Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8046">Milica Vojić-Marković</a>

Govori

Da ne bude zabune, volela bih da odgovorim na ovo što je gospodin Dulić rekao. Poslanička grupa DSS je stajala i kao stranka DSS je stajala iza ovog zakona i sada stoji i stranka i poslanička grupa DSS. Upravo zato što stoji, ona i piše amandmane, zato što smatra da kvalitetan zakon valjda svakom od nas ide u prilog. Iza svake političke partije treba da ostanu kvalitetni zakoni.
Ono što vi nama spočitavate, a ne bih mogla da prihvatim, jeste da je stajao zakon više puta u proceduri. Pa, i vi ste bili predsednik Skupštine, imali ste više šansi od nas poslanika da ga stavite na dnevni red, niste.
Ono što predstavlja problem između onog što diskutujete vi i mi, kad kažem mi, poslanička grupa DSS, jeste zapravo to što vi govorite o strategiji koja će biti i koja će uneti. To je buduće vreme. Mi se bavimo zakonom koji jeste, koji je ispred nas, tekstom zakona, koji je ispred nas.
Nažalost, ne znam šta vi planirate da uradite u strategiji. Bavim se ovim što piše ovde. Naš amandman je podrazumevao rad na ovom papiru koji se zove zakon i jednostavno nismo mogli predvideti sve te elemente koje ćete vi uneti u strategiju. Zbog toga uglavnom dolazi u sukob to što mi govorimo sa tim što vi planirate da uradite.
Ponavljam, DSS i u vreme kada je ministar u ovoj oblasti bio gospodin Lalović, čiji Predlog zakona i jeste delimično i ovaj koji se sada pred nama nalazi, jeste zapravo neko ko stoji iza ovog zakona, jer je vrlo važno da se ovaj zakon donese.
Mi uopšte ne sporimo nužnost da se ovaj zakon donese, samo pokušavamo da utičemo na kvalitet tog zakona.
Gospodine ministre, dame i gospodo poslanici, član 13. se bavi neprofitnim organizacijama koje mogu obezbeđivati, upravljati, davati pod zakup stanove namenjene socijalnom stanovanju, radi se o lokalnom nivou.
U stavu 3. predlagač navodi da se radi o stambenim agencijama, a naš amandman dopunjava ovo i dodaje da neprofitne organizacije mogu biti fondacije, zadužbine, socijalne i karitativne ustanove, koje jesu solidarne organizacije i mogu da se bave stambenim pitanjima i zakon mora da ih prepozna kao takve.
Pre svega, smatramo da je važno da se napravi jasna norma, jer kada imate jasne norme onda zaista nemate nedoumice i ne može ništa izazvati zabunu.
U obrazloženju predlagača kažete zbog čega amandman niste prihvatili i kažete da ste ostavili prostor da se ove organizacije prepoznaju u formulaciji drugi organizacioni oblici.
DSS ipak stoji na stanovištu da je važno definisati stvari i smatramo da naš amandman jeste kvalitetan i da ga zbog toga treba prihvatiti, jer on sasvim definiše i prepoznaje sve neprofitne organizacije koje mogu učestvovati u obezbeđivanju, upravljanju i davanju pod zakup socijalnih stanova.
Gospođo predsedavajuća, gospodina ministra nema pa ne mogu da ga oslovim, dame i gospodo poslanici, član 16. predloga ovog zakona definiše poslove koje obavlja opštinska stambena agencija i kaže da su to sledeći poslovi: prikuplja podataka potrebne za izradu i utvrđivanje stambene politike lokalne samouprave, upravlja projektima izgradnje stanova za socijalno stanovanje za izdavanje u zakup na određeno vreme, izrađuje programe za realizaciju utvrđene stambene politike lokalne samouprave, vrši upravljanje u vezi sa korišćenjem i održavanjem stanova za socijalno stanovanje koji se izdaju pod zakup.
DSS smatra da je ovde vrlo važno amandmanski intervenisti i mi smo među te poslove agencije uvrstili i da određuje visinu zakupnine koja ne može biti veća od 4% po kvadratnom metru od procenjene tržišne vrednosti stana.
