Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Aleksandar Vučić

Srpska napredna stranka

Govori

Izvinite, zaista sam zloupotrebio vaše strpljenje.
Kragujevac jeste jedan od najsiromašnijih gradova u Srbiji, a tamo žive vredni ljudi, sposobni ljudi i siguran sam da država Srbija može da pomogne da budu neuporedivo bogatiji, nego što je to slučaj danas. Hvala vam najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, izašao sam da reklamiram povredu Poslovnika želeći ministra da obavestim o nekim značajnim stvarima koje se u Srbiji dešavaju, ali mogu i vas. Naime, dobili smo informaciju, Ministarstvo kulture Republike Srbije je PP Spektru plus OD Trgovište, Radio "Gong" Trgovište isplatilo 600 hiljada dinara zbog promocije integracije romske zajednice u informativni sistem Trgovišta. Po statističkom zavodu, po poslednjem popisu stanovništva nema nijednog pripadnika romske etničke grupe ili romske nacionalnosti u Trgovištu. Ja izuzetno poštujem Rome na svakom mestu, i u Bujanovcu i u Zemunu i na svakom drugom mestu, ali ovo nema nikakve veze sa zaštitom Roma, ovo ima veze sa čistom pljačkom, te vas molim da to proverite.
Doneo sam još jednu važnu stvar koju sam želeo da vam pročitam. Dakle, vrlo važna stvar zbog zloupotrebe položaja pojedinih državnih funkcionera. U akciji sakupljanja potpisa za inicijativu za zabranu SRS gradski odbor Kragujevac G17 plus skupio je 4.850 potpisa. Od tog broja na javnom mestu kod kafane "Balkan" sakupljeno je samo 400 potpisa. Preostali deo, 4.500 potpisa sakupili su na sledeći način: akcija je organizovana po MLM modelu tj. svi članovi u organima stranke, i sva imenovana i postavljena i izabrana lica, kao i članovi upravnih i nadzornih odbora, dobili su propisani broj glasova koji treba da skupe. Između ostalog, upravnik Carinarnice 75 potpisa itd.
A sada vas upozoravam, pošto računam da ste za to nadležni, mi se trudimo da izvršimo depolitizaciju državnih organa i da tamo rade profesionalci.
Pročitaću vam poslednju rečenicu, poslednji pasus: "U akciji nije uzeo učešće načelnik okruga Miroslav Marinković, on čak nije došao u stranku ni da pokupi obrasce, iako je pozvan nekoliko puta telefonom od strane sekretara stranke".
Taj će da napreduje, i izgleda neki častan čovek. "Narodni poslanik Snežana Pantić-Aksentijević, koja je rekla sekretaru da nema vremena i da ne može da sakuplja potpise, takođe nije ni preuzela obrasce. Direktorka", a sada vas molim da saslušate, "apotekarske ustanove Mirjana Josimović je preuzela obrasce, ali nije predala nijedan potpis, mada je rekla da je navodno sakupila samo šest potpisa, ne može više da skupi. Za razliku od ostalih postavljenih lica koja su ispunila kvotu", pa slušajte ko je ispunio kvotu, "direktorka Doma zdravlja 80 potpisa, upravnik Carinarnice 75, direktorka Trezora 70 potpisa."
Pitam vas, dame i gospodo, da li ovo ima u "Sumnjivom licu" kod Nušića, gde ovo ima na kugli zemaljskoj, da li za to služe nadležni državni organi, da li za ovo, gospodine Obradoviću, ako ste mi vi iza leđa, služi carinarnica, da li za ovo služe trezori, da li služi apotekarska ustanova, da li služe za ovo domovi zdravlja, gospodine Obradoviću? Ovo nisam smislio ja, ovo je sa originalnim potpisom. Doneo sam vam sa originalnim potpisom, a kopiju ću dati nekim drugima. Sa originalnim potpisom, prof. dr Nebojša Zdravković, G17 plus u Kragujevcu, ulica Grada Sirena broj 15, 34000 Kragujevac, telefon i faks 034/301-017. Njegov originalni potpis.
Očekujem da nas u toku dana izvestite, gospodine Obradoviću, vi i nadležni državni organi, šta ste preduzeli protiv pomenutih lica, jer sam siguran da se niko u Narodnoj skupštini Republike Srbije ne slaže sa ovim, nevezano za to kojoj političkoj stranci pripada, nevezano za to kome pripada. Siguran sam da niko ne smatra da je upravnik carinarnice to trebalo da radi, da niko ne smatra da direktor apotekarske ustanove treba ovo da radi, da direktor doma zdravlja ovo treba da radi.
Zato građani Srbije hoće promene i zato građani Srbije hoće da upravnik carinarnice goni kriminalce i lopove, da direktori domova zdravlja pomažu bolesnima, da direktori apotekarskih ustanova gledaju kako će i ostalima bolesnima da pomognu što je moguće više, a ne ovim da se bave. Nažalost, plašim se da smo u Srbiji svi u toliko teškoj situaciji da ovako nešto možemo da objašnjavamo. Građani Srbije, siguran sam, znaće na predstojećim izborima bilo kada,....
(Predsedavajući: Vreme, gospodine Vučiću.)
... završavam, gospodine Obradoviću, da daju svoju ocenu ovoga o čemu sam govorio.
Još jednu stvar da vam kažem. To ne samo da predstavlja bezobzirnost i bezobrazluk, već govori zbog čega se oni ujedinjavaju. Oni se ujedinjuju, dame i gospodo, zbog toga i samo zbog toga što treba i dalje da imaju upravnike carinarnica, direktore apotekarskih ustanova, direktore domova zdravlja koji neće da leče građane, koji neće da pomažu građanima, nego će da pomažu i da skupljaju potpise za zabranu stranaka. Teško Srbiji sa takvima na vlasti. Hvala najlepše.
Zarad istine moram da kažem građanima Srbije da gospodin Albijanić svaki put kada prolazi ovako malo preti, valjda misli nekoga će da uplaši. Izbegavam to, znaju ljudi da sam plašljiv i da bih imao velike probleme sa gospodinom Albijanićem, ali se sklonim uvek da ne kažu da bi nešto neko od radikala izazivao na bilo koji način. Zanimljivo mi je da slušam gospodina Albijanića. Zanimljivo mi je, ali nisam čuo odgovor na ovo šta je ovde falsifikovano i šta je demagogija.

