Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

U redu.
Draga gospođo,  "poslanica" u srpskom jeziku znači pismo. Ja sam narodni poslanik. Kada sam bila ministar, obraćali su mi se sa gospođo ministarka. Gospođa ministarka bi možda mogla da bude supruga gospodina Batića. Ali, da krenemo na dnevni red.
Gospodo, još jednom vas podsećam na vaš program. Prvi dan nove Skupštine da se stavi van snage sadašnji Zakon o informisanju. Što ga ne stavite van snage? Niste ga stavili van snage. Ovakav predlog zakona u istoriji našeg zakonodavstva nismo imali prilike da vidimo. Evo, ima ovde i profesora sa Pravnog fakulteta, pa neka uzmu reč i neka kažu da li je iko ikada video da se izmene i dopune nekog zakona donose u ovoj formi. Nisam imala prilike to da vidim.
U članu 1. kažete da prestaje da važi Zakon o javnom informisanju. U članu 2, interpretiram - "Predviđeno je da do stupanja na snagu zakona kojim će se urediti način ostvarivana sloboda i prava u oblasti javnog informisanja primenjivaće se odredbe zakona koji se ukida". Ne postoji ni jedno jedino poglavlje u Zakonu o javnom informisanju, koje se ovako zove. U članu 3. kažete da će se do donošenja novog zakona primenjivati odredbe zakona koji se ukida, a koje se odnose na osnivanje, registraciju i prestanak javnih glasova. Nema ni takvog poglavlja u tom zakonu. Nema, gospodo, tog pravnika koji će iz predloženog teksta Predloga zakona razumeti koje odredbe zakona ostaju na snazi, a koje prestaju da važe.
Ja hoću da vas podsetim, malo je komično, ali Mlađan Dinkić, u časopisu "Danas", 3. i 4. februara kaže - tužiće novinare, valjda ovaj dnevni list "Danas", zbog iznošenja netačnih podataka da je iz novosadske filijale izneto dve tone zlata, a preneto je u stvari samo 13 kilograma. Molim vas da mu prenesete, ako dosad nije tužio, nek ne tuži, jer mi ne znamo ko će i kako da sudi. Neka se čovek ne maltretira oko toga. Bilo je normalnije da predložite novi zakon o javnom informisanju, ako smatrate da ovaj nije bio dobar ili vam je neko rekao da nije dobar. Bilo je za očekivati da tako nešto uradite, ali vi, gospodo, nemate šta ovom zakonu da zamerite, pa onda verovatno stoga i ne predlažete novi. Sve to što činite, činite očigledno iz neznanja ili namerno, da bi stvorili konfuziju, jer se u uslovima konfuzije najbolje snalazite. Na najneprecizniji način, kao da je Predlog zakona pripremao neki šloser, ja se šloserima izvinjavam, kod njih idem kad treba da mi poprave auto ili tako nešto, od kućnih aparata, ali od ministra pravde očekujem da zna da napiše predlog zakona, i zbog toga ovo i kažem.
Volela bih da čujem od gospodina Batića da li se ikada u svojoj advokatskoj praksi on sreo sa ovakvim nekim zakonom. Kažete u obrazloženju da ćete stavljanjem van snage Zakona o javnom informisanju ispoštovati zahtev najšire javnosti. Uzgred, reč ispoštovati, takođe moram da vas upozorim, u srpskom jeziku ne postoji.
(Dobacivanje iz klupe: Ni šloser.)
Preskočiću ovaj deo da me ne biste opominjali na vreme, već mi je dojadilo, ali se osećam uvređenom od strane predsednika koji tvrdi da smo mi koji ne možemo u roku od pet minuta da kažemo sve ono što imamo da kažemo o jednom zakonu neinteligentni, ne bih da dovedem u sumnju svoju inteligenciju na osnovu zaključka predsednika, ali (ajde da poštujemo i to.
Htela bih da vas podsetim i na član 46. Ustava, koji u stavu 5. kaže: "Jamči se pravo na ispravku objavljenog netačnog obaveštenja kojim se povređuje nečije pravo ili interes, kao i pravo na naknadu moralne i materijalne štete nastale po ovom osnovu". Zakon neki treba ovo ustavno pravo da štiti. Koji to zakon štiti ovo ustavno pravo ako ga ne štiti, recimo, Zakon o javnom informisanju?
Hvala, gospođo, što me opominjete, vi samo to i znate da radite. Zato što vi sebe, gospodo, nazivate demokratama, ne znači da vi to i jeste. Dela govore, a ne reči.
Hvala lepo što me opominjete, evo završavam. Hoću da kažem da ne gledaju šta govorite, nego da gledaju šta radite. Jedino ćemo tako da shvatimo šta nam se sprema.
Pre nego što vam se obratim po utvrđenoj  tački dnevnog reda, želela bih da čestitam slavu svim članovima SRS, Tri jerarha, koji se danas slavi, i ostalim Srbima pravoslavne vere koji slave tu slavu. Nadam se, gospodine predsedniče, da ćete ubuduće okrenuti crkveni kalendar, omogućiti poslanicima da proslave svoju slavu i svim ostalima ovde prisutnim, jer znam da i demokrate slave Đurđevdan, pa pretpostavljam da ćemo na Đurđevdan takođe imati jednu vanrednu sednicu.         Nadam se da mi ovo ne računate u vreme.
Dame i gospodo narodni poslanici, obzirom da nam je diskusija ograničena na pet minuta, htela bih nešto više da govorim o ovom zakonu. Moraću da pročitam ono što sam mislila da slobodno interpretiram. Pred nama je danas, Predlog zakona o amnestiji koji nam predlaže Vlada Srbije. Odmah na početku svog izlaganja izneću stav, da mi srpski radikali nemamo ništa protiv amnestije u principu, u određenom procentu na visinu izrečene kazne. Da li je ovo prava mera koja je određena, to ostaje, naravno, diskutabilno. Predlagač je očigledno, predlažući da se osuđenima za izdržavanje kazne smanji kazna zatvora za 25%, kada su u pitanju krivična dela protiv imovine, a koja spadaju u takozvana klasična krivična dela, nastala još nastankom privatne svojine i koja u ukupnom kriminalu imaju veoma visoko učešće, kao i u mnogim drugim zemljama, želeo da pokaže osećaj milosrđa, kako kaže, jer je naše društvo u poslednjih deset godina živelo u uslovima političke i ekonomske nestabilnosti. Pa, to je nesumnjivo uticalo na porast kriminaliteta.
Posledica takvog stanja, kaže predlagač, bila je pojačana represija, koja je u velikoj meri potisnula prevenciju kao osnovni vid borbe protiv kriminala. Ne mogu da prihvatim ovakvo obrazloženje predlagača, jer to što je neko ko je izvršio krivično delo pravosnažnom sudskom presudom osuđen, ne može da se nazove povećanom represijom. Niko nije osuđen na kaznu zatvora, a da prethodno nije utvrđeno da je to on i izvršio. Nikome nije izrečena kazna zatvora veća od one koja je zakonom i predviđena. Trebalo je u stvari u obrazloženju jasno reći o čemu se radi. Situacija u zatvorskim uslovima je teška, ako je teška, uslovi su loši, ako su loši, ili da ih uporedimo sa uslovima u drugim zemljama oko nas.
Mnogo je onih koji čekaju na izdržavanje kazne jer u KP domovima nema mesta. Imamo pobune zatvorenika, još od novembra meseca, i to ne možemo na drugačiji način da saniramo, nego evo ovako. Odlučili smo da amnestiramo od izdržavanja kazne sve zatvorenike u određenom procentu. Da podsetimo, zatvorenici su se na pobunu odlučili nakon odluke predsednika države Vojislava Koštunice da pusti iz zatvora Fjoru Brovinu.