DSS smatra da je određivanje visine zakupnine jedna od najvažnijih odrednica socijalnog stanovanja.
Kako bi se izbegle sve moguće nedoumice, a bogami iz tih nedoumica slede i zloupotrebe, ova odrednica, dakle, način na koji će se i kako će se određivati visina zakupnine, mora biti deo ovog zakona. Zbog toga smo mi ovaj amandman i predložili.
U obrazloženju vidim da niste prihvatili amandman jer kažete da nije dovoljno precizan i da ovim treba opet nekako u budućnosti da se bavite. Mi se i dalje nalazimo na stanovištu da mi reagujemo na tekst koji je pred nama, ne ono što će se nalaziti u budućnosti.
Prosto bih samo objasnila zbog čega smo mi uopšte pomenuli ovih 4% po kvadratnom metru od procenjene tržišne vrednosti stana. Mi smo zapravo koristili iskustva drugih zemalja koje su u ovoj oblasti i te kako neko za ugledanje.
Jedna od tih zemalja jeste Poljska i taj model poljskog socijalnog stanovanja je jedan od najbolje rešenih u celoj Evropi, pa smatramo da mi, koji se u ovom poslu nalazimo ovako pred prvim korakom, dakle, prvi taj korak bi bilo donošenje ovog zakona, i te kako bi mogli da pogledamo kako izgleda intervenisanje države u oblasti izgradnje socijalnih stanova, odnosno intervencije lokalne samouprave u ovom delu od onih zemalja koje su u ovom poslu i te kako napredovale.
Da pomenem samo da u Poljskoj postoji 276 ovakvih društava i uglavnom su sva osnovana na lokalnom nivou. Dakle, to je nešto što sigurno može biti od koristi i mislim da je to jedan od primera za ugledanje. Ne vidim da bi bilo nužno da mi idemo prvi put po nekom putu i po nekom tragu, ako su ti putevi već utabani. Zbog toga predlažem da se ipak ovaj naš amandman naknadno usvoji.
Gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, stvarno mi je žao što ovako pretrčavamo preko vrlo važnih oblasti, preko vrlo važnih zakona bez trunke pauze.
Hoću da kažem da je poslanička grupa, vidite ovde četiri poslanika koja se ovom oblašću bave iz DSS, podnela ovaj amandman i amandmanom se precizira da pravo osnivača fonda u ime Republike Srbije vrši Vlada, kao i da prava osnivača nisu prenosiva na druga pravna lica, imajući u vidu da fond obavlja poslove finansiranja zaštite i unapređivanja životne sredine, kao imalac javnih ovlašćenja, koja su potvrđena u članu 6. Predloga zakona.
Imaoci javnih ovlašćenja obavljaju poverene poslove od javnog interesa, u skladu sa Zakonom o državnoj upravi. Imajući u vidu javni interes u vršenju poslova fonda predloženo je da prava osnivača fonda nisu prenosiva, kao ni prava osnivača drugih lica koja vrše javna ovlašćenja, kao što su javne agencije u skladu sa članom 8. Zakona o javnim agencijama.
Imajući, dakle, u vidu da nadzor nad radom fonda nije uređen zakonom, odnosno da ovlašćenja u vršenju nadzora nisu definisana materijalno-pravnim odredbama ovog zakona, predloženo je brisanje stava 3. ovog člana, odnosno a dalje da bude ovo što smo mi predlagali kao poslanička grupa u celom ovom zakonu. Dakle, ono što smo mi želeli amandmanom jeste jednostavno jedno usaglašavanje zakonsko.
Gospođo predsedavajuća, gospodine ministre, dakle, u obrazlaganju prethodnog amandmana malo sam ušla i u ovo.
Šta smo mi želeli ovim amandmanom? Ovim amandmanom preciziramo oblik organizovanja fonda kao imaoca javnih ovlašćenja. Imaoci javnih ovlašćenja obavljaju poverene poslove od javnog interesa, u skladu sa Zakonom o državnoj upravi, već sam rekla.