(Miloljub Albijanić, sa mesta: Rekao sam da je čista laž.)

Spreman sam, gospodo, da vam donesem ovo i da vidimo da li je ovo potpisao dr Nebojša Zdravković ili ne. Ako nije potpisao dr Nebojša Zdravković, ja da idem u zatvor zbog klevete. Ako je potpisao dr Nebojša Zdravković, da onda ide Albijanić u zatvor i da rešimo problem. Nema velike filozofije. Ovde je, dame i gospodo, nešto drugo u pitanju.

 
Mi smo desetinama puta čuli ovde: prošlost, neko Teslino tajno oružje; ne znam kada je neko pominjao Teslino tajno oružje, čuo sam da je pominjao Željko Ražnatović Arkan, a nisam znao da vam je on toliko blizak i ne znam kakve on veze sa vama ima. Pretpostavljam da ste nešto radili sa njim i da o tome znate nešto.
To sa nama nema nikakve veze. Ne znam šta ste pričali još o nekim stvarima koje su besmislene, a što se tiče politike koju smo vodili, platili smo cenu na izborima, izgubili izbore, priznali rezultate izbora i od tada vladate vi. Mi to želimo i vama.
Ja neću vama da odgovaram na ličnoj osnovi, neću ništa da vam kažem, niti da vas vređam, niti mi to pada na pamet. Izašao sam za ovu govornicu da govorim o zloupotrebi državnih institucija. Dobro ste rekli, ovo je jedna šira akcija i jeste šira, pošto G17 plus ne može da skupi ni 5.000 ni 10.000 potpisa, što mi skupimo za pet minuta. Dakle, morali ste da uključite upravu carinarnice, apotekarske ustanove, domove zdravlja, trezore i ne znam ni ja šta sve. Kako vas nije sramota, to su institucija građana Srbije, to su institucije ove države, one ne treba da služe za naše međusobne prepirke.
Dođite u Skupštinu pa kažite – vi snage haosa i bezumlja, vi koji ste odgovorni za hiperinflaciju, za Elektrotehnički fakultet.
Nismo mi, to su vaši koalicioni partneri, da vas podsetim, jer mi smo tada bili u zatvorima, i Voja Šešelj i Toma Nikolić, a ovi koji vas podržavaju tada su bili na vlasti, ali vidim, ne smeta vam to što vas podržavaju.
Još da vas obavestim, i taj dekan o kome govorite, iako je veoma častan čovek, ja ga pozivam da dođe u SRS, slučajno je iz stranke vašeg koalicionog partnera. Tačno je, gospodin Teodosijević je iz stranke vašeg koalicionog partnera, a ako bog da doći će u SRS, jer je reč o časnom čoveku i ja vam to odmah kažem. Naš je bio samo jedan, a to je bio Radmilo Marojević, odmah da vam kažem, pojma nemate, ne znate ni šta pričate, ni o čemu pričate, niti išta znate, izađete pa govorite svašta, ali svejedno. Ja čak neću da vam kažem ni da su to gluposti, neću ništa da vam kažem.
Samo vas pitam, kada govorite o šovinizmu, da li mislite na ono šta su Vojislava Šešelja baba i deda, što pitate odande, pa biste babu i dedu da ispitujete, da li je govor mržnje ono što biste i u krematorijum Rome i Jevreje da trpate, da li je to govor mržnje? Mi to u SRS nikada nismo niti bismo rekli, a vi jeste, ali vi biste da spaljujete Rome, a mi bismo da im zidamo škole, mi bismo da im gradimo puteve, da radimo sve što je moguće da ti ljudi žive kao i svi ostali.
Ja nemam ništa protiv vaših uvreda. Izađite i recite – Aleksandar Vučić je najluđi na svetu, najgluplji na svetu, ovako, onako...
Kako vam malopre nije bilo vreme, gospodine Obradoviću? Znam da je vreme.
Malopre kada je govorio ...
Hoću i molim vas za dodatnu informaciju, ovo što sam pitao oko Trgovišta, da mi neko pruži, posebno iz Ministarstva kulture. A za ovo što se tiče MLM modela, dobro se vidi kako je široka akcija, na punktu ne možete 400 ukupno, sa sve angažovanjem DS-a i svih mogućih političkih stranaka, da skupite, a onda po modelu – ti radiš na carini, dobićeš otkaz, može da se skupi još 4.000 potpisa.
Mi, gospodine Albijaniću, za vašu zabranu ne skupljamo, nećemo nikada, ni kada budete na 2%, kada budete miljama daleko od ove Narodne skupštine, kada spustite sa sadašnja tri na dva posto, svejedno, kako god da bude, šta god da bude, čuvaćemo vas kao malo vode na dlanu, jer se po tome razlikujemo, između ostalog. Ali, kada skupljate potpise a ne možete da skupite neku ozbiljniju cifru, kao boga vas molim, tražite pomoć od srpskih radikala, mi ćemo kolegijalno da vam pomognemo, da se ne sekirate mnogo, šta god da je u pitanju.
Kažete – ne možemo da skupimo 100.000; daćemo vam mi 100.000 za dva dana, da možete da kažete da ste bar negde nešto skupili. Mi imamo toliku podršku da možemo da kažemo – učinite im da se ljudi ne osećaju tako tužno, jadno i usamljeno, pomozite im, dajte im malo potpisa. Ali ćemo mi nešto drugo da radimo. Samo vi lepo skupljajte potpise, samo vi nas zabranjujte i svoj posao radite, a mi jednu drugu knjigu pripremamo. Dakle, kada se ta knjiga u petak ili u ponedeljak bude pojavila, sa njom ćemo upoznati javnost, a vi sa uvredama nastavite, to pokazuje meni samo u kolikom ste paničnom strahu, a nemojte da pružate odgovor na jedno lagano i konkretno pitanje vezano za upravu carinarnice, za trezor, domove zdravlja, škole i apotekarske ustanove.
