Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, ne očekujemo da će Vlada i odbori prihvatiti naše amandmane, ali želimo da ukažemo javno na to da smo podneli amandmane, da smo se založili kod Vlade da skrenemo pažnju pre svega da SRS smatra da su svi ovi zakoni u celini loši, nisu realni, da će dovesti do još većeg haosa i za mnoge subjekte, i privredne, i za građane, koji apsolutno nemaju perspektivu za budućnost.
Oni, kako vi želite da ih prikažete, ne predstavljaju putokaz valjanih ekonomskih odnosa i ne proizilaze iz realnog društvenog stanja i društvenih mogućnosti. Ovaj paket zakona samo pokazuje da smo mi, srpski radikali, bili u pravu kada smo vas sve ovo vreme kritikovali, kada smo javnost upozoravali u predizbornoj kampanji - do čega će ova DOS-ovska vlast dovesti.
Porez na promet roba i usluga, po ovom predlogu, daleko je od brige za životni standard, kako vi to želite da prikažete, a da o ekonomskoj i o socijalnoj funkciji obećanih reformi tranzicije i ne govorimo. Ekonomski efekti ovakve vrste opredeljenja politike poreza na promet nisu ni u funkciji privrednog rasta, razvoja i zapošljavanja, naprotiv, izazvaće negativne efekte u ovim sferama.
Diskutabilna je i poreska osnovica, poreska stopa, kao i plaćanje poreza na promet roba i usluga. Neprihvatljivo je opredeljenje da ovaj predlog zakona zadovoljava kriterije i neposredno doprinosi neutralnosti, kako vi kažete, transparentnosti, pravičnosti poreza, kako to u ovim razlozima za donošenje zakona stoji.
SRS ne prihvata ni stavove da sistemska opredeljenja rekonstrukcije monetarnog sistema i ekonomskog oporavka Jugoslavije, njenog uključivanja u evropske i svetske organizacije, kao bitan preduslov, zahteva suštinsku i korenitu fiskalnu reformu, koja će biti u pravcu tih kretanja, a prvu fazu predstavlja upravo ovaj predloženi paket poreskih zakona.
Vi to, uostalom, navodite i u razlozima za donošenje ovog zakona. Mada je glavni cilj ovog predloga zakona prikupljanje sredstava uz adekvatnu mesečnu, polugodišnju, godišnju fiskalnu politiku, i specifičnu ulogu Vlade Srbije u zasnivanju nove politike javne potrošnje, pripisuje mu se i reformski karakter, koji on ne sadrži.
Moj konkretan amandman odnosi se pre svega na oslobađanje od poreza određenih kategorija, a to su u članu 11. stav 1. tačka 5. da se porez na promet proizvoda ne plaća na proizvode koje pod uslovima reciprociteta nabavljaju diplomatska i konzularna predstavništva, strano diplomatsko osoblje i konzularni funkcioneri, na osnovu posebnih potvrda saveznog organa, nadležnog za inostrane poslove, kao i u slučajevima predviđenim međunarodnim ugovorom.
Znači, narodu možemo da gulimo kožu, ali diplomate, koje su u situaciji da mogu da plate ove poreze, ne smemo da diramo, jer može da se desi da recimo Milan St. Protić mora da plati veliki porez u Americi, mada Amerika ne brenuje mnogo uslove reciprociteta, da Vesna Pešić mora da plati neki porez, mada ih i u Meksiku baš briga za to šta se dešava u Srbiji.
Prema tome, gospodo, ovakav način razmišljanja kada je porez u pitanju, mislim da je možda to neki uslov vezan za neke standarde u Evropskoj uniji, ali bolje da ste razmišljali o ovom narodu ovde, koji nema odakle da vam plati porez.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanici SRS danas očigledno govore gluvima. Vi ste gluvi za sve naše predloge. Vi se bavite nekim drugim pričama ovde u poslaničkim klupama, da li je neko uhapšen, nije uhapšen, gde se nalazi, neki ... kao što je recimo Leila, viče - hvala Bogu, dočekah posle 11 godina, a ovaj što liči na Lenjina kaže meni - i vi ćete biti uhapšeni.
E, gospodine, baš bih volela da vidim kako ćete vi to mene da uhapsite.