Reče malopre ministar pravde, postoji pomilovanje, amnestija, tačno je, ali su posledice iste. Ko je Fjora Brovina, svi vrlo dobro znate. Ona je dokazani terorista i ko zna koliko je još njih pušteno, a javnost o tome nije obaveštena. Ako mogu teroristi da budu amnestirani, zašto ne bi i drugi zatvorenici u određenom procentu od kazne koja im je određena. Svestan te činjenice, predlagač nas podseća da je Skupština Crne Gore već donela takav zakon, a da je pred usvajanjem zakon o amnestiji u Saveznoj skupštini za krivična dela, da je to predviđeno saveznim Krivičnim zakonom, a to obuhvata sva krivična dela - protiv države i sva ona slična krivičnim delima koja je počinila Fjora Brovina. Ako takav zakon bude donet u Saveznoj skupštini, imaće posledice i sigurno negativnu reakciju osuđenih koji kaznu zatvora izdržavaju zbog krivičnih dela predviđenih republičkim Krivičnim zakonom. Zbog toga vi žurite sa donošenjem ovog zakona i to s pravom, a ne zbog toga što ste milostivi i što vas mnogo interesuju zatvorenici i uslovi u kojima oni izdržavaju kaznu. Postoji jedna nejasnoća u Predlogu zakona i ja moram da pitam gospodina ministra i da zatražim objašnjenje, da li se zakon odnosi i na maloletnike koji su upućeni u vaspitne ustanove kojima unapred nije određena kazna zatvora i dužina trajanja, već samo minimum i maksimum, što znači da ne bi mogao da se primeni član 5. predloženog zakona, pa tek zbog javnosti, a i zbog njih samih, možda nije bila ni namera predlagača da se zakon o amnestiji odnosi i na maloletnike. Hvala vam.
Gospodine predsedniče, imajući u vidu član 83. Poslovnika, gde jasno stoji da:  "Sednice Narodne skupštine održavaju se u vremenu od 10 do 17 časova, sa prekidom od 1 sata i 30 minuta, ako Narodna skupština, izuzetno za pojedine dane drugačije ne odluči. Ta odluka donosi se, po pravilu, na početku radnog dana". Mi takvu odluku nismo doneli na početku radnog dana. Uobičajno je da pauza bude od 13 do 14,30. Ukoliko ste odlučili drugačije, trebalo bi da nas obavestite, ali vas upozoravam i na član 97., gde stoji da - "predsednik Narodne skupštine prekida rad Narodne skupštine kada utvrdi nedostatak kvoruma", što verovatno nije slučaj. - Dalje "može da odredi pauzu u radu sednice Narodne skupštine, da bi se izvršile potrebne konsultacije ili pribavilo mišljenje". U stavu 3. stoji da - "predsednik Narodne skupštine prekida rad Narodne skupštine i u drugim slučajevima, ako to Narodna skupština zaključi". Molim vas, s obzirom da je danas naša krsna slava Tri jerarha, da nam omogućite da u ovom periodu od 13 do 14,30 odemo u sedište svoje stranke i presečemo kolač.
Ja sam, gospodine predsedniče, predložila i Vama i narodnim poslanicima da imate razumevanja za potrebu poslanika SRS-a da ta pauza bude u ovom terminu, da bismo mogli da ispoštujemo obred sečenja kolača i proslave naše krsne slave.
Ne vidim da to nešto remeti rad Skupštine - da li ćemo pauzu imati od 13,00 do 14,30 ili od 16,00 do 17,00 časova, ili dokle ćemo raditi očigledno je neizvesno. Znači, stvar je vaše dobre volje. Očigledno je da vama baš nisu bliski hrišćanski praznici i običaji koji vladaju po tom pitanju.
Dame i gospodo narodni poslanici, iako u sali opet ne postoji kvorum za rad, ja ću svoje izlaganje naravno izneti, a pretpostavljam da je nezainteresovanost upravo zbog toga što bar trećina poslanika DOS-a nema ni dana staža, pa ih i ne interesuje mnogo proces privatizacije i učešće zaposlenih u privatizaciji.
Mi srpski radikali nismo iznenađeni ovim predlogom zakona koji nam je Vlada dostavila i ni slutili nismo da će predsednik Vlade, gospodin Đinđić, još jednom, pošto je to uradio 1994. godine, zaustaviti proces privatizacije, dok njegov ministar za privatizaciju gospodin Vlahović iznosi u javnost stav da u privatizaciju treba ući brzo, ali ne i prebrzo, koristeći kaže iskustvo Poljske i Mađarske. Kako je Vlahović, učestvujući u timu koji je sprovodio privatizaciju u okolnim zemljama, Mađarskoj, Bugarskoj, Rumuniji, treba pitati njih, a ovdašnjoj javnosti je poznato koje su posledice koncepta privatizacije koja je sprovedena u Mađarskoj. Još su nam bolje poznate, jer je celokupna privreda Mađarske potpuno uništena, pogoni pretvoreni u skladišta, u radnjama možete kupiti proizvode svih svetskih proizvođača koji se, uzgred budi rečeno, ne proizvode u Mađarskoj, ali Mađari te proizvode teško mogu da kupe, a koji im je standard, na žalost gospodin Kasa nije tu, jer bi mogao to transparentno da nam opiše.
Gde je obećanje DOS-a da će se zalagati za pravnu sigurnost, jer se postavlja pitanje pravno-ekonomske kvalifikacije DOS-a u proceni kapitala, kao i troškova preduzeća koje su ta preduzeća imala pokrećući proces privatizacije. Vi u svom programu kažete da ćete prvog dana rada nove skupštine obustaviti primenu sadašnjeg zakona o privatizaciji, do donošenja odgovarajih izmena po hitnom postupku. Još jednom ste prekršili predizborno obećanje, jer vi zaustavljate privatizaciju, ne predlažete novi zakon. Takođe, uopšte nije naznačeno ovo sa pravno-tehničkog stanovišta, kom odeljku pripadaju članovi 3, 4. i 5. predloženog zakona, pa možemo da pretpostavimo da se radi o prelaznim i završnim odredbama, ali izuzetno je neprofesionalno pripremljen predlog. Ministar Vlahović kaže da treba stvoriti stabilniji ambijent za strane multinacionalne kompanije, koje su veoma zainteresovane za ulaganje u našu privredu, što je njemu, verovatno kao direktoru, kako mu se već zove firma "Diloj Tuš", jako dobro poznato.
Predsednik Vlade u svom ekspozeu tvrdi da neće jeftina radna snaga biti ta koja će strance stimulisati za ulaganje u našu privredu, nego dobar menadžment i stabilni zakoni. Gde su nam ti stabilni zakoni? Da li je to ovaj zakon koji vi predlažete? Koliko ste spremni da poštujete već stečena prava i započete procese, najbolje govori ovaj predlog o zaustavljanju privatizacije. Najomiljenija reč ministara u Vladi Srbije, a naročito ministra finansija i ministra za privatizaciju, je transparentnost. Sve će biti transparentno i pred licem javnosti, da bi se izbegle, kažu, korupcionaške afere, koje su se dešavale u drugim istočnim zemljama, valjda tamo gde su oni učestvovali u konceptu privatizacije.
Valjda zbog te transparentnosti imamo najavu da će se obustaviti direktni prenosi sednica skupština, da ćemo imati specijalni kanal TV privatizacija, Vi ste to rekli sada skoro na nekoj TV emisiji, preko kojih ćete obučiti vlasnike malih i srednjih preduzeća kako se pravi poslovni plan, da bi mogli da konkurišu za finansijski kredit. Nemojte, molim Vas, da bacate novac na ovakve stvari, da potcenjujete naše privrednike, koji su u ovim teškim vremenima i teškim uslovima privređivanja, zbog svega što nas je zadesilo u poslednjih 10 godina, uspeli da stvore ta preduzeća i opstanu na tržištu.
