Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Aleksandar Vučić

Srpska napredna stranka

Govori

I da vam kažem nešto, taj talas, ta klica slobode krenula je kroz Srbiju. Vašim lažima je zaustaviti ne može niko, pa ni vi. Nećete ništa moći ni slobodi ni slobodarski opredeljenim ljudima. Zato ćemo vas pobeđivati svuda, i vas i vaše laži. Hvala najlepše.
Da ne bude nikakvih iluzija, gospodinu Mikavici sam čestitao na dobrom govoru. Siguran sam da će i ubuduće takve ideje zastupati. Kao što sam rekao, duh slobode se ne može zaustaviti. Ali, ni duh laži.
Kaže gospodin Petrović - i ja lično i moja stranka smo odgovorni za nešto kao podelu BiH, ili tako nešto. Kada se to dešavalo, gospodine Petroviću, slučajno nisam bio ni član SRS, nisam se politikom ni bavio. Ali, čak ste i to morali da izmislite. Ni stranka ni u čemu sličnom nije učestvovala, jer vi, kada je trebalo, hvalite se volovima na Palama, time ste se hvalili, a kada neko počne da progoni Radovana Karadžića kažete da ga nikada niste ni videli.
Za razliku od vas, za nas su srpski junaci jednom junaci, uvek bili i uvek će biti, i u tome se razlikujemo od vas.
Za razliku od vas, nikada nismo podržavali ni bombardovanje Srbije, nikada nismo podržavali dolazak stranih trupa na Kosovo i Metohiju, i jedina smo politička stranka koja je bila protiv Kumanovskog sporazuma i protiv Plana Ahtisari - Černomirdin. To sa ponosom mogu da istaknem na svakom mestu.
Nego, gospodine Petroviću, sa oduševljenjem u ovom trenutku nas gledaju Šapčani, Mačva očekuje uskoro oslobođenje najvećeg svog grada. Uskoro će izbori na svim nivoima. Nećete više imati predsednika da nas bruka, jer to nije bruka i sramota, nego nešto mnogo gore od toga.
A, onaj ko je izmislio priču o atentatu, e taj, Jočiću, mora da ide u zatvor po zakonu. Je li tako piše u zakonu? Taj mora da ide u zatvor i nema sada to što ste na vlasti u Beogradu zajedno. Taj koji je to izmislio mora da ide u zatvor. Zato što je počinio krivično delo širenja lažnih vesti, i to sa posebnom društvenom opasnošću - da se narod zabrine, da narod pomisli kako se nešto dogodilo našem predsedniku, kako ga je neko stvarno napao.
A ono - oni vozili u dve trake, zauzeli, isteruju sve redom; ko ne može da se snađe, oni uzmu pa ga pokupe i odnesu ga. To što je čovek prešao u drugu traku, ljudi da li vi znate šta se dogodilo, prebacili su ga sa druge strane bankine. Čovek je slučajno preživeo. Slučajno je preživeo. Da nije bio službenik američke ambasade možda bi ga i ubili. Stavili mu neki pištolj ili mitraljez u ruku i rekli - evo, pucao na nas.
Ovako su samo imali brnjicu irskom seteru da stave i da se sete ko kako izgleda. Na kraju, videše bradu i brkove, ali do drugog broja ne uspeše da izbroje. I, znate, mi smo juče, videli ste, veoma pažljivo istupali, vodili računa šta ćemo da kažemo. Tražili smo od MUP-a informacije. Tražili smo da dobijemo šta se zaista desilo, iako nam je mnogo toga bilo nelogično.
(Predsednik: Vreme.)
Tražili smo i čekali. A, onda smo shvatili da je to takva blamaža za ovu zemlju, takva blamaža za ovu državu, pa šta ćete da radite vi čiji su najviši državni funkcioneri optužili antihaško bratstvo, zločinački i teroristički režim. I, još nešto, gospodine Jočiću, postoji tu još jedna opasnost. Možda postoji kod tog irskog setera neki čip u glavi. Možda je to zaista obučeni terorista, ali tražim da vi ispitate...
Evo, završavam.
