Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7949">Veroljub Arsić</a>

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem, kolega Rističeviću.
Upravo ste sve rekli razloge zašto sam bio tolerantan, zato što se stalno žale kako nemaju pravo da diskutuju. Neka diskutuju, neka građani vide šta imaju da kažu, da ponude i neka ocene njihov rad.
Po Poslovniku, Miljan Damjanović.
MILjAN DAMJANOVIĆ: Gospodine predsedavajući, prekršili ste član 109, jer se gospodin Saša Radulović neposredno prva dva minuta obraćao poslaniku režima, Aleksandru Markoviću, i ukazivao da nije govorio o temi. Tema je stanovanje. Aleksandar Marković je iznosio podatke vezano za stanove koje, kako on makar tvrdi, su nestali bez ikakvog traga. Čak ako se ne varam o 70 stanova je rečeno, opštini Vračar.
E, sad, ja razumem da ga je on s druge strane upitao, ako već ima te podatke, zašto kao poslanik ne podnese ili opština ili javni pravobranilac ili ko već, tužbu protiv određenih lica jer smo mi u prošlosti baš u ovom parlamentu imali prilike da gledamo da su pojedini donosili ovde zatvorske košulje, a da su ih zatim uzimali za svoje savetnike. Pa, se plašim da će Aleksandar Marković jednog dana uzeti za savetnike iste one koje danas optužuje da su nešto pokrali. Znači, u tom smislu Saša Radulović je to mogao da govori, a ne vidim razlog zašto bi prikrivao bilo čiju krađu. Hvala.
Gospodine Damnjanoviću, vi ste reklamirali član 109. koji se odnosi na opomene. Koliko je meni poznato, gospodin Marković je kasnije obrazložio da je čitao nalaz DRI. To je nezavistan državni organ. Ja nemam razloga da sumnjam u istinitost diskusije.
A sada što se tiče toga da li se obraćao direktno ili nije. Jeste, obraćao se i kolegi Đukanoviću direktno, koji će dobiti sada pravo na repliku. Obraćao se direktno i kolegi Markoviću i ne znam poslaničku grupu koja je više reklamirala Poslovnik, a manje ga se pridržavala, ali to je njihovo pravo.
Pravo na repliku, narodni poslanik Vladimir Đukanović. Izvolite.
Pravo na repliku, narodni poslanik Saša Radulović. Izvolite.
Reč ima narodni poslanik Đukanović. Izvolite.
Reč ima narodni poslanik Vladimir Orlić, replika na pominjanje stranke.
Reč ima ministar Zorana Mihajlović.
(Saša Radulović: Replika.)
Predsednik Vlade i članovi Vlade dobijaju reč kada je zatraže i na njih se ne odnose ograničenja u pogledu trajanja izlaganja. Član 96…
(Saša Radulović: Replika, predsedavajući.)
Gospodine Raduloviću, makar malo budite…
(Saša Radulović: Replika, predsedavajući.)
Gospodine Raduloviću…
(Saša Radulović: Gospodine Arsiću, replika.)
Dame i gospodo narodni poslanici, pogledajte poslanika Radulovića koliko je nevaspitan i ne dozvoljava mi da završim rečenicu i misao.
(Saša Radulović: Gospodine Arsiću, replika.)
Gospodine Raduloviću, molim vas da prihvatite…
(Saša Radulović: Gospodine Arsiću, replika.)
Reč ima ministar Zorana Mihajlović.
U skladu sa članom 109. Poslovnika Narodne skupštine, narodnom poslaniku Raduloviću izričem opomenu.
Stav 1. alineja 1, 2, 3, 4.
(Saša Radulović: Sram vas bilo!)
Uključio sam vam mikrofon, gospodine Raduloviću, da svi građani u Srbiji čuju kako ministru dobacujete da laže. Zbog toga sam vam uključio mikrofon, da svi građani čuju kako dobacujete, kako ste nevaspitani i kako ste nekorektni.
Nastavite, gospođo ministar.
U skladu sa članom 112. Poslovnika određujem pauzu u trajanju od 10 minuta.
(Posle pauze.)
Nastavljamo dalje sa radom.
Reč ima narodni poslanik Marko Atlagić. Izvolite.
(Saša Radulović: Replika.)
Opominjem narodnog poslanika Sašu Radulovića, da institut člana 112. jeste da se sednica vrati u normalne tokove, to je trebao da nauči, poslanik je već devet meseci.
Reč ima narodni poslanik Marko Atlagić. Izvolite.
Reč ima narodni poslanik Srđan Nogo, po Poslovniku.
Ne razumem vaše reklamiranje Poslovnika. Kolega Atlagić je govorio o prethodnom mandatu, pa smo dobili više glasova.