Bolje se pozabavite "Zastavom", RTB Borom, Rudnikom "Majdanpek", gde se dešavaju čudne stvari, a uzgred budi rečeno, gde su već uvedeni krizni štabovi i gde je proizvodnja manja čak i od one koja je bila u septembru mesecu prošle godine.
Poštovani narodni poslanici, Srbija je u svojoj istoriji i državnosti, u poslednja dva veka, počev od 1805. godine, od Praviteljstvujušćeg Sovjeta Serpskog, sa protom Matijom Nenadovićem, do danas, imala ukupno 110 vlada. Danas ovaj visoki dom treba da izabere 111. vladu.  Ja ne bih volela da budem maliciozna, ali ta tri broja, tri jedinice u broju 111, bojim se da bi đaci i profesori rekli - neprelazno, teško da će proći. (Aplauz.)
Među uvaženim ministrima u ovoj dvovekovnoj istoriji bili su Ilija Garašanin, Toma Vučić-Perišić, Jaša Prodanović, Nikola Pašić, a među ministrima prosvete Ljuba Nenadović, Stojan Novaković, Svetozar Pribićević. Upozoravam i opominjem na ove ljude koji su zlatnim slovima upisani u istoriju srpske državnosti, i pitam se, obzirom da će i ova vlada u svakom slučaju biti sastavni deo srpske istorije, da li će biti upisana na onim mračnim ili na onim svetlim stranama. Prema onome što smo čuli u ekspozeu mandatara Zorana Đinđića, a to su šarene laže koje smo slušali i koje su građani Srbije slušali i pred septembarske i pred decembarske izbore, mi imamo samo pamflete, imamo prazna obećanja, maglu, a kako ćemo pojedine probleme razrešavati, to još uvek ne znamo. Vreme će, naravno, pokazati svoje.
Obzirom da Vladu formira koalicija sastavljena od 18 političkih grupacija, vrlo različitih programskih orijentacija, moram da podsetim na jednu pravnu izreku, jer je ona u praksi potvrđena, da se ne može dobro vladati ako mnogi zapovedaju. Moram da vas podsetim na još dve pravne izreke, ja se izvinjavam, ja sam pravnik, a videla sam i u spisku poslanika DOS-a da ima mnogo advokata, mnogo pravnika, mnogo profesora i, nije možda trenutak da komentarišem, biće neki bolji trenutak, ali kvalifikaciona struktura je vrlo visoka. Znači, ne odslikava baš kvalifikacionu strukturu stanovništva u Srbiji i njihovih birača. Dakle, želim da podsetim na još dve pravne izreke, a to je - da i vlast treba da poštuje zakone i da ugled vlasti zavisi od poštovanja zakona. Zašto podsećam baš na ove dve izreke?
Zašto hoću da govorim o aktuelnom ministru za više i visoko obrazovanje, koji je danas predložen za ministra prosvete i sporta, Gaši Kneževiću? Moram da skrenem pažnju gospodinu Đinđiću da je on doktor Gašu Kneževića predložio za ministra obrazovanja, a mi već dva dana nemamo to ministarstvo, niste pratili Skupštinu prekjuče, donet je Zakon o izmenama Zakona o ministarstvima. O Gaši Kneževiću je lako govoriti, jer se on već dokazao na ovoj visokoj funkciji ministra u prelaznoj Vladi, kao i to da nije spreman da poštuje zakone i time sačuva ugled vlasti. Ko je Gašo Knežević, intelektualnoj javnosti u Srbiji je veoma dobro poznato, ali široj javnosti nije. Zato smatram da je ovo pogodan trenutak i da javnost Srbije sazna o kome se radi i ko je čovek kome poveravamo jedan tako važan resor u Vladi i kome poveravamo da kroji programe, i obrazovanje, i prosvetu, i školstvo, i sport i sve ono što ovo ministarstvo već obuhvata, o čemu treba da vodi brigu.
Dakle, čovek koji se nije dokazao ni u sredini iz koje dolazi. On se pokazao, ali se nije dokazao. To je Pravni fakultet u Beogradu, i na stranu što važi kao notorni alkoholičar, meni je žao što kao dama to moram da kažem, ali to je jedna opštepoznata, a kažu doduše da se izlečio, ali obzirom da ga danas nema ovde, gotovo ceo dan, česte pauze pravi, verovatno se i samo zalečio.
Poznata je i činjenica da je pljačkao studente na način koji je u najmanju ruku kriminogen, sve do školske 1988/89. godine, u saradnji sa izvesnim Nikolom Zafirovim, u njegovom privatnom stanu, gde je organizovao dopunsko vikend predavanje. I za svoje slušaoce, koji su to mogli da plate, već verovatno zavisno od volje Nikole i Gaše, od platežne sposobnosti onih koji su na ovaj način morali da polože Međunarodno privatno pravo, cena je bila od 150 do 300 maraka. Uz dodatno, unapred poznato pitanje kao džokera, studenti su, pripremajući se za ovako važan predmet, jer svi oni koji su studirali pravo znaju koliko je kompleksan predmet Međunarodno privatno pravo i kako ga je teško bilo položiti kod gospodina prof.doktora Milana Paka, na osnovu skripti koje su nepriznate od strane fakulteta i uz sto jedno unapred poznato pitanje i pohađanja ove nepriznate vikend škole, praktično su samo određeni studenti taj predmet kod Gaše Kneževića mogli da polože.
Najvažnije je, ipak, šta su o gospodinu Gaši Kneževiću rekle njegove kolege i članovi komisije, doktor Milan Pak, Predrag Šulejić i doktor Božidar Pavićević, konstatujući to u svom referatu, kada je septembra 1998. godine Gašo Knežević konkurisao za izbor, odnosno reizbor za jedno mesto vanrednog profesora na Pravnom fakultetu. Citiram: "Iz svega što je izloženo proizilazi da je doktor Gašo Knežević svojim ukupnim nastavničkim radom u zvanju docenta i vanrednog profesora pokazao niz nedostataka koje bi trebalo imati u vidu prilikom izbora". Napomenuli su i ove njegove nepriznate od fakulteta skripte i to da je ispoljio nesavestan odnos prema studentima ne održavajući predavanja i vežbe i ne obaveštavajući studente o tome.
Kako onda takav jedan čovek može da bude savestan na još kompleksnijoj i odgovornijoj funkciji kao što je funkcija ministra. A, šta kaže Gašo Knežević o sebi, 25. decembra u "Večernjim Novostima", buldožerista Gašo Knežević obećava da će pročitati sve udžbenike, školske udžbenike, što verovatno i treba da uradi, jer je mnogo toga očigledno propustio i kaže, to je vrlo važno, "jer su autori uglavnom udžbenike pisali levom rukom". Ovako, akademska jedna rečenica. Moje dve ćerke, od tri koliko ih ima, su levoruke. Prepala se deca da neće moći da se bave naukom ukoliko ovakav ministar dekretom zabrani levorukim osobama da se dokažu i pokažu u nauci.
Po čemu je još Gašo Knežević u poslednja dva, tri meseca veoma ovako poznat u javnosti, po izjavi - on ili ja - misleći pritom na koga drugog, nego na profesora doktora Vojislava Šešelja. Kada je profesor Šešelj primljen na Pravni fakultet u zvanju redovnog profesora Gašo Knežević je dao ovu svoju izjavu, napustio fakultet, nije mogao da podnese da još neko, da neko ko nije njegov istomišljenik bude na fakultetu u zvanju koje je još više od njegovog. U međuvremenu, naravno, postao je ministar, pa se predomislio, vratio na fakultet, a profesor dr Šešelj još uvek je tu, na fakultetu. Znao je, pretpostavljam, da će iskoristiti nešto što se zove dekret i dekretom Gašo Knežević odstranjuje profesora Vojislava Šešelja sa fakulteta, donoseći rešenje kojim se Vojislavu Šešelju ukida zvanje redovnog profesora.