Tražim da vi to ispitate, a vi ne brinite - uskoro dolazi sloboda i neće biti više irskih setera terorista. Hvala vam najlepše. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se u skladu sa članom 100, koji, osim za narodne poslanike, sledstveno se odnosi i na ministre u Vladi Republike Srbije. Naime, tražim to od predstavnika državne vlasti, ima nekih od kojih to ne možete da tražite, oni su neodgovorni i svejedno vam je, šta god od njih da tražite, oni će uvek da teraju kontru i da rade sve što je moguće protiv države.
Gospodine Dinkiću, kada vi kažete " insistiraću i mi ćemo uraditi sve da više ne bude služenja vojnog roka", vi time crtate svakome u ovoj zemlji - još godinu dana se izvlači na različite načine i u armiju nemoj da ideš.
Vi radite sve što možete da uradite protiv odbrane ove zemlje i to na najdirektniji mogući način. Vaše političko zalaganje za profesionalnu vojsku, mislim da će svako da vam kaže, odlično, u redu je, ali kada se to napravi i kada se obezbede finansijska sredstva i kada se to sve uradi, kada se takva strategija ili doktrina i taktika odbrane usvoji, onda o tome možemo da govorimo, a ne tako, sačekajte za godinu dana, više neće biti služenja vojnog roka i ko će onda da ide u vojsku?
Evo vam slučaj iz Grocke od pre neki dan, 16 vojnika se nije pojavilo, zahvaljujući takvom neodgovornom ponašanju političara u ovoj zemlji, zahvaljujući jednom koga ne goni tužilac i nećete imati podršku nizašta u pravosuđu, jer nema tužilac koga da goni u ovoj zemlji, i niko ne sme da ide pred sud i niko ne sme da bude optužen i osuđen za bilo šta.
Dokle god imate državnog tužioca koji ne podiže krivičnu prijavu ex officio za najočiglednije krivično delo sa težim posledicama, sa većom društvenom opasnošću, izvršenu preko svih sredstava informisanja, i nikome ništa. Nemojte da se igrate državom. Ovo nisu stranačke stvari, ovo nije izborna kampanja. Nama država nestaje polako, ali sigurno, ne treba mi u tome da pomažemo svi i da je razaramo i dalje.
Juče sam vam predložio, skinite sa razdela Ministarstva spoljnih poslova, skinite sa razdela predsednika Republike, ne zna ni koliko para ima u budžetu, sinoć sam ga gledao. Ne zna koliko para ima, kaže, odmah posle emisije ide u diplomatsku akciju, a diplomatska akcija je bila Partizan-Real u Pioniru. To je bila diplomatska akcija. Skinite te pare, dajte našoj vojsci, dajte da vojnici imaju da jedu.
Dajte da možemo da imamo više vojnika, a manje civila da bi taj odnos bio uravnotežen. Tačno je da je nemoguće da bude 40% civilnih lica, a ne da kažete, izvinite, niko više od vas ne treba da ide u vojsku. Znam, doneo je neko odluku, niko živ ne zna ko je doneo odluku da se skloni naša vojska sa Dunava. A ko je doneo tu odluku? Kojem je to geniju palo na pamet? To je važno da bi se neko dodvorio Hrvatskoj.
Koga su pitali ti ljudi, šta rade ti ljudi, ko je o tome odlučivao, zašto nisu upoznali građane Srbije sa tom odlukom, kako možete da kupujete 218 automobila, i za to ima, i za to mogu da se nađu pare, a za vojsku ne mogu da se nađu pare, i u tome je veliki problem. To je ono što mora da se promeni.
Nemojte da govorite ništa, neka vojnici idu u vojsku, neka na najnormalniji način idu u vojsku. Kada država donese drugačiju odluku, država će upoznati sve svoje građane sa tom odlukom, tražiti od njih poverenje i podršku za sprovođenje takve odluke. Nemojte do tada, inače, hajde da ukinemo vojsku. A sada će da krene i ukidanje policije, primetili ste to u nekim novinama. Tri puta na naslovnoj strani ide tekst protiv policije, bez događaja, u principu...
(Predsednik: Vreme molim vas.)
Završavam, gospodine Markoviću, važno je. Posle toga će da krene, a pre toga ste imali ovde za Skupštinu, pa će posle toga da se ide dalje. Neće biti institucije u ovoj zemlji koja se neće urušiti.