To građanima Srbije dovoljno govori u kakvom se paničnom strahu nalazite i vi i celokupan režim i kako i koliko se plašite demokratske volje građana Srbije i promene vlasti. Na vašu žalost, ta promena vlasti je sve bliža i ona dolazi neumitnom brzinom.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam plašljiv kao zec, to je istina, plašim se i senke Miloljuba Albijanića. To čudovište kada se pojavi bilo gde, svi se plaše, i deca se plaše, neću ja da se plašim.
Dame i gospodo narodni poslanici, ne dobih odgovor da li je ovo potpis Nebojše Zdravkovića ili nije. Je li ovo njegov potpis ili ne? Očekujem od vas odgovor, ne očekujem od njega, mene ne interesuje šta će on da kaže. Ja sam najgori demagog, sve najgore na svetu, šta god da je rekao. Sve je tačno. Mene samo interesuje da li je ovo tačno ili ne i tu informaciju očekujem od nadležnih državnih organa. Mene to interesuje.
Mene ne interesuje ništa drugo, mene interesuje vaše mišljenje o tom pitanju. Da li je istina da su uprave carinarnice, domovi zdravlja i apotekarske ustanove gde su čelnici G17 plus predvodnici, odnosno na čelu tih institucija, da li su oni tamo skupljali potpise za zabranu naše stranke? To ja pitam MUP Srbije, zato što je to krivično delo, zloupotreba službenog položaja. Da li će ta lica za to da odgovaraju ili ne? Kod sebe čuvam originalni potpis dr Nebojše Zdravkovića, ne kopiju, original. Spreman sam da vam dam da proverite kod grafologa da li je to istina ili ne.
Što se tiče obraza o kojem govorim, svako od nas čuva svoj obraz i svako o svom obrazu brine. Ja brinem o svom obrazu i obrazu svoje dece. Oni su mali, ali brinem o tome da im niko ne kaže nigde – tata vam je ovakav, onakav, i Danilu i Milici. Nemojte da brinete o mom obrazu.
O mom obrazu će možda još da brinu moji roditelji, brat, to je moj posao, ne vaš.
Trudio sam se u životu da radim kako znam, da radim vredno, da budem prilično odgovoran. Nekada radim i po 15, 16 sati, to znaju moji saradnici, prijatelji SRS; smem da se pohvalim, teško je naći, ne kažem da ih nema, ali nije lako naći vrednije.
Istovremeno, nikada nikome neću da dozvolim ni porodicu ni mene lično da napada zbog obraza, zato što do toga držimo i svoj obraz čuvamo i štitimo na svakom mestu, a pogotovo neću vama najgorima u Srbiji da dozvolim da o mom obrazu govorite na bilo kojem mestu. To nikada više nemojte da govorite i nikada nećete moći da govorite, gospodine Albijaniću.
Sada ovde imam, dame i gospodo narodni poslanici, pošto nisam dobio odgovor, molim vas još jedanput, gospodine Obradoviću, vi znate šta ovo znači, da mi kažete... Izvinjavam se gospođici Jovanović, ja sam pogrešio, rekao sam da imaju 3%, pa će da padnu na 2%, oni tamo imaju 1,6%, pašće na 0,5%.
Molim vas, gospodine Obradoviću, računam da kao odgovoran čovek utičete na predstavnike MUP-a da vam dostave informaciju da li je ovo istina, da li sam ja slagao ili ne. Spreman sam da vam dam kopiju, a ukoliko je reč o MUP-u, njima sam spreman da predam i originalni papir sa originalnim potpisom da se proveri ko laže, gospodin Albijanić ili ja. Ne želim da kažem da on laže, neka provere i neka kažu ko laže, kao i onomad kada su slali mejl iz prostorija G17 plus, tobože svađajući Tomu i Vučića i ne znam ni ja šta sve.
(Predsedavajući: Vreme, gospodine Vučiću, a ovo ako hoćete kopiju, ja ću proslediti predsedniku Narodne skupštine.)
Dostaviću vam kopiju, gospodine Obradoviću, za nekoliko minuta i ja sam sa tim završio. Postoje Slankamenački dani, iskoristiću to u nekoliko sekundi ili desetina sekundi, od 5. avgusta 2006. godine, pošto ne znam kada će Skupština zasedati, 5.8. je predviđeno takmičenje u noćnom ribolovu, organizuju sve srpski radikali, 6. je predviđen šahovski turnir, takođe i turnir u malom fudbalu, 6. je prevlačenje konopaca, tačka 5. je parada konjskih zaprega, tačka 6. takmičenje u spremanju kotlića od divljači, pa neka se nađe i gospodin Albijanić, pa neka učestvuje u nekoj od ovih tačaka.
Dobro bi bilo, siguran sam da bi našao pravo mesto i da bi razveselio malo i građane Slankamena, ubeđen sam da bi oni uživali.
Hvala vam još jedanput, gospodine Albijaniću, na moru ličnih uvreda, samo nastavite, nemam ništa protiv, a ja ću i dalje da vas se plašim, znam koliko ste opasan čovek i koliko ste svi iz G17 plus opasni. To je nesumnjivo za sve naše građane.
Prihvatiću čak i sugestiju gospodina Balinovca da se dopuni ova razmera svim onim, da ne postoji mogućnost samovolje ili bilo kakvog arbitrarnog ponašanja u okviru odnosa tri prema jedan, ali mislim da je ovaj odnos spas za državne službenike i nameštenike, kako to kaže Vlada Republike Srbije, a to ste mogli da vidite i ovde u Narodnoj skupštini.
Nije ovde reč, zarad javnosti to hoću da kažem, o narodnim poslanicima, reč je o ljudima koji rade u državnoj upravi, reč o ljudima koji obavljaju svakodnevno teške poslove i o ovim devojkama koje vode stenografske beleške, o onima koje moraju da čiste ovu zgradu i koje moraju da urade sve što je potrebno da bi bila osposobljena za prijem i rad narodnih poslanika. Ti ljudi ne mogu da prihvate da taj odnos bude tako dramatično veliki, kako je predviđeno ovim zakonom, i traže mnogo više poštovanja principa pravde i pravičnosti i nekog racionalnog odnosa države.
Ljudi, ne može odnos da bude devet prema jedan. Nismo ni mi za uravnilovku, nismo za socijalizam, ali hajde da malo te razlike smanjimo, da to bude tri prema jedan, pa će svi biti zadovoljni, i onaj ko je
dobio onaj jedan, zato što zna da onaj koji ima viši položaj, koji je radio više ili je bolje ocenjen, da ima samo tri puta veća primanja.
