Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miroslav Petković

Govori

Nemamo od strane Odbora i nemamo od strane ministra.
Ovaj član je vrlo važan, zaista. Definiše međusobnu usklađenost planova i procedure za davanje saglasnosti. Ovde se menjaju neki rokovi, odnosno produžava se rok sa 30 dana na 45 dana za davanje te saglasnosti, ali ako Ministarstvo ili organ autonomne pokrajine u roku od 45 dana ne daju saglasnost na planove generalne regulacije, smatraće se da je saglasnost data.
Znači, to je ćutanje administracije. Iznosimo veliku primedbu na ovo. Smatramo da je opasno, jer ne postoji nikakva odgovornost ukoliko se taj predmet negde zaturi u fioku, pa leži 45 dana. Ne bi bilo prvi put da se tako nešto dešava. Na terenu se mogu pojaviti mnogobrojni problemi, tako da mislim da je ovu odredbu neophodno izbrisati da bi zakon mogao da se primenjuje na pravi način. Svima je valjda u interesu da i planovi i procedura budu jasno definisani, da sutra ne bi padale zgrade, kao što se to dešavalo i po Beogradu i po nekim drugim opštinama u Srbiji.
Hvala, gospođo predsednice. Da se složim da smo svi visoko koncentrisani, ali gospodin Dulić je svestan da se situacija menja iz minuta u minut. Malopre smo čuli da će se Skupština izjasniti o ovome, a sada smo dobili izveštaj Odbora da je amandman prihvaćen i da je postao sastavni deo teksta, onaj malopre. Moja namera je bila samo da ubrzam rad Skupštine, da se ne zadržavamo i obrazlažemo nešto što je već regulisano amandmanima. To pokazuje da kada se lekar i pravnik slože, onda će građevina u ovoj zemlji da procveta.
Ovaj član 23... Znači, amandmani koje smo podneli na članove 23. i 24. su istovetni i oni se odnose na definisanje centralnog registra planskih dokumenata. Naime, do sada je to radio Republički geodetski zavod, a sada se izmenama i dopunama ovog zakona predviđa da to radi Ministarstvo. Rok za stupanje na snagu i osnivanje ovog registra je bio godinu dana od stupanja na snagu zakona. Podsećam vas, zakon je donet pre 18 meseci.
Ovim izmenama i dopunama, nažalost, ne definiše se tim članom šta se radi sa postojećim registrom, da li on uopšte postoji, na koji način se prenosi na Ministarstvo, u kom roku. Mislim da je to potrebno da nam objasnite, gospodine ministre, da znamo da li se vodi na dva mesta, da li će biti samo u okviru vašeg ministarstva, čisto da ljudi mogu da planiraju i da znaju šta će raditi i kome će se obraćati. Zakonom to zaista nije definisano. Hvala vam.
Već sam govorio o prethodnom članu koji smo podneli, a sledstveno tome upućen je i ovaj amandman. Ministar je pojasnio da će podzakonskim aktima ta materija biti regulisana. Želim da izrazim zadovoljstvo još jednom zbog toga što su prihvaćeni amandmani DSS-a, što je donekle ovaj zakon popravljen, a siguran sam da ćemo vrlo brzo raspravljati i o novim izmenama i dopunama, s obzirom na  to da je koncept pogrešan i da na ovaj način neće biti otklonjeni problemi, pre svega u lokalnim samoupravama, a onda i na drugim nivoima. Hvala najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Cvetkoviću, vi ste danas pokazali da u Srbiji ništa nije tako loše da ne može biti još gore. Znam da besposlenog čoveka upošljava đavo, ali vi ste izgleda bili mnogo dokoni prethodne tri godine. Vi kao da ste sinoć potpisali koalicioni sporazum, kao da ste prvi put danas izašli pred narodne poslanike, a ne da ste imali ekspoze 2008. godine, koji se maltene ni u čemu ne razlikuje od onoga što ste danas izneli.
Vi se danas bavite nekakvom rekonstrukcijom, redizajniranjem, retuširanjem, restartovanjem, renoviranjem, ali čega, gospodine Mirko? Ne može se od jednog velikog ništa napraviti nešto. Znam da nula iza broja predstavlja određenu vrednost, ali vama fali ta prva cifra.
Vi ste, gospodine Cvetkoviću, rekli da razlog rekonstrukcije Vlade nije loš rad pojedinih ministara, već potreba da se napravi Vlada koja bi bila u skladu sa evropskim kriterijumima. Odlično. Prošle nedelje u petak vi ste doneli Zakon o ministarstvima i Zakon o Vladi. Mi vam se u taj posao nismo mešali.
Otklonili ste probleme, uveli ste zavet ćutanja za ministre, tako da danas slobodno možete da se birate, da se lažete, u narednom periodu da se vređate, da iznosite jedni o drugima raznorazna mišljenja, ali možete da se punite i novom energijom.
Gospodine Cvetkoviću, vi kao novi ministar finansija, već sutra ćete sedeti na tom mestu i sutra ćete pokušati da nam obrazložite sve razloge zašto je to dobro za Srbiju da se zaduži za novih 200 miliona evra. Gospođa Diana Dragutinović očigledno to nije znala da radi u prethodnom periodu, pa je zbog toga i smenjena.
Ne očekujte da vam damo 100 dana da pokažete kako radite vi i vaša nova Vlada. Nema toga, gospodine Cvetkoviću. Za 100 dana mi ćemo završiti rad ovde. Do juna će se usvojiti neki potrebni zakoni, a onda se ide na pauzu. Možda još jedna ili dve sednice i ide se na izbore.
Vaša je rečenica, gospodine Cvetkoviću – nema više Dinkićeve niti moje politike, postojaće samo politika Vlade koju ćemo da sprovodimo. Pa šta ste čekali, predsedniče? Kako da vam verujemo? U toj priči više ne mogu da vam pomognu ni ovi žuti medijski baroni. Verujte, vama više niko ništa ne veruje.
Redefinisani ekonomski ciljevi koje se pomenuli, povećanje životnog standarda, zaustavljanje nezaposlenosti, ubrzani rast privredne aktivnosti, stabilnost cena, to samo postoji u TV dnevniku i na sednicama Vlade, toga nema u realnom životu.
Gledao sam danas neke kolege koje su klimale glavom kada ste vi govorili. Prosto ne mogu da verujem. Građani Srbije pogledaju svako jutro u svoj novčanik i u svoj frižider. Nije mi jasno da poslanici vladajuće većine neće pogledati u svoje srce i reći – da li je moguće da ćemo podržati ovu i ovakvu vladu?
Boris Tadić je još 10. decembra 2008. godine doneo odluku o tri kriterijuma po kojima će procenjivati rad ministara – javnost, struka i politički kriterijumi, odnosno ispunjavanje predizbornih obećanja. Da li su to bili kriterijumi zbog kojih ste smenili ove ministri? Mislim da nisu.
Inženjer Mrkonjić je u februaru 2009. godine rekao – Vlada je stabilna kao Ludolfov broj, pa je posle dva meseca shvatio da konstanta Pi je iracionalan broj, pa ste onda rekli, gospodine Mrkonjiću, da ćete napustiti Vladu zato što niste zadovoljni iznosom sredstava koji ste dobili od ministarke Dragutinović. Gospodine Mirko, vi ste tada ćutali.
Ministar Dačić je u decembru 2009. godine rekao – siguran sam da je rekonstrukcija Vlade potrebna. Pre godinu i po dana. Pa šta se čekalo, ako je potpredsednik Vlade i prvi zamenik i ministar unutrašnjih poslova rekao da je siguran da treba da se radi rekonstrukcija? Vi ste i tada ćutali.
Gospodin Ljajić je pominjao rekonstrukciju u istom periodu. I tada ste ćutali. Predsednik Boris Tadić je 4. januara ove godine rekao da treba izvršiti izmene političkog sistema u zemlji i da nije siguran da će biti rekonstrukcije. Vi ste i tada ćutali.
Gospodine Cvetkoviću, vas je petardirao Mlađan Dinkić kada je pre mesec dana rekao da Srbiji treba novi premijer i da treba da bude smenjen gospodin Cvetković jer je nesposoban. Tada Mirko postaje nemirko i vi onda odlučno udarate pesnicom o sto i kažete – ne može to više tako, ja ću ukinuti sedam ministarstava, odnosno spojiću dva u jedno. Napravili ste instant Vladu, tri u jedan - ministarstvo DS, ministarstvo G17 plus i ministarstvo SPS.
Zaista ne znam dokle ide ova vaša inventivnost. Kakva je politika ove vlade prema KiM, prema EU, prema NATO paktu? Imamo nemuštu spoljnu politiku, razorenu privredu, uhapšene medije, ojađene građane, sprženo pravosuđe.
Gospodine Cvetkoviću, vi niste smenili ministra pravde koji je uspeo za tri godine da se posvađa sa sudijama, tužiocima, advokatima, građanima, Evropskom komisijom. Ne, gospodine Cvetkoviću, vi ste gospodina Petrovića, advokata i bivšeg ministra pravde, postavili da vodi Ministarstvo poljoprivrede i trgovine.
Pa zašto niste urednika emisije "Znanje imanje" doveli da sprovodi reformu pravosuđa? Zašto niste aleksinačke rudare, sa sve šlemom i lampom na čelu, doveli da vode Ministarstvo zdravlja? Mislim da bi beli mantili bili oduševljeni takvim rešenjem. Nego ste ortopedu poverili da se brine o rudarstvu. Isto moram o ministru koji nas je ubeđivao da treba kad kuvamo ručak da stavimo poklopac da bi se tako štedela energija, a onda je dao 20 miliona za neke besmislene kampanje.
U Vladi će biti i treći Marković, gospodin Marković koji je napisao da je po zanimanju državnik. Mislite da će ta Vlada imati sad nešto više autoriteta zbog toga? Vi ste, gospodine Cvetkoviću, rekli – čuo sam da će Ćirić biti predložen za ministra. Kako ste čuli? Od koga? Od deda Mraza? Pa vi držite i perorez i kajzericu, a ne nož i pogaču, očigledno.
Vi ste, gospodine Mirko, izjavili da koalicioni partneri ministarstva spajaju i ministre biraju. Ovo je jasan dokaz da u Vladi postoji onoliko politika koliko stranaka čini ovu vladu. Vi ne tražite rešenje za probleme građana, za probleme države, vi tražite rešenje za kadrove vaših koalicionih partnera. Vi ste ušli u jedno minsko polje i to sad prašti na sve strane, ali vi nećete da kažete dosta, nego zamahujete rukom i kažete – hajdete braćo sa mnom još godinu dana. Treba imati hrabrosti da se kaže dosta.
Mi očigledno ne živimo u istom vremenu, gospodine Cvetkoviću. Vaše vreme, vaš sat ide unazad. Bez obzira šta mislite i kako ste se danas ponašali u Narodnoj skupštini kroz vaše izlaganje, budite sigurni, još se ne zna šta je centar univerzuma, ali to sigurno niste ni vi, ni ova vaša rekonstruisana Vlada.
Gospođo Čomić, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine Duliću, kada smo 2009. godine raspravljali o ovom zakonu, mi poslanici Demokratske stranke Srbije smo se sa vama složili samo oko jedne stvari, da je potreba donošenja novog zakona nesumnjiva i da je neophodno da se pojedine stvari urede upravo zakonskim putem.
Vi ste tada uspeli da ubedite poslanike vladajuće većine da je novi zakon nešto revolucionarno, da će doneti poboljšanja, da će ubrzati postupak, da će se njime omogućiti da se stvore nova i jasna pravila i da se na taj način privuku direktne strane investicije. Danas smo od vas čuli da direktnih stranih investicija nije bilo u ovoj oblasti zbog svetske ekonomske krize. Očigledno je da niste bili svesni u avgustu 2009. godine da je svetska ekonomska kriza uveliko pokucala i na vrata Srbije.
Što se tiče novih jasnih pravila koja treba da urede ovu oblast, slobodan sam da kažem da su izazvala pravi zemljotres u pravnom poretku ove zemlje, u funkcionisanju lokalnih samouprava, zbog njihove primene u praksi.
Danas ste rekli da su se nakon dve godine primene ovog zakona pojavili određeni nedostaci, problemi, pa zbog toga menjate ove odredbe. Takođe ste rekli da su na vašu odluku da se u Narodnu skupštinu Republike Srbije upute izmene i dopune uticale i odluke Ustavnog suda Srbije, koji je proglasio pojedine odredbe ovog zakona neustavnim, a na to smo vam jasno skrenuli pažnju kada smo raspravljali prošli put o ovom zakonu.