Što se tiče ovog amandmana, dosledno svom prethodnom amandmanu, koji sam podnela na član 11. stav 1. tačka 5. koji sam obrazložila, smatrajući da ne treba da oslobodimo od poreza na promet diplomatska i konzularna predstavništva, podnela sam amandman i na član kojim oslobađate takođe diplomatska i konzularna predstavništva od poreza na usluge.
Znate šta, ako mogu da platim porez, ako majstor koji dođe u moju kuću da mi popravi veš mašinu mora da plati porez na to i da mi to naravno uračuna u cenu koštanja, baš me briga da li će Vesna Pešić morati da plati porez na promet kad menja flekice na cipelama, ako ih uopšte menja.
Prema tome, ne vodite vi računa očigledno o tome da li se oslobađa poreza na promet, poreza na usluge, onaj deo stanovništva koji je socijalno ugrožen, nego sprovodite neku svoju demagogiju, pa nam i sam ministar ovde demagoški kaže - nije porez socijalna kategorija. Mi ćemo to građanima da nadoknadimo kroz socijalnu pomoć.
Sada ćemo svi mi da čekamo socijalnu pomoć koja je u visini 1.000 dinara godišnje da bismo mogli svojoj deci da kupimo cipele. Ako ja, gospodo, imam troje dece, pa je porez na promet 20%, pa porez na usluge 17%, pa treba da ih obujem, obučem, da nabavim udžbenike, a niste se postarali da od toga oslobodite građane poreza na tu robu i niste razmišljali o tome, znači da ne razmišljate uopšte o natalitetu u ovoj zemlji.
Briga vas kakav će natalitet biti. Vama je cilj da nas bude što manje. Nemate vi nikakav program kojim bi se eventualno Vlada pozabavila, kako da mi poboljšamo natalitet, kako da roditelje stimulišemo da rađaju decu. Ja sam svoju izrađala do 1990. godine. Izdržavam ih tako kako mogu i umem, ali vi ovde, ima vas puno mladih, pitam vas koliko vas ima jedno, dvoje, a većina vas verovatno nema nijedno dete.
E, to je problem ove Srbije i to je problem budućnosti.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, pozvaću se  na član 99. Poslovnika, o kome govorimo sada ja i moj prethodnik, da su narodni poslanici dužni da poštuju dostojanstvo Narodne skuštine i da su dužni da se jedni drugima obraćaju sa uvažavanjem.
U toku mog jučerašnjeg izlaganja, gospođe i gospodo, ovde je atmosfera kao da je horda slonova u sali. Naterali ste me da za ovom govornicom vičem. ....
O ponašanju narodnih poslanika i o tome da vi ni jednom niste opomenuli poslanike da krše dostojanstvo Skupštine, da ometaju poslanike kada dođu za ovu govornicu i hoće da izlože svoj stav po pitanju zakona koji su na dnevnom redu. Kada udaraju rukama o stolove i ometaju govornike takođe ne reagujete ili dajete pauzu.
Ovde smo mi optuženi da opstruiramo rad Skupštine, a dva puta odlažemo početak sednice zato što ne možete da obezbedite kvorum. Predsedniče, vi treba da priznate da ste nesposobni da vodite ovu skupštinu i da sami podnesete ostavku, a ne da se ovde traži vaša smena.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi srpski radikali smo se vrlo ozbiljno pripremali za ovu današnju skupštinsku raspravu, obzirom da se radi o Predlogu  zakona o budžetu, koji je jedan od najvažnijih zakona i naravno ovih pratećih zakona koji nam pokazuju kako ćemo budžet puniti. Na žalost, skupštinska većina nam nije dala mogućnost da konstruktivno učestvujemo u ovoj raspravi, te ćemo to morati da svedemo na jedan minimum iz koga naravno nećemo moći da sagledamo celinu problema.

