Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7949">Veroljub Arsić</a>

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka

Govori

Povreda Poslovnika, koleginica Radeta. Izvolite.
Na član 11. amandman je podneo Odbor za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava.
Predstavnik predlagača je na sednici Odbora za finansije prihvatio amandman.
Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo smatra da je amandman u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom Republike Srbije.
Konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 12. amandman je podneo narodni poslanik Gordana Čomić.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 12. amandman je podneo narodni poslanik Zoran Despotović.
Da li neko želi reč? (Da)
Kolega Despotoviću, izvolite.
Zahvaljujem.
Na član 13. amandman je podneo narodni poslanik Petar Jojić.
Da li neko želi reč?
Kolega Jojiću, izvolite.
Kolega Jojiću, privodite kraju.
Zahvaljujem, kolega Jojiću.
Kolega Jojiću, dva minuta ste imali, a govorili ste šest.
Reč ima ministar gospodin Đorđević. Izvolite.
Pravo na repliku, kolega Jojić. Izvolite.
I o amandmanu kolege Bauera i onog člana koji je pre poslednjeg člana zato što se nadovezuju jedan na drugi.

Znači, tiče se početka primene zakona i ko sprovodi nadzor nad primenom zakona. Znači, nadzor nad primenom zakona sprovodi Narodna banka Republike Srbije. E, sad, ja bih predsedavajući voleo da mi objasni neko, bilo je ovde priče o nekim proporcijama, kako bi to izgledala ta proporcija. Znači znamo da je organ koji rukovodi Narodnom bankom Savet guvernera. Zamislite, primenjujući tu proporciju da DS bira jednog ili dva člana Saveta guvernera. Znate, to je proporcionalno odnosu narodnih poslanika u Narodnoj skupštini.

Ali, kad bismo primenjivali takvu proporciju najverovatnije da bi jedan od članova Saveta guvernera bio možda i moj prezimenjak neki profesor Arsić, jel tako, nije mi rođak sva sreća. Svaka čast njemu kao profesoru, ali kad je bio član Saveta guvernera Narodna banka Republike Srbije u periodu od 2008. do 2012. godine prodala je 4,5 milijarde evra deviznih rezervi, a evro, a to su jedan od uzroka što raspravljamo o ovom zakonu, je skočio sa 76 dinara na 119,80. E, sad da li bi neko želeo jednog takvog člana da bude u Savetu guvernera, dok je to bio, da smo prodali skoro pet milijardi evra deviznih rezervi, a evro skočio preko 50%, a onda skočio švajcarski franak u odnosu na evro oko 40%, to je 90% ili čak i 100% uvećana rata za korisnike kredita u švajcarskim francima.

Vidite, ceo taj marifetluk oko kredita indeksiranih u švajcarsku franku i ceo marifetluk i igranku oko deviznog kursa, pravile su neke vojvode od nekih banaka iz bivšeg režima, i oni to ponovo žele.

Ja ću ponovo da kažem jednog vojvodu Božidara Đelića, vojvoda od „Meridijan banke“. Nagrađen od te iste banke sa 10 miliona evra vlasničkog udela u toj banci. To je zvanično što možemo da dođemo do tog podatka. Koliko su dobijali kao članovi upravnih odbora, nadzornih odbora, skupština tih banaka, to verovatno nikada nećemo saznati. Verovatno nikad nećemo saznati. Koliko im je uplaćivano po nekim drugim računima van Republike Srbije, takođe nikada nećemo saznati.

Ali, bogatili su se na nesreći ovih ljudi koji su podizali kredite, bez obzira da li su u evrima ili u švajcarskom franku. Oni su izmislili referentnu kamatnu stopu koja je išla do 16% i na taj način pravili perpetum mobile, po pitanju štampanja novca. Znači, Narodna banka ga nije štampala, ali se u žiralnom obliku pojavljivao na tržištu i višak tog novca je morao da završi negde, umesto da se vrati nazad i da ponovo pokreće kredite i okreće proizvodni potrošački ciklus, mangupi su špekulativnim radnjama, preko tih poslovnih banaka kupovali evre i iznosili ih iz države.

E, sada, vidite koliko je važan nadzor nad finansijskim institucijama, još važnije ko će da sprovodi nadzor u ime Narodne banke. Zakonska regulativa, manje više i onda je postojala, ali se u nedostatku nadzora kada su guverneri bili Šoškić, kada je guverner bio Jelašić, pravili ovakvi finansijski špekulativni radovi u našem finansijskom sistemu.

E, sada, u toj primeni proporcije ta gospoda bi opet trebala da budu u Savetu guvernera. Zamislite sada još jedan drugi problem, kada bi se princip proporcije primenjivao i na Vladu Republike Srbije, zamislite da neko od njih bude ministar u Vladi Republike Srbije, evo ovaj što preti da će nacionalizuje PKB.

Šta, da ga nacionalizuje, pa ga opet proda i dobru razliku stavi u džep, kao što je to radio prvi put, kada je raskidao privatizaciju PKB-a. Znamo mi zašto se oni bore za PKB, zbog zemljišta, ali ne zbog poljoprivrednog zemljišta, ne daj bože, njima ne pada na pamet da uhvate motiku, jer oni ne znaju kako ona izgleda, nego onog poljoprivrednog zemljišta koji ima izgleda da postane gradsko građevinsko zemljište.