U obrazloženju stoji da je uvidom u dokumentaciju inspekcija, pazite molim vas, inspekcija Ministarstva za više i visoko obrazovanje konstatovala da doktor Vojislav Šešelj ne ispunjava uslove predviđene Zakonom o univerzitetu, za sticanje zvanja redovnog profesora. Ova inspekcija je bila vrlo kompetentna i po zakonu ovlašćena za ovako nešto. U pitanju je šta? Svi znaju, zloupotreba složbenog položaja i javne funkcije motivisana političkim razlozima, jer nemoguće da jedan profesor Pravnog fakulteta ne zna da prema Zakonu o opštem upravnom postupku nije ovlašćen da na osnovu službenog nadzora ukida pojedinačne pravne akte dekana, kojim dekan odlučuje o pojedinačnim pravima i odgovornostima nastavnika iz radnog odnosa.
O štetnim pedagoškim inicijativama da i ne govorimo. Roditelji se prosto pitaju šta ovaj ministar priprema našoj deci? Najavljuje polazak u školu sa šest godina, uvođenje stranog jezika u prvi razred osnovne škole. Ostavljanje mogućnosti aktivima nastavnika da odlučuju koje će metodske jedinice izbacivati iz pojedinih predmeta, koje neće, pa na taj način na mala vrata uvodi praktično anarhiju u naše programe i obrazovanje. Stalno prodaje neku maglu, a ovi najavljeni u predizbornoj kampanji, mada ne vidim nijednog eksperta, sem onih samozvanih, takođe. U celini, SRS smatra da je delatnost Gaše Kneževića duboko štetna po nacionalne interese, obrazovanje i vaspitanje mladih. Njegovi planovi su preteći, a o tome naročito svedoči njegova izjava, molim za pažnju, koju je dao na proslavi godišnjice najstarijeg Medicinskog fakulteta u Srbiji. Rekao je upravo ovako: "Citiraću Stipu Mesića", kaže Gašo Knežević, "kao što je on ušao u Predsedništvo SFRJ da bi izazvao raspad SFRJ, tako je i on ušao u Ministarstvo da bi proterao politiku sa univerziteta". Mislio je verovatno - političke neistomišljenike, nikako ne na one iz Građanskog saveza. Samo se pitam da li je moguće da je ideološki uzor Gaši Kneževiću Stipe Mesić. E, Srbijo šta si dočekala, da jedan ministar u Vladi Republike Srbije citira na javnom skupu Stipu Mesića. Zahvaljujem se.
 Uvažavajući sve što je potpredsednik Vlade rekao, dozvolila bih sebi da dam još nekoliko osvrta na raspravu koja se u ova dva dana u  Skupštini odvijala po pitanju Vladinog Predloga zakona o lokalnoj samoupravi.
Uvaženi narodni poslanici, nakon što je završena rasprava na Vladin Predlog zakona o lokalnoj samoupravi treba reći da su narodni poslanici uputili Narodnoj skupštini ukupno 215 amandmana. Od većine amandmana predlagači su odustali u toku rasprave tako da su se poslanici izjašnjavali o svega 39 amandmana.
Već sama ta činjenica ukazuje na to da se Vladinom Predlogu zakona o lokalnoj samoupravi nije moglo ništa značajno zameriti. Naravno, predlagači amandmana su imali svoje viđenje na mogući izborni sistem, predlažući proporcionalni sistem za odbornike u jedinicama lokalne samouprave. Ali, većina poslanika je u svojim izlaganjima podržala Vladino opredeljenje za jednokružni većinski sistem.
Čula su se i mišljenja da je Vladin Predlog zakona o lokalnoj samoupravi neprihvatljiv jer se zasniva na centralističkim načelima lokalne samouprave tvrdnjama da Predlog zakona daje prevelika ovlašćenja nadležnim ministarstvima i samoj Vladi kroz predviđene mehanizme kontrole samouprave.
Zbog toga želim da istaknem još jednom da dokle god organi jedinica lokalne samouprave postupaju u skladu sa zakonom niko im ne može oduzeti pravo da obavljaju svoje poslove, niti može menjati ili uticati na odluke koje donose.
U tome se, uostalom, i ogleda samostalnost lokalne samouprave. Međutim, kada to nije slučaj ne postavlja se više pitanje samostalnosti, već zakonitosti izvršavanja propisa u svakom konkretnom slučaju. U takvim slučajevima nadležni državni organi ne samo da imaju pravo, već i obavezu da preduzmu propisane mere.
Vlada je ta koja ima, shodno Ustavu Republike Srbije, opštu odgovornost za izvršavanje zakona. Smatram, međutim, da nije suvišno izneti i kratko poređenje po ovom pitanju sa drugim evropskim državama.
U evropskim sistemima lokalne samouprave, recimo u Švajcarskoj, je nadzor kantonalnih vlasti nad lokalnim organima veoma oštar i raznovrstan. Taj sistem nadzora obuhvata spektar različitih oblika i mera, od prisustvovanja predstavnika kantonalne vlasti sednicama organa lokalne samouprave, pa preko obaveza podnošenja izveštaja kantonalnim organima, sve do redovne inspekcije lokalnih organa, obaveze potvrde opštinskih pravilnika i propisa u nekim kantonima, a u skoro svim potvrde odobravanja komunalnih poreza, budžeta i završnih računa.
Ove finansijske akte nadzorni organi mogu da potvrde, izmene ili ukinu. Posebni oblici nadzora ogledaju se u pravu kantonalnih organa da pod određenim uslovima kažnjavaju opštinske funkcionere, pa čak i da ih otpuste.
Nadzorni kantonalni organi imaju pravo izdavanja obaveznih naloga lokalnim organima za obavljanje određenih poslova, donošenje, izmene i ukidanje određenih akata, kao i preduzimanje izvršavanja poslova iz delokruga lokalnih organa, ali na teret sredstava opštine o kojoj se radi.
Među najoštrije nadzorne mere u pojedinim kantonima spada pravo kantonalnih organa da raspuste izabrane opštinske organe. No, svakako, najdrastičniju nadzornu meru predstavlja pravo ograničavanja i suspendovanja lokalne vlasti.
To je ta Švajcarska, o kojoj se govori da je najdemokratičnija.
U Francuskoj odluke lokalnih organa stupaju na snagu 15 dana nakon objavljivanja ili dostavljanja prefektu. Prefekt ih može ukinuti, upravni sud takođe u utvrđenoj proceduri kontrole zakonitosti. Odluke koje su vezane za budžet i finansije predmet su posebne kontrole specijalnog regionalnog organa.
Postoji i obaveza lokalnih organa da neke odluke veća za administrativne akte dostavljaju prefektu pre njihove primene. Ukoliko smatra da su takve odluke nezakonite, prefekt, u skladu sa instrukcijama ministra unutrašnjih poslova, može od organa koji je takvu odluku doneo zahtevati da je povuče ili izmeni.
U slučaju odbijanja prefekt može da pred upravnim sudom pokrene postupak za ocenu zakonitosti. Vladi je u Francuskoj ostavljeno pravo da pod određenim uslovima raspusti savez i suspenduje gradonačelnika, odnosno predsednika na određeno vreme.
U Italiji su lokalni organi pod veoma strogim nadzorom centralnih i regionalnih vlasti. Kontrolu zakonitosti akata , uključujući i statute vrši regionalni komitet kontrole. Prethodnoj kontroli zakonitosti od strane ovog komiteta podležu sve odluke čije je donošenje u opštinskim i provincijskim većima.
Regionalni komitet kontrole ovlašćen je da u roku od 20 dana poništi nezakonite i nestatutarne akte lokalnih organa. Svakako je najdrastičnija mera raspuštanje ili suspenzija opštinskog ili provincijskog veća, što je u nadležnosti predsednika republike. U slučaju raspuštanja veća imenuje se komesar i obavlja poslove ovog organa.