Članom 4. Zakona o državnoj upravi predviđeno je da se pojedini poslovi državne uprave zakonom mogu poveriti autonomnim pokrajinama, opštinama, gradovima i gradu Beogradu, javnim preduzećima, ustanovama, javnim agencijama i drugim organizacijama, tzv. imaocima javnih ovlašćenja. Imaoci javnih ovlašćenja imaju ista prava i dužnosti kao i organi državne uprave.
Imajući u vidu javni interes u vršenju poslova fonda, predloženo je da je fond finansijska organizacija koja obavlja poslove od javnog interesa u oblasti finansiranja zaštite i unapređenja životne sredine. Navela sam i koji su to poslovi: razvojni i stručni poslovi u vezi sa finansiranjem pripreme, sprovođenje i razvoja programa, projekata i drugih aktivnosti u oblasti zaštite i unapređenja životne sredine, kao i regulatorni poslovi i rešavanje u upravnom postupku. Dakle, ponovo jedno usaglašavanje i zaista mi nije jasno zbog čega ovaj amandman nije prihvaćen.
Gospođo predsedavajuća, gospodine ministre, dame i gospodo poslanici, u članu 9. stav 4, 5. i 6. smo predvideli da se brišu i da se zamenjuju novim stavovima 4, 5. i 6, koji treba da glase: ''Na godišnji program rada saglasnost daje ministarstvo nadležno za poslove životne sredine (u daljem tekstu: ministarstvo). Fond usvaja i podnosi osnivaču godišnji izveštaj o ostvarivanju programa rada najkasnije do 31. marta tekuće godine. Osnivač može zahtevati da mu upravni odbor fonda podnese periodični izveštaj o radu ili izveštaj o izvršenju nekog posla.''
Mi smo amandmanom precizirali odredbe koje se odnose na godišnji program i godišnji izveštaj o ostvarivanju programa rada. Kada imamo u vidu javni interes u vršenju poslova fonda, predloženo je da fond odgovara osnivaču za svoje obaveze, kao i druga lica koja vrše javna ovlašćenja, kao što su na primer javne agencije u skladu sa Zakonom o javnim agencijama.
Ono što je nama jako smetalo u predlogu ovog zakona jeste to što se osniva fond koji zapravo osniva Vlada, sa jedne strane, kontroliše ga Vlada, pa kakvu vrstu nadzora možete očekivati od nekoga ko je i osnivač i kontrolor?
To u demokratskim državama teško može da se zove demokratijom i teško može da zaživi. Jedini način te kontrole ovde je u stvari taj upravni odbor, na čijem čelu stoji ministar koji je takođe član Vlade, tako da se sve vrti u jednom krugu za koji mislim da nema potreba da se na takav način rešava.
Mi smo ovim našim izmenama stavova 4, 5. i 6. u stvari pokušali da razjasnimo ko kome za šta odgovora, ko piše izveštaj i upravo smo ovde u ovom trećem stavu, stavu 6. rekli da osnivač može zahtevati da mu Upravni odbor fonda podnese periodični izveštaj o radu ili izveštaj o izvršenju nekog posla.
Hajde, recimo, da bude to izmuljavanje velike Carske bare, za koju možemo slobodno u ovom trenutku da kažemo da je jedan od prioriteta u oblasti zaštite životne sredine u Srbiji, jer se slične stvari, odnosno mulj koji se taložio mnogo decenija se dešava na Paliću i na još nekim mestima, pogotovo u ovo toplo vreme kada ogromne količine, tone ribe strada i po tim velikim prostorima kao što je Palić, kao što je velika Carska bara, zapravo izumire i biljni i životinjski svet zbog tog mulja koji je nataložen.
Sada imamo tu jednu vrlo zanimljivu situaciju. Tu se ne dešava to da zagađivač plaća, nego upravo onaj koji je zagadio sve to, koji je zapravo uništio i devastirao životnu sredinu, on od države dobija 34 miliona da sredi situaciju koju je sam napravio.
Onda mi ovde dolazimo u situaciju da pitamo – izvinite, ako osnivač ne zna šta se dešava i nema pravo da dobije informaciju šta se dešava, kao što možda ni naše informacije nisu tačne, s obzirom na reakciju ministra, očekujem da će da kaže nešto o tome.
