Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7959">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Znači, dozvolio vam jesam da govorite, nije to nikakav problem, kao što vidite, ali samo pogledajte. U Poslovniku je tako definisano. Ne može se koristiti pravo na repliku ukoliko se odnosi na ukazivanje na povredu Poslovnika. To su pravila koja ste vi pravili, vi pisali i ja samo postupam po njima.

Dozvolio sam vam, ukazali ste na član 107. na koji je već prethodno ukazano i nisam vam istog momenta ni isključio mikrofon ni oduzeo reč, dao sam vam mogućnost da kažete šta god ste hteli. Tako da, besmisleno je da vas pitam da li treba da se glasa? Isto važi i sa vas gospođo Đorđević, ne morate da dobacujete iz klupe kao i svi ostali možete da se pristojno javite i govorite. Dobro. Pošto više niko ne želi da kaže na tu temu.

Reč ima narodni poslanik Nenad Mitrović.

Gospodine Jovanoviću, porasla vam je želja za još jednom opomenom, e, hajde, pratimo to nadalje.

Izvolite, gospodine Mitroviću.
Reagovaće posle mnogi znam, ali da vam skrenem pažnju odmah, nazivati druge ljude virusima i bakterijama, užasno je, užasno je. I, ima istoriju takvog ponašanja, ali video sam vam i karikaturu u današnjem „NINU“ tako da me više ništa ne iznenađuje.
Reč ima Nebojša Bakarec.
Izvolite.
Da ste imali samo primedbe na vođenje sednice, uvažio bih. Ali ne. Opet ste to iskoristili da pretvorite u svoj obračun sa predsednikom Republike i to nema nikakve veze sa vođenjem sednice, apsolutno nikakve. Zato je to što ste sad vi uradili na teret vaše poslaničke grupe.
Što se tiče vođenja sednice, da se primenjuju te mere svaki put kad se jedni drugima oštro obratite, šta mislite koliko bi ih uopšte bilo izrečeno, u odnosu na ono koliko jeste? Šta mislite koliko više? Sto puta više.
A vi i dalje vičete? Mada su me obavestili šta ste uradili malopre.
(Janko Veselinović: Zašto vi ovo radite?)
Evo, gospodine Veselinoviću, nemojte da vičete sa mesta. Nemojte da vičete sa mesta, Veselinoviću. Ako hoćete da vas poslušam, evo možemo odmah.
Jovanoviću, evo vama druga opomena, na insistiranje Janka Veselinovića.
Jeste li sad zadovoljni i jedan i drugi? Jeste zadovoljni jedan i drugi?
Ko još hoće povredu Poslovnika?
Reč ima Predrag Marsenić.
Što se tiče vaših utisaka šta bi bilo da ja držim bič, ne znam kako mogu da vam pomognem sa vašim utiscima. Neobično to zvuči, priznaćete i kad malo razmislite o onome što ste rekli shvatićete i sami kako to neobično zvuči da vi takve stvari zamišljate i o njima razmišljate.
U svakom slučaju naravno da niko ne treba u ovoj sali da bude krvav, ali da vas podsetim vi ste se zaleteli da druge tučete ovde što potencijalno dovodi do krvi, a to što ja vama dajem reč, ili vam ne dozvoljavam da je zloupotrebljavate to do krvi u sali ne dovodi.
(Predrag Marsenić: Replika.)
Nemate pravo na repliku, imate pravo samo da saslušate obrazloženje do kraja.
(Predrag Marsenić: Da, ali vi sada meni odgovarate.)
Da, odgovaram vam na ono što ste upravo rekli ukazavši na povredu Poslovnika. Ako niste zadovoljni onim što čujete onda razmislite tri puta pre nego što podignete taj Poslovnik i obratite se meni, jer ćete svaki put da dobijete obrazloženje.
Što se tiče člana 27. ako treba mi da glasamo o njemu, možemo, ali jedino koji su pokušavali da dovedu do fizičkog obračuna u sali ste vi. Ne, lično. Ne znam da li ste učestvovali u onom junačkom jurišanju, onako sve u gomili, na predsednika Republike, ali vaša poslanička grupa jeste i drugi sa ove strane su se zaletali takođe prema klupama u kojima sede drugi narodni poslanici sa željom da dovedu do fizičkog obračuna.
(Predrag Marsenić: Pa, pogledajte snimak.)
Nema potrebe da dobacujete iz klupe, sve sam ja vas lepo saslušao, ni reč nisam rekao i što se tiče atmosfere i britanskog parlamenta, samo mogu da vam kažem koliki ste vi Englezi toliki vam je ovde britanski parlament.