Reč ima narodni poslanik Miljan Damjanović. Izvolite.
MILjAN DAMJANOVIĆ: Što se tiče Zakona o stanovanju i održavanju, član 60. zaista je kriminalno što nije dozvoljeno da se predlažu amandmani iz sledećeg razloga. Stav 4. kaže: „ukoliko lice iz stavova 2. i 3. ovog člana ne organizuje održavanje u skladu sa ovim zakonom, nadležni organ jedinice lokalne samouprave poveriće posao održavanja zgrade organizaciji itd.“
Kada govorimo o jedinici lokalne samouprave, po Zakonu o glavnom gradu jedinica lokalne samouprave je grad Beograd i u čitavom ovog zakonu, ako se ne varam, opština se samo javlja u članu 131.
Ovde se postavlja pitanje da li će se kompletno ovo o čemu ste govorili danas, o čemu se vodi rasprava, opet se sve svesti samo na grad Beograd, jer, kao što znamo, u prethodnom periodu je svake godine kako se režim menjao sve više ingerencija grad preuzimao od opština. Trenutno mi imamo situaciju da opštine imaju ingerencije nekada mesne zajednice, a mesne zajednice postoje samo na papiru.
Stoga član 161. kaže – jedinica lokalne samouprave može doneti odluku kojom predviđa bespovratno sufinansiranje aktivnosti na investiciono održavanje, u kom slučaju jedinica lokalne samouprave obezbeđuje sredstva u budžetu za učešće u projektima finansiranja ovih aktivnosti i donosi odluku kojom propisuje postupak dodele sredstava, procenat učešća i uslove pod kojima jedinica lokalne samouprave učestvuje u finansiranju ovih aktivnosti.
Šta je ovde što ne valja? Imate situaciju i ranije, a i sada nije rešeno ovim zakonom, ovde je moralo da se donese, a u gradu ne postoji takva odluka, morala je da se donese određena odluka. Ako je grad Beograd jedinica lokalne samouprave, onda ne može da se dozvoli gradonačelniku, kao što je išao Siniša Mali i obećava samo deo fasada koje će grad potpuno obnoviti zato što je tako neko doneo odluku, zapravo selektivno, a da s druge strane, drugi građani moraju sami da sakupe sredstva i da održavaju svoju zgradu. Ili, ako govorimo o tome, onda je grad trebao doneti odluku da za sve zgrade važi jedno isto pravilo, a to je 30%, 40%, 50%, u zavisnosti koliko ima sredstava u budžetu grada Beograda, a da ostalo sakupe stanari zgrade. Daću vam primer da su stanari i te kako zadovoljni kada im se ponude takva rešenja.
U prethodnih par godina imali ste akciju, ako se ne varam, zajedno za našu fasadu. Opština Stari Grad je raspisala i na konkurs se javilo 166 zgrada. Na žalost, oni su izdvojili sredstva samo za osam i to nije dobro. Svih 166 je bilo spremno da učestvuje za 70%, ali je onda opština s jedne strane napravila diskriminaciju, jer osam zgrada je rešeno, a 158 drugih zgrada nije rešeno u najboljoj nameri. Negde su učestvovali sa 25%, negde sa 20%, negde sa 35%, ali mi sada imamo situaciju da su oduzete nadležnosti opštinama, da nemaju dovoljno finansijskih sredstava i u najboljoj nameri ako su i želeli da izađu u susret svim stanarima svih zgrada, znači 166 koje su se prijavile, oni su u tom momentu mogli da reše samo osam.
S druge strane, imamo situaciju, citiram baš zbog fasada gradonačelnika Beograda Sinišu Malog, kaže – u toku je obnova devet fasada, Siniša Mali je najavio da će do kraja godine još 25 fasada biti rešeno u centru grada, a u 2018. godini biće rekonstruisano više od 200 fasada itd, a te fasade vezane su za ulice trg Republike prema Slaviji, Bulevar kralja Aleksandra prema Pravnom fakultetu, Kneza Miloša i Nemanjina ulica. Postavlja se pitanje da li jedinica lokalne samouprave grad Beograd samo poštuje građane u centru Beogradu ili je ona koja je nadležna za 17 opština, koliko ukupno ima pod ovom lokalnom samoupravom?
S druge strane, da pričamo kako to ide u praksi. Pošto opštine nemaju tu ingerenciju da to sami rade, onda su oni u obavezi da se obrate gradskom stambenom, pa onda oni njima odgovore – uzmite od svih predsednika opština, članova veća da vidite kako to funkcioniše, a oni odgovore – mi nemamo sredstava, ako vi nađete sponzore ili sredstva, vi to rešavajte, tako da od tog ulepšavanja nema ništa, biće opet selektivno, biće za one u centru. Nemojte da zaboravite da je Beograd i Barajevo i Sopot i Surčin i Voždovac, onaj ruralni deo, kao i druge opštine koje pripadaju gradu Beogradu.