Mislim da onda ne možemo govoriti o odgovornoj državi, o odgovornoj Vladi i Ministarstvu čiji je zadatak da zaštiti životnu sredinu.
Gospodine ministre, DSS potpuno je saglasna sa ovim što je gospodin Stevanović izneo u prethodnom amandmanu i potpuno podržavamo to što je on rekao, izneo je i naše mišljenje.
U članu 14. stav 1. tačka 6) i 7) treba da se brišu, prema mišljenju DSS, i da se zamene novim tačkama sa novim tekstom. Tačka 6) bi bila - usvaja završni račun i izveštaj o reviziji fonda. Tačka 7) - odlučuje o korišćenju sredstava fonda u skladu sa propisanim uslovima i načinom utvrđenim u skladu sa ovim zakonom i programom rada fonda. Smatramo da treba dodati novu tačku, tačku broj 8), koja treba da glasi - imenuje i razrešava spoljnog revizora. Time što smo predvideli dosadašnje tačke 8) i 9) postaju tačke 9) i 10).
Dakle, šta je naš stav i zašto smo podneli ovaj amandman. Smatramo da upravni odbor fonda mora da usvaja izveštaje o reviziji fonda, mora da odlučuje o korišćenju sredstava fonda u skladu sa propisanim uslovima i načinom utvrđenim u skladu sa ovim zakonom i programom rada fonda i smatramo da treba da imenuje i razrešava spoljnog revizora.
Uopšte, to poglavlje - revizija ovde praktično nije dotaknuto u ovom predlogu zakona i zbog toga smo mi, i sledeći ovo što smo do sada izneli u amandmanima, jednu viziju šta to treba popraviti u ovom predlogu zakona, i smatrali da treba da se unese novo poglavlje broj 6 i to poglavlje se odnosi na reviziju.
Samo još jedan komentar, u prilog onome što je ovde vođeno kao jedna mala rasprava, takođe sam član tog odbora za zaštitu životne sredine i zaista sam bila kao poslanik onemogućena da koristim svoje pravo koje kao poslanik imam iz Poslovnika, član 27.
Onemogućena sam da izuzmem svoje mišljenje i dam komentar na ovaj zakon u načelu. Ono što je gospodin Dimitrijević govorio, možda je bio lapsus, istinito je. Čak sam na prvoj sednici Skupštine se javila po Poslovnika i sve ovo iznela tada.
O tome postoje stenografske beleške i da ne dovodimo javnost u zabludu da li je održana sednica na kojoj su se poslanici izjašnjavali o ovom zakonu u načelu ili nije. Nije održana, tvrdim argumentovano, nije održana, zakazana je i otkazana jedan sat pre nego što je trebala da se održi.
Gospodine ministre, DSS jeste radila ovaj zakon vrlo detaljno zato što smatramo da je ova oblast izuzetno važna za ovu državu. Zaista ćemo podržavati Ministarstvo i ministra dogod bude radio u ovim oblastima i podnosio ovde zakone, tako što ćemo vrlo ozbiljno analizirati predloge i svojim amandmanima pokušati da razjasnimo tekst tamo gde je on neprecizan i da jednostavno pokušamo da popravimo tekst svojim amandmanima.
Amandman na član 17. je u stvari produkt svega ovoga što govorim. On zapravo pokušava da jednu stvar, koja je ovde prilično neprecizna, razjasni. Mi smo u stavu 1. zamenili reč „statutom“ rečima „propisima fonda“. Zatim, tačka 10) smatrali smo da je potrebno da se briše. Zbog čega smo smatrali? Zbog toga što su podsticanje održivih privrednih delatnosti, odnosno održivog privrednog razvoja obuhvaćeni tačkama 3), 4), 7) i 8).
Zatim, u tački 12) iza reči „i drugih aktivnosti“ da se zapeta briše i dodaju reči „uključujući i demonstracione aktivnosti“. Takođe u tački 13) iza reči „akcidenta“ brišu se reči „kada je uzročnik akcidenta nepoznat ili u slučajevima koji isključuju odgovornost zagađivača“.