Međutim, gledajući budžet i onu prihodnu i onu rashodnu stranu verujte nisam mogla da se otmem utisku da pomislim da je prosto nemoguće da ministar Đelić i ostali članovi nemaju neka elemantarna znanja o tome u kakvoj se situaciji nalazi privreda naše države i koja je platežna sposobnost naših građana. Na žalost, oni su pokazali to svoje neznanje, a gospodin Đinđić kao premijer i gospodin Đelić kao ministar finansija očigledno u Vašington nisu išli da iskamče onih 100 miliona dolara i da dokažu američkom Kongresu da demokratizacija teče doduše nešto sporije nego što su njihovi mentori to od njih tražili, već da bi im odneli ovaj paket zakona i dobili ausvajs da mogu sa njim da izađu pred Skupštinu Srbije, odnosno da svojom skupštinskom većinom izglasaju i tako dovedu praktično privredu ove zemlje u potpuni kolaps, a narod potpuno osimoraše i tako stvore pogodne uslove za dalju manipulaciju i rasparčavanje naše države i dovođenje u potpunu zavisnost srpskog naroda od američke milostinje.

Međutim, što se Predloga zakona o budžetu tiče, u ovom izlaganju analiziraću ga sa tri aspekta, njegovog iznosa, iako postoji debalans između prihodne i rashodne strane, celine budžetskog zahvatanja, jer nemojte da zaboravite da imamo i savezni i republički, opštinski i budžet grada Beograda i da ovo ovde što danas imamo nije sve što građani Srbije treba iz svog džepa da izdvoje, nego da moraju i ove druge kase da popune, ali što se tiče njegovog iznosa pre svega, sam iznos je nezavisno od pokušaja da se obuhvate svi javnih prihodi republičkog značaja u ukupnom iznosu nesrazmerno visok, a i sama struktura prihodovanja otvara niz dilema.

Navedeni iznos sa aspekta fiskalne presije svih poreskih subjekata je više nego nemoguć i neprihvatljiv. Ovoliko povećanje budžeta zasniva se na lepim željama onih koji su ga kreirali, pre svega da vladaju uz pomoć velikog novca, reformišu sam poreski sistem, da teren sive ekonomije osvoje porezima na akcize i porezima na promet. Na njihovu žalost, ovo su samo želje i nijedno opredeljenje ne mogu na ovaj način ostvariti. DOS-ovska vlast ne može ovim svojim manipulativnim zahvatom prikriti neuspeh svog dosadašnjeg rada na svim nivoima, u koje spadaju brojni promašaji, uključujući neuspeh u naplaćivanju, odnosno prikupljanju sredstava za potrebe privremenog budžeta Republike Srbije utvrđenog posebnom uredbom Vlade.

Priliv javnih prihoda nije ostvaren u projektovanoj dinamici. Bilo bi neophodno da Vlada saopšti koliko je sredstava putem javnih prihoda prikupila u korist budžeta i koliko je milostinje inostranih partnera od dolaska DOS-a na vlast ušlo u Republiku Srbiju, a koliko je od svih vrsta pomoći potrošeno kroz privremeni republički budžet, jer nam predlagač u članu 5. Zakona kaže da će nam to saopštiti tek kroz završni račun budžeta za 2001. godinu. Teško je i najdobronamernijima naći bar jednu tačku, bar jedan problem, bar jedno pitanje ili opredeljenje koje je obećao DOS u predizbornoj kampanji, a koje je ostvario. Objektivni učesnici političkog i privrednog života, kao i svi građani to već ističu i podvlače.

Potrebno je i za skupštinskom govornicom izneti ovu činjenicu i ovu tvrdnju. DOS svoja obećanja nije ispunio i ne ispunjava. Poboljšanja ekonomskog položaja građana nema, a proizvodnja stoji, povećavaju su cene artikala koji direktno utiču na životni standard, inflacija se povećava i sigurno i nezadrživo raste, investicija nema, zaposlenost se smanjuje, penzije kasne, socijalna davanja se uglavnom obećavaju, povećanih reformi nema, gospodo, obećanog uključivanja u međunarodne institucije i organizacije nema, vidljiva je jedino saradnja koju nismo smeli prihvatiti na ovaj način sa Hagom.

Gospodin Batić je izašao, ali on nakon njegove tvrdnje da će nadležni republički organi uhapsiti one koji nisu naši državljani i isporučiti ih Hagu, kaže - nema potrebe da Srbija bude baza za ratne zločince. Došlo je do hapšenja Milomira Stakića, a gospodin predsednik Koštunica na sve to daje saopštenje i kaže da se ne slaže sa tim, kao pravnik nema pravnog osnova. Da li to gospodin Koštunica glumi francusku sobaricu možda? Zna naš narod šta to u našem žargonu znači.