Ako mu kažete da ima devet puta veća primanja, onda mislim da će tu dolaziti do velikih problema i da neće moći da funkcioniše državna uprava. Iz iskustva znam kakva je sujeta i kakvi su problemi.
Da ne pričam o tome da se suočavamo sa tim da ljudi u državnoj upravi zaista imaju velike muke, kako i na koji način da prežive. U vreme dok smo mi bili deo državne uprave i na taj način kontrolisali i videli kako ljudi rade i kako funkcionišu, a vi se tog perioda sećate, gospodine Balinovac, znači, ljudi imaju platu po sedam, osam hiljada dinara i oni od toga ne mogu da žive i šta da radite - hajde da mu dam bonove hiljadu, dve hiljade dinara mesečno ili bilo kako, da bi mogao nešto svojoj deci da obezbedi ili bilo kome drugom.
Danas situacija nije mnogo bolja. Neću da imam fatalistički pristup, pa da govorim da je sve gore, da je sve lošije, da je ne znam šta, ali pitajte ovu decu ovde, pitajte sve ove ljude koji žele da napreduju, koji žele da rade. Naravno, razlikovala su nam se mišljenja po tome kako im se omogućava ili obezbeđuje napredovanje na ovakav način, ali razlika u primanjima, po kojoj će jedan da ima deset hiljada, a drugi će da ima devedeset hiljada, to ne mogu da razumem, niti to može iko od njih da razume, niti može razlika u kvalitetu rada, razlika u angažovanosti, razlika u stručnoj spremi i u svemu drugom da bude tolika. To je nešto što je potpuno neprihvatljivo. Hajde da te razlike smanjimo, pa da ta najniža osnovica bude značajno viša i da ljudi mogu da prežive od svog rada i da mogu da prehranjuju svoje porodice.
Da znate, mi nemamo nikakav lični interes ovde, niko od nas. Mi vam ovo govorimo samo zato što je to interes svih ovde zaposlenih, ali apsolutno svih. Svako će vam to reći. Ne postoji nijedan koji će vam reći da postoji neki drugi interes ili neka druga želja. Najviše su zainteresovani baš za ovaj amandman.
Spreman sam da vidimo, da vi kroz sednicu Odbora na bilo koji način provučete i nekakvu vrstu tehničke dopune, ako je to potrebno, da bi se izbegla samovolja bilo čija i u tom odnosu između jedan i tri, ako je to potrebno, zato što mislim da je to važno za ljude koji rade u državnoj upravi, da bi se prihvatanjem tog amandmana mnogo toga i suštinski promenilo i da bi bilo neuporedivo bolje za veliki broj ljudi, za veliki broj građana koji svoju decu i svoje porodice moraju da izdržavaju, a rade u državnoj upravi.
Dame i gospodo narodni poslanici.... Vratite se, gospodine ministre.
Nešto mi mašete, imate neki problem?
(Miloljub Albijanić, sa mesta: Vi imate problem.)
Ne, problem ima ministar koji obmanjuje javnost. Dame i gospodo, doneo sam da vam pročitam, svaki častan čovek iz kože bi iskočio na ovakvo objašnjenje ministra Dinkića na nešto što je sada izgovorio. Pogledajte kakav je to čovek. U onome što predlaže ministar kaže se, dakle, imamo osnovni Zakon u kojem piše – otpremnine kod odlaska u penziju, pa do iznosa dvostruke prosečne mesečne zarade po zaposlenom isplaćene u Republici prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike.
Na stranu što ministar ne zna šta je član, šta je stav, šta je tačka, šta je alineja. Čovek nema pojma sa tim, blage veze nema. Izašao je ovde i priča, a uopšte ne zna šta čita. On ne razume šta je zakon o izmenama i dopunama određenog zakona. Ne menja Nataša Jovanović osnovni tekst, nego Nataša Jovanović menja ono što su izmene Mlađana Dinkića. Menjajući izmene Mlađana Dinkića, menja samo onaj deo koji je on promenio. To nema veze sa onim delom koji uopšte reguliše otpremnine kod odlaska u penziju, već ona menja samo način utvrđivanja onoga što treba da se isplati penzionerima.
Kako to čovek ne razume, to ne mogu da shvatim. Ne znam šta bih rekao, iz kože bih iskočio. Ne bih rekao da je on lud, kao što pokazujete vi iz njegove poslaničke grupe. Pre bih rekao da čovek namerno obmanjuje javnost, da po svaku cenu želi da obmane javnost, da po svaku cenu želi da pokaže građanima Srbije da sve može da okrene.
Zašto mu je sad trebalo da izađe napolje? Zato što zna da nema argumente, zato što zna da nije govorio istinu. Ne moram da se služim nikakvim težim rečima, niti da odgovaram na vaše uvrede na bilo koji način. Samo vi vređajte, samo vi radite svoj posao. To samo pokazuje kakva je neznalica Mlađan Dinkić. Mislio sam da je on neki ekspert, da se on nešto razume u ono što predlaže, da on shvata materiju i oblast koju predlaže, da je njemu jasno o čemu je ovde reč.
On ne zna elementarne osnove pravne tehnike kojom se ovde služimo kao narodni poslanici. Ne zna zato što je nenarodni ministar. Jeste, nenarodni ministar je izašao da soli pamet narodnim poslanicima, pa bi nenarodni ministar da zabranjuje narodne poslanike, pa još i da im izmišlja šta su hteli svojim amandmanom da kažu i kako su hteli svojim amandmanom nešto da učine.
Nenarodnom ministru bi dobro bilo malo da se vrati u školu, da nešto više o tome nauči, da savlada osnovne elemente pravne tehnike, pa da se onda pojavi pred narodnim poslanicima, pred onima koje su birali građani Srbije. Onda će njegov odnos prema njima biti mnogo drugačiji. Ovo pokazuje samo kakva je histerija zahvatila režim.