Zato se oni bore za ovu vlast, ponovo da vrate priču nazad i ponovo da se bogate.

E, sada, pošto ni na koji način nisam učestvovao u tome, ja bih ćutao da na bilo koji način je to bilo pomognuto sa moje strane, na bilo koji način i ne bih ni pokušavao kao kukavičje jaje da taj deo svoje odgovornosti podvalim nekom drugom.

Znači, to je neki normalan način rezonovanja. Čisto razlike radi, Šoškić, Jelašić, Đilas, prodavali su devizne rezerve da bi kao navodno sačuvali kurs dinara. Kurs dinara je skočio sa 76 na 119,80 dinara, znači, veći nego danas. Sada kada Narodnu banku vodi Jorgovanka Tabaković, devizne rezerve se uvećavaju, kurs dinara je stabilan, sa reformama koje je započeo Aleksandar Vučić u privrednom delu, u ekonomskom oporavku zemlje, takođe imamo stabilan rast i stabilne javne finansije.

Sada treba da se izmisli neka priča, kako to nije dobro, a ja uvek postavljam pitanje – čemu služi država? Da li da se bogati neko kao što je to bilo za vreme Đilasa, Tadića, Božidara Đelića, vojvode od „Meridijan banke“ ili država služi da sredstva koja prikupi od poreza na određen način, vrati građanima.

Jedan deo tog novca biće vraćen, za otplatu i saniranje, ublažavanje posledica štetnih kredita, zato što država koju su tada vodili neodgovorni ljudi nije vršila svoj nadzor kako treba.

Jedan deo novca odlazi na subvencije u privredi. Ali, više sam sit te priče, strani investitori, domaći investitori, potpuno su izjednačeni.

Ovde je cilj, valjda, da se čovek zaposli, da dobije radno mesto, da obezbedi svoju porodicu, da školuje svoju decu koja će da ostanu ovde, a ne da odlaze iz zemlje u inostranstvo.

Ta priča oko EU, Evroazijske unije, svega toga, ljudi, hajmo malo da gledamo šta je nama u interesu. Svako od njih ima neki svoj interes, i jedni i drugi. A mi treba da čuvamo isključivo državni interes i isključivo da brinemo o državi. Odluke koje budemo donosili moraju da budu isključivo u korist građana i države, ne nekog drugog. Ovde ne žive neki drugi ljudi, ovde žive građani Srbije. I prema njima je Vlada odgovorna i zbog toga ova skupštinska većina podržava Vladu, koja je odgovorna prema građanima Republike Srbije.

A oni koji su hteli zbog proporcije u nečemu da učestvuju, neka im to služi na čast. I ja sam proporcionalno bio, primera radi, u Radnoj grupi za izradu i pisanje ovog Poslovnika. Kad sam video o kakvom Poslovniku je reč i šta će da bude usvajano ovde, ja nisam hteo u tome da učestvujem. Pa tako i drugi. Što ste učestvovali? Dali ste legitimitet pa se sad posipate pepelom.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da bi sa ovim izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu ispravili ne jednu nepravdu, nego izjednačili status zaposlenih u školskim i predškolskim ustanovama, omogućili im povećanje plata.

Kao što je već poznato, sredstva za tako nešto ima. Nije bila privatizacija, nije se punio budžet tako što se rasprodavala neka imovina, nije bilo ni kredita koji bi podsticali javnu potrošnju i isplaćivali tekuće obaveze države, kao što je to ranije bilo. Novac koji država ima stečen je uplatama poreza od privrede i građana Republike Srbije, ali ono što je najvažnije, novac nije iz „tetkinog kauča“, kao što je to bilo dok je ministar bio „vojvoda od Meridijan banke“, Božidar Đelić.

E sad, gospodine ministre, ja vam garantujem da kojim slučajem pobedi Boris Tadić, Đilas, Pajtić, Šutanovac, hipotetički, evo ja vam garantujem prvim avionom „vojvoda od Meridijan banke“ je na „tetkinom kauču“. Prvim avionom. Ali, pošto je „tetkin kauč“ već jednom ispraznio kroz šticovanje, kroz kredite sa deviznom klauzulom, pronašao bi drugi koji se zove budžet Republike Srbije, pa bi ponovo sa tom istom klikom isto radio što je i radio kada je prvi put bio ministar, a to je pisao zakone, pravio zakonodavstvo da bi on mogao da krade ili njemu slični, a uopšte ne odgovaraju pred zakonom.

E zato, gospodine ministre, pohvalno je što donosite zakone koji su u interesu građana, jer na izborima su ti građani koji glasaju za narodne poslanike i neku buduću Vladu, koji se opredeljuju kome će da povere svoju budućnost i na taj način sprečavate „vojvodu od Meridijan banke“ da ponovo bude ministar i spava na „tetkinom kauču“.
Reč ima koleginica Jelena Žarić Kovačević. Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Milan Krivokapić. Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Dragan Savkić. Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Marko Atlagić.
Zahvaljujem, kolega Atlagiću.

Reč ima narodni poslanik Veroljub Matić. Izvolite.

Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Mirko Krlić.
Nije tu.
Reč ima narodni poslanik Zvonimir Đokić.
Izvolite, kolega.
Zahvaljujem.
Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, pre zaključivanja zajedničkog načelnog jedinstvenog pretresa, pitam da li žele reč predstavnici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa ili još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz člana 96. Poslovnika?
Reč ima koleginica Aleksandra Tomić. Izvolite.