozvolu, kaže - imaš li ti građevinsku dozvolu, druškane? On kaže - nemam. Kada ćeš da dobiješ - ne znam. E, nema od posla ništa.
Znači, mi smo tu praktično zaustavili gradnju, onemogućili ljudima koji se bave zanatskom delatnošću izgradnju objekata, zbog toga što mora da sačekaju da administracija uradi svoj posao. A ono - 30 ili 60 dana, koliko se čeka za građevinsku dozvolu, to je samo na papiru.
Građevinska dozvola ponekad se čeka i po godinu dana, i dve godine dana. Možda u manjim opštinama ne, ali u Beogradu je to tako, jer Sekretarijat za urbanizam je u nadležnosti Grada Beograda i on daje urbanističku uslugu, urbanističku dozvolu, urbanističku saglasnost. Znači, kad završite sve ono što treba, da imate i projekat, i sve moguće saglasnosti, dobijete pečat na projektu da vam je projekat u skladu sa urbanističkim uslovima, i tek onda dobijate građevinsku dozvolu, na osnovu koje možete da počnete da radite.
Da ne govorim o upotrebnoj dozvoli - nikada prvo rešenje nije pozitivno. Uvek se nađe neka mana, koju investitor mora da otkloni, pa to traje isto tako malo duže, a i vi ovde predviđate, ako se objekat koji nema upotrebnu dozvolu useli, onda je isto tako kazna zatvora predviđena. To je prosto neverovatno.
Meni je žao što ste za ovaj zakon odredili pet minuta za raspravu, jer je vrlo važan, interesuje građane Srbije, a mi nismo u mogućnosti da im ovde kažemo šta ih čeka.
Moram samo još 30 sekundi da produžim raspravu, vezano za rušenje objekta. Zamislite, dve trećine Zemuna nema regulacioni plan. Objekat je ruševan, sklon padu. Investitor bi želeo da ga obnovi, ili je našao investitora i hoće da ga obnovi - ne može, jer ne može da dobije građevinsku dozvolu, i još hoćete da ga izbacite, ili da mu propišete kaznu zatvora zbog toga što se nije iselio iz takvog objekta.
To je neodrživo, to će naići na veliko negodovanje građana, pogotovu velikih urbanih sredina, ali vi razmišljajte o tome. Naše je da vas kritikujemo i da građanima kažemo šta ih čeka.
Takođe bih želela da kažem da se u petak održava veliki patriotski miting u Beogradu, na Trgu Republike, u 18 časova i pozivamo građane da dođu i iskažu svoje nezadovoljstvo.
Gospođo predsedavajuća, jedan od neidentifikovanih objekata vam je izašao za govornicu.
Reklamiram povredu Poslovnika, član 80. stav 4. i član 93. Član 93. odnosi se isključivo na vas, kao predsedavajućeg, koji vređate narodne poslanike. Naše je pravo da se identifikujemo kada uđemo u salu, ali to ne znači da moramo da vam dajemo kvorum, a na početku sednice imali smo predlog jednog poslanika DOS-a da se današnja sednica produži sve dok se ne iscrpi u potpunosti ova tačka dnevnog reda.
A evo, svedoci smo da ne možete da skupite ni 100 poslanika da biste radili u podnevnim časovima. Kako bi to izgledalo večeras, to bismo tek videli, naravno. Znači, nije problem poslanička grupa SRS, koja je ovde na broju, ali neće da da kvorum DOS-ovskoj većini, koja je u obavezi, logično je da ona obezbedi kvorum za rad Skupštine, s obzirom na broj poslanika koje ima.
A što se tiče povrede Poslovnika, član 80. stav 4, moram da vam ukažem na činjenicu da je sistem za elektronsko glasanje apsolutno u funkciji i da, dok je on u funkciji, ne možete da pređete na prebrojavanje narodnih poslanika.
Dame i gospodo narodni poslanici, da je skupštinska većina prihvatila amandmane poslanika Nataše Jovanović, Tomislava Nikolića i Božidara Vučurovića, mi bismo odustali od ovog amandmana koji smo podneli, i mnogih drugih amandmana, jer su njihovi bili kompleksniji. Ali, znajući da skupštinska većina ne želi da usvoji amandmane opozicionih poslaničkih klubova i opozicionih poslanika, dodatno smo uložili napor da vas nateramo na korekciju ovih praznika koje ste rešili da ostavite kao u predloženom tekstu.