Moram samo da vas obavestim još jednu stvar – neka oni rade šta god hoće i kako god hoće, a mi ćemo nastaviti svoj posao da radimo na najozbiljniji način, na najprirodniji mogući način, kritikujući vlast, kritikujući njihova rešenja koja su direktno protiv interesa penzionera, protiv interesa građana Srbije, a građani Srbije će vrlo brzo, za koji mesec, imati prilike da pokažu da li vole nenarodne ministre ili vole narodne predstavnike iz nekih drugih političkih stranaka.
Videćete i tada kakva će razlika biti između SRS i ovog histeričnog dela režima Srbije, koji ne zna šta će sa sobom, a još manje zna šta će sa političkim protivnicima.
(Predsedavajući: Vreme.)
Hvala vam, gospodine Mihailoviću. Samo vas obaveštavam, želeći i vas da obradujem, da ćemo ih tako ubedljivo poraziti da se neće barem pet godina oporaviti od tako katastrofalnog poraza na izborima.
Moram da vam kažem jednu stvar: slušao sam ga sada i ne znam šta bih rekao. Vi ste uvreda za zdrav razum. Dame i gospodo, doneo sam da vam pročitam obrazloženje Vlade Republike Srbije zašto se odbija amandman Nataše Jovanović. Obrazloženje, "pravničkog genija", Mlađana Dinkića zašto odbija taj amandman, gde uopšte ne pominje ovo o čemu je sad govorio, zato što su ovo pisale stručne službe, pametniji ljudi, zato što su ovo pisali neki koji se razumeju u to, zato što su ovo pisali neki koji imaju pojma o čemu pričaju, za razliku od vas.
Pobogu čoveče, kako vas nije stid? Kako vas nije sramota da izađete za govornicu i da takve gluposti izgovarate? Kako vas nije sramota od građana Srbije koje terate na taj način da to slušaju?
U obrazloženju Vlade Republike Srbije se kaže: "Amandman se ne prihvata s obzirom da je visina neoporezivog iznosa otpremnine koju poslodavac isplaćuje zaposlenom prilikom odlaska u penziju u potpunosti usaglašena sa iznosom otpremnine koja je kao najniže pravo zaposlenog propisana Zakonom o radu". Čoveče božiji, kakve to veze ima sa brisanjem otpremnina ili ne znam čime što biste vi ovde da naglasite i što biste vi da kažete? Vi uopšte ne razumete šta se briše.
Smešno vam je!? Nema kamermana da vas uslikaju, da pokažu kako izgledate i kako se smejete građanima Srbije u lice, da pokažete građanima Srbije kako ste u stanju da izađete da takve nebuloze izgovarate i da očekujete da ozbiljni ljudi izlaze i da vam odgovaraju.
Neću na to da vam odgovaram, neću time ni da se bavim. Prosto mi je besmisleno da vam na to odgovaram, jer mi se čini da nema nikakvog smisla da vas učim pravnoj tehnici, pošto vi to nikada razumeti nećete, ali ćete razumeti neku drugu tehniku, tehniku koja nema veze sa onim što ste vi radili, tehniku koja nema veze sa paljenjem skupštine i televizije, nego tehniku papira i olovke. Tehnikom korišćenja olovke i upotrebom olovke na papiru narod i građani Srbije će vam reći doviđanja iz ove Narodne skupštine, koju više ni na razglednici nećete da vidite.
Dame i gospodo narodni poslanici, izašao je ovde gospodin Albijanić, smejao se, izgleda da je danas njihova moda, ministra i mnogih drugih, oni su ljudi koji u Narodnu skupštinu dolaze bez kravate, to je valjda neka nova moda, valjda time pokazuju koliko poštuju ovaj visoki dom i koliko poštuju građane Srbije, ali to je njihov izbor i to je najmanji problem.
Gospodin Albijanić kaže ovde – uhvatili smo vas u laži i prevari. Vi čoveče pojma nemate o čemu pričate. Vi pojma nemate da ovaj zakon nema veze sa penzijama. Ime ovog zakona je Predlog zakona o izmenama
i dopunama Zakona o porezu na dohodak građana.
Reč je o nekom oporezivanju. Vi to ne razumete. Vi ne razumete uopšte šta amandman znači, koji deo predloženih izmena i dopuna amandman briše, a osnovni tekst Zakona ostaje i na taj osnovni tekst Zakona se dodaje ono na čemu insistira Nataša Jovanović.
Ja to vama ne mogu da objasnim, prosto postoje ljudi kojima je to nemoguće objasniti i razumem da je to vama nemoguće objasniti, ali sam siguran da bi Dinkiću bilo moguće objasniti nego on ne želi to da shvati, neće to da shvati zato što je bezobzirnost, bahatost i osionost suština vaše politike, suština vlasti koja ne zna kako će da pobedi opoziciju, nego ajde da ih zabranjujemo, da radimo ne znam šta protiv njih. Šta god hoćete možete da radite.
Dvojica direktora naredila da se u FAP-u potpisuje nešto protiv SRS, hoće radnici da ih linčuju tamo. Gde god da krenu, šta god da krenu samo direktorska mesta koriste. Molim radnike da to ne čine prema onima koje je postavio G17 plus.
Gospodine Albijaniću, strašno su me namučili ti potpisi, tih 20 ili 30.000, to mi skupimo za dva sata i to sve sudu da platimo po 500 dinara, za dva sata koliko vi skupljate 32 dana. Tako nas je to namučilo, gospodine Albijaniću. Mi to skupimo u dva malo veća mesna odbora, kao vi na nivou cele Srbije.
Još nešto, gospodine Albijaniću, mi ne skupljamo potpise od građana vas da zabranjujemo, na pamet nam ne pada. Pošto ćete imati jedan ili dva, maksimalno 3%, kada mnogo para uložite, Skupštinu ni na razglednici nećete videti. Mi ćemo da vas čuvamo kao malo vode na dlanu, kao retke primerke, one koji treba da podsećaju građane da se više nikada na takvu prošlost ne vraćamo i zato ne morate uopšte da brinete za svoju budućnost. Čuvaćemo vas i paziti. Bićete zaštićeni kao beli medved i bolje od toga, verujte mi na reč, ali moram samo još jednu stvar da vam kažem.