Neki od učesnika u raspravi su, zalažući se za decentralizaciju, izjednačili ovaj pojam sa pojmom lokalne samouprave, što je naravno pogrešno, jer je decentralizacija administrativni, a samouprava politički pojam.
Za razumevanje pojma decentralizacije bitno je imati na umu da je reč o državnim funkcijama, što suštinski i formalno uslovljava i odnose između centralnih i lokalnih vlasti.
Drugim rečima, već po samoj definiciji, određene funkcije i poslovi izvorno pripadaju državnim organima, ali ih oni putem zakona prenose na lokalne organe imajući u vidu okvire koje za to daje Ustav kao najviši zakon jedne države.
U nedostatku argumentacije protiv Vladinog Predloga zakona o lokalnoj samoupravi čuli smo i niz neistina na račun Vlade narodnog jedinstva, a za račun neprijatelja naše zemlje, potencirajući navodno prinudno iseljavanje Šiptara iz opština Medveđa, Bujanovac i Preševo.
Zbog javnosti koja prati rad ove skupštine, ne mogu a da ne kažem da takvog iseljavanja zaista ima, ali je pitanje zašto i sa kojim ciljem.
Zato što su pripradnici albanske nacionalne manjine dobili nalog od šiptarskih terorista sa Kosova i Metohije da zauzimaju imanja i kuće Srba, koji su bili prinuđeni da napuste svoja vekovna ognjišta pred terorom Šiptara i njihovih pomagača i mentora u liku NATO pakta.
Zaključak je posle ovakvog upoređivanja, složićete se , da su mere koje predloženi zakon o lokalnoj samoupravi predviđa za kršenje zakonitosti u ustavnosti daleko blaže od iznetih, ali i da one u svim ovim državama za koje kažemo da imaju razvijenu lokalnu samoupravu postoje, što je normalno , jer se radi o javnim poslovima čije se obavljanje uređuje posebnim pravnim pravilima.
Poštovani narodni poslanici, Vlada Srbije je posle navedene rasprave o Predlogu zakona o lokalnoj samoupravi još uverenija u to da je ponudila zakon čiji će principi znatno doprineti unapređenju sistema lokalne samouprave, kao i da su stvorene normativne pretpostavke da svaki građanin u opštini ili gradu u kome živi i radi , efikasno i zakonito ostvaruje i zadovoljava svoje osnovne životne interese i potrebe, i zbog toga vas, naravno, pozivam da se izjasnite za Vladin Predlog zakona o lokalnoj samoupravi. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, Vlada Republike Srbije dostavila vam je na razmatranje Predlog zakona o lokalnoj samoupravi. Ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u članu 72. stav 1. tačka 12. Ustava Republike Srbije, kojim je predviđeno da Republika Srbija, između ostalog, obezbeđuje i druge odnose od interesa za Republiku Srbiju, u skladu sa Ustavom, kao i u članu 113, stav 2. Ustava, kojim je predviđeno da se sistem lokalne samouprave uređuje zakonom. Pored toga, položaj opština, grada, grada Beograda kao jedinica lokalne samouprave uređen je odredbama člana 113. do 118. Ustava Republike Srbije.
Sistem lokalne samouprave do sada nije bio uređen posebnim zakonom, već Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije i lokalnoj samoupravi. S obzirom na značaj, sadržaj i obim materije, sistem lokalne samouprave nesumnjivo zaslužuje posebnu kodifikaciju i zbog toga Vlada Srbije predlaže poseban zakon o lokalnoj samoupravi.
U primeni važećeg zakona stvorene su osnovne institucionalne pretpostavke za funkcionisanje lokalne samouprave. Međutim, praksa je pokazala i više slabosti postojećeg zakona, koje otežavaju funkcionisanje lokalne samouprave u Republici i usporavaju njen rad.
Principi sadržani u ovom predlogu zakona znatno doprinose unapređenju sistema lokalne samouprave i u skladu su sa principima postojećeg ustavnog sistema. Cilj donošenja ovog zakona je da se na bazi sopstvenih dosadašnjih iskustava i iskustava zemalja sa razvijenom tradicijom samouprave stvore normativne pretpostavke da svaki građanin u opštini ili gradu, u kome živi i radi, efikasno i zakonito ostvaruje i zadovoljava svoje osnovne životne interese i potrebe. Koncepcija Predloga zakona je takva da je celokupna materija sistematizovana u devet glava.
U prvoj glavi sadržane su osnovne odrebe, kojima se definiše pojam lokalne samouprave, ustavno pravo građana da odlučuje o poslovima lokalne samouprave, naglašava se njena samostalnost u obavljanju ovih poslova, mogućnost da obavljanje svojih poslova poveri drugim subjektima i mogućnost da se jedinici lokalne samouprave povere poslovi iz okvira prava i dužnosti Republike.
Takođe se utvrđuju principi međusobnih odnosa državnih organa i organa jedinica lokalne samouprave i uređuju ostala osnovna pitanja od značaja za ostvarivanja ustavnog položaja i funkcionisanje lokalne samouprave.
Druga glava, koja nosi naziv "Opština", kroz šest odeljaka uređuje sva pitanja, koja se odnose na rad i funkcionisanje opštine. U prva dva odeljka utvrđuju se izvorni poslovi opštine i daje pojam poverenih poslova, za čije se finansiranje utvrđuju sredstva u budžetu Republike.
U trećem odeljku razrađen je sistem finansiranja i izvori prihoda, tako što se taksativnim nabrajanjem navode javni prihodi koji u celini ili delom pripadaju opštini, a posebno se nabrajaju lokalni javni prihodi koji u celini pripadaju opštini.
Značajan izvor lokalnih javnih prihoda jesu lokalne komunalne takse, koje se mogu uvoditi za korišćenje prava, predmeta i usluga, a Zakon precizno nabraja koja su to prava, predmeti i usluge. Lokalna samouprava je samostalna u odlučivanju da li će te takse uopšte uvoditi i ako se za njih odluči, da utvrdi visinu, olakšice, rokove i način plaćanja.
U Predlogu zakona se dalje definiše šta se ima smatrati komunalnim dobrom od opšteg interesa i šta čini osnovicu za utvrđivanje naknade za njihovo korišćenje, kao i da se ona plaća po stopi koja ne može biti veća od 1%, a da se može uvećati samo po prethodnoj saglasnosti Vlade najviše do 5%.
Samodoprinos, kao poseban oblik finansiranja opštine, u potpunosti je uređen ovim predlogom zakona, tako da prestaje potreba za posebnim zakonom, kao što je prestala i potreba za posebnim zakonom o komunalnim taksama i naknadama.
Uvaženi narodni poslanici, predlagač zakona posebno želi da skrene pažnju da opštini nije oduzet niti umanjen nijedan postojeći izvor prihoda, ali je čitava oblast, koja je uređena većim brojem različitih propisa, sistematizovana na jednom mestu, pri čemu su jasno razgraničeni izvori prihoda, kojima opština finansira obavljanje svojih izvornih poslova od sredstava koje država obezbeđuje za obavljanje poverenih poslova.
Odgovarajućim odredbama utvrđeno je da gradovima i gradu Beogradu, kao glavnom gradu, pripada 10% odnosno 15% prihoda od poreza na promet koji pripada Republici, ostvarenog na teritoriji grada, odnosno grada Beograda za finansiranje njihovih rashoda.
Poseban odeljak razrađuje nadležnosti skupštine opštine, izvršnog odbora i opštinske uprave. Zakonom se uređuju okviri za broj odbornika u jedinicama lokalne samouprave, kao i da je skupština predstavničko telo građana, koju sačinjavaju odbornici izabrani na neposrednim izborima tajnim glasanjem.
Novina je predloženo rešenje da sednicu SO može sazvati, ako to predsednik ne učini, jedna trećina odbornika ili izvršni odbor. Detaljnije su uređena pitanja vezana za položaj sekretara opštine, vezivanjem trajanja njegovog mandata, kao što je to i prirodno, za mandat same skupštine.