Imam amandman na član 2: Član 2. stav 1. tačka 2. menja se i glasi: "Prvi dan Vaskrsa". Priznajem da sam to napisala tako iz razloga što je u našem narodu uvreženo mišljenje da se Vaskrs praznuje tri dana. A, praznuje se tri dana pre svega iz religioznih razloga, jer su i Vaskršnji ponedeljak i Vaskršnji utorak obeleženi crvenim slovom. Naravno, kada govorimo o državnim praznicima i kada pojedine verske praznike hoćemo da priznamo i kao državne praznike, onda je dovoljno da tu stoji samo "Vaskrs", odnosno da se dan kada je i u crkvenom kalendaru Vaskrs obeležen crvenim slovom praznuje kao državni praznik, a Vaskršnji ponedeljak i utorak je nešto što svaka kuća praznuje na svoj način. Ne mora i država da praznuje.
Međutim, ne sviđa mi se obrazloženje koje Vlada daje kada ne prihvata ovaj amandman i poziva se na stari zakon, pa kaže da je isti broj neradnih dana bio predviđen i starim zakonom. To nije tačno. Ali, da jeste, taj stari zakon da je bio dobar, verujem ne biste ga vi menjali. Mi smo se principijelno i u načelnoj raspravi založili za smanjenje broja državnih praznika, naročito za smanjenje broja radnih dana određenih za praznovanje određenih praznika i u tom smislu je ovaj amandman i podnet. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada govorimo o Predlogu zakona o državnim i, kako je predlagač rekao, o drugim praznicima u Republici Srbiji, iako bi bilo primereno da se kaže verskim praznicima, ne možemo a da ne progovorimo nešto i o nacionalnom identitetu koji bi trebalo da bude utemeljen i u ovom zakonu. Jer, državni praznici treba da slave i podsećaju na najveće datume iz istorije jednog naroda, na njegovu državnotvornost i njegove nacionalne osobenosti.
Koliko je važan osećaj nacionalnog identiteta, jasno je nama, srpskim radikalima, jer bez nacionalnog identiteta nema ni ličnog identiteta, a kad čovek izgubi nacionalni, izgubio je i lični identitet. Onda imamo nezadovoljnog čoveka, čoveka koji je izgubljen kao pojedinac, koji ne pripada nikome. Zbog toga smo imali priliku da i u ovom parlamentu čujemo neke poslanike koji govore o tome da ne treba da se vraćamo unazad u istoriju, nego da treba da gledamo samo budućnost. To su oni koji teže globalizaciji i koji, naravno, nemaju želju da svoju nacionalnu pripadnost i svoju nacionalnu državnost slave.
Ovim zakonom DOS je pokušao da ostavi utisak da želi upravo taj nacionalni identitet da slavi. Međutim, ima se utisak da je to prilično neiskreno urađeno, jer da je drugačije, drugačije bi se i čelnici DOS-a ponašali. Verovatno bi se ponašali u duhu pravoslavlja i svetosavlja i ne bi držali belu sveću na parastosu jednom srpskom vladiki, niti bi u vreme bombardovanja prizivali NATO bombardere da bombarduju svoj narod.
(Glas iz sale: Ne lupaj.)
Možda ja i lupam, gospodine, ali vi ne morate da slušate to.
Postrojeni na travnjaku američke ambasade, 4. jula, pokazali ste svoju pravu prirodu. Kao pravnik, trudim se da kada dobijem neki predlog zakona zaista dam neki svoj doprinos u smislu da taj tekst bude bolji. Zbog toga ću početi od člana 1, gde mi pre svega smeta što je Sretenje ovde nazvano danom državnosti Srbije, umesto danom ustavnosti. U drugom stavu nije rečeno zbog čega se taj dan slavi, a u prvom stavu stoji samo da je to dan državnosti, odnosno dan ustavnosti i da se praznuje 15. februara. To je pre svega zbog same pismenosti jednog zakona, ali imali smo i gore i nepismenije zakone od ovoga.
Naravno, mi se zalažemo da se praznici, ukoliko padaju na dane koji se smatraju neradnim danima, odnosno ako padaju u nedelju, da se ne prenose na sledeći radni dan. Nije tačno da do sada verski praznici nisu bili regulisani zakonom. Doduše, oni su bili regulisani Zakonom o radnim odnosima, ali su vrlo male izmene u ovom sadašnjem Predlogu zakona. U poslednjem članu zakona čak se kaže da ovim zakonom prestaje da važi Zakon o državnim i drugim praznicima u Republici Srbiji "Službeni glasnik", broj 55/96, to uopšte ne postoji, što me takođe ne čudi. Imali smo još veće omaške u predlozima zakona, ali ovo zbog pravno-tehničke redakcije moram da kažem. U tom "Službenom glasniku" imamo jedino Zakon o radnim odnosima, koji u članu 60. reguliše kada radnici imaju plaćeno odsustvo u dane verskih praznika. To je kompletno preuzeto sada i ugrađeno u ovaj zakon o državnim i drugim praznicima u Republici Srbiji. Hvala.