Mi pripremamo nešto drugo, ne zabrane političkih stranaka, daleko bilo. Mi smo istinska demokratska stranka, ali ne da se zovemo demokratska stranka, a da niko ne zna šta je to demokratsko kod nas. Mi spremamo nešto drugo. U trenutku kada vi budete predavali spiskove da zabranjujete opoziciju, da zabranjujete one koji su protiv režima, mi ćemo tužiocu predati nešto drugo, i to verovali ili ne, priznanje na 10.000 strana kako ste krali i pljačkali ovu zemlju, bela knjiga o vašem lopovluku, pa ćemo da vidimo šta će tužioci da kažu na belu knjigu o vašem lopovluku i vaših "žutih" prijatelja iz Demokratske stranke.
A meni je potpuno, i shvatio sam da je iluzorno izlaziti za govornicu i sa vama raspravljati o pravnoj tehnici o onome šta znače amandmani, jer vi o tome nemate blage veze.
Dame i gospodo narodni poslanici, izašao sam malo iz sale, primao građane Srbije nezadovoljne ovakvom vlašću, nezadovoljne kriminalnim, korumpiranim i lopovskim režimom, razgovarao sa njima, a u tom mi javljaju da se javio neki dole, uzeo i počeo da čita ono što skupljaju...na šta su skupili 30.000 potpisa, skupljajući ih četiri nedelje. Imaju dva potpisa u Grockoj, a jedan je nevažeći, garantujem. Poznavajući ih dobro, jedan je nevažeći, bez sumnje.
Dame i gospodo, dragi prijatelji, doneo sam ovde samo deo onoga što ulazi u belu knjiga lopovluka i kriminala G17 plus. Pogledajte, ovo je samo jedan manji deo. To nije šta je neko negde rekao, nego šta je ukrao i šta je opljačkao od građana Srbije. To sa tim šta je ko gde rekao nema mnogo veze.
Oni uglavnom ćute, prave se blesavi, prave se da ništa ne znaju, ali, bogami, dobro rade, znaju kako da rade, ali za sopstvene džepove i za sopstvene kamione, pošto više u džepove ne mogu da trpaju, nego lopatom u kamione.
Nema potrebe da čitam, ovde ima, negde, oko 30 krivičnih prijava koje, naravno, nikada neće biti pretočene u optužnicu, dok ne dođe do temeljnih promena u našoj državi.
Šta sada radi osiona vlast u Srbiji, šta hoće režim? Uplašio se režim, na staklenim nogama. Režim bi da zabrani opoziciju, režim bi da nema drugačijeg mišljenja, režim bi da svi mediji budu jedno. Njihovi potpredsednici Vlade i ministri bi – hajde da ih bojkotujete. Ovi drugi – pošto ne možemo da zabranjujemo, onda ćemo nešto drugo da radimo, šta god nam padne na pamet, samo ne bi li opstali na vlasti.
Zašto se vodi kampanja protiv SRS, to je ključno pitanje. Ljudi, nismo mi ovde na vlasti. Vi ste, gospodine Mihailoviću, pametan čovek, častan čovek, da li smo mi na vlasti ovde, da li mi na nešto ovde utičemo, sem što utičemo na mišljenje građana Srbije i što govorimo o ovome što se u Srbiji zbiva? Mislim da ne. To je, već, više od šest godina.
Zašto je onda problem SRS? Govore o hiperinflaciji. Mi nismo bili na vlasti, nego vaši koalicioni partneri. Tada je Voja Šešelj išao u zatvor treći put. Kada su bili Jezda i Dafina, tada nam je pola stranke išlo u zatvor, kada smo objavili knjigu "Što opljačka levica da ne zna desnica". Vi o tome stalno govorite.
Ne znam više šta pričate. Za sve što smo loše uradili platili smo političku cenu na izborima, prihvatili rezultate izbora, čestitali narodu na njegovoj volji i narod je dobio vlast kakvu je želeo. Ono što mi želimo vama to je da poštujete narodnu volju, da se saglasite sa narodnom voljom.
Nijednu ružnu reč za vas neću da kažem, na pamet mi ne pada, neću da vas vređam, samo hoću da vam kažem – na izbore, prijatelji moji, lepo da čujete glas naroda: vox populi, vox Dei, da čujete šta će ljudi da kažu.
Evo, ako vam treba, daćemo vam i u Grockoj. Simo, otiđi danas i nađi im neku desetoricu koji će bilo šta da im potpisuju, uopšte nije važno šta i kako, samo da donesu bar 10 potpisa iz Grocke.
Znači, šta god da je, kako god da je, važno je da sve bude demokratski, važno je da narod izrazi svoju volju i važno je da ljudi kažu šta o kome i na koji način misle.
Sada hoću o nečemu ozbiljnijem da govorim. Oprostite, molim vas, gospodine Mihailoviću. Molim vas još jedan minut, neću duže. Zahvaljujem se na vašem izuzetnom strpljenju i razumevanju, gospodine Mihailoviću.
Dakle, sinoć je u večernjim satima na adresu različitih državnih organa stigla depeša iz pojedinih centara moći nekih drugih zemalja, kada bi im najviše odgovarali izbori, pa kažu: idemo na izbore ili u septembru ili u martu. Zašto?
Ako idemo na izbore u septembru, idemo da radikali ne mogu da domaknu do 50%, da SPS ne pređe cenzus, da uđu samo DS, DSS i stranke nacionalnih manjina i onda kažu – Kosovo vam uzimamo u novembru, kada je vlada tek formirana, a onda vlada nije kriva, izbori tek održani, pa da se ta nova vlada ne ruši.
Ili je druga stvar: hajde da idemo tada, malo ćemo da prolongiramo rešenje Kosova, pa da onda kažemo da su krivi radikali.
Samo hoću da kažem da nas ne interesuje šta spolja šalju razni centri moći svojim depešama, nego nas interesuje šta kažu građani Srbije. Znaće građani Srbije da odmere svakome od nas, i onome ko je kriv i onome ko nije kriv.
Izbori neka budu što je pre moguće, zato što nikada nije zgoreg proveravati narodnu volju. Da bismo nešto novca uštedeli za naš narod i za naše građane, strahovito je važno da idemo na izbore na svim nivoima.
Ako već nemamo novi ustav Republike Srbije da idemo na izbore za predsednika Republike Srbije, da idemo na izbore za pokrajinsku skupštinu, da idemo na izbore za gradove i lokalne samouprave u Srbiji, na isti način kao što ćemo da idemo na republičke parlamentarne izbore i nema velike filozofije.