Što se tiče položaja predsednika SO, zadržana su postojeća rešenja, koja proizilaze iz ukupnog koncepta organizacije lokalne vlasti, utvrđene članom 116. Ustava Republike Srbije, koji je utvrdio skupštinski sistem vlasti na lokalnom nivou, pa je otuda i predsednik samo prvi među jednakima, bez samostalnog dela vlasti i stoga, Predlog zakona govori o predsedniku SO, a ne o predsedniku opštine ili gradonačelniku.
Dopunjene su i odredbe o izvršnom odboru, tako što se predviđa postupak predlaganja kandidata za predsednika i članove izvršnog odbora, kao i da izvršni odbor, koji je razrešen ili mu je prestao mandat zbog raspuštanja SO usled raspisivanja prevremenih izbora, ostaje na dužnosti do izbora novog izvršnog odbora.
Što se tiče delokruga opštinske uprave, novina je da se u opštinama sa većim brojem stanovnika može obrazovati više organa uprave i što se preciziraju ovlašćenja uprave u obavljanju upravnog nadzora.
Pored pitanja opšte organizacije i rada lokalnih organa, vreme i prilike u kojima je Zakon pripreman, a to je maj mesec prošle godine, nametnuli su potrebu da se sa posebnom pažnjom iznađu rešenja koja će svakom građaninu Republike Srbije, bez obzira na sredinu u kojoj živi i radi i bez obzira na to kojoj nacionalnoj grupaciji pripada, omogućiti da ravnopravno sa drugima ostvaruje svoje ustavno pravo na lokalnu samoupravu. Otuda predložena rešenja u okviru odeljka četiri sadrže posebne odredbe o sastavu, organizaciji i radu organa u određenim opštinama sa mešovitim nacionalnim sastavom stanovništva na području Kosova i Metohije.
Inače, ma koliko ovakva rešenja bila novina u našem pravnom sistemu, valja napomenuti da su i u uporednom pravu poznati primeri da se uz punu zaštitu individualnih prava iznalaze i različiti modaliteti usmereni na priznavanje tzv. grupnog političkog subjektiviteta u sredinama u kojima izmešano žive pripadnici manjine i većine preko tzv. manjinskog veta, uvođenja principa konsenzusa u donošenju odluka, paritetnog sistema izvršnih organa itd., ali samo tamo gde je došlo do poremećaja tih odnosa.
Suština celokupnog predloženog koncepta sastoji se u nameri da se i u sredinama gde je dovedeno u pitanje međusobno poverenje pripadnika različitih nacionalnih zajednica stvore uslovi da građani, bez bojazni od eventualnog međusobnog ugrožavanja, zajednički, parlamentarno i uz nužnu međusobnu toleranciju, odlučuju o pitanjima koja su od elementarnog interesa za njihov svakodnevni život i rad. Otuda ovakva asimetrična rešenja za lokalne organe samo u pojedinim opštinama na Kosovu i Metohiji.
Peti odeljak Predloga zakona reguliše izbor odbornika SO, a predlagač se opredelio za uvođenje većinskog sistema sa jednim krugom glasanja, da bi se izborni postupak učinio efikasnijim i racionalnijim. Opšti je stav da je većinski izborni sistem primereniji izborima za organe lokalne samouprave. Primena većinskog izbornog sistema omogućuje da građani neposredno biraju odbornike, koji će ih predstavljati u organima jedinica lokalne samouprave, ne vodeći računa samo o njihovoj stranačkoj pripadnosti, ali i o tome, već i o ličnim kvalitetima samog kandidata.
Inače odbornici se biraju na osnovu predloga kandidata, koje podnose političke stranke, druge političke organizacije i grupe građana koje svojim potpisima podrži najmanje 30 birača u izbornoj jedinici, a za odbornika je izabran kandidat koji je dobio najveći broj glasova, čime je volja birača adekvatno izražena.
Da bi se sprečilo eventualno opstruiranje konstituisanja SO, predviđeno je da, ukoliko opštinska izborna komisija ne izda uverenje odbornicima da su izabrani za odbornike u zakonskom roku, to će učiniti Republička izborna komisija. Posebnim odredbama regulisani su slučajevi kada se raspisuju ponovni i dopunski izbori i način njihovog sprovođenja.
Kada je u pitanju zaštita izbornog prava, treba naglasiti da, iako se radi o postupku koji je najsličniji upravnom postupku, ne radi se ni o ovom niti o bilo kojem drugom opštem postupku, već o posebnom sui generis postupku, koji se u celini propisuje ovim zakonom, pri čemu se u pogledu procesnih radnji primenjuju, i to shodno, propisi kojima je uređen postupak u upravnom sporu.
Iz tih razloga, predloženo je rešenje kojim se nedvosmisleno utvrđuje da je postupak zaštite izbornog prava posebna vrsta postupka. Poštovano je ustavno pravo na dvostepenost i to tako što se kao prvostepeni organ pojavljuje opštinska izborna komisija, a kao drugostepeni - nadležni sud, u odlučivanju po žalbi na odluku opštinske izborne komisije.
Inače, ne ulazeći u šire teorijsko ustavno-pravno obrazlaganje ovlašćenja Republike da svojim zakonom uredi ovaj postupak, valja samo napomenuti da se nadležnost savezne države da uređuje postupak pred sudovima i drugim državnim organima, član 77. tačka 1. Ustava SRJ, ni u kom slučaju ne može proširiti i prenositi na ovu oblast.
Ukoliko bi se prihvatilo takvo, isključivo jezičko tumačenje, to bi značilo da Republika ne može da ima ovlašćenje da uredi i sam izborni postupak za svoje organe. Pošto u procesnom smislu čitav izborni postupak nije ništa drugo do skup proceduralnih normi, i to svakako, za uređenje postupka pred državnim organom. A, koliko je poznato, do sada niko u pravnoj teoriji ili praksi nije osporio ovakvo ovlašćenje Republici.
U tom smislu, i zaštita izbornog prava je samo deo jedinstvene celine označene kao izborni postupak, jer tek njenim okončanjem, okončava se celokupni izborni postupak. Drugim rečima, jedino moguće tumačenje ustavnih normi može biti ono, po kome se Republici ne može osporiti pravo da u oblastima u kojima samostalno uređuje materijalno pravne odnose, uredi i postupak za njihovo ostvarivanje, odnosno sprovođenje.
Odredbom člana 158. utvrđen je rok za konstituisanje skupštine opštine, i u cilju otklanjanja mogućih nedoumica, trenutak od kada počinje da teče mandat izabranim odbornicima. A, to je dan potvrđivanja njihovog mandata, koji se vrši na osnovu uverenja o izboru odbornika i izveštaja izborne komisije o sprovedenim izborima.
U situaciji kada se u opštini ne sprovedu izbori ili se u roku od 60 dana od izbora ne konstituišu njeni organi, predlaže se da u tom slučaju Vlada obrazuje opštinsko veće, koje obavlja poslove skupštine opštine i izvršnog dobra. A da predsednik Narodne skupštine raspisuje nove izbore za odbornike skupštine opštine, u roku od najduže godinu dana od dana kada je trebalo sprovesti izbore, odnosno od dana sprovedenih prethodnih izbora.
Specifičan sastav i organizacija skupštine opštine u određenim opštinama na Kosovu i Metohiji nužno je morao da se odrazi i na posebnosti u izboru odbornika skupštine opštine, u kojima su obrazovana veća nacionalnih zajednica. Te posebnosti tiču se sastava opštinskih izbornih komisija, posebnih lista kandidata za veće za koje se vrši izbor, kao i osobenost izgleda i oznaka na samom glasačkom listiću zavisno o kome se veću radi.