Naš cilj ne sme da bude urušavanje države. Mi smo u opoziciji, ali nećemo da se urušava država. Nećemo da se uništava država. O tome morate da vodite računa i skupštinska govornica ne sme da se koristi za sticanje sitnih političkih poena, za to što ću onima koji treba da idu u vojsku da kažem da neće da idu u vojsku, jer oni to tako vole, zato što morate da vodite računa o državi, o državnim interesima, o interesima odbrane ove zemlje. Kako će to da radi poslanik, ili bilo koji drugi građanin, kada ministar o tome ne vodi računa.
Hvala vam najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, narodni sam poslanik, a vi što volite da menjate ambasadorska mesta, države, i to vam je jedini posao, a ne zato što nešto možete da uradite za naš narod i našu zemlju tamo, nego samo kako ćete i koliku platu da imate
i koliko da uštedite, i sa koliko da se vratite, više o vama govori nego o meni.
Nego da samo kažem, pošto sam jutros prvi pokrenuo ovu temu i postavio pitanje gospodinu Dinkiću. Upravo u predloženom budžetu za 2005. očigledno da takav slučaj postoji.
To je problem tzv. sopstvenih prihoda, koji takođe spadaju u budžetska sredstva. Zato sam rekao da naš budžet nije 416,5 milijardi, već 473.419 milijardi dinara.
O čemu je naime reč? Dakle, vi kažete – pa to nisu posebna finansijska sredstva iz budžeta, zaradile inspekcije, zaradila Vlada. Znači, naplaćeno je 20,40 ili bilo koliko dinara za participaciju u zdravstvu, pa uzeo doktor, potrošio, otišao na sok, svratio do kantine malo, svidelo mu se na takav način, nije ništa strašno, nije potrošio budžetska sredstva, nego ono što je sam dom zdravlja zaradio.
To je vaša logika. To je ono što jeste neprihvatljiva logika. I da vidimo kako i na koji način će to samo da dobiju inspekcije, jer mi već znamo da to nije samo za inspekcije, već i za službenike Vlade, ali mislim da ovo pokazuje da nećemo imati ni štednju, ni racionalno trošenje budžetskih sredstava, da to posebno neće biti restriktivno.
I u ovom trenutku u kojem ministar hoće da predstavi budžet kao restriktivan, kao razvojni pre svega, ako smo ga dobro razumeli, teško da ćete moći da naiđete na razumevanje kod bilo kojeg stručnjaka ili kod bilo kojeg običnog čoveka iz naroda kojem biste hteli ovakvu priču da ispričate. Odjednom su inspekcije zaradile za 218 vozila.
Nisu to inspekcije zaradile zato što je to njihovo privatno preduzeće, pa inspektori mnogo pametni stekli novac, pa sada imaju pravo da ga troše, to je državni novac, država tim novcem raspolaže. Vlada Republike Srbije i ministar finansija određuju kako i na koji način i gde taj novac ide.
Tačno je, on određuje pozicije, ne može da se meša svakome u poziciju. Ima računovodstvo koje na ovaj ili onaj način to pogleda. Ali on u svojim pozicijama mora da zna koliko će para uprava da potroši, zašta će to uprava da potroši novac. To nije privatna institucija, palo nekome napamet, mi smo zaradili, pa sada ćemo to da potrošimo ovako. Baš nas briga. Hajde onda da se tako ponašaju sva javna preduzeća, hajde da se svi državni organi na taj način ponašaju.
To je ono što je potpuno neprihvatljivo i nisam izašao da vas napadam na demagoški način, jer neću da vam kažem ni jednog trenutka, gospodine Dinkiću, vozite se u audiju, u BMV-u ili ne znam čemu. Nije ni važno, ministar ste u ovoj zemlji i ne treba da se vozite ni u fići, ni u peglici, jer oni koji vam to kažu jesu demagozi. Ministar jedne ozbiljne zemlje treba da se vozi u pristojnom vozilu, ali kada narod gladuje i kada nam trebaju nova radna mesta i kada nam treba pokretanje proizvodnje i kada govorite o restriktivnoj i štedljivoj politici, onda nam ne trebaju nova vozila, jer neće vaš audi, to su dugotrajna vozila, to je ozbiljan Nemac napravio, neće da se pokvari tako lako i vi vrlo brzo i lako možete da ga servisirate.