U tom smislu, molim vas, da svoj posao nastavite da radite. Ako vam treba neka vrsta pomoći oko bilo čega mi ćemo vam rado pomoći, ne morate da brinete uopšte.
Što se nas u SRS tiče pripremamo više stvari da obavestimo građane Srbije. Uskoro ćemo imati promociju ekonomskog programa nove vlade Srbije, šta je to što nova vlada Srbije mora da uradi za građane Srbije u prvih šest meseci svoje vlasti, šta je to što ta vlada mora da uradi po pitanju socijalnog programa.
Nemojte da ga opominjete, gospodine Mihailoviću, nema tu pomoći, ali sasvim svejedno građani Srbije su ovo čuli. Posle tih promocija krenućemo u pripremu izborne kampanje svuda po Srbiji.
Moći ćete da nas vidite u svakom selu, svakom zaseoku i svakom gradu. Sa nama, vašim narodnim poslanicima, moći ćete da razgovarate, da kažete svoje primedbe, da kažete šta je to što bismo morali da menjamo u Srbiji, a mi ćemo se potruditi da ovaj nenarodni režim, da ovu nenarodnu vlast što pre skinemo vama građani Srbije, sa vaše grbače.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS, iako je gospodin Marković, za one koji pažljivo slušaju, jasno rekao o kome je reč, ali za one koji možda ne znaju najbolje odnose u našoj Skupštini, nedovoljno jasno, pa ću ja da kažem.
Gospodin Marković je mislio na Demokratsku stranku. Gospodin Marković je mislio na one koji su prethodnih osam i po meseci proveli u Narodnoj skupštini ukupno dva sata i 13 minuta. Za ta dva sata i 13 minuta zaradili su 39 miliona, pa neka građani Srbije izračunaju.
Sve ostale poslaničke grupe troše proporcionalno broju svojih poslanika. Verovatno one koje su nešto veće, zbog toga što imaju veći broj iz unutrašnjosti, za tih 0,01 ili 0,1 nešto više od ovih drugih koji imaju više iz Beograda, ali to je uobičajena stvar.
Nešto drugo sam hteo ovim povodom da kažem, oko tih putovanja i svega drugog. Nema niko u Narodnoj skupštini ništa protiv da neko ide negde i da taj službeni put plaća Narodna skupština. Nemojte da se igramo demagogije, zato što se predsedniku Republike plaćaju avioni kad ide na fudbalsku utakmicu koju gubimo i sa 10:0 i sa 15:0, pa i kad pobeđujemo, sasvim svejedno, a pri svemu tome ne znam baš kakav je to uticaj i koliko je to značajno za građane Srbije, posebno kad nemaju hleba da jedu ili kad ga imaju vrlo malo, kad žive teško i kada se muče krpeći kraj sa krajem.
Dakle, važno je da mi kažemo šta je urađeno za građane Srbije kad neko negde ode. Da li je neko, sem te prazne priče "ja ću da budem ambasador srpske privrede", ja ću da budem ne znam šta, a šta si, majstore, doneo građanima Srbije? Da li ima ijedan ugovor, da li ima neki dinar da su građani Srbije tim povodom dobili, da li ima da je neko nešto stekao zbog toga ovde u Srbiji, a ne ti lično ili neko od tvojih najbližih saradnika? To je ključno pitanje na kojem SRS insistira, da vidimo šta su to rezultati.
Neću da neki idu o trošku građana Srbije, da bi videli belog sveta, ne zato što sam protiv belog sveta, već zato što sam protiv toga da se troše pare na njihova putovanja, da bi oni kupovali parfeme ženama i ljubavnicama, da bi kupovali viski onome ili onome, jer me to ne interesuje. To nek' idu o svom trošku. Kad hoću da idem negde, idem o svom trošku, na ovakav ili na onakav način. Ovo se ne radi o državnom trošku. O državnom trošku morate da kažete – šta sam uradio za te pare, kakvu je država korist imala.
Kad mi razgovaramo unutar SRS, jedna od osnovnih stvari, kad izađete za govornicu, kad idete na tribinu, kad se obraćate ljudima – šta je poruka koju ste dali građanima, šta oni mogu da očekuju od SRS, koje su to promene, šta je to zbog čega će tim građanima biti bolje ukoliko glasaju za vas. Isto tako, kao što se ponaša jedna opoziciona stranka i kakav odnos mora da ima prema građanima, takav odnos moraju da imaju državni funkcioneri.
Podsetiću vas, poštovane dame i gospodo, neki od vas se toga sećaju ovde u Narodnoj skupštini, mislim da se i Vi sećate, gospodine Vlaoviću. U svom mandatu 2002. godine, onomad kad ih je bilo 262 u Narodnoj skupštini, umesto 250, u jednom trenutku su 262 podizali dnevnice na blagajni Narodne skupštine, niko živ nije imao pojma, i to bez onih iz DSS koje su izbacili, pa potom vraćali, sa njima je bilo 308, sa sve "građaninom" Korićancem. Znači, niko živ nije znao koliko je poslanika bilo. Šta su onda uzeli da rade?
U trenutku kad mi izađemo za govornicu i kažemo nešto, tražimo usvajanje nekog amandmana, na bilo koji način, nešto protiv onoga za šta se oni zalažu, nešto što im se ne dopada, a oni kažu – aha, šakom od sto, opstrukcija. Kao da je to nešto nedozvoljeno. Oni su ovde 1993. godine, kada ih je Milošević odbio za koaliciju, kada je Đinđić sedeo sa Mirom na kanabetu, pa posle toga je odbio za koaliciju, oni su ovde, ako se sećate, na kolicima unosili stotine kilograma amandmana i svi su bili "briše se".
Da li je tako bilo, Miko? Tako je bilo. Po 3.000 amandmana! Ako je rekao Bora Radić 3.000, on je bio dobar čovek, ne bi slagao, bilo je možda i više od toga.