U odeljku 6, koji nosi naziv simboli, praznici, nazivi ulica i trgova jedinica lokalne samouprave, utvrđeno je pravo opština i drugih oblika jedinica lokalne samouprave, da imaju svoje simbole i svoj praznik, kao i da utvrđuju nazive delova naseljenih mesta, s tim što su uređeni kriterijumi i postupak za njihovo ustanovljavanje. Simboli mogu izražavati samo istorijske, kulturne, privredne i geografske posebnosti jedinica lokalne samouprave. Mogu se upotrebljavati samo uz državne simbole.
Da bi se sprečile eventualne zloupotrebe ovog prava, predviđeno je da saglasnost na sadržinu i izgled simbola daje ministarstvo nadležno za poslove lokalne samouprave.
Što se tiče prava jedinica lokalne samouprave na utvrđivanje naziva ulica, trgova i gradskih četvrti i drugih delova naseljenih mesta, jasno je stavljeno do znanja da ti nazivi ne mogu vređati moral građana, rodoljublje i slobodarske tradicije naroda i države. U protivnom, Ministarstvo za lokalnu samoupravu bilo bi ovlašćeno da tako utvrđene nazive ukloni.
S obzirom da je takvih slučajeva u praksi bilo, a da nije postojao mehanizam da se građani od takvih zloupotreba zaštite, predložen je vrlo efikasan način, odnosno nadležnost Ministarstva za lokalnu samoupravu da takve nazive ukloni.
U glavi 3. sadržane su odredbe kojima se načelno uređuje položaj gradova, poslovi, način finansiranja i organizacija organa grada. Grad se definiše kao teritorijalna jedinica lokalne samouprave, utvrđena zakonom, na čijoj se teritoriji obrazuju dve ili više gradskih opština.
Polazeći od činjenice, gde je organizacija gradova složenija usled postojanja gradskih opština, zbog privredne, socijalne razvijenosti gradova, u odnosu na opštine, njima se mogu poveriti i drugi poslovi državne uprave, koji se inače ne mogu poveriti opštinama. Postojanje gradskih optšina omogućiće efikasnije i racionalnije obavljanje izvornih poslova grada, a statutom grada određuje se koje poslove obavlja grad, a koje gradske opštine.
Položaju Grada Beograda, kao glavnog grada SRJ i Republike Srbije, posvećena je posebna glava u Predlogu zakona, kao posebnoj teritorijalnoj jedinici, polazeći od njegove uloge, privrednih, socijalnih, prostornih i kulturnih osobenosti i karakteristika. To praktično znači, da se Gradu Beogradu zakonom može poveriti širi krug poslova državne uprave, nego opštinama i drugim gradovima.
Poštovani narodni poslanici, imajući u vidu član 116. Ustava Republike Srbije, koji uređuje oblike neposrednog učešća građana u odlučivanju o jedinacama lokalne samouprave, za razliku od posrednog učešća, preko izabranih predstavnika u skupštini opštine, predlagač je poseban odeljak posvetio referendumu i narodnoj inicijativi. Kako je donet poseban zakon, kojim je ova materija uređena, predložena rešenja sadrže samo osnovne principe. Predlog zakona ostavlja mogućnost jedinici lokalne samouprave da svojim statutom utvrdi i druge oblike neposrednog učešća građana u odlučivanju o stvarima iz njenog delokruga i široku slobodu u tome o kojim pitanjima građani odlučuju referendumom.
S druge strane, građani koji imaju biračko pravo i prebivalište na teritoriji lokalne samouprave, imaju pravo da putem narodne inicijative predlože skupštini opštine donošenje akta, kojim će se urediti određeno pitanje iz njenog delokruga, kao što su promena statuta, raspisivanje referenduma i drugih pitanja u skladu sa zakonom i statutom.
Ako skupština jedinice lokalne samouprave ne prihvati predlog sadržan u narodnoj inicijativi, dužna je da o tom predlogu raspiše referendum u roku od 90 dana od dana donošenja odluke o neprihvatanju.
Takođe, predloženim rešenjem uređuje se mesna zajednica, kao oblik interesnog organizovanja građana na određenom području, ukoliko se jedinica lokalne samouprave uopšte odluči da donese odluku o formiranju mesne zajednice, što nije njena obaveza, jer ona može ali i ne mora za to da se odluči. Predlaže se da obrazovanju odnosno ukidanju mesne zajednice prethodi pribavljanje mišljenja građana sa tog područja, kao i da građani sami biraju članove saveta mesne zajednice, na izborima koje raspisuje predsednik skupštine opštine.
Ono što je ovim predlogom zakona precizno regulisano, a što dosadašnji Zakon o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije i lokalnoj samoupravi nije normirao, jesu odnosi republičkih organa i organa jedinica lokalne samouprave, koji od nadležnih republičkih organa državne uprave traže mišljenja u vezi sa primenom zakona, daju inicijative i predloge u vezi uređivanja pitanja i preduzimanja mera od značaja za njihov razvoj, kao i da se međusobno obaveštavaju merama i aktivnostima koje preduzimaju u izvršavanju zakona i drugih propisa koji su od neposrednog interesa za jedinicu lokalne samouprave.
Međutim, imajući u vidu da samostalnost lokalne samouprave ni u kom slučaju ne može da znači da je ona oslobođena od poštovanja ustavnosti i zakonitosti, poseban značaj imaju odredbe o nadzoru nad zakonitošću njihovih opštih akata i njihovoj usklađenosti sa samim statutom.
Zbog toga se predlažu ovlašćenja državnih organa koja treba da ostvare, i to dosledno i efikasno, zakonitost rada organa lokalne samouprave. Ukoliko opšti akti tih organa nisu u skladu sa zakonom ili drugim republičkih propisom, ministarstvo nadležno za poslove lokalne samouprave pokrenuće postupak za ocenjivanje ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom, a do donošenja odluke Ustavnog suda može predložiti Vladi da obustavi od izvršenja takav propis, statut ili drugi opšti akt. Ukoliko skupština jedinice lokalne samouprave donese opšti akt koji nije u saglasnosti sa njenim statutom i pored upozorenja nadležnog ministarstva, pokrenuće se postupak pred Vrhovnim sudom Srbije i istovremeno zatražiti od Vlade Srbije da obustavi ovakav akt od izvršenja do odluke Vrhovnog suda.
Takođe se predviđaju mehanizmi koji treba da osiguraju usklađenost pojedinačnih akata organa jedinica lokalne samouprave sa zakonom ili drugim propisom, u slučajevima kada nije obezbeđena njihova zaštita u upravnom sporu. U takvim slučajevima, ako skupština jedinice lokalne samouprave, na osnovu predloga Ministarstva za lokalnu samoupravu, takav akt ne ukine ili ne poništi u roku od mesec dana, to će učiniti Ministarstvo za lokalnu samoupravu.
Kada se radi o ostvarivanju ustavnih sloboda, prava i dužnosti čoveka i građanina, predviđa se mehanizam kojim se obezbeđuje izvršavanje odluka ili drugih akata jedinica lokalne samouprave, u slučaju kad nadležni organ jedinice lokalne samouprave to ne učini. U tom slučaju, nadležno ministarstvo može preduzeti izvršavanje odluke, odnosno drugog opšteg akta, a najduže godinu dana, uz pokretanje postupka za utvrđivanje odgovornosti funkcionera koji rukovodi tim organom. Predloženim odredbama posebno se uređuje situacija kad organ jedinice lokalne samouprave ne donese akt, odnosno ne uredi ili ne obezbedi uslove za uređenje pitanja koja se odnose na obavljanje njenih izbornih poslova. Kako je ovo jedan od slučajeva koji najdrastičnije ugrožava i direktno onemogućava ostvarivanje ustavnih prava građana na lokalnu samoupravu, u toj jedinici lokalne samouprave i mere koje se mogu preduzeti su najrigoroznije.