Ali, ovo je nešto što bode oči svim narodnim poslanicima, nama narodnim poslanicima opozicije iz SRS-a, ali sam siguran da to bode oči svim građanima. Nije objašnjenje to su inspekcije same zaradile, jer to znači onda i svaki doktor ima pravo da ode da potroši na šta god hoće i kako god mu padne napamet i ne treba da pita ni ministra zdravlja, niti direktora firme, doma zdravlja, bolnice ili bilo čega drugog. Molio bih vas da na takav način ne potcenjujete ni narodne poslanike ni građane Republike Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, žao mi je što ministar napušta salu, nisam hteo ništa strašno da mu kažem, sem da ga obavestim...
(Komentari iz sale se ne čuju.)
Da li to nešto menja?
Gospodine Anđelkoviću, samo nemojte da me prekidate, molim vas....
Obaveštavam javnost da je meni žao što je gospodin Dinkić napustio i ne želim da ulazim u razloge zbog kojih to radi, mora ili verovatno ima neke obaveze. Ali, demagogijom se nikada nisam služio. Nisam lično ni zavidan ni pakostan i neću da zameram bilo kome ko ima više, ko ima bolje, ko je zaradio i zaslužio. Neću da zameram nijednom ministru na tome čime se vozi i da ga pitam koliko je goriva potrošio.       
Jer, to rade demagozi i to su neki od vas radili u prethodnom mandatu. To su neki od vas na najgori način ovde radili, ulazeći u spavaću sobu pojedinih ljudi, koji su im bili politički protivnici, što su svi časni ljudi ne samo u Narodnoj skupštini, već u celoj zemlji osudili. E, mi se time nikada nismo bavili. Ali, ono čime se bavimo - kako to gospodin Dinkić iznenada dobi papir, a jutros ga nije imao i ništa o tome nije znao.
Ako je dobio papir, u redu je. Kako onda zna da je sve ispravno u roku od 15 minuta. Koja su to vozila srednje klase? Da vidimo koja su to vozila srednje klase? Da li je to vozilo srednje klase....
(Komentari iz sale se ne čuju.)
Nemojte da vičete i nemojte da kukate. Ako imate, ako ste nervozni i ako ste nepristojni, izađite za govornicu pa to kažite. Mene nečim da uplašite ili da mi dobacivanjem naškodite nećete.
Kažite nam koja su to vozila srednje klase? Koliko kubika? Kom je to inspektoru potreban "pežo 307" ili ne znam koji automobil, i ko je doneo odluku o tome? Sa kim se to neko konsultovao, da se vidi da je toliki broj vozila potreban. I, nije bila u pitanju lična stvar, sretnem gospodina ministra često u Beogradu, u njegovom vozilu, pozdravimo se kroz prozor, ne zameram mu nikada što je u "audiju", nikakvu vrstu problema sa tim nemam.
Ali, građani Srbije imaju tu vrstu problema, što to nije restriktivno, što to nije štedljivo i racionalno ponašanje. Zato što sam siguran da je taj novac mogao da bude mnogo bolje raspoređen, kao što sam siguran da je diplomatska aktivnost predsednika Republike mogla bolje da krene od posete jednoj košarkaškoj utakmici. A, najavio je sinoć da će odmah posle TV emisije da krene u žestoku diplomatsku aktivnost. I, osim što tamo, gde god se pojavi, maleriše našima, pa odmah moraju da izgube utakmicu, dobro bi bilo da nešto ozbiljno po tom pitanju i uradi.
Ali, pozivam Vladu Republike Srbije da nam kaže koja su to vozila i koliko je od 218 vozila marke "jugo", i koliko od njih se proizvodi u Kragujevcu. Da li deset? Ili stotinu? Ako je stotinu, onda je to druga stvar. Meni liči da je to ....
Molim, gospodine Anđelkoviću.
Dobro, gospodine Anđelkoviću. Dakle, mislim da je to stvar koja interesuje sve građane Srbije i ne radimo to zato što želimo da a priori napadamo Vladu ili bilo koji deo izvršne vlasti ili neko pojedino ministarstvo. To radimo zato što je to tema koja interesuje ne samo narodne poslanike, već sve građane Srbije. Zato to uradite, i kažite - biće toliko automobila marke "jugo", toliko automobila marke "pežo", toliko automobila ove ili one marke, pa će nam onda biti jasnije i ko je plaćao one reklame protiv naših vozila u pojedinim novinama koje su vođene. Da li da bi neko drugi dobio na tenderu.