Dakle, šta se onda dogodilo? Onda se dogodilo da u prošlom mandatu oni kažu – opstrukcija. Koliko to košta građane Srbije? Jedan dan košta toliko i toliko, a jedan sat koji ste nam oduzeli tim amandmanima građane Srbije je koštalo toliko i toliko. Ja vas svečano obaveštavam, neću biti lenj, moja strast je matematika, geografija i istorija. Matematiku sam mnogo voleo kao dete, kasnije nešto manje i mnogo sam je zavoleo u kasnijim srednjoškolskim vremenima i kasnije.
Neću biti lenj da izračunam koliko nas košta sat nerada, dan nerada i mesec nerada poslanika Demokratske stranke. Onda ćemo građanima saopštiti, a ja hoću samo da vas podsetim da nikada niko nije koristio troškove u Skupštini Srbije kao argument protiv svojih političkih protivnika dok oni nisu došli na vlast, jer se to ne radi. Sutra kada budemo vlast nećemo vam zamerati to koliko imate troškova, ovakve ili onakve, da li se od toga delimično finansiraju vaše stranke ili ne, pošto se to podrazumeva.
Mi ćemo ovog puta to da uradimo da bismo pokazali građanima Srbije koliko su prljavi, koliko su pokvareni, čime se sve služe, šta su sve u stanju da urade protiv njih, a da nikakvu odgovornost prema građanima Srbije ne osećaju, apsolutno nikakvu odgovornost.
Mi, poštovni građani Srbije, kada izađemo iz ove sale ne idemo iz zgrade Skupštine, već primamo delegacije, udruženja građana Srbije, primamo ljude u Srbiji koji imaju svoje muke i probleme koje pokušavamo da rešavamo šaljući pisma ili neka druga vrsta pismena odborima Skupštine Srbije. Ovi ne ulaze u Narodnu skupštinu Republike Srbije, sem kada treba da održe konferenciju za novinare protiv SRS i da uzmu paušal, platu i sve drugo. Dakle, dame i gospodo, o tom licemerju sam dovoljno govorio.
Gospodine Obradoviću, zahvaljujem vam se na strpljenju, molim vas da utičete na predstavnike svoje partije da se izbori raspišu što pre, da ovom licemerju kažemo zbogom.
Dame i gospodo narodni poslanici, izašao sam za ovu govornicu zato što je na nacionalnoj frekvenciji TV B92 vođena zastrašujuća kampanja protiv narodnog poslanika SRS Zorana Krasića.
Pokušali su njega, zbog nečega što vode hajku već šest godina, valjda, da predstave kao nekog lošeg čoveka protiv kojeg se vode postupci za zloupotrebu službenog položaja, pa je sada kulminiralo sve, ne znam čime, što je opštinski javni tužilac prebacio okružnom tužiocu za predistražne radnje. Uzgred, taj okružni tužilac je, pošto Krasić nije mogao da ide, bio vrlo korektan i pristojan čovek. Ne znam kako mu je ime, da budem iskren.
Izašao sam za ovu govornicu, gospodine predsedniče, zato što neću da dozvolim, nikada više neću u Srbiji da dozvolim da jedna lopovska banda, na čelu sa Veranom Matićem, Mlađanom Dinkićem, Borisom Tadićem i ostalim lopužama u ovoj Srbiji, vodi hajku protiv poštenih i časnih ljudi! Ta lopovska banda kaže, Krasiću, da si dao 500.000 dinara ovamo ili onamo. Pa, oni za 500.000 neće ni da vas prime u
kancelariju. Oni pola miliona evra uzmu da vam kažu "dobar dan", "kako ste", a ostalo sve otimaju. Sram ih bile, lopuže jedne!! Vode takvu hajku, na najgori mogući način, bez prava na odgovor, bez ičega.
Te lopuže koje su opljačkale ovu državu, izračunao sam, taj Veran Matić je opljačkao državu za više od sedam miliona evra. Ta lopuža će završiti iza rešetaka zbog lopovluka i kriminala, ne zbog svog idejnog i ideološkog opusa, kao i ova lopuža Mlađan Dinkić, kao i ova lopuža Boris Tadić, Dragan Đilas i svi ostali!
Samo nastavite da radite svoj posao. Na svaki njihov prljav prilog lično ću izlaziti za ovu govornicu i deset puta narodu ponavljati istinu, zato što neće biti najgore lopuže i najgori ološ u Srbiji ti koji će da progone poštene i časne ljude, zato što imaju igračku koja se zove "televizija". Ko im je dao pravo da to rade, da koriste nacionalno dobro, nacionalnu frekvenciju da bi to mogli da rade? Mogu, sve može. Nećemo ni da im uskraćujemo nacionalnu ferkvenciju, osim što će da odgovaraju za kriminal i za lopovluk. Za taj kriminal i lopovluk moraće da završe iza rešetaka!
Vi, nemojte posle, gospodine predsedniče, da tražite od poslanika SRS, samo od nas, da budemo uvek pažljivi prema svojim političkim protivnicima, zato što, dok čovek radi ovde u Narodnoj skupštini, po ceo bogovetni dan, neko se drznuo da mu vadi iz fioke Đelićeve krivične prijave. Od one male lopovske barabe, koji je pljačkao, nemojte da me prekidate, koji je dao Bogoljubu Kariću pare, koji je pljačkao narodne pare. Vratio pare Bogoljubu Kariću posle prvostepene, a ne pravosnažne presude, vratio mu ogromne milione, mnogo miliona evra, da bi tom malom vratili "na ruke" dva miliona evra za Tadićevu kampanju.
Taj ne ide u zatvor, taj ne odgovara!? To je pošteno!? Nego ćete Zorana Krasića da gonite, najvrednijeg narodnog poslanika u Narodnoj skupštini. On lopov, a nema kuče za šta da ga ujede. Lopuže jedne, najgore na kugli zemaljskoj. Govorim o predstavnicima vlasti u Srbiji, najlopovskijeg režima koji smo ikada imali, sve zajedno sa ovom lopužom Veranom Matićem.
E, neće vam to proći i neće to moći više da ide na takav način. Odgovaraćemo na svakom mestu. Hoćete da nas isterate na ulice? Da li to hoćete, iako izbegavamo to po svaku cenu? Imaćete i to. Pokušaćemo da vas zaštitimo i sačuvamo od narodnog gneva, iako to lopuže, od Verana Matića, Mlađana Dinkića i Borisa Tadića, nisu zaslužili.