Inače, upravo iz razloga da bi se obezbedili uslovi da svi građani ostvare na isti način svoje pravo na lokalnu samoupravu, preko svojih odbornika koji ih predstavljaju u skupštini opštine, te u njihovo ime obavljaju poslove lokalne samouprave, predložene zakonske odredbe zadržavaju ovlašćenje Vlade da u određenim slučajevima interveniše. Naime, kao organ koji shodno svom ustavnom položaju vodi politiku i izvršava zakone, Vlada može da preduzme mere prema skupštini jedinice lokalne samouprave kad ona određeno vreme ne obavlja svoje poslove ili ih obavlja protivno ustavu i zakonu. Za razliku od dosadašnjeg, predloženo rešenje je precizirano, ne samo u pogledu mera koje se preduzimaju, već i u pogledu mogućnosti njihovog trajanja i načina konačnog razrešenja tako nastale situacije.
Imajući u vidu da se navedenim rešenjima po prvi put preciznije uređuje nadzor nad zakonitošću rada organa jedinica lokalne samouprave, nije neobično što su predložene odredbe u prethodnoj raspravi izazvale ne male polemike i različita tumačenja, pre svega, u pogledu razloga za njihovo uvođenje. Da bi se otklonile sve eventualne i to neosnovane nedoumice, valja reći da se razlozi za predlaganje ovakvih rešenja nalaze isključivo u nužnosti da se u interesu građana obezbedi mehanizam kontrole zakonitosti rada svih jedinica lokalne samouprave.
Shodno Ustavu Republike Srbije, Vlada ima opštu odgovornost za izvršavanje zakona, a svaka odluka, propis ili akt organa jedinice lokalne samopurave direktno ili indirektno predstavlja izvršavanje nekog zakona. Prema tome, kao što je rečeno, lokalna samouprava je samostalna u obavljanju svojih poslova, ali ako se ti poslovi obavljaju u skladu i na osnovu pozitivnog propisa, ne može se dovesti u pitanje obaveza da njihovo obavljanje bude zakonito. Ako se dogodi da u pojedinom slučaju nije poštovana zakonitost, mora postojati mehanizam kojim bi se reagovalo. Dakle, dokle god organi jedinice lokalne samouprave postupaju u skladu sa zakonom, niko im ne može oduzeti pravo da obavljaju svoje poslove, niti može menjati ili uticati na odluke koje donose. U tome se ogleda samostalnost lokalne samouprave. Međutim, kad to nije slučaj, ne postavlja se više pitanje samostalnosti, već zakonitosti i izvršavanja propisa u svakom konkretnom pojedinom slučaju, što daje osnova za prvo, ali i obavezu nadležnog državnog organa da preduzme propisane mere.
Glava sedma Predloga zakona posvećena je zaštiti prava lokalne samouprave, čije odredbe obezbeđuju organima lokalne samouprave da mogu podneti Vrhovnom sudu Srbije zahtev za zaštitu prava jedinice lokalne samouprave. U slučaju kada su pojedinim aktom državnog organa ta prava povređena, a misli se na povredu prava jedinice lokalne samouprave, na lokalnu samoupravu utvrđenu Ustavom i zakonom.
Glava osma sadrži kaznene odredbe kojima se predviđa novčana kazna za pravno i odgovorno lice u pravnom licu, u slučaju neizvršenja ovim zakonom propisane obaveze, obračuna i uplate naknade za korišćenje komunalnih dobara od opšteg interesa. Ovo iz razloga što je ovo prihod jedinica lokalne samouprave za koji je dosadašnja praksa pokazala da su jedinice lokalne samoprave često ostajale bez njega. Prelazne i završne odredbe sadrže odredbe o prestanku važenja u celini ili delimično odredaba zakona, o roku za usaglašavanje statuta i drugih opštih akata lokalne samouprave, sa odredbama ovog zakona o krajnjem roku za obrazovanje gradskih opština u gradovima: Kragujevac, Niš, Novi Sad i Priština i posledicama nepostupanja u tom roku, kao i o njegovom stupanju na snagu. Predlagač je pritom nastojao da predvidi rokove koji će biti dovoljni, ali i efikasni. Imajući u vidu da je teritorija Autonomne pokrajine Kosova i Metohije trenutno pod okupacijom, da na njoj deluje misija Ujedinjenih nacija, uvereni u to da je ta trenutna situacija, nepovoljna po državu Srbiju i srpski narod, vremenski ograničena, predviđeno je da se izbori i obrazovanje jedinica lokalne samouprave, kao i usaglašavanje Statuta sa odredbama ovog zakona, sprovedu u određenom roku od prestanku misije Ujedinjenih nacija za privremenu upravu.
Dame i gospodo narodni poslanici, zbog onih koji su skloni da sve što dolazi iz Evrope smatraju boljim, osvrnuću se ukratko na Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi i ostala načela sadržana u njoj. Jedno od tih načela jeste da se sistem lokalne samouprave utvrđuje zakonodavstvom zemlje potpisnice i gde je to moguće ustavom. Prema ovoj povelji, lokalna samouprava podrazumeva prava i osposobljenosti lokalnih vlasti da u granicama zakona regulišu i rukovode određenim delovima javnih poslova, na osnovu sopstvene odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva, a preko skupština, sastavljenih od članova izabranih na slobodnim izborima, tajnim glasanjem, na bazi neposrednog, opšteg i jednakog biračkog prava za sve. Ovo pravo neće ni u kom slučaju derogirati oblike neposrednog učešća građana u odlučivanju. Što se delokruga prava i dužnosti lokalne vlasti tiče, ona se utvrđuje statutom, u granicama zakona, što nikako ne znači da joj se ne mogu preneti prava i odgovornosti za specifične zadatke, u skladu sa zakonom.
Evropska povelja poznaje i upravni nadzor nad radom lokalnih vlasti, koji se naravno vrši u slučajevima i postupku predviđenim ustavom i zakonom. Ono oko čega i u teoriji i u praksi ima dosta neslaganja jeste pitanje finansiranja lokalnih vlasti.
Na ovom mestu mora se naglasiti da lokalna samouprava, i prema Evropskoj povelji, u skladu sa ekonomskom politikom zemlje ima pravo na odgovarajuće sopstvene izvore finansiranja kojima će raspolagati slobodno u okviru svojih ovlašćenja.
Izvori finansiranja biće primereni njihovim dužnostima, a najmanje jedan deo sredstava će poticati od lokalnih taksi i naknada za koje lokalne vlasti, u meri utvrđenoj statutom, imaju pravo da utvrđuju stope.
Potreba zaštite finansijski slabijih lokalnih vlasti nalaže uspostavljanje odgovarajućih mera finansijskog ujednačavanja sa ciljem ispravljanja posledica nejednakog finansijskog opterećenja lokalnih vlasti i koliko je god to moguće sredstva koja se prenose lokalnim vlastima neće imati karakter namenskih sredstava.
Još jedno od načela ove povelje je pravo lokalnih vlasti na međusobno udruživanje, a kada je u pitanju saradnja sa lokalnim vlastima drugih zemalja, pod uslovima koji mogu biti propisani zakonom.
Lokalne vlasti imaju pravo na zaštitu lokalne samouprave tako što im na raspolaganju stoje pravna sredstva radi obezbeđivanja slobodnog obavljanja svojih dužnosti i poštovanja načela lokalne samouprave, ustanovljena ustavom ili zakonom.
Kao što može da se zaključi, nema tog načela predviđenog u Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi a da nije prihvaćeno i primenjeno u Vladinom Predlogu zakona. Uverena u to da ovaj predlog zakona znatno doprinosi unapređenju sistema lokalne samouprave, naravno u okvirima Ustava, Vlada Srbije, poštovani narodni poslanici, predlaže da ga usvojite, uz napomenu da za njegovo sprovođenje nisu potrebna posebna finansijska sredstva u budžetu Republike. Hvala.