A ono što jeste ključno pitanje, o čemu je govorio i gospodin Dinkić, u svakom slučaju nemojte da smetnete sa uma da smo mi samo ovde neko ko prenosi interesovanja...
Hvala, gospodine Anđelkoviću, kao predmet interesovanja i volju građana Srbije, a nadam se i siguran sam da od građana Srbije ne želite da pobegnete. Hvala.
Vi ste poznati po toleranciji, gospodine Anđelkoviću, a biću vrlo kratak.
Najpre vama da kažem, kada siđem sa govornice, ako imate nešto da kažete, izađite za govornicu, nemojte da koristite mesto predsedavajućeg da biste objašnjavali šta se u sali događa.
(Predsedavajući: Zahvaljujem se.)
Gospodine Albijaniću, slažem se sa vama, ali nije to lična stvar. Mi imamo danas Predlog zakona o budžetu. Čuju se najave da ćemo možda da radimo i posle radnog vremena i do kasno u noć. Da vas pitam, gde su ministri iz Vlade Srbije? To je ključno pitanje.
Ne pitam samo za jednog ministra. Ministar finansija jeste ovlašćeni predstavnik Vlade. Gde su ostali ministri kada se raspravlja o budžetu? Gde su predstavnici Vlade? Kome drugom da uputimo pitanje nego ministru koji predstavlja Vladu u tom trenutku? Da li hoćete da nam kažete da je to neka naša lična mržnja ili lični hir prema nekome? Nije uopšte, čak uopšte nije bilo upereno ad personam. Nismo nikoga optužili pojedinačno, nismo ni pitali, samo smo tražili informaciju. Nije stvar prebacivanja gospodinu Dinkiću, gospodinu Koštunici ili nekom drugom, stvar je pitanja za celu Vladu da nam to kaže.
To je nelogično isto onoliko koliko je nelogično da za 600% se poveća budžet predsednika Republike, a za 50% padne budžet Narodne skupštine. Da li možete to da mi objasnite? Da li ima tog genija koji može to da mi objasni? Nema. Mi smo štedljivi i dobro je što smo pare uštedeli, 50% manje para. Po budžetu za 2004. godinu bilo je predviđeno milijardu i 500 miliona, a sada je 750 miliona. U redu, uštedeli smo, biće više para za narod, nešto novca za poljoprivredu, nešto novca za mala i srednja preduzeća, odlično.
Izgleda da te pare odoše na predsednika Republike i na njegove protivustavne i protivzakonite kancelarije, sa 33 miliona ode na 184 miliona, gospodo poslanici skupštinske većine. To je skoro 600% uvećanje. To je pitanje koje postavljamo Vladi, ministru finansija, kao i pitanje za ova vozila.
Zašto se troše te pare? Za dresove? Za diplomatsku aktivnost koja znači - dajte mi dres "Reala". Ali, o tome odlučuje ova vlast, ova skupštinska većina, a mi smo protiv toga. Kao što smo protiv trošenja narodnih para i pravljenja paralelne vlade u Kabinetu predsednika Republike, tako smo i protiv rasipanja para od strane Vlade Republike Srbije, i tu se naš stav nije menjao i neće se menjati.
Mi samo hoćemo da građani znaju gde je taj novac, čiji je taj novac i na šta će biti potrošen, i ništa više. Što se nas tiče, možete da nastavite i da razgovaramo o budžetu, ali mi još niste objasnili Komisiju za lustraciju i gde ide 200.000 troškova za putovanja. Sem Komisije za lustraciju, na šta će tih 24 miliona da potroši Boris Tadić na usluge po ugovoru? Vuk Drašković ima 56 miliona usluge po ugovoru. Na šta to ide.
(Predsedavajući: Gospodine Vučiću, zloupotrebili ste repliku. To što vi govorite nema veze sa prethodnom diskusijom i to nije replika, a upozoravam vas da je tri minuta i 47 sekundi.)
Dobro, gospodine Anđelkoviću, žao mi je što sam u vašem prisustvu iskoristio priliku da kažem još nešto o budžetu i stavkama i narodnim parama koje zloupotrebljavaju gospodin Tadić i gospodin Drašković. Izvinite još jednom, trudiću se da drugi put ne učinim nešto što bi moglo da vas povredi.