Tačku 14) smatrali smo takođe da je potrebno da se briše.
Demonstracione aktivnosti nisu bile precizne, nisu ovde bile obuhvaćene i mi smo smatrali da treba da budu obuhvaćene. Zatim, sufinansiranje, rekultivacija i sanacija zagađenog prostora, do čega je došlo kao posledica akcidenta, kada je uzročnik akcidenta nepoznat ili u slučajevima koji isključuju odgovornost zagađivača, jer je to obaveza Vlade u skladu sa članom 66. stav 2. Zakona o zaštiti životne sredine – Vlada dakle treba da donese i finansira sanacioni plan kada je zagađivač nepoznat.
Zatim, rekultivacija i sanacija istorijskog zagađenja, iz razloga što je to obaveza države, odnosno Vlade, u skladu sa takođe Zakonom o privatizaciji, po kojem se sredstva za otklanjanje štete pričinjene životnoj sredini, odnosno ovde istorijsko zagađenje, obezbeđuju u budžetu Republike Srbije.
Takođe, sredstva od privatizacije po navedenom zakonu bi morala da budu prihod fonda, što predlagač nije predvideo. Finansiranje sanacije istorijskih zagađenja dovelo bi do blokade vršenja osnovne delatnosti fonda, jer bi važna i potrebna sredstva za sanaciju istorijskog zagađenja prevazišla mogućnost fonda da obavlja delatnost utvrđenu zakonom.
Pokušala sam malopre da kažem reč-dve, ali gospođa Donka Banović, kao član ove četvoročlane ekipe iz poslaničke grupe DSS, koja je napravila ovu seriju amandmana, zapravo je rekla to što smo mi želeli.
Mi smo gledajući Predlog zakona videli da neke stvari nisu jednostavno navedene nekim normalnim demokratskim redom, kada govorimo o reviziji, kada govorimo o nadzoru, kada govorimo o javnosti rada, i onda smo mi prosto smatrali da je to vrlo važno i tako smo uvodili nove članove i nova poglavlja, davali smo im imena, šest je revizija, sedam je nadzor, pa je sledeći član 27, tako da je ovo novo poglavlje, naziv poglavlja VI - javnost rada, zamenjuje se novim nazivom poglavlja koje glasi - javnost rada fonda.
Zašto smo pominjali javnost rada fonda? Mi smo kao parlament usvojili nekoliko vrlo važnih međunarodnih dokumenata kojim smo se obavezali da ćemo ih potpisati, koji se tiču zaštite životne sredine i ministar nam je jedan takav predstavljao u ovom parlamentu, pa smo smatrali da je javnost u radu i te kako važna i u odlučivanju i u donošenju odluka za oblast zaštite životne sredine.
Takođe, jedno od osnovnih pravila demokratije za koju smo se mi bar iz poslaničke grupe DSS opredelili, a čini mi se da vi niste, jer stalno izostavljate javnost, jeste da javnost mora da bude upoznata sa ovim što se radi u državnim organima i u institucijama države, tako da je vrlo važno da ovo poglavlje - javnost rada fonda bude u ovom predlogu zakona.
Naročito je važno ako se ima u vidu da smo prethodna dva poglavlja koja smo predložili - VI i VII, zaista obrazložili na jedan kvalitetan način. Ne vidim zbog čega ne želite da javnost rada fonda bude nešto što je prosto jedno demokratsko načelo, jedna potreba ove oblasti zaštite životne sredine.
Gospođo predsednice, gospodine ministre, dame i gospodo poslanici, u ovom članu 4, koji se odnosi na ciljeve obrazovanja i vaspitanja, reagovala sam na dve stvari: na tačku 13) i tačku 14).
Pokušaću da obrazložim tačku 13) koja glasi - razvijanje sposobnosti za ulogu odgovornog građanina, za život u demokratski uređenom i humanom društvu zasnovanom na poštovanju ljudskih i građanskih prava, prava na različitost i brizi za druge, kao i osnovnih vrednosti pravde, istine, slobode, poštenja i lične odgovornosti.