Ovakav stepen fiskalne presije ....

(Predsednik: Ja vas molim da privedete kraju.)

... vodi nas ka jednoj novoj makroekonomskoj politici na ovom planu, koja može dovesti do alimentiranja javnih rashoda kroz novu primarnu emisiju i do nove inflatorne spirale u ovoj godini. Nužno je smanjenje ovog iznosa budžeta i poznavanje naše stvarnosti kada je u pitanju način njegovog trošenja. Posebno je značajno opredeljenje koje bi dovelo do povećanja plata prosvetnim radnicima, radnicima u zdravstvu, povećanja penzija, Agrarnog budžeta, koji je svuda u svetu bar 15% od ukupnog budžeta, a kod nas je manje od 4%, kao pomoć onim privrednim subjektima koji se nisu našli u teškoj i bezizlaznoj situaciji zbog toga što su nesposobni i neradni, nego zbog okruženja u kome su se našli zarad već poznatih razloga izazvanih spoljnim faktorima.

Kada je u pitanju celina budžetskog zahvatanja, znatno je veće projektovanje od realnih mogućnosti, tako da je enormno visoko učešće budžeta u društvenom proizvodu Srbije, mada će iskazivanjem opštinskih budžetskih akcija, koje tek treba da usledi, gospodo ovo zahvatanje biti još veće. Ovakva koncepcija budžetskog zahvatanja obezbediće novi oblik državnog upravljanja nad ekonomijom i novi oblik svekolikog vladanja DOS-a. Hoću samo da navedem građanima Srbije ...
Svi su pomalo preterali, pa eto i ja. Šta je to što novo naši građani moraju da plate, porez na upotrebu i nošenje određenih dobara. Na automobile recimo.
Automobil od 1.600 kubika, 2.400 dinara, za nošenje oružja, recimo, jednog lovačkog karabina, 3.000 dinara, lovačke puške 1.000 dinara, malokalibarski pištolj 600 dinara, revolver 900 dinara. I moram da vam poručim nešto, sinoć me je oko pola dvanaest pozvao jedan seljak iz okoline Beograda i rekao - slobodno reci moje ime i prezime, zovem se Bogoljub Jovanović, iz Sibnice, poruči Vladi, nema goriva, nema nafte za prolećnu setvu, ne plaćaju nam otkup mleka, nema premija, ne stižu, ali neka ne idu u inostranstvo i neka ne prose tih 100 miliona dolara, mi ćemo ovde u Srbiji prikupiti i dati im. Srpski narod nije prosjački narod.
 Očekivala sam sličnu riku slonova kao kada je moja koleginica izlazila, ali zahvaljujem se, verovatno ste uviđavniji zbog mojih godina.
Dame i gospodo narodni poslanici, razumem potrebu predlagača da donese Odluku o izmenama i dopunama Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, pre svega zbog toga što je u međuvremenu donet Zakon o izboru narodnih poslanika Republike Srbije i Zakon o izboru saveznih poslanika u Veće republika Savezne skupštine. Normalno je da je ovaj poslovnik trebalo da pretrpi izvesne izmene u skladu sa tim. Ne razumem, međutim, potrebu da se zbog ove tačke dnevnog reda sazove vanredno zasedanje, kada nas od redovnog zasedanja deli samo dva radna dana. To komentarišem zbog onih koji se pozivaju na racionalnost i trošak i da je svako zasedanje Skupštine i te kako opterećenje za budžet Republike. Mogli smo da sačekamo i redovno zasedanje i da razmatramo ovu tačku dnevnog reda. Ne razumem, naravno, ni zašto materijal nije dostavljen na vreme, zašto poslanicima na vreme nisu uručeni pozivi za ovu sednicu. To je sramotno, pre svega za predsednika Narodne skupštine, koji je na ovaj način dokazao da ne poznaje Poslovnik, da je spreman da ga krši, da mu je cilj da onemogući narodne poslanike da dođu na sednicu, a ako i dođu, da kvalitetno uzmu učešće u raspravi koja je utvrđena po tački dnevnog reda. Podsećam predsednika Narodne skupštine na izmene člana 74. Poslovnika, samo da ga pronađem, molim vas, gde kaže "da Narodna skupština, odnosno da predsednik Narodne skupštine na predlog odbora ili komisije ...." samo trenutak, izvinjavam se zbog ovog materijala, za predsednika Skupštine, zašto se ponaša ovako kako se inače ponaša, upravo zbog toga što ovim izmenama Poslovnika on traži za sebe, a ne za Narodnu skupštinu ovlašćenje da u sklopu nadležnosti koje mu pripadaju, konsultuje eventualno ekspertske timove, određene organizacije i stručnjake. Jasno je Poslovnikom određeno koje su nadležnosti predsednika skupštine. To su veoma skromne nadležnosti, i ako su mu za takve nadležnosti potrebne konsultacije sa ekspertskim timovima, onda on ne zaslužuje da sedi kao predsedavajući u ovoj skupštini.