Dalje, čl. 126. i 127. koji govore o pravima o obavezama građevinskog inspektora i njegovim dužnostima. Znači, tu nema ništa sporno. Šta je sporno? Sporno je da ste vi kao ministarka tražili da se popišu nelegalni objekti. Od 700 hiljada nelegalnih objekata tada, poslednja informacija koja je bila u javnosti, bilo je popisano svega negde oko 200 hiljada. Tada je rečeno - žalile su nam se sve opštine jedinice lokalne samouprave da imaju mali broj građevinskih inspektora. Nadam se da se tu slažemo. Šta ćete uraditi po tom pitanju? Da li ćete konačno početi da zapošljavate mlade, ambiciozne ljudi koji su završili fakultete, koji su sposobni da rade taj deo posla?
Član 131. kaže – protiv rešenja komunalnog inspektora jedinice lokalne samouprave može se izjaviti žalba opštinskom, odnosno gradskom veću. Čemu sada opštinskom veću? Kakve ima veze opštinsko veće ako govorimo o jedinici lokalne samouprave? Šta može da uradi član opštinskog veća? Da primi, da sasluša i da nekome preda papir. Govorimo o ingerencijama. Ne možete spajati babe i žabe, negde da vam je jedinica lokalne samouprave gde je u osnovi zakona član 60, a da onda u nekom narednom članu kažete – ne, može da to radi neko drugi.
Pošto se puno govorilo o zadužbinarima i ovim zaštićenim stanarima, ja ću se samo držati člana 141, o iseljenju. U zakonu se ne kaže šta ako zadužbinar podnese zahtev za iseljenje korisniku, a korisnik lokalne samouprave u ovom trenutku nema da dodeli stan. Vi ste govorili o projektu od 10 godina i sada rešavamo problem ljudi koji je nastao pre 70 godina. Isto tako pitam, što ne rešavate problem koji nastao na primer od 1997. i 2000. godine, kada je nestalo preko 700 stanova na nivou Grada Beograda? Zna se čija je to vlast bila. Zatim i o ovim drugim stvarima o kojim se govori.
Drugo, šta je problem? Vi kažete jedinice lokalne samouprave. Znači, ako ovaj iz Knez Mihajlove od 76 kvadrata treba da vrati stan, jedinica lokalne samouprave je i Barajevo. Onda mu ponude 76 kvadrata u Barajevu, ili u Padinskoj Skeli, ili u Krnjači, ne znam već gde. To niste regulisali zakonom.
Još jedna krucijalna stvar. U zakonu piše do 86 kvadrata. Ja zaista ne znam, mislim da ima oko dve-tri hiljade tih stanara sada i stanova koji su ostali, ne znam tačnu brojku, ali šta ukoliko i da li ima neko ko ima više od 86 kvadrata? Zašto onda određivati da moraju po tržišnoj vrednosti više od 86 kvadrata? Nisu oni nasilno uzeli, to je neko davno njima dodelio. I sami ste rekli - u zakonu kaže kad govorimo pre 60, 70 godina.
Ono što je zaista apsurdno, što ste ubacili u zakon, samo delimično za upravnika, ali je bilo dosta reči, to je član 53, st. 2. i 3. Stav 2. kaže – nadležnost profesionalnog upravnika je da prima prijave kvarova ili drugih problema, nepoštovanja kućnog reda, buka i drugi štetni uticaji u zgradi, svakim danom u nedeljnom periodu od 00,00 do 24,00 časova. Onda kaže stav 3. – na osnovu primljene prijave iz tačke 2. ovog stava, obaveštava nadležni organ o problemu, odnosno zahteva preduzimanje odgovarajućih mera nadležnog organa.
Hajdemo sada opet praktično. Šta ako u jednoj zgradi ima samo jedan koji je mentalno zaostao ili ima neki namerno problem sa komšijom i zove ga u dva - tri ujutru, buka, šta god? Znači, to je zaista smešno da se u zakonu stavi da neko radi od 00,00 do 24,00 časova. Vi možete mahati rukama, ali to je zaista smešno. Onda, kažete da istog momenta on treba da obavesti nadležni organ. Da li će u tri ujutru upravnik obavestiti Grad Beograd o problemu da je crkla sijalica u zgradi? Hvala.
Zahvaljujem.
Reč ima ministarka dr Zorana Mihajlović.
Zahvaljujem.
Po Poslovniku, reč ima narodna poslanica Nataša Jovanović. Izvolite.