DSS smatra da ste vrednost kao što je patriotizam, o kojoj je govorio prof Samardžić i mislim da tu ne treba mnogo dodati, ako uopšte ima išta da se doda, zapravo nekako zanemarili smatrajući je nekom opštom vrednosti koja se podrazumeva.
Mislim da u jednom nacionalno vrednom zakonu, kao što je ovaj zakon o obrazovanju i vaspitanju, mora da se pomene patriotizam, pre svega među ovim osnovnim vrednostima.
Ta osnovna vrednost se pominje, gospodo moja, u svim zakonima koje sam pogledala, a pogledala sam šest nacionalnih zakona, između ostalih i francuski, i britanski i ostale. Svuda se pominje patriotizam. Tamo nije to zabranjena reč.
Tačka 14) glasi kod vas - formiranje stavova, uverenja i sistema vrednosti, razvoj ličnog i nacionalnog identiteta i multikulturalizma, poštovanje i negovanje svog jezika i srpskog jezika, tradicije i kulture srpskog naroda, nacionalnih manjina i etničkih zajednica, drugih naroda, poštovanje i očuvanje nacionalne i svetske kulturne baštine.
Mislim da ste nenamerno ovde napravili jednu permutaciju. Napisali ste prvo negovanje svog jezika i srpskog jezika.
Mi smatramo da bi bilo obrnuto bolje, da prvo ide srpski jezik, jer je to zvanični jezik u Srbiji, i svog jezika, a zatim ste to isto, poštujući našu logiku, napisali ste i sledeće - poštovanje tradicije i kulture srpskog naroda, nacionalnih manjina i etničkih zajednica. Logičnije bi bilo da promenite redosled, pa smo zbog toga intervenisali.
Gospođo predsedavajuća, moram da podsetim javnost i građane Srbije da izgleda ovaj zakon uopšte nije bitan za građane Srbije i za Srbiju.
Podsećam vas, prošle subote, a gospoda iz Ministarstva se sećaju toga, kada smo radili ovaj zakon takođe smo imali neki smešan razlog zbog čega se ovaj prenos odlaže za noćne sate. Danas, kada raspravljamo u pojedinostima i kada bi javnost Srbije mogla da bude upoznata sa ovim što danas raspravljamo o ovom zakonu, opet imamo jako važan događaj, atletika je ponovo važnija nego što je obrazovanje i vaspitanje u Srbiji.
Hvala vam na ovome što jasno pokazujete koliko vam je važno ovo obrazovanje. Poslanicima DSS je i te kako važan ovaj zakon i zbog toga smo mi danas ovde, i sutra ćemo biti ovde i raspravljaćemo o njemu u pojedinostima.
Zbog čega smo podneli ovaj amandman? U članu 5. koji se odnosi na opšte ishode i standarde obrazovanja i vaspitanja u tački 5) kažete - odgovorno i efikasno upravljaju sobom i svojim aktivnostima. Mislim da je nepotrebno da ovo "upravljaju sobom" ostane ovde, jer ako upravljaju svojim aktivnostima, to znači da i upravljaju sobom. Onaj ko je van sebe ne može upravljati svojim aktivnostima. To je logika.
U tački 10) kažete - pokreću i spremno prihvataju promene, preuzimaju odgovornost i imaju preduzetnički pristup i jasnu orijentaciju ka ostvarenju ciljeva i postizanju uspeha. Dakle, nemamo ništa protiv ovog "da imaju preduzetnički pristup", ali mislimo da ovde treba da stoji umesto ovog "imaju" - "grade'' preduzetnički pristup, zato što imati je trajno stanje, a graditi je nešto što podrazumeva efekte obrazovanja i vaspitanja.
Gospođo predsednice, gospodine ministre, dame i gospodo poslanici, Na član 9. smo podneli amandman u odnosu na stav 4. koji glasi: "Obrazovno-vaspitni rad za lica koja koriste jezik znakova, odnosno posebno pismo ili druga tehnička rešenja, može da se izvodi na jeziku znakova i pomoću sredstava tog jezika".