Gospođa Čomić je izašla za ovu govornicu i obrazložila da je jedan od kvaliteta ovog predloga što može taksativno da se nabroji, ko sve može da podnese predlog zakona.
Gospođo Čomić, to je ustavom taksativno nabrojano. Potpuno je u suprotnosti sa pravilima pravne nauke da se ustavne odredbe direktno prenose u ovakav jedan akt, makar to bio i opšti akt, ali ovog nivoa koji treba da uredi samo način našeg rada u Skupštini. Vi ste verovatno hteli da date značaj tome da to može da bude i Autonomna Pokrajina Vojvodine, ali mi znamo, imamo i Ustav Srbije, koji to Autonomnoj Pokrajini Vojvodine ne uskraćuje.
Po mom mišljenju bilo bi mnogo prirodnije da se ovaj poslovnik pozabavi time kako narodni poslanici treba da izgledaju, da se obuku, da se obriju, da dođu u skupštinu, na taj način pokažu da je ovo visoki dom. Da recimo, dame ne mogu da dođu u pantalonama, ili bar ne one koje imaju preko 70 kilograma.Čuli smo takođe da se izlazak za ovu govornicu tumači kao potreba za resocijalizacijom i opstrukcijom, da nam je dovoljno pet minuta za raspravu. To je predsednik već u nekoliko navrata komentarisao ovde u Skupštini, a gospodin Jočić je rekao da je dovoljna jedna sekunda. Juče je predsednik Veća građana u Saveznoj skupštini procenio da je to 10 minuta. Molim vas konsultujte istog eksperta, da bar od vas dobijemo verifikaciju da smo dovoljno inteligentni ako za određeno vreme možemo da izlažemo ono što vi smatrate da mi treba da izložimo. O ostalim stvarima u pojedinostima. Hvala.
Molim vas, gospodine predsedniče, mi smo ovde konstatovali da imamo jedinstvenu raspravu. Član 145. Poslovnika kaže da Narodna skupština odlučuje o podnetim amandmanima po redosledu članova Predloga zakona. Ako je podneto više amandmana na isti član Predloga zakona, prvo se odlučuje o amandmanu kojim se predlaže brisanje odredbe tog člana, a zatim o amandmanu kojim se predlaže izmena celog člana.
Amandmani koje je podneo predlagač zakona, a koje su prihvatili nadležni odbori i Vlada, kao i amandmani koji su prihvatili predlagač zakona, nadležni odbor i Vlada, postaju sastavni deo predloga zakona i o njima Narodna skupština posebno ne odlučuje. O ostalima posebno odlučuje.
Narodna skupština posebno odlučuje o svakom amandmanu koji predlagač zakona, nadležni odbor ili Vlada nisu prihvatili. Gde to piše, pogotovu kada je javna rasprava ovde jedinstvena, da ne možemo da uzmemo učešće u diskusiji po pitanju svakog amandmana. Vi mi pročitajte taj član Poslovnika.
Molim vas, recite vi meni na osnovu kog člana Poslovnika onemogućavate da izađem za govornicu i iznesem svoj stav po pitanju ovog amandmana. Da li postoji takav član Poslovnika?
Pročitajte ga, molim vas.
Evo, vi mene poučite kao predsednik Skupštine.
E, upravo smo došli, gospodine predsedniče ...