Ko je još hteo povredu Poslovnika?
Reč ima Dejan Bulatović.
Hvala i vama na predlogu.
Ne smatram da imam potrebe da primenjujem član 112. još uvek računam da ćemo moći da organizujemo rad sa redovom pauzom koja nastupa malo kasnije, ne u ovom trenutku. Kao što vidite sve se savršeno smirilo. Ćuta Jovanović je posle druge opomene seo, možda vas on posluša, pa primeni pauzu sam na sebi, uskoro, sve je moguće, kao i drugi kao što vidite svi su se smirili.
Nenad Tomašević, po kom osnovu?
(Nenad Tomašević: Pomenut sam.)
Vi ste pomenuti.
Dao sam vam reč, jer ste rekli da ste pomenuti.
Da li ste sad namerno pogrešili prezime ili?
Da li ste namerno pogrešili prezime ili?
Znači, namerno je bilo.
Dva minuta je odavno prošlo.
(Nenad Tomašević: Ukrali se mi na početku vreme.)
Šta ste rekli?
(Nenad Tomašević: Na početku ste mi ukrali vreme, ali dobro.)
Ja vama ukrao deset sekundi? Time što sam vam dao reč, ćutao dok ste govorili, pa, kad ste pokušali da budete vickasti, menjajući prezimena drugima, pitao vas da li ste to uradili namerno.
E, sada da vam kažem nešto, vi na ovih dva minuta, da sam ja hteo da se striktno primenjujem Poslovnik, niste imali pravo uopšte, ne deset sekundi, nula sekundi. Pa, vam je ipak pružena prilika.
(Nenad Tomašević: Treba da me ubiju, pa da imam pravo.)
Hoćete da vičete sada iz klupe i vi. Hajde, ponašajte se malo kao i ostali, samo izvolite.
Dakle, nula sekundi biste imali pravo, ali vam je ipak omogućeno da govorite i nakon svega toga i drugi put vas pozivam da ne vičete iz klupe….
(Nenad Tomašević: Bolje i nula sekundi, nego nula od čoveka.)
I, drugi put vas pozivam da ne vičete iz klupe. Nakon svega toga, govorili dva minuta i čini mi se 15 sekundi i onda meni dobacujete da sam vam ukrao vreme što sam vam dozvolio da govorite dva minuta i 15 sekundi i onda kada imate pravo na nula sekundi, zbog toga ste mi rekli da sam vam ja nešto ukrao.
Sada da vam kažem, ako se osećate povređeni zbog toga što ste dobili mogućnost da govorite dva minuta i 15 sekundi kada nemate pravo na to, sledeći put neću tu grešku da ponovim. Sledeći put tu grešku neću da ponovim, tako da nećete dobiti mogućnost da govorite onda kada nemate pravo po Poslovniku.
(Nenad Tomašević: To je sada replika sa vaše strane.)
Hoćete i dalje nešto da vičete? Malo vam je bilo dva minuta i 15 sekundi. Dobro, onda da se ne vraćamo na taj nivo međusobnih uvreda, jer ja bih mogao bez ikakve uvrede, samo istinu da vam kažem, šta je vaša politička opcija i koliko je ukrala, ne samo meni, svima koji žive u ovoj zemlji, a to bi bila istina. Šta još hoćete? Završili smo sa tim.
Ko hoće od ovlašćenih predstavnika ili pravo na repliku ili možemo da nastavimo sa listom?
Milimir Vujadinović, ima reč.
Sledeći prijavljeni je Borislav Novaković.
To je bilo kompletno vreme poslaničke grupe. Hvala.
Vrlo nasilno i agresivno obraćanje, u kom ste čak pretili razbijanjem glava, koliko sam razumeo. Vrlo nasilno i vrlo agresivno obraćanje.
(Borislav Novaković: Što komentarišete?)
Da, i ovo ponašanje sada, vrlo nasilno i vrlo agresivno, da, da. Samo, bilo mi je zanimljivo, bilo kakvo pominjanje medijskih kuća vi smatrate potencijalno lošim i opasnim za ljude koji u njima rade. Tako sam vas razumeo. Da li to znači da sve ovo što vi govorite ovih dana na račun „Pinka“, „Hepija“ i ostalih znači da vi pozivate na ugrožavanje tih ljudi?
(Borislav Novaković: Ništa niste razumeli…)
Znači, to je u pitanju? Dobro, da i to razumemo.
Pravo na repliku, izvolite.
To je uvek lice onoga ko to radi, naravno, i onoga ko to izgovori od narodnih poslanica i ovih u medijima koji se tim stvarima diče, koji ih hvale, koji ih reklamiraju na sva usta, svih njih koji su ponosni na takvo ponašanje.
Reč ima Nebojša Bakarec.
Milivojeviću, jel vam dobro?
(Srđan Milivojević: Da, da.)
Malo bolje. Pribirate se polako. Samo vez naglih poteza, molim vas.
Nastavite gospodine Bakarec.
Jerinić, zašto dobacujete sa mesta?