Dame i gospodo narodni poslanici, samo sam želeo da ukažem na to da raspravljamo o najvažnijem zakonu u jednoj godini. Na vreme ste krenuli u predlaganje budžeta. Pretpostavljam da ste obezbedili većinu, ako jeste. Ne razumem čemu tolika žurba i hoću samo da izrazim svoj protest zbog činjenice da ćemo iz nepoznatih razloga morati da radimo do kasno u noć i pitanje je koliko će ko od nas moći da bude koncentrisan.
Pretpostavljam da ćete odmah odrediti i dan za glasanje, ali hoću da vam kažem – ako je u pitanju ono što se šuška po hodnicima, ono što se priča, te ovi su krenuli da kupuju ove, te oni su krenuli da kupuju one, hoću da vam kažem – lopovluka u Skupštini ne sme i ne treba da bude. Znam da su se neki uplašili, da nekima odgovara, da neki hoće da ćute na nečije napade.
Ljudi, ne sme da bude krađe mandata. Zato ste vi krivi, jer vaš predsednik Ustavnog suda je donosio kriminalne odluke. Ali, nemojte da vas to motiviše da se mi iznurujemo, da se mi iscrpljujemo, da se mi mučimo, za razliku od nekih kojima je svejedno šta će da bude i došli su samo da pritisnu zeleno, žuto ili crveno dugme.
Ima mnogo poslanika koji su radili, koji su pisali amandmane, koji se trude da prate diskusiju i koji hoće da učestvuju u diskusiji. I, pošto znam da ste ovu odluku već doneli, te da ne može da bude promenjena, ni ne mislim da mi imamo u ovom trenutku sami, kao srpski radikali, u ovoj Narodnoj skupštini mogućnost da to učinimo, ali hoću ovim putem da vam na to ukažem i hoću da vam kažem da teško zemlji ako vi razmišljate može li neko, pa makar to bio jedan od najmoćnijih biznismena, i makar to bila još jedna politička stranka, na čijem čelu je predsednik Republike, da vam preko noći kupuje poslanike; onda nam je jadna i zemlja i Skupština, ali sam siguran da takve ne smeju da budu ni jedna ni druga.
Uveren sam da to možemo da promenimo, da možemo da radimo potpuno normalno i da jednom zauvek zaustavimo lopovluk. Kao jedan od najiskusnijih poslanika u Narodnoj skupštini toga sam se nagledao. Kada sam vam juče naveo primer gospodina Vojvodića, koji je hteo iz Narodne stranke da pređe u SRS, a gospodin Šešelj mu rekao – vrati mandat, u sledećem mandatu bićeš nas poslanik, prošlo je 10 godina, pošto nije hteo tada da vrati mandat, gospodin Vojvodić je tada postao član SRS.
Znači, ako su u pitanju ideje, uvek to može časno da se izvrši, ali nemojte nam zbog toga što ima nečasnih ljudi, zato što ima nekih lopova, zato što ima nekih koji su naučili da otimačinom i krađom, da li vladaju, da li negde nešto ruše ili ne znam šta, da zbog toga budu šikanirani svi poslanici u Narodnoj skupštini.
I, bez obzira na to, mi ćemo, naravno, da radimo, zato što hoćemo i amandmanima, a i naši ostali poslanici u načelnoj raspravi da ukažu na loše stvari, da ukažemo na loše strane ovog budžeta, da pokažemo zašto će pre svega ekonomska politika da bude lošija od one koju bismo mi sačinili u predstojećem periodu, dakle u narednoj godini, ali od vas tražimo da nikada više ne potcenjujete narodne poslanike, ne ocenjujete ih na onakav način na koji bi želeli da ih vide neki drugi, da strepite od nečije kupovine, od nečije pljačke i krađe.
Jer ako Narodna skupština nije u stanju da spreči pljačku, da spreči krađu i otimačinu, onda ovim poslom ne treba da se bavimo.
Još jednom – ponosan sam na to što ni u prethodnom mandatu, ni u ovom mandatu, ni jedan poslanik srpskih radikala, a 82 nas je, nije kupljen, ali sam još srećniji i ponosniji zbog činjenice, a mislim i svako od građana koji je glasao za nas, što ni jednog trenutka nismo pokušali ni jednog poslanika da kupimo, jer nam ništa nije draže ni preče od poštovanja volje građana Srbije.