Upravo smo došli na ono, gospodine predsedniče, zbog čega je pet minuta malo da se govori o zakonu u načelu, ako već nemamo mogućnosti da govorimo o zakonu u pojedinostima. Eto unapređenja poslovnika upravo u tom pravcu, koji vodi demokratizaciji i koji hoće očigledno da samo onemogući poslanike da daju svoj doprinos.
Ima među nama ovde i stručnih, vi ste rekli da ste nestručni, ali ima i stručnih koji bi mogli da doprinesu poboljšanju teksta poslovnika. Nažalost, vi nemate sluha za to.
Povreda Poslovnika. Gospodine predsedniče, od Vas samo tražim da priznate da ste prekršili odluku ove skupštine da se radi do 21,00 čas. Pre devet sati niste stavili na glasanje predlog da radimo duže. Bili ste dužni da u devet sati konstatujete da je rad završen i da više onemogućite ijednom poslaniku da govori. Vi konstantno krište Poslovnik i tumačite onako kako Vama odgovara.
Dame i gospodo, ja sam na član 37. Predloga odluke o izmenama i dopunama Poslovnika Narodne skupštine, uložila amandman i zatražila da se briše. Zbog čega? Ovaj član, u izvornom tekstu član 157., koji se tiče hitnog postupka, u stavu 2., kaže da po hitnom postupku može da se donese samo zakon kojim se uređuju pitanja i odnosi nastali usled okolnosti koje nisu mogle da se predvide, a nedonošenje zakona po hitnom postupku moglo bi da prouzrokuje štetne posledice i onda se dodaje ovim izmenama i dopunama - život i zdravlje ljudi, bezbednost zemlje, republičkih organa i organizacija.
Ne razumem zašto u ovom članu restrikcija? Ne razumem zašto ovakvo sužavanje razloga za donošenje zakona po hitnom postupku? Da je možda je u obrazloženju ta svrsishodnost na adekvatan način objašnjena, ne bi bilo potrebno da se ulaže amandman, ali smatram da je predlagač zakona taj koji ceni razloge za hitan postupak i dužan je da taj hitan postupak obrazloži i onda su ove odredbe i ova ograničenja potpuno suvišna, pogotovu što u članu 38. ovog istog poslovnika, odnosno dopuna Poslovnika stoji da o svakom predlogu za stavljanje na dnevni red akta po hitnom postupku Narodna skupština prethodno odlučuje bez pretresa prilikom utvrđivanja dnevnog reda, odnosno u toku sednice odmah po prijemu predloga.
Podsećam narodne poslanike na to šta je sve u nadležnosti Narodne skupštine. Okolnosti i uslovi u kojima živimo i radimo se tako brzo menjaju i smenjuju, ili bolje reći pogoršavaju, da je neizvesno šta će predlagač u tom trenutku smatrati za razlog za hitan postupak. Šta, recimo, ako treba da se ratifikuje neki međunarodni ugovor, da se odluči o zaduživanju Republike Srbije, o raspisivanju republičkog referenduma.
Meni je potpuno nejasna ova odrednica i zbog toga sam ovaj amandman uložila. Smatram da ni Zakonodavni, ni Administrativni odbor nisu uložili napor da shvate razloge podnošenja ovog amandmana. Gospodin Vučić je takođe malopre rekao da mu nije jasno zašto se ovako an blok odbijaju naši amandmani, a ja ću da mu dam objašnjenje, i njemu i svima ostalima. Predstavnici odbora, i jednog i drugog, upoznali su se sa tekstom Predloga odluke tek juče oko 14 časova i očigledno da nisu uspeli da shvate suštinu predloga akta, koji je bio poznat samo jednom uskom broju ljudi van ovog parlamenta koji su ga pripremali.
Još nešto, gospodo, vezano za sve restrikcije koje pokušavate kroz ovaj poslovnik da provučete, ja ću da vam poručim jedno - ja sam poslanik, izabrana na listi SRS, u izbornoj jedinici Srbija. Moji birači zahtevaju od mene da sedim u trećem redu ovde gde sedim i ma kakvu odluku doneo vaš Administrativni odbor da me rasporedi na neko drugo mesto, ja ću sesti upravo na ovo, pa neka me neko pomeri.