Mi smo smatrali da reč "može" treba da se zameni rečju "mora". U obrazloženju koje ste nam dali, naravno, naša ideja je bila da se inkluzija, koja jeste jedan skup i dugotrajan proces, ovde jednostavno uvede i edukacija nastavnika u svemu tome i da to onda postane obaveza nastavnika da se edukuju da rade sa osobama koje imaju problema u razvoju. Zbog toga smo i podneli ovakav amandman.
Vaše obrazloženje jeste da su u toku javne rasprave razna udruženja tražila da upravo član glasi ovako kako jeste i mi prihvatamo vaše obrazloženje i potpuno mi je jasno da je to onda bolje i nemam komentar na to.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine ministre, da nije bilo onog obraćanja jednog uvaženog narodnog poslanika u vremenu direktnog prenosa oko 15 časova, gde je on govorio vrlo zanimljivo, ali gde se uopšte nije dotakao Predloga zakona koji se nalazi pred nama, ali je vrlo jasno govorio i njegova priča je bila usmerena na ono što govore poslanici DSS, ne bih morala da obrazlažem ovaj amandman, zato što mislim da je on dovoljno jasan. Kako tada poslanici DSS jedini u ovoj sali nisu imali pravo da se obrate ni po jednom osnovu, iako poslovnički su imali tu mogućnost, obrazložiću ovaj amandman.
Naš amandman podneli smo na član 14. tačka 1). Ona u zakonu glasi ovako - prati i analizira stanje obrazovanja na svim nivoima iz svoje nadležnosti i usaglašenost sistema obrazovanja sa evropskim principima i vrednostima.
Na šta smo mi reagovali? Jednostavno smo smatrali da se ovo "evropskim principima i vrednostima" mora zameniti nečim što se zove "nacionalnim vrednostima i nacionalnim principima", i pre svega te nacionalne vrednosti i nacionalni principi su usaglašeni sa univerzalnim principima i sa univerzalnim vrednostima koje važe svuda u svetu.
Da se mi danas nalazimo ne u Beogradu, nego u Strazburu i da je ovo Savet Evrope, potpuno bih podržala ovako kako glasi tekst zakona, ali s obzirom da smo mi u Beogradu i da je ovo srpski zakon o srpskom obrazovanju, smatrala sam da je potrebno da se ovde ipak usaglašavamo sa nekim našim nacionalnim vrednostima i sa nekim našim nacionalnim principima.
O Srbima ne mislim toliko loše kao vi, zato što Srbe ne doživljavam kao divlji narod koji ima neke antievropske i antiuniverzalne vrednosti. Koje su to vrednosti ovog naroda? Valjda one koje važe elementarno u celom svetu. To su neke univerzalne vrednosti i ne vidim da se Srbi nalaze sa neke druge strane.
Ono što smo mi pokušali da ovim kažemo mislim da je jasno rečeno i u našem amandmanu, tako da ne vidim razlog zbog čega ste ga odbili.
Mislim da se u tom preterivanju toliko išlo da mesto evropske vrednosti vi kažete čak vrednosti EU, pa to naknadno ispravljate. Mislim da ne treba preterivati u tom dodvoravanju. Imamo mi svoje vrednosti, one su i evropske i univerzalne.
Ono na šta još želim da reagujem je to što je jedan poslanik vladajuće koalicije rekao da se oni snažno zalažu za participaciju učenika u odlučivanju.
Naravno, verovala bih u sve to da je tako da su učenici danas i njihovi roditelji danas i u prošlu subotu mogli da vide na televiziji ovo o čemu se danas i te kako mnogo govori i u detalje zalazi, zato što je to ono što je pravi demokratski princip, ta javnost u radu parlamenta. Bez toga sve stoji kao puka priča i prazno slovo na papiru, ništa ne verujem, ni ja, ni građani Srbije.
Gospodine predsedavajući, gospodine ministre, dame i gospodo poslanici, hoću da govorim o amandmanu koji smo nas četvoro iz poslaničke grupe DSS podneli, zato što mislimo da ovaj predlagač zakona, tj. Vlada Srbije nije bila upućena u to da postoji jedan sistemski zakon koji je donet 2006. godine i koji se zove Zakon o crkvama i verskim zajednicama.
Taj zakon ima svoj odeljak koji se zove kulturna delatnost i taj zakon vrlo jasno kaže ko su nosioci kulturne delatnosti za crkvu. Meni je vrlo čudno da Ministarstvo vera odnosno ministar gospodin Bogoljub Šijaković nije upozorio gospodina Bradića, kao nosioca ovog zakona na taj zakon, zato što sve ovo što smo podneli kao poslanička grupa, a tiče se sakralne umetnosti, zapravo proizilazi iz nepoštovanja ovog sistemskog zakona, koji je crkvama i verskim zajednicama dao status pravnih lica, a koji očigledno ovaj zakon ne želi da poštuje i svodi ih na neka druga pravna i fizička lica, ne zove ih svojim imenom.
Ono što smo takođe primetili jeste da ovaj zakon, na jedan vrlo posredan način doduše, promoviše jednu monističku kulturnu ideologiju. Zapravo, pokušavate da kulturni monizam afirmišete kao novu sveobuhvatnu i obavezujuću, baš od svih obavezujuću, društvenu ideologiju.
Nasuprot tom modelu morate da prihvatite da postoji i ono što je različito, kulturne i istorijske nacionalne modele promovišete pod imenom jednog kulturnog pluralizma koji smo se opredelili da sledimo, i bez toga kulturnog pluralizma nema ni ideološkog pluralizma, a nema ni demokratije. Nažalost, vi predstavljate ono što se danas u Srbiji zove demokratija.
Nemam dilemu. Ono što dolazi iz DSS-a neće biti prihvaćeno od G17, pogotovo ono što smo mi predložili što se tiče sakralne umetnosti.
Dakle, analizirajući Predlog ovog zakona, ono što smo videli jeste da crkva nije subjekat u kulturi. Crkve i verske zajednice ne spadaju u identifikovane pravne identitete koji mogu osnivati ustanove kulture, one su svrstane u onu kategoriju - druga pravna i fizička lica.
To je suprotno odredbama zakona na koji vas mi podsećamo već dugo vremena, Zakona o crkvama i verskim zajednicama. Crkve ne mogu osnivati, prema ovom predlogu zakona, kulturne ustanove, one se ne finansiraju ili ne sufinansiraju iz narodne kase. Neke druge stvari mogu iz budžeta Ministarstva kulture, crkve i sakralna umetnost, dakle, ono što je najvećim delom na Kosovu i Metohiji, ne mogu.
Ono što je interesantno i zašto smo mi kao poslanička grupa DSS podneli ovaj amandman, u obrazloženju sam dobila odgovor od ministra da amandman nas iz Demokratske stranke Srbije nije prihvaćen zbog toga što je prihvaćen amandman narodnih poslanika Snežane Jovanović-Plavšić i Saše Milenića na isti ovaj član. Radi se o osnivanju nacionalnih saveta.
Kada sam okrenula ovaj amandman, naravno da me to nije iznenadilo, ali ni ovo na šta se naš amandman delimično odnosi, ko sve ulazi u sastav ovog nacionalnog saveta. Videla sam da su oni potpuno izostavili bilo kakve predstavnike i srpske pravoslavne crkve, i drugih crkava i verskih zajednica. Dakle, nemoguće je odbiti amandman koji smo mi predložili, sa obrazloženjem da ste vi napravili amandman koji potpuno briše.
Ono što smo mi smatrali jeste da promenimo broj, da tri člana budu iz Srpske pravoslavne crkve, jer se po popisu iz 2002. godine, jedinom važećem poslednjem popisu, 85% građana izjasnilo da su pravoslavne vere, a da ostala dva člana saveta budu iz tradicionalnih crkava i verskih zajednica, što smatramo da je u redu.
Međutim, vi ste ih potpuno obrisali. Molim vas, nemote mi reći da je to javni interes zbog koga vi ovde treba da predstavljate narod Srbije, to je naravno, interes G17 plus i onih koji ne žele da Srpska pravoslavna crkva i nijedna druga crkva i verska zajednica postoje i da se bilo gde pominju u kulturi.