Takođe, razlog za donošenje ovih izmena i dopuna jeste da se dodatno ubrza postupak. Znači, postigli ste određenu brzinu, do sada ste išli trećom, a sada verovatno pokušavate da ubacite u šestu.
Mnoge kolege su govorile o nekoj listi na kojoj se Srbija nalazi i vodila se debata da li je dobro da smo na 173. ili 176. ili 181. mestu, ili smo prvi ispod crte. Možemo li u jednoj oblasti da budemo u prvih sto zemalja u svetu? U sto, ne moramo u prvih deset. Znam da je to teško sprovesti za nekoliko godina, ali izuzev korupcije sigurno nismo bliže vrhu ni u jednoj drugoj oblasti.
Govorili ste danas o broju izdatih građevinskih dozvola. Sami ste priznali da je nakon šest meseci primene Zakona u Beogradu izdata samo jedna dozvola; dvadeset tri dozvole u 2009. godini.
Danas je bilo priče da će ovaj zakon omogućiti da se otvore hiljade kvadratnih metara koje će se graditi u narednom periodu. Pa, više od trećine, znači preko 360.000 kvadrata, ima samo objekat na Voždovcu, na prostoru kasarne, u kome Vlada treba da uzme glavnu ulogu.
Predstavnici Ministarstva tvrde u medijima, a i danas smo imali priliku da to čujemo, da ovaj zakon ne odgovara onima koji su jeftino kupili neke fabrike, otpustili radnike i koji žele da na tom prostoru izgrade nove stanove, poslovne prostore, tržne centre i šta već imaju u planu. Pa, naravno da njima ne odgovara. Niste valjda pravili zakon koji će odgovarati tajkunima, koji će na ovaj način zaraditi ogromne svote novca?
Nismo dobili odgovor kome odgovara zakon, da li su to građani, da li su to jedinice lokalnih samouprava širom Srbije. Uglavnom se ovde pričalo o Beogradu, kao da sav život i sva izgradnja treba da se odvija u glavnom gradu, a da mi van Beograda ne treba da živimo i da gradimo, kao da tamo ne postoje uspešne građevinske firme koje su imale značajne rezultate ne samo na prostoru bivše Jugoslavije, već i na nekim stranim tržištima.
Nisam čuo odgovor na pitanje zašto je Savet za borbu protiv korupcije protiv ovog zakona. Nisam čuo odgovor na pitanje kakve će posledice proizvesti odredbe da se lokalnim samoupravama omogući da daju gradsko građevinsko zemljište ispod tržišne cene ili besplatno. Da li tu postoji osnov za korupciju i za malverzacije?
Imali smo priliku danas da čujemo od poslanika vladajuće većine, koji su čitali prezentaciju urađenu u programu „Power point“ od strane vašeg ministarstva i na taj način obrazlagali koliko je ovaj zakon dobar, da ne sadrži polovična rešenja. Mogu da se složim sa tim ako se primeni prosta matematika pa od 223 člana, koliko ima ovaj zakon, vi menjate samo 90, što iznosi 40% zakona, a ne polovinu svih članova.
Zaista je nemoguće u kratkom vremenu se osvrnuti na sve odredbe ovih izmena i dopuna, na svih 90 članova, ali zaista mi nije jasno kako, recimo, u članu 25. predviđate okvirne granice obuhvata planskog dokumenta. Šta znači „okvirne granice“? Kada se donosi planski dokument, mislim da za to treba da postoje jasne granice. Ne pravi se planski dokument na salveti, u kafani, hemijskom olovkom. Otvarate mogućnost da se uvek tumači ili ovako ili onako. Dajte da budemo jednom konkretni i da znamo na čemu se planira neka investicija, neka gradnja i razvoj neke lokalne samouprave.
Predviđenim članom 36. se menja član 70. To zaista nisam video. Jesam diplomirani pravnik, ali u jednom članu na dve stranice, koje pre podsećaju na neki manji referat, u 15 stavova u tri tačke pokušali ste da objasnite nešto što nikome nije jasno. Pa, da je pisano na kineskom jeziku, bilo bi razumljivije nego ovako. Ovo će neko da protumači prilikom primene ovog zakona? To je zaista nedopustivo. Ovo nisam imao priliku da vidim u Narodnoj skupštini, a već sedam godina obavljam posao narodnog poslanika.
U članu 58. stoji – investitor može pristupiti građenju i na osnovu konačnog rešenja o građevinskoj dozvoli i prijavi radova, na sopstveni rizik i odgovornost. U sledećem stavu: „Ako je stranka pokrenula upravni spor, a investitor iz tog razloga ne započne sa građenjem objekta do pravosnažnosti rešenja, ima pravo na naknadu štete i na izgubljenu dobit u skladu sa zakonom, ako se utvrdi da je tužba neosnovana.“
Da li mislite da Ustavni sud Srbije neće reagovati na ovakvu odredbu, da ovo neće biti ukinuto? Ovim direktno ugrožavate pravo građana na pokretanje upravnog spora. Da li je to nova reforma pravosuđa?
U članu 79. napisali ste: „Objekti izgrađeni, odnosno rekonstruisani ili dograđeni bez građevinske dozvole u drugom stepenu zaštite prirodnog dobra mogu biti predmet legalizacije ako su izgrađeni pre donošenja akta o stavljanju tog prirodnog dobra pod zaštitu ili su izgrađeni iz sredstava budžeta Republike Srbije, autonomne pokrajine, jedinice lokalne samouprave, odnosno sredstava pravnih lica čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave.“ Šta radi država u ovom slučaju? Na ovaj način omogućavate da država bez dozvole gradi takve objekte i da legalizuje iste.
Uz dužno poštovanje, više verujem kolegi Obradoviću koji je građevinski inženjer i koji je radio na ovoj problematici mnogo više od lekara specijaliste i jednog pravnika, tako da ne mogu da poverujem u vašu dobru nameru da će u narednom periodu ovaj zakon dati značajno bolje rezultate.
I, ne znamo šta će se desiti iduće nedelje. Ne mogu da govorim o amandmanima koje smo podneli zato što ne znam da li će ministar Dulić biti ministar naredne sedmice kada budemo raspravljali o amandmanima ili će na njegovom mestu sedeti neko drugi.
Pošto pojedine kolege imaju potrebu da završe sa čuvenom rečenicom kako će podržati ovaj zakon, Poslanička grupa DSS jednostavno ne sme i ne želi da podrži ovakav zakon koji sadrži protivustavne odredbe i odredbe koje će otežati život svih građana i funkcionisanje lokalnih samouprava u Srbiji. Hvala vam najlepše.
Gospođo Čomić, dame i gospodo narodni poslanici, Vlada Srbije, sa do sada neviđenom odlučnošću i sa  nespornim autoritetom, gotovo tri godine ubeđuje građane Srbije kako smo mi lideri u Evropi po brzini sprovođenja reformi. Slična poruka dolazi i iz Narodne skupštine Republike Srbije, s obzirom na to da se ovde usvaja stotine zakona koji u praksi, nažalost, ništa ne znače.
Ova današnja rasprava najbolje pokazuje koliki je besmisao svega ovoga što se dešava u Narodnoj skupštini, jer ovaj saziv Narodne skupštine je potrošio pola svog mandata, izgubio polovinu vremena koje smo proveli u ovoj sali ispravljajući greške koje je sam napravio, donoseći nove izmene i dopune zakona koji su usvojeni pre samo nekoliko meseci. Tako i danas raspravljamo o izmenama i dopunama Poslovnika, koji je podsećam vas, usvojen pre svega šest meseci. Drage kolege, ovo nije jelovnik da se menja svakog dana, već Poslovnik po kome bi trebalo da se ponašamo, koji utvrđuje naša prava, naše obaveze, i poslanika u Skupštini Srbije, ali i tela o kojima danas raspravljamo.
Gospođo Čomić, niste bili malopre ovde, ali predsednica je rekla da ćemo Zakon o porezu na dodatu vrednost imati na dnevnom redu u toku ove sednice. Molim vas da nas obavestite da li je to u pauzi za ručak od 14.00 do 15.00 časova ili će to biti večeras. Pogledajte u stenogram šta je predsednica izgovorila malopre. Možda je to neka nova izmena Poslovnika, tako da može i u toku sednice da se ubaci takav zakon. Ne verujem da je to bio samo lapsus.
Sledeće srede počinjemo redovno zasedanje Skupštine i na dnevnom redu su najnovije izmene i dopune zakona koji su usvojeni pre samo nekoliko meseci. To najbolje pokazuje prva tačka dnevnog reda, vezano za Zakon o planiranju i izgradnji. Malopre smo čuli da je, ukoliko se naprave greške, njih potrebno ispraviti, da je to u skladu sa evropskom praksom. Mislim da neće biti da je to, baš, tako.
Doduše, u obrazloženju Predloga izmena i dopuna Poslovnika stoji, napisali ste, da ne postoji obaveza usklađivanja Poslovnika, kao internog akta Narodne skupštine, sa propisima EU. I to je potpuno u redu, ali radi se o izmeni jedne skandalozne odredbe kojom ste sami sebi u julu 2010. godine omogućili da razrešite funkcije rukovodioce državnih kontrolnih tela i organa, ukoliko nam se ne dopadnu njihovi godišnji izveštaji. Ovim članom 237. Poslovnika predvideli ste mogućnost da se pokrene postupak za razrešenje funkcionera u državnim organima, organizacijama i telima, odnosno, između ostalog, to se primenjuje na Zaštitnike građana, na Poverenika za zaštitu informacija od javnog značaja, na Agenciju za borbu protiv korupcije, Državnu revizorsku instituciju i niz drugih tela i organa.
DSS je na vreme ukazivala na neodrživost ove odredbe i nije nam čudno, jeste nenormalno što nije to podržano kada je vršena rasprava o Poslovniku u julu mesecu, ali zašto niste poslušali primedbe koje su u tom trenutku iznosili i Ombudsman gospodin Janković i Poverenik gospodin Šabić?
Izgleda da nije dovoljno što vlast kontroliše ove organe i ova tela kroz budžet, kroz sredstva koja im dodeljuje, uslove rada, kroz prostor u kome treba da sede i da rade, već je potrebno i na ovaj način ograničiti njihovo delovanje. Ništa vam to nije vredelo, na šta smo vam ukazivali u julu mesecu i vi ste tada glasali za takvo nakaradno rešenje, nismo dobili odgovor zašto, nismo dobili odgovor kakve su vam tada bile namere. Siguran sam da se na takav način ne sprovodi kontrolna funkcija parlamenta i to se najbolje pokazuje i danas. Ja to ne mogu da objasnim na drugi način, nego da ste pokušali da zastrašite i stavite pod kontrolu ljude koji rade svoj posao, ako se za to ukaže potreba, i ako vas u svojim izveštajima budu napali za ono što ste učinili, a da nije u skladu sa zakonom.
Tek nakon primedbe Evropske komisije i nakon Rezolucije Evropskog parlamenta, u kojoj je jasno naglašeno da postoji problem odnosa vlasti prema nezavisnim kontrolnim institucijama, kod vas se pali crvena lampica i danas shvatate da je potrebno izmeniti Poslovnik i regulisati to na predviđeni način. Tek sada ste shvatili, kako u obrazloženju stoji, da treba da se otkloni sumnja u mogućnost narušavanja Ustavom, odnosno zakonom utvrđenog položaja nezavisnih državnih organa. Zaista je neverovatna ta nepodnošljiva lakoća sa kojom se, a da ne pocrvenite od sramote, posipate pepelom posle samo nekoliko meseci.
Postavlja se prosto pitanje, da li ovde neki ljudi razmišljaju samo između dva hranjenja ili je naša obaveza, svih nas koji sedimo u parlamentu, da učinimo sve da građanima i ovom društvu, i ovoj državi sutra bude bolje kada ne budemo bili u ovom parlamentu, i kada neki drugi ljudi budu sedeli u Vladi Republike Srbije.
Ponovo ste pokazali da je za vas demokratija kula od peska, koja može da se sruši kada to odgovara volji vladajuće većine. I, stvarno je došlo vreme da nas odmorite od vaše brige i od vaše dobrote.
Ovih dana konkurencija za izbacivanje iz Vlade je veoma žestoka, nominacije su u toku, ali izbacivanje iz Vlade samo sada, samo ovaj put i nikada više, sprovodi gospodin Tadić, a izbacivanje iz Narodne skupštine, imaće priliku da sprovede narod. Kako, na koji način, videćemo u narednih nekoliko meseci. Hvala vam najlepše. (Aplauz)
Poštovana gospođo Malović, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo predsednice, ja ću koristiti vreme koje mi pripada kao ovlašćenom predstavniku poslaničke grupe DSS.

` Mi danas raspravljamo o izmenama i dopunama zakona, istih onih zakona koje smo usvojili, o kojima smo raspravljali 5. 11. i 12. novembra 2008. godine, i ovo su te stenografske beleške koje je pominjao malo pre kolega Krasić. Doduše, tada je usvojen, pored ovog seta zakona i Zakon o sedištima i područjima sudova i tužilaštava, koje je nažalost, sveden broj sudova sa nekih 140 na samo 40. Tada smo vas upozoravali na predložena rešenja, na propuste, na rokove koje ste predvideli i sada vidimo da su oni zaista proizveli pogubne posledice po srpsko pravosuđe, ali ni tada nije bilo sluha sa vaše strane da prihvatite naše predloge.

Kada govorimo o Zakonu o Visokom savetu sudstva, poslanička grupa DSS je tada uložila 15 amandmana i na svu sreću prihvaćeno je sedam amandmana, kojima je u bitnom popravljen predloženi zakon. Iz ovog predloga koji ste sada dostavili, vidimo da su predložena neka rešenja koja smo mi u istovetnom tekstu predložili u novembru 2008. godine, tada ih niste prihvatili, a sada od reči do reči su prepisani i uneti u ovaj predlog.

Da vas podsetim samo da je u jednom članu 14. u stavu 1. tada stajao predlog da su sednice VSS ne javne. Zamislite da je taj predlog usvojen tako kako ste ga predložili, a da nije izmenjen amandmanom DSS, na šta bi to tek ličilo, kada sada posle tih izmena mi imamo ovoliko primedbi na transparentnost čitavog ovog postupka. Malo pre je kolega Krasić pominjao, a ja sam pronašao u stenogramu sa te sednice, kada ste vi u vašem uvodno izlaganju rekli – eksperti Venecijanske komisije pozitivno su ocenili tekst radne verzije zakona, ako i eksperti Evropske komisije koji su boravili u Beogradu u aprilu 2008. godine.

Znači, oni su, kako ste tada izjavili, bili saglasi sa Nacrtom tog Predloga zakona, a šta se u međuvremenu promenilo kada ste dostavili predlog Skupštini, to ćemo da vidimo tokom rasprave.

Ja ću biti slobodan da citiram ono što smo govorili u novembru 2008. godine, prilikom rasprave o VSS:"Kod uslova za kandidovanje, kandidat za izbornog člana Saveta iz reda sudija, može biti svaki sudija u RS, koji obavlja sudijsku funkciju najmanje sedam godina".

Tada sam vam rekao gospođo Malović, da je to neustavna odredba, jer Ustav nigde ne predviđa vremensko ograničenje nekome, da sudija mora u određenom periodu obavljati funkciju da bi mogao da se kandiduje za VSS.

Zaista vi u predloženom zakonu o kome danas raspravljamo, u istom članu 23. prepisujete praktično amandman koji je podnela DSS od reči do reči, gde kaže – kandidat za izbornog člana Saveta iz reda sudija, može biti svaki sudija sa stalnom sudijskom funkcijom.

Primer broj 2:"DSS je podnela amandman na član 23. gde mislim da jedan stav može bez ikakvih problema da se doda, gde predviđamo da sudijama treba dati mogućnost da se kandiduju uz određeni broj prikupljenih potpisa. Mislim da sudije treba da kandiduju svoje kolege, one koji su zaslužili, za koje smatraju da treba da obavljaju ovaj posao na kvalitetan i častan način i ne treba ih na taj način sputavati".

Ni tada niste imali razumevanja za ovaj predlog, a danas predlažete – kao i sudija koga podržava najmanje 20 sudija, prema vrsti i stepenu suda, i tako dalje.

Mi smo dali predlog da to bude deset potpisnika te inicijative, odnosno podrške određenom sudiji.

Primer broj tri:"Savet donosi odluku o Predlogu jednog kandidata. Ponovo ću vas podsetiti da Narodna skupština RS bira članove VSS, što podrazumeva da ima realnu mogućnost izbora."

Tada smo osporavali da se predloženi broj članova ujedno i bira, jer smo smatrali da je to imenovanje, i takođe, tada smo govorili da – Savet predlaže više kandidata u slučaju kada više sudija na jednoj izbornoj listi dobije približno jednak, najveći broj glasova. Tada smo sporili ovu formulaciju i pitali jasno – šta znači približno jednak najveći broj glasova, a na svu sreću, u ovom Predlogu zakona i ovo ste spomenuli, obrisali i prihvatili naš predlog da Savet predlaže dva kandidata sa najvećim brojem glasova.

Zaista se postavlja pitanje šta radimo mi u ovoj Skupštini? Ukoliko su dve godine i par meseci potrebne da vi prihvatite predloge koje je DSS iznela još u novembru 2008. godine, šta predstavlja ovaj parlament, da li je ovo samo pozorište, da li je bitno da li će ovde sutra ovde sedeti 150, 120 ili 50 narodnih poslanika, ukoliko se ne prihvataju predlozi, već su potrebne dve i po godine da se zaista razmotri na pravi način i prihvate rešenja koja vam je nametnula naknadno Evropska komisija.

VSS u svom radu, u proteklom periodu nije dokazivao ni nestručnost, ni neosposobljenost, ni nedostojnost kandidata, već je on samo izrazio sumnju da određeni kandidati ne ispunjavaju određene uslove.

Posledica takvih sumnjivih odluka VSS jesu stotine žalbe pre Ustavnim sudom Srbije. Ustavni sud je doneo neke odluke, ali na osnovu tih odluka, neizabrane sudije se ne mogu vratiti na posao.

Vlast, pod pritiskom i od Evropske komisije Saveta Evrope, Venecijanske komisije, ponovo pravi neke trule kompromise, na svoju štetu, na štetu hiljada ljudi koji su učestvovali u čitavom ovom procesu i naravno, na štetu svih građana RS.

Ekonomska komisija, od vas, od Vlade RS, zahteva reviziju čitavog procesa reizbora i vršiće nadzor nad postupkom koji vi treba da sprovedete.

21/1 DM/VK 13,35-13,45

Mnoge kolege su pominjale, pročitaću izvod iz Izveštaja Evropske komisije o napretku Srbije za 2010. godinu koja se odnosi na rad Visokog saveta sudstva, o kome sada raspravljamo i uopšte na funkcionisanje pravosuđa nakon donetih zakona 2008. godine.

"Srbija je zabeležila mali pomak ka daljem usaglašavanju svog pravosudnog sistema sa evropskim standardima, koja predstavlja ključni prioritet evropskog partnerstva. Ukupan broj sudija i tužilaca je smanjen za 20 do 25%. Nije reizabrano više od 800 od oko 3.000 nekadašnjih sudija i prekršajnih sudija. Postupak reizbora sudija i tužilaca izveden je na netransparentan način dovodeći u opasnost načelo nezavisnosti pravosuđa. Tela odgovorna za ovaj postupak Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca postupala su u prelaznom sastavu, koji je prenebregnuo odgovarajuću zastupljenost profesije i stvorio veliku opasnost od političkog uticaja. Pored toga ni u jednom od ovih veća nisu bili imenovani svi članovi. Objektivni kriterijum za reizbor, koji su bili razrađeni u bliskoj saradnji sa Venecijanskom komisijom Saveta Evrope, nisu bili primenjeni. Sudije i tužioci nisu intervjuisani tokom postupka i nisu dobili adekvatno obrazloženje odluka. Ukupan broj sudija i tužilaca nije bio izračunat na pouzdan način i prilagođavan je nekoliko puta do okončanja reizbora. Pravo žalbe neizabranih sudija bilo je ograničeno na obraćanje Ustavnom sudu koji nema kapacitet da izvrši potpunu reviziju odluka. Još nisu izabrani stalni sastavi Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca.

Novi predsednici sudova nisu imenovani. Zakonski rokovi za njihovo imenovanje istekli su u julu, odnosno martu 2010. godine. Nisu usvojeni planirani novi zakonik o krivičnom postupku, zakon o parničnom postupku, zakon o izvršenju i obezbeđenju, kao ni zakon notarima", ne vidim ih ni danas na dnevnom redu. "Veliki broj nerešenih slučajeva i dalje izaziva zabrinutost, naročito obzirom na negativan uticaj nedavnih reformi, na opštu efikasnost pravosudnog sistema, smanjenje broja sudija i tužilaca nije bilo zasnovano na pravilnoj proceni potrebe. Nije ustanovljen ujednačen sistem organizovanja rada sedišta sudova i novih sudskih jedinica. Postoji ozbiljna zabrinutost zbog način na koji su sprovedene nedavne reforme, naročito reizbor sudija i tužilaca".

Gospođo Malović, molim vas da nikad ne izgubite iz vida da su ove mere koje ste sproveli u prethodnom periodu u kojima ste lično učestvovali kao ministar pravde i kao član Visokog saveta sudstva zaista ugrozile nezavisno sudstvo u Srbiji i da je neophodno što pre otkloniti nedostatke. Ali, nažalost, jedina mera koju je Vlada Republike Srbije u ovom trenutku preduzela do sada, znači jedina efektivna mera jeste zaključak Vlade, kojima se neizabranim sudijama isplaćuju naknade plate i socijalni doprinosi, mada ponavljam, to sam rekao i pre neki dan, u mnogim gradovima su one isplaćene za septembar mesec, a za oktobar i novembar već kasne.

Zaista se postavlja pitanje – da li je moguće da neko razmišlja da preispita odluke o reizboru 1600 sudija? O kakvoj stalnosti sudijske funkcije i nezavisnosti tih ljudi možemo govoriti ukoliko su ljudi, koji su već izabrani treba ponovo da prođu kroz određeni postupak. Ne radi se tu o fudbalskim sudijama, ne postoji tu u pravosuđu rubrika "kutak za sporni trenutak". Znate kako je Marko Marković radio, kad pomoćni sudija ne podigne zastavicu pa se iz ofsajda da gol, to se onda prikaže na medijima, pa onda taj sudija bude kažnjen, pa sledeće kolo ne sudi nego preskoči da sudi u narednom kolu. To se ne može raditi sa ovim sudijama. To su ljudi

koji svoje odluke donose tako što počinju odluku rečenicom – "u ime naroda", a ne u ime partije, u ime političkih interesa, u ime Evropske komisije ili ne znam koga.

Da li je moguće da ćete dati ponovo priliku Visokom savetu sudstva da preispita sopstveno pojedinačno odluke, da sve to uradi retroaktivno? Ne znam, gledao sam malopre Ustav Republike Srbije, nigde nisam našao odredbu koja bi to omogućila. Postavlja se zaista pitanje – da li isti oni koji su napravili grešku imaju upravo da ponovo raspravljaju o istim slučajevima i da ispravljaju te iste greške? Da li je moguće da ste predložili zakon u kome već izjavljene ustavne žalbe i žalbe Ustavnom sudu Srbije pretvarate u prigovore, čime se direktno zadire u nadležnost Ustavnog suda Srbije?

Da li je moguće nakon svih ovih primedbi koje su izneli poslanici DSS, koji su uzgred budi rečeno, 2008. godine bili najglasniji i najvredniji u diskusiji povodom izmena ovih zakona, da je Srbija rodila 126 junaka koji će izglasati protivustavne odredbe koje stoje u ovim zakonima? DSS najoštrije osuđuje ove predloge zakona, bez obzira na amandmane da li će biti prihvaćeni ili neće. Mi jednostavno ne možemo, ne želimo da urušavamo ugled pravosuđa u Srbiji i nećemo podržati ove predloge zakona u danu za glasanje. Hvala vam najlepše.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici i uvažena gospođo Dragutinović, znate da mi iz DSS uvek pokušavamo da razumemo vaše zakonske predloge ovde. Oko predloga budžeta znate da smo vam uputili dopis da prestavite budžet za 2011. godinu poslaničkoj grupi DSS. Nemamo opravdanja zato što ponovo kršite Zakon o budžetskom sistemu, zato što niste napravili dobar Predlog budžeta, ali ne vredi. Očigledno da nam nešto ne ide u toj komunikaciji. Imamo određenih problema. Ne znam da li se radi o ljubavi, ali je ovo ipak dokument od koga zavise i svi građani ove zemlje i institucije u njoj.

Budžet, kako je rekao neko od kolega, predstavlja izraz ekonomske politike Vlade. Gospodin Mirko Cvetković, predsednik Vlade, danas je u najkraćem govoru u istoriji srpskog parlamenta koji je održao jedan premijer, obrazložio ovaj predlog Vlade. Da zlo bude veće, gospodin Mirko Cvetković u prethodnoj vladi nije bio ministar vera, nego upravo ministar finansija, tako da ne mogu da verujem da nije mogao da kaže nešto konkretnije vezano za budžet za 2011. godinu

Kada govorimo o budžetu za narednu godinu, ja zaista imam potrebu, mada nažalost, nemamo vremena dovoljno da postavim hiljadu pitanja, hiljadu zašto, kako izgleda ovaj budžet. Ovaj budžet, neko je takođe od kolega rekao, jeste predizborni budžet. Mogu s tim da se složim, mada bi bilo bolje reći da je ovo idealizovani očaj. Zašto? Zato što je rezultat kompromisa između stečenog upravnika Srbije, znači, MMF i pojedinih političkih lidera i ministara u Vladi koji su ovim građanima obećavali povećanja plata, penzija, nove investicije, bolji život i ko zna šta sve još.

Nažalost, ovaj budžet se pokazao kao otklon i od građana i od privrede u Republici Srbiji. On jasno pokazuje da će i plate i penzije u narednoj godini biti niže, zato što je srpska privreda na dnu evropske lestvice i nemojte nas zavaravati da nije tako. Srbija ima najnižu stopu zaposlenosti u Evropi. Neko je malo pre od kolega takođe iz vladajuće koalicije rekao da je ta stopa ispod 50%, jeste ali ona iznosi 38% a evropski prosek je 65%.

Dvesta hiljada ljudi koji su izgubili posao u ovoj godini, svakako neće moći da doprinese da se ovaj budžet bolje puni, već će biti na onoj drugoj strani koja će zahtevati socijalnu pomoć da bi mogli da prežive.

Država Srbija ne plaća vodu, ne plaća struju, telefone. Srbija je lider u visini inflacije. Privreda i građani su prezaduženi, oko toga smo se složili mnogo puta u ovoj sali. NBS pokušava da spreči propast i da zaustavi ovaj kolaps intervencijama na deviznom tržištu, jer oktobra 2008. godine do danas, preko tri milijarde i dvesta miliona evra je uloženo u odbranu kursa. To je gotovo vrednost Koridora 10, a kako je jedan kolega pre sedam, osam godina u ovom parlamentu govorio, nije znao da je to Koridor 10, nego je rekao Koridor iks, izgleda da se taj Koridor iks ponavlja i u ovoj godini.

Industrijska proizvodnja je ispod nivoa od 1989. godine. Zašto? Takođe, je neko pominjao malo pre da su ti novci otišli u neke privatne džepove, a ova vlada je omogućila tajkunima da svašta rade u sektoru trgovine i usluga. Šta je posledica? Mi sada udaramo u zid, upravo iz onog razloga zato što ste problemi iz 2008. i 2009. godine prebacili u 2011. i 2012. godinu, izbornu volju. I nakon toga, šta će se desiti, videćemo, ali bitno je da mi do 2012. godine nešto kao uradimo i prikupimo neke glasove na narednim izborima.

Ogroman deo privatnih dugova je prevaljen na državi, a država s druge strane, obećava razvoj. O kakvom razvoju možemo govoriti, gospođo Dragutinović,kada se planira potrošnja 40% od onoga što se zaradi. Nisam siguran da će porez na kivi, mango i papaje u 10% većem iznosu, popuniti budžetske rupe kako bi mogli da se pokriju ovi nedostaci.

Zaista, danas smo ugovorili o sramnom potezu Vlade da se poveća porez na računare i na hotelske usluge. Na svu sreću, imamo informacije da će Vlada odustati od toga da će gospodin Đelić odustati od ovog predloga, da će taj iznos ostati 8%. Bar ovo za računare, ne znam za hotelski smeštaj, ali nadam se da nećete naplaćivati tih 10% poreza PDV više ljudima koji će kampovati ispred predsednitšva ukoliko bude za potrebno.

Gospođo Dragutinović, ko više zarađuje, taj mora da plate progresivno, a ne proporcijalno više. Kada govorimo o kamatama, samo otplata kamata u narednoj godini na domaći javni dug u 2011. godini će koštati preko 24 milijarde dinara. Inostranim kreditorima preko 14 milijardi, što je dvostruko veći iznos nego u ovoj godini. Govorimo o razvojnom segmentu budžeta kako je to predstavio premijer Cvetković. Kapitalne investicije u ovom budžetu su predviđene i učestvuju sa svega 31,8 milijardi dinara.

Šta je sa onim obećanjima da će novac biti uložen u infrastrukturu, da se neće trošiti na tekuću potrošnju i da on treba da obezbedi veći privredni rast? Ulaganja mogu da budu i u visini od sto dinara, ali to nije dovoljno. Nije dovoljno 31 milijarda dinara da se Srbija razvija u narednoj godini.

Nema izlaska iz krize bez kvalitetnog administrativnog aparata, bez dobre, odgovorne, sposobne Vlade. To neće biti ni ova nova najavljivana, našminkana, ondulirana, preparirana, predizborna vlada čiji se izbor najavljuje za početak naredne godine. Siguran sam da ona neće pokrenuti sve ove procese, zato što je u ovom periodu stvorena loša država, zato što je bazirana na laži i na iluziji. Da ovaj budžet nema ovoliku težinu, mogao bih slobodno da kažem da on predstavlja običnu paučinu i običnu penu od koje ništa neće moći da se iskoristi u novoj godini.

Dobar dokaz o kojem je govorio i gospodin Obradović jesu i izmene Zakona o budžetskom sistemu. Niste bili u stanju 60 dana da predvidite kako će se kretati novčani tokovi u ovoj zemlji. Od 12. oktobra kada smo usvojili Zakon o budžetskom sistemu i fiskalnoj odgovornosti koji ste vi prekršili i ovog puta, predviđao je da će povećanje penzije biti negde između 5% i 6%, da bi sad te izmene sveli samo na 2%.

Nije ni čudo što samo uz put govorimo o Zakonu o PIO, jer je vrlo malo vremena da bi o tome mogli ozbiljno da govorimo. Ali, nema veze, zato ćemo sutra govoriti o zameniku Zaštitnika građana u punom vremenu, a o milion i sedamsto hiljada građana koji primaju penzije u ovoj zemlji ćemo govoriti u okviru skraćene rasprave, objedinjene sa sedam drugih tačaka.

Hajde malo da idemo na tu reformu, tzv. reformu penzionog sistema. Poštovani penzioneri, roditelji, naše komšije, prijatelji, profesori, siromašne banke, kako ste ih vi nazvali pre neki dan na konferenciji za medije, pretpostavljam da niko od nas iz DSS nije prijatno kada o ovome govorimo. Verovatno sam sada crven kao "Malboro", bez obzira da je povećana ili smanjena akciza, ali to nije moja sramota. To je sramota onih koji predlažu ovaj zakon i koji će za ovaj zakon, kakav je, glasati.

Za razliku od budžeta gde se može postaviti hiljadu pitanja zašto, ovde možemo samo kada je u pitanju Zakon o PIO da konstatujemo određene stvari, zato što vas nije briga šta će se desiti sa tim ljudima, zato što je predizborno obećanje političara penzionerima bilo da penzije neće pasti ispod 70% od prosečne zarade. Danas je dokazano i u dokumentu Vlade, jasno prikazano da je ona već danas 58% prosečne zarade, zato što, dok vas zamlaćuju sa lažnim obećanjima, ti isti političari penzioneri zarađuje astronomske sume novca. Zato što pojedinci primaju i plate i penzije i honorare u rasponu od 180 hiljada do 200 hiljada dinara, zato što su od tih milion i sedamsto hiljada penzionera uglavili svojih 1.300 kapara u razne upravne odbore.

To su oni zaposleni penzioneri o kojima je govorio gospodin Perić danas. Zato što se politika ne vodi danas u državnim institucijama, već se vodi na kongresima, na stranačkim skupštinama, na stranačkim rođendanima. Zato se ne može očekivati realan rast penzija jer je nemoguće da će BDP biti viši od 4% naredne godine, zato će se usklađivanje penzija od 1. aprila meriti samo za rast cena iz prvog

kvartala 2011. godine, zato što će najniže penzije sada biti uvećane za 1%. Zamislite kada 11 hiljada dinara uvećate za 1%. Za taj novac, za tih sto deset dinara ne može da se kupi ni kilogram banana. Može da se kupi 1,5 kg šećera, mogu tri paštete, mogu tri lizalice i to je povećanje o kojem danas treba da govorimo kao veliki ustupak penzionerima.

Ista takva situacija je i u sledećem slučaju. Pošto se staž o osiguranju za određivanje visine starosne penzije osiguraniku ženi uvećava za 6%, to je nekada iznosilo 15%. Takođe je ista situacija sa invalidskim penzijama. Zato što su vas ponovo prevarili jer se u starosnu penziju ne ide sa 53 godine, kako je potpisan sporazum sa sindikatima, već sa 53 i četiri meseca. Sindikati koji su najavljivali da će imati ogromne proteste ako se usvoji taj predlog zakona, nakon potpisivanja sporazuma sa Vladom su shvatili da su prevareni, ali će napisati pismo Vladi u kome će izneti svoje primedbe.

Zašto te primedbe nisu iznele kada su sedele u prvom redu predsednici pojedinih sindikata, u prvom redu na kongresu jedne političke stranke? Zato što će na kraju svega reći – žao nam je, nismo mogli više, takva je situacija. Samo očekujem da gospodin Perić, kao ovlašćeni predstavnik PUPS na kraju ispriča tužnu priču o dedi i unuku, nakon koje će se neki smejati, a neki će plakati. Dobro se sećaju pojedini kako je ta priča izgledala.

Poslanička grupa DSS niti želi, niti može, niti sme da podrži ovakav predlog budžeta, ni zakon o PIO. Zaista ne želimo da ponižavamo ni svoje roditelje ni građane Srbije. Hvala vam najlepše.
Gospođo potpredsednice, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Malović, uvaženi građani Srbije, da krenemo od vaše vizije, ovo je dokument Srbija 20-20, koji predstavlja koncept razvoja Srbije za narednih deset godina, koji je sačinio predsednik Tadić sa svojim timom.
Postoje preduslovi za ispunjenje ciljeva razvoja Srbije do 2020. godine. Jačanje ustavnog i političkog položaja i autoriteta Narodne skupštine, kao demokratskog narodnog predstavništva, odnosno najvišeg predstavničkog tela i nosioca ustavotvorne i zakonodavne vlasti, predstavlja osnov izgradnje demokratskog društva. Od posebnog značaja je izgradnja i afirmacija efikasnog sistema parlamentarne kontrole nad izvršnom vlašću. Da vidimo kako to u praksi izgleda.
Ovo je predlog zakona, u proceduri, skinut sinoć sa sajta Narodne skupštine Republike Srbije, gde postoji pre svega jedan čudan redosled. Naime, 18. decembra, mesec i po dana zakašnjenja je prošlo otkad je dostavljen budžet Republike Srbije, šest pratećih zakona i PIO koje ste, nažalost, objedinili, pa nakon 18. decembra sledi 27. avgust, znači, to je datum kada je stigao Zakon o izvršenju kazne zatvora za krivična dela organizovanog kriminala, koji je inače stavljen na skupštinski sajt na intervenciju poslanika DSS i nije se nalazio na skupštinskom sajtu.
Onda sledi čudo neviđeno, negde oko 16.30 časova na sajtu Skupštine se pojavljuje pet zakona iz oblasti pravosuđa o kojima mi danas raspravljamo.
U strateškom dokumentu za 2020. godinu stoji - jedan od najvažnijih ciljeva i zadataka u narednim godinama je izgradnja modernog pravosuđa, kao bitne pretpostavke vladavine prava i efikasne zaštite ustavnih sloboda i prava građana. Potrebno je da se otklone sve sumnje u mogućnost uticaja političke vlasti na izbor i status nosilaca pravosudnih funkcija.
Mi smo sinoć kasno dobili i predlog dnevnog reda i predlog za objedinjavanje pojedinih tačaka i za izmenu tačaka dnevnog reda. Objedinjeno je šest tačaka iz oblasti pravosuđa, budžet, prateći zakoni i PIO, ne znam u kom to parlamentu u svetu se dešava da se zajedno raspravlja o budžetu i o penzijama, ali gospođo Čomić, ovo što ste vi sinoć predložili, to je bruka i sramota.
Isto kao i ono što se čulo u prenosu, to su građani Srbije mogli da čuju, kada ste javno priznali predsednici Skupštine da poslanici vladajuće koalicije nisu u sali, a da tu stoje njihove kartice, ali probaćemo preko gospodina Šabića i svih službi da dobavimo taj snimak, pa ćete čuti kako se vodi Narodna skupština, ali da ne gubimo vreme.
Kada smo raspravljali o zakonima čije izmene...
(Predsedavajuća: Molim vas da ne kršite Poslovnik, da se ne obraćate direktno nijednom od narodnih poslanika i da ne smatrate svojim pravom da kršite bilo koju odredbu Poslovnika zato što ste procenili da vam to odgovara za kontekst diskusije.
Molim vas da ne odbrojavate vreme, pošto ako ...)
To je moje vreme koje pripada meni i mojoj poslaničkoj grupi, a ne vaše vreme, gospođo Čomić, zato vas molim da mi vratite 20 sekundi i idemo dalje.
(Predsedavajuća: Narodi poslaniče, dužni ste da slušate upozorenje. Dužni ste da slušate upozorenje predsedavajućeg u trenutku kada kršite Poslovnik Narodne skupštine. Vreme koje će predsedavajući utrošiti da vam objasni u čemu se sastoji gruba povreda Poslovnika nije vreme koje se meri, niti je Poslovnikom definisano.)
Šta ste vi meni ovde, profesor? Vi možda vašu ulogu doživljavate da ste mama, tata i direktor škole ovde. Nemam potrebu nikakvu da slušam vaša obrazloženja. Hoću da razgovaram sa ministarkom pravde koja je danas ovde.
Uvažena potpredsednice, meni moje poreklo, vaspitanje i obrazovanje ne dozvoljavaju da na ovaj način razgovaram s vama. Samo tražim da mi vratite moje vreme.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, sada vas upozoravam drugi put da Poslovnikom Narodne skupštine nije dozvoljeno, zabranjeno je, direktno obraćanje narodnim poslanicima.)
(Zoran Nikolić, sa mesta: Vi se direktno obraćate.)
(Predsedavajuća: Narodni poslanik Zoran Nikolić dobacuje, to je isto zabranjeno.)
Da li može Skupština da se o tome izjasni u danu za glasanje da li sam povredio Poslovnik ili ne?
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, sada drugi put vređate Poslovnik, pošto usred vaše diskusije smatrate da imate pravo da govorite o povredi Poslovnika.)
Ne, vi govorite o povredi Poslovnika.
(Predsedavajuća: Molim vas da pročitate odredbe Poslovnika i da znate da se odredbe Poslovnika odnose na sve nas i da privedete vašu diskusiju u okviru vremena koje vam je na raspolaganju. Ne morate uopšte sumnjati, nijedan narodni poslanik nije umanjen ni za sekundu svog vremena, ali moram da obavljam svoju dužnost i da se staram o redu, nepristojnost i kršenje odredbi Poslovnika nije dozvoljeno. Nastavite.)
Nemam reči.
Kada smo o zakonima, o čijim izmenama danas raspravljamo, govorili u Narodnoj skupštini 5. novembra 2008. godine, oni su ušli u proceduru po hitnom postupku. Vlada je u obrazloženju tih zakona tada napisala da zahteva hitan postupak jer bi u protivnom mogle da nastupe štetne posledice po rad pravosudnih organa u Republici Srbiji.
Kakve posledice su nastupile u prethodne dve godine, otkad se primenjuju ovi zakoni. Nemamo stalni sastav Visokog saveta sudstva, nekompletan sastav Državnog veća tužilaca, nedovoljan broj sudija, stotine postupaka po žalbi pred Ustavnim sudom Srbije, neizabrani predsednici sudova u Srbiju, poniženi i osramoćeni ljudi.
Postavlja se pitanje – kada su nastale štetne posledice, da li su ljudi koji su za to odgovorni, vizionari, čuvari vatre, neimari pravnog sistema u ovoj zemlji ili su štetočine? Mislim da je u pitanju ovo drugo.
Tada ste Srbiju sveli sa 140 sudova na svega 40, a stranke u postupku, građane, tužioce, sudije, advokate pretvorili u putujući cirkus. Promenili ste imena sudova, promenili ste njihova sedišta i sudije i stvorili gomilu problema iz kojih očigledno ne znate i ne možete da izađete na pravno valjan način. To nisu reforme, to su, gospođo ministre, očigledno promene nagore.
Vi pred Ustavnim sudom imate preko 800 žalbi neizabranih sudija i taj postupak će trajati negde do 2012. godine, u mandatu neke druge vlade će se okončati poslednji postupci, ali problem je što Ustavni sud Srbije, koji je juče uvažio jednu žalbu sudije koja nije izabrana, on ne može da vrati sudije na posao, već to treba da radi Visoki savet sudstva. To su vam u jednoj izvanrednoj pravničkoj argumentaciji objasnili i gospodin Aligrudić, i gospođa Radović, i gospodin Palalić i kolega Martinović.
Gospođo Malović, vi i ova vlada ste u Srbiju vratili komunizam i to najbolje pokazuje zaključak Vlade kojim se sudijama koje nisu izabrane isplaćuju zarade iako ne rade do 2012. godine. Znači, ljudi sede kući i primaju za to plate.
Nemam ništa protiv toga zato što ste očigledno shvatili da ste napravili ogromnu grešku. Ali, to košta građane Srbije, a reforma pravosuđa, između ostalog, sprovedena je da bi se uštedeo neki novac. Mi imamo genijalno rešenje, pretpostavljam da vi u to ne verujete. Ne može se porez na kivi, mango i papaju povećati na 10% i od toga plaćati sudije u Srbiji, ali o tome ćemo sutra raspravljati sa ministrom finansija.
Vi nam ovde govorite o Venecijanskoj komisiji. Gospođo Malović, vi ne živite u Veneciji, nego u Beogradu. Ovde radite. Niste došli u Skupštinu gondolom nego audijem. Što ne pominjete zamerke Evropske komisije? Ovde je izvod iz izveštaja Evropske komisije koji ću vam sa zadovoljstvom pročitati u raspravu u pojedinostima, sada nemam vremena da vam to čitam. Na to se niste osvrnuli nijednom rečju konkretno da nabrojite šta su vam to zamerili.
U obrazloženju ponuđenih zakona koje ste predložili ovde stoji da u izveštaju Evropske komisije o napretku Srbije za 2010. godinu u delu koji se odnosi na pravosudni sistem istaknuto je da neki aspekti nedavno sprovedenih reformi izazivaju ozbiljnu zabrinutost. Manje-više slično je obrazloženje za sve predloge zakona.
Šta zahteva od vas Evropska komisija? Ozbiljnu reviziju cele reforme pravosuđa i čitavog reizbora i oni će nad tim vršiti nadzor. Zašto? Zato što od 2009. godine VSS i Državno veće tužilaca proizvode bezakonje u ovoj zemlji.
Zaista sam ponosan, na Predlog zakona o Visokom savetu sudstva nisam podneo nijedan amandman, jer su nakon dve godine svi moji amandmani koje sam podneo 11. novembra 2008. godine prihvaćeni od reči do reči, u istovetnom tekstu. Tada niste imali razumevanja za to, mislili ste da ste vi genijalni, da možete da predvidite sve buduće situacije na taj način, očigledno da niste ni onda bili u pravu.
Ali, to samo treba da pokaže vašu nesposobnost i nestručnost i da niste bili dobronamerni da prihvatite prava rešenja i predloge i zato treba da vas žigoše i stručna javnost, ali i građani Srbije.
Ovo je odluka VSS od 16.12.2009. godine, gde su sve izabrane sudije u Srbiji. Hajde, da vidimo 2012. godine, koliko ljudi sa ovog spiska koji su izbrani tog datuma neće se naći tu, odnosno, koliko će biti izmena nakon odluke Ustavnog suda Srbije.
Da vas podsetim samo, bili ste u ovoj skupštini pre nekoliko dana, tačnije 7. decembra 2010. godine, na moje konkretno pitanje, pošto su rokovi za izbor predsednika sudova istekli još u martu i julu, kada će biti izabrani predsednici sudova, vi kažete – moram na početku odgovora da vam kažem da se ne ponašamo opušteno, vreme nije za opuštanje, smatramo da se nalazimo pred vratima EU.
Naravno da nije vreme za opuštanje. Situacija u pravosuđu je napeta kao u fabrici tregera. Vi toga niste svesni. Vi pričate ovde o privrednim sudovima, o rezultatima Višeg suda u Beogradu. Dobio sam odgovor od određene osobe koja je predsednik VSS, predsednik Vrhovnog kasacionog suda, u Komisiji za polaganje pravosudnog ispita, u tajnoj komisiju Vlade za zaštitu svedoka, koja kaže - pošto je zakonski rok za predsednika sudova bio tri meseca, a to znači da spada u nadležnost prvog saziva VSS i za dve nedelje pretpostavljam da ćete imati u Skupštini predlog kandidate za predsednike sudova. To je bilo 7. decembra. Dve nedelje su istekle. Lako je izračunati koliko je prošlo dana.
Dalje – procenjujem i ocenjujem sasvim odgovorno da nije dobro da sačekamo sledeću godinu sa vršiocima funkcije predsednika sudova, i ne može Srbija biti u VD stanju.
Da li čekamo kinesku novu godinu u februaru, kad je godina tigra, iduće godine ulazite u godinu zeca. Zamislite kad od tigra na zeca, na šta će tek onda da liči pravosuđe u Srbiji.
U jednoj emisiji zapečatio sam ime i prezime kandidata koji će biti izabran za predsednika suda. Dajte da pitamo tu televiziju da li su izgubili taj koverat, pa da konačno pređemo na izbor sudija i time dokažete da nije bilo političkih pritisaka prilikom izbora sudova.
I na kraju gospođo Malović, možda mogu da razumem da ste vi druga najmoćnija žena u Srbiji, kako su objavile neke dnevne novine u Srbiji, ali zaista ne mogu da razumem gospodina Tadića koji je sinoć izjavio da selektor menja tim. Kako vas nije stavio kako prvi pik za razrešenje i smenu prilikom buduće rekonstrukcije Vlade. Nakon ovakvih rezultata u pravosuđu zahtevam od vas da podnesete ostavku. Hvala najlepše.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, kraj kalendarske godine je svakako pravo vreme za sumiranje rezultata u svakoj porodici i svakom domaćinstvu, preduzeću, firmi, u svakoj ozbiljnoj i uređenoj državi, pa je prava prilika da vidimo šta je Vlada Republike Srbije radila u prethodnom periodu. Da bi se podvukla crta potrebno je da imate neki plan i program i onda to uporedite sa ostvarenim rezultatima. Mene interesuje da li ulazimo uskoro u novu godinu ili ćemo 2010. godinu živeti ispočetka.
Predsednik Vlade Republike Srbije gospodin Mirko Cvetković je u novembru 2009. godine rekao – imajući u vidu ključne makroekonomske indikatore, smatram da su mere Vlade dale pozitivne rezultate i da je u odnosu na okruženje Srbija u manjoj meri osetila negativne efekte krize.
Pad privredne aktivnosti i zaposlenosti niži je u odnosu na većinu razvijenih zemalja, plate i penzije nisu smanjivane, čak su i realno više u odnosu na isti period prošle godine. Smanjen je spoljnotrgovinski deficit i deficit tekućeg računa, devizne rezerve i štednja građana su značajno povećani, kurs dinara je stabilan. Verujem da danas imamo povoljniju početnu poziciju za predstojeći privredni oporavak u odnosu na zemlje u okruženju.
Stoga će ključne mere ekonomske politike Vlade u 2010. godini biti reforme državne administracije u okviru koje se planira smanjivanje javnih rashoda kroz racionalizaciju petine državnih činovnika. Makroekonomska stabilnost, odlučili smo da kroz reformu budžetskog sistema na srednji rok definišemo ključne ciljeve ekonomske politike i da se zakonom obavežemo da ćemo ih ispoštovati. Pospešićemo privredni oporavak i omogućiti povećanje životnog standarda građana.
Ostvarićemo krupne korake ka usaglašavanju ekonomskog i institucionalnog sistema sa EU, koja će nam na kraju mandata ove Vlade biti nadohvat ruke i formalno, a što je još važnije i suštinski, jer ćemo se kao građani osećati kao da već živimo u EU. Kao što sam pre šest meseci govorio o 2010. godini, kaže predsednik Vlade, tako danas mogu pouzdano da govorim o 2011-2012. godini, jer ovo je Vlada koja ima mandat i sposobnost da planira i realizuje dugoročne projekte od vitalnog interesa za građane Srbije.
To je ono što je trebalo da doživimo u 2010. godini, ali pošto ništa, ponavljam, ništa od ovoga nije ostvareno, hajde da se malo merimo sa svetom. Imam nekoliko pitanja za predsednika Vlade gospodina Cvetkovića: 1) Koliko je smanjena državna administracija i kolike su uštede u budžetu po ovom osnovu? 2) Zašto Vlada krši Zakon o budžetskom sistemu, koji je donela samo pre mesec i po dana? 3) Da li je povećan životni standard građana? 4) Koliko su u 2010. godini porasle potrošačke cene? 5) Koliko ljudi je izgubilo posao u 2010. godini? 6) Koliko ljudi je dobilo posao u 2010. godini? 7) Da li je došlo do pada ili povećanja poreskih prihoda? 8) Da li je potrošnja veća od planirane?
9) Koliki je javni dug Srbije i za koliko je povećan u odnosu na 2009. godinu? 10) Koliki je unutrašnji, a koliki spoljni dug Srbije? 11) Koliko od ukupnog spoljnog duga duguje država, koliko privatni sektor, koliko preduzeća, a koliko banke? 12) Prošle godine se Srbija po konkurentnosti nalazila na 93. mestu od 133 zemlje, iza Crne Gore i Makedonije, neko je malopre pominjao neke zemlje, nažalost, bili smo iza Namibije, El Salvadora, Gambije, Trinidada i Tobaga, Jamajke i Senegala. Gde se danas nalazimo?
13) O transferu tehnologije, po osnovu stranih direktnih investicija, bili smo na 81. mestu. Gde se danas nalazimo? Gde smo po odnosu plaćanja i produktivnosti? 14) Po makroekonomskoj stabilnosti bili smo na 111. mestu. Gde je Srbija danas? 15) Gde smo na toj listi po visini deficita budžeta? 16) Gde po visini kamatne stope? 17) Gde po vremenu potrebnom za početak biznisa? 18) Kolika je godišnja inflacija danas i da li smo doživeli pad na toj listi i po ovom parametru? 19) Po odlivu mozgova smo bili na 132. mestu od 133 zemlje. 20) Za koliko su smanjeni transferi lokalnim samoupravama?
Na listi zemalja koje imaju problem sa korupcijom mi se nalazimo na 84. mestu i to mesto delimo sa Lesotom, Kolumbijom, Peruom i Tajlandom. Ovaj podatak mi je poznat, tako da na to ne tražim odgovor.
Od 2008. godine kada ste krenuli sa apelom "Evropa za sve", nažalost, došli smo do apela "hrana za sve". U ovom teatru apsurda verujte mi uvek ću radije gledati i Joneskovu Ćelavu pevačicu nego što ću gledati ćelavog Božidara Đelića. Hvala vam najlepše.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Cvetkoviću, samo opušteno, gospođo Malović, poštovani građani Srbije, kada se brani neodbranjivo, onda se ova sednica polako pretvara u neuspešnu konferenciju za medije predstavnika vladajuće koalicije. S obzirom da je naš poslovnik vrlo rigidan u pogledu vremena, moraćemo brzo da govorimo.
Na samom početku, da razjasnimo eventualne nesporazume. Naša kritika onoga što vi nazivate reformom pravosuđa nije politički motivisan napad na sudstvo u Srbiji, već želimo da pronađemo ko su odgovorni ljudi i pravi krivci za katastrofalnu situaciju u srpskom pravosuđu.
Mnoge stvari su nam bile jasne kada ste predlagali set pravosudnih zakona. Na to smo ukazivali da će imati pogubne posledice. Tada nam niste verovali, ali to se već pokazalo na onom čuvenom savetovanju u Vrnjačkoj Banji, kada su bili prisutni i predsednik Vlade i predsednik Skupštine, i ministar policije i ministar pravde, da bi peglali rešenja koja su predviđena u tim zakonima.
Tada je bilo, siguran sam, jasno i svim onim ljudima koji su konkurisali za nov izbor u novom pravosuđu u najnovijoj Srbiji. Tada ste vi, gospođo ministre, rekli da je za ocenu reforme pravosuđa potrebno da protekne godinu dana. Evo, u decembru raspravljamo o efektima te reforme.
Voleli bi da čujemo vas, šta je to urađeno u reformi pravosuđa, izuzev što su izmenjeni nazivi sudova, njihova sedišta i što su izabrane neke nove sudije.
Reforma po definiciji treba da bude promena nabolje, a ne nagore, a mi imamo situaciju da od 2009. godine i Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca praktično proizvodi bezakonje u ovoj zemlji. Visoki savet sudstva se u svom radu nije bavio, odnosno nije dokazivao nestručnost, neosposobljenost i nedostojnost kandidata, već je izrazio sumnju da određeni kandidat ne ispunjava uslove, sumnja kao takva u izvođenju Nate Mesarović i Boška Ristića.
Posledica takve samovolje jesu stotine postupaka po žalbama, ne po prigovorima, preko 800 žalbi svih onih ljudi koji nisu izabrani ponovo u pravosuđe. Do danas je održano nekih tridesetak rasprava. Prema dinamici, šest predmeta se dnevno obrađuje, što znači da će negde u maju 2011. godine biti okončan čitav postupak.
Ono što je poenta čitave priče, Ustavni sud Srbije nakon svoje odluke ne može da vrati neizabrane sudije na posao. On će dati samo svoje mišljenje, a da li onda to znači da će Visoki savet sudstva kao drugostepeni organ ponovo odlučivati o njihovom izboru.
Najbolji dokaz da je učinjeno niz propusta i pogrešaka u čitavom ovom procesu jeste i zaključak Vlade kojim se omogućava da sve neizabrane sudije primaju platu sve do odluke Ustavnog suda Srbije. Da se razumemo, nemam ništa protiv toga, ali Vlada je priznala da je učinjen niz propusta i uzgred, poslednja plata tim ljudima isplaćena je u septembru.
Možemo da konstatujemo da je nekim sudijama razmatran broj ukinutih odluka u 2008. godini, a ne u 2006. i 2007. godini. Koliko tužilaca svakodnevno putuje, kolike su uštede u budžetu Republike Srbije, obzirom da država dotira izabranim sudijama i tužiocima 250 evra za stambeni smeštaj, putne troškove i kada će biti izabrani predsednici sudova?
Gospođo ministarka, pretpostavljam da ste svesno izbegli da kažete rezultate Prvog osnovnog suda u Beogradu, ali siguran sam da su svi u sali pročitali onu divnu bajku koja nije samo za decu "Carevo novo odelo", pa ćete izvući neke pouke iz svega toga.
U zaključku ekspertske misije Evropske komisije stoji da je postupak reizbora imao značajne nedostatke u pogledu sastava i nezavisnosti Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca u pogledu primene objektivnih kriterijuma, pouzdanosti i javnosti celokupnog procesa. Ne znam kako možete ujutru da se pogledate u ogledalo kada se umivate, kada pogledate izveštaj Evropske komisije i sve primedbe koje su izneli.
Šta je posledica svega toga? Da ćete imati nadzor od Evropske komisije i imaćete zahtev za temeljnu reviziju čitavog postupka. Car je go, nažalost. Boris Tadić je rekao da treba uskladiti sve te promene sa zahtevima EU i poziva sve činioce da se maksimalno uključe u čitav proces. Nažalost, ova vlast pravi kompromis pod pritiskom međunarodne javnosti, EU i domaćeg javnog mnjenja i zbog toga se ovo dešava.
Da vas podsetim da su zbog svega toga ostavke podneli i vaš pomoćnik za projekte i za pravosuđe. Recite mi koji je rok i kada će biti izabran stalni sastav Visokog saveta sudstva? Nemojte mi reći da su potrebne one dve izmene.
Lično sam podneo amandman da sudija, ukoliko prikupi određeni broj glasova za podršku za Visoki savet sudstva, bude izabran, tada ste u onoj sali 2008. godine odbili kao nepoželjan. Pretpostavljam da, za razliku od nekih ljudi koji primaju četiri plate u ovoj zemlji, vi imate osećaj socijalne i moralne i društvene odgovornosti, pa nam recite da li oni isti koji su napravili ovakve greške treba i da ih ispravljaju.
Pružite nam dokaz da je pravosuđe u Srbiji zaista nezavisno ili samo prihvatate sud svoje partije. Hvala najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine Markoviću, vi se nalazite na čelu jednog izuzetno značajnog Ministarstva i preuzeli ste mnoge obaveze vezane za telo koje ima određene nadležnosti u Bujanovcu, Preševu i Medveđi i imate obaveze i u Kraljevu.
Drago mi je što ste odvojili vreme da budete prisutni danas u parlamentu, da zajedno sa narodnim poslanicima učinimo sve kako bi zaista došlo do što kvalitetnije reforme državne uprave.
Predlog ovog zakona zaista ima smisla i ne može mu se nešto mnogo zameriti. Mada, vidim na dva člana Predloga zakona već je stigao i amandman Vlade, kojim se i ovaj predlog malo popravlja.
To je verovatno jedan novi kvalitet. Mi smo zabrinuti, shvatite ovo krajnje dobronamerno, svim onim što radi reformska Vlada Republike Srbije, osvrnuću se na reformu pravosuđa, na koju smo imali mnogo zamerki, mnogo primedbi, ali Vlada nije imala sluha za sve te primedbe, sve dok nije stigao izveštaj Evropske komisije.
Imam jednu molbu i nadam se da mi nećete zameriti. Vi ste vrstan pravnik i predsednik jedne velike beogradske opštine. Upoznati ste sa problemima. Nekada ste tu dužnost obavljali pre odlaska u Vladu. Predao bih vam rešenje Osnovnog suda iz Čajetine i rešenje Višeg suda iz Užica, vezano za probleme koje ljudi u lokalnoj samoupravi tamo imaju.
Ne znam da li je zajednička sednica Osnovnog suda u Užicu usvojila zakon o restituciji, a na osnovu nacionalizovane imovine 1959. godine sud je doneo rešenje da opština Čajetina, lokalna samouprava treba da isplati više stotina miliona naknade licima koji su tražili povraćaj imovine, tako da mislim da je ovo problem koji može da blokira jednu uspešnu opštinu.
Da ne ulazim u političke razloge da li je to zato što DSS ima apsolutnu vlast u opštini Čajetina, ne želim da budem maliciozan, ali sve ukazuje na to. Bojim se da će se ovaj problem otvoriti i u mnogim drugim lokalnim samoupravama ukoliko ova praksa bude zaživela u Srbiji. To je onda ozbiljan problem za celu zemlju, a da ne govorim o drugim reformama pored ove koju sprovodite. Čekamo reformu penzijskog sistema. Jedva čekamo da zakon o PIO dođe iduće nedelje.
Zaista smo zabrinuti za reformu državne uprave. Ukoliko je ovo jedini problem, izmena ova dva člana, onda smo mi srećni ljudi i živimo u uređenoj državi, ali bojim se da je u ovoj zemlji razoren i ekonomski, i bezbednosni, i privredni, i kulturni, i zdravstveni i obrazovni sistem. To smo imali priliku da vidimo i juče.
Očigledno je da ova država ne funkcioniše na najbolji mogući način kada predsednik Vlade Vojvodine može da obezbedi besplatno školovanje, odnosno budžetsko finansiranje studentima iz Novog Sada, kada gradonačelnik Beograda to isto može da uradi sa studentima Beogradskog univerziteta.
Postavlja se pitanje šta da rade ljudi u Nišu ili u Kragujevcu. To je već i neki drugi problem. DSS je dala konkretan predlog, da se na jedinstven način finansiraju studenti, jer zaista je nedopustivo da studenti gladuju ispred Vlade.
Kakvi su efekti zakona koji su usvojeni u decembru? To su oni čuveni zakoni 28.400 plus 2.840 plus četiri na 10.000 plus četiri na 1.000. Rok da se donese sistematizacija novih radnih mesta je bio 31. decembar 2009. godine. Zanima me da li imate podatke koliko rukovodilaca nije ispunilo tu obavezu u zakonom predviđenom roku i koliko je, obzirom da je kazna za ta lica bila predviđena od milion dinara, ako se ne varam, koliko je miliona uplaćeno u budžet Republike Srbije, kako bi se na taj način pomogli studenti i koliko je onih koji su dobili ocenu da ne zadovoljavaju sa onim što su uradili na svom radnom mestu.
U to vreme ovaj zakon je proglašen 16. decembra prošle godine. U isto vreme je i predsednik Tadić prvi put izneo svoju ideju da se pristupi rekonstrukciji Vlade i da pojedini predsednici opština ne rade dobro svoj posao i da to treba da se menja posle drugarske kritike koju je prihvatio i gospodin Batić, a premijer Cvetković je u oktobru ove godine takođe izneo tu ideju da bi to moglo da dovede do određenih ušteda u budžetu i boljem funkcionisanju Vlade.
Tako da ne isključuje tu mogućnost da se, ukoliko se koalicioni partneri dogovore, smanji broj ministara. Zanima me da li se premijer Cvetković uključio i da li je će se ozbiljno baviti ovim poslom, ako se on uopšte pita nešto vezano za to? Prema njegovoj izjavi to ne znači samo puko raspravljanje o radu ministara već samo smanjivanje broja ministarstava kako bi se uštedeo neki novac.
Gospodin Đelić je izneo tezu da će smanjenje broja ministarstava ubrzati evropske integracije Srbije. Pitam se šta čekate da se to što pre sprovede, ali bojim se da je razlog za to izborna skupština pojedinih stranaka u Srbiji, da će se nakon toga pristupi tome.
Naravno da razlog rekonstrukcije Vlade nije ušteda jer Vlada Republike Srbije, predsedništvo Srbije, Skupština Srbije više duguje za vodu, struju i komunalije, nego što su troškovi za rad čitave Vlade. Jedino će se možda skratiti trajanje telefonskih sednica Vlade, neće biti potrebe da se pozove 25 ministara, nego samo 10 ili 15.
Šta na sve to kaže transmisija, kako je Boris Tadić rekao za samog sebe? Nije siguran da ima snage da sprovede racionalizaciju državne uprave.
Gospodine Markoviću, molim vas da budete čovek koji će imati snage da sprovede reformu i državne uprave i da pomogne lokalnim samoupravama. Prema podacima koji su izneti, ima problem sa viškom zaposlenih nekih 110 jedinica lokalne samouprave. Nadam se da su oni te probleme otklonili, kako im se ne bi smanjivala transferna sredstva i po broju zaposlenih u lokalnim samoupravama.
Znate da su transferna sredstva smanjena sa 41 milijarde na 26 milijardi dinara. Imali smo peticiju 150 predsednika opština i gradonačelnika, tu je gradonačelnik Paraćina, Smedereva, Niša, koji su podneli tu peticiju da se lokalnim samoupravama vrati.
Navodim ljude koji su na ovoj fotografiji zato što su to gradonačelnici iz vaše stranke, tako da ako oni imaju problema, zamislite kakvih tek problema imaju neke opštine koje su u opoziciji u odnosu na republičku vlast.
Za moj grad, za Čačak, prošle godine je smanjeno 180 miliona, ove godine 180 miliona dinara i sve ukazuje da će tako biti i naredne godine. Kada to prevedemo u neki realni život, to su dva mosta manje na Zapadnoj Moravi, to je dva vrtića manje u gradu Čačku, to je nemogućnost da se izgradi dom za stare. To su zaista realni problemi koji se tiču svih građana koji žive u lokalnim samoupravama.
Ne mogu da razumem argument da se to radi kako bi se očuvala makroekonomska stabilnost u državi. Očigledno se pokazalo da ova vlada ne može da održi ni makrobiotičku stabilnost u zemlji. Ministar Milosavljević je pre neki dan ovde govorio, razumem potrebu da u Srbiji uvodimo elektronsku upravu i to podržavam, ali ne mogu da razumem da u Srbiji nema mleka i onda imamo dve mogućnosti – ili da muzemo građane ili da uvezemo mleko.
Molim vas, gospodine ministre, očigledno da pomoći nema ni od dr Cvetkovića, ni od dr Diane Dragutinović, ni od dr Filguda, da vi shvatite da ispod Beograda žive neki ljudi koji imaju svoje potrebe, koji žele da ostanu da rade u ovoj zemlji, pa sa tog mesta možete da pomognete i nama koji živimo u unutrašnjosti Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Dragutinović, na početku današnje rasprave ste rekli da danas raspravljamo o šest vrlo važnih zakona i kada smo sabrali sve one milione o kojima se radi u ovim zakonima došli smo do neke cifre od 325 miliona evra, koliko ćete danas zadužiti RS.
Šta čovek da kaže nakon tog podatka, a da ostane priseban, jer ste sa toliko ljubavi govorili o tim milionima, kao da se radi o direktnim javnim investicijama, o kreditima, odnosno kapitalu koji će biti uložen u srpsku privredu da svakom građaninu ove zemlje bude bolje.
Međutim, kapital o kome danas govorimo dolazi u ovu zemlju u obliku kredita, a krediti, gospođo Dragutinović, moraju da se vrate, pretpostavljam iz neke buduće štednje, pa vas molim da shvatite dobronamerno našu zabrinutost – da li će se ovaj novac investirati ili će se arčiti u vašim izbornim kampanjama?
Imamo iskustvo da se kurs dinara održava iz nekih sredstava koje su takođe došla u ovu zemlju u obliku kredita, pa vas molim da mi kažete – da li je dve milijarde i 300 miliona, koliko je uloženo u odbranu kursa u ovoj godini, pametno investirano?
Srbija je zadužena zemlja, a rekao bih i da je prezadužena, koja svoje dugove mora vraćati, nažalost, na teret penzija, zdravstvenog osiguranja, ulaganja u obrazovni sistem ove zemlje i niz segmenata društvenog života u Srbiji. Država se ne može razvijati besomučnim trošenjem. To ne biva ni u jednoj zemlji u svetu, pa neće biti ni u Srbiji. Ako grešim, molim vas da me ispravite.
Moje građansko pravo, a i obaveza kao narodnog poslanika jeste da javno raspravljamo o javnim investicijama i trošenju državnog novca, a vaša je zakonska obaveza da o tom novcu brinete kao da je vaš i da dostavite narodnim poslanicima sve tražene podatke i informacije. Zbog toga ću vam danas postaviti nekoliko pitanja za koje smatram da morate da imate odgovor, s obzirom da ste ministar u Vladi koja je Srbiju izvela iz krize i koja pretenduje da bude lider u Evropi.
Za koliko je smanjena državna administracija i kolike su uštede u budžetu RS njenim smanjivanjem? Šta podrazumeva reforma penzionog sistema, jer nam zaista nije jasno ovo što smo videli u medijima – šta su se sindikati dogovorili sa predsednikom Vlade, da li su potpisali neki sporazum?
Reforma penzionog sistema nije to što se poslanici PUPS-a odriču svoje plate jer pored toga primaju i svoje penzije. Kolika je ušteda u budžetu RS nakon sprovođenja nove reforme novijeg pravosuđa u najnovijoj Srbiji? Da li imate te podatke vezane za tužilački i sudijski turizam u Srbiji?
Koliko je ljudi u Srbiji izgubilo posao u 2010. godini? Koliko ljudi je dobilo posao u 2010. godini? Od onih 200.000 obećanih radnih mesta, kolega Senić je malopre rekao da se zaposlilo nekih 17.000. Koliko je ljudi izgubilo posao? Ne zna se, ali prema statističkim podacima svakih 12 sekundi zaposleni građanin Srbije u ovoj zemlji ostane bez posla. Za ovih desetak minuta koliko ću govoriti izračunajte koliko će ljudi ostati bez svog radnog mesta.
Koliko novca u Srbiji se izdvaja za narodne kuhinje i koliko je korisnika tih narodnih kuhinja koje imaju jedan obrok da bi mogli da prežive? Da li je svaki zaposleni u Srbiji zadužen sa određenim iznosom, prema nekim podacima do kojih sam došao je negde oko 2.000 evra po zaposlenom stanovniku Srbije?
Da li je tačno da je Srbija na 78. mestu, odnosno da deli od 78. do 84. mesta na listi država koje su opterećene korupcijom, zajedno sa Lesotom, Kolumbijom, Peruom i Tajlandom? Koliko se godišnje troši na javne nabavke? Prema podacima do kojih sam došao, to je negde oko 4 milijarde evra, a koliko tog novca bude potrošeno i nestane, odnosno pojede ga korupcija? Takođe prema podacima koje imam to je negde oko 20%.
Da li je vama kao ministru Slobodanu Milosavljeviću logično da Srbija uvozi mleko, hranu, vodu, struju? Vaš odgovor bi trebalo da bude da li to mleko koje uvozimo plaćamo osmesima, pezosima, dinarima ili evrima? Da li je došlo do pada ili povećanja poreskih prihoda? Da li je potrošnja veća od planirane? Da li je BDP manji od planiranog?
Koliko su za 10 meseci porasle potrošačke cene? Koliko će poskupeti grejanje i struja u ovoj zemlji? Pre neki dan smo videli da je za 30% poskupelo grejanje u Beogradu, Novom Sadu i još nekim gradovima, a pretpostavljam da će ova vlada Božić naredne godine čestitati građanima Srbije sa novim poskupljenjem cena struje.
Kolika je ciljana inflacija, a koliko ona iznosi danas i koliko će iznositi do kraja ove godine? Koliko košta hleb "sava" posle poslednjeg poskupljenja? Za koliko će biti smanjeni transferi lokalnim samoupravama? Govoriću o Čačku, gradu iz koga dolazim. Prošle godine su smanjeni transferi za 180 miliona dinara. Ove godine za 180 miliona dinara. Da li će to isto biti i naredne godine?
Da vam prevedem to i pokušam plastično da objasnim, to su za naš grad Čačak dva mosta manje na Zapadnoj Moravi. To je zatvoreni bazen koji nećemo izgraditi. To je niz vrtića koji nećemo moći da napravimo. To je dom za stara lica koji smo planirali da radimo, a nećemo moći zato što je ova vlada uskratila sredstva iz transfera.
Zašto ne objavite spisak, ukoliko ga imate, velikih preduzeća koja ne isplaćuju redovno plate zaposlenima i ne uplaćuju doprinose ovoj državi? Koliko zahteva za proveru je upućeno Upravi za sprečavanje pranja novca i na koliko tih zahteva je ova uprava dala svoj odgovor? Da li 300.000 dece u Srbiji i danas sanja čokoladu? Da li je Srbija lider u Evropi, a ako nije kada će to biti?
Da li je pređena gornja granica državnog duga od 45% BDP, bez obzira na koju metodologiju se pozivate? Da li je iznos godišnje rate za otplatu kredita prema BDP premašio stopu njegovog rasta, jer ako premašuje onda smo mi prezadužena zemlja? Da li je tačan podatak da smo prošlu godinu završili sa dve i po milijarde dolara dospelog neizmirenog duga? Koliko je javni dug Srbije i za koliko je povećan u odnosu na prošlu godinu? Koliki je unutrašnji, a koliko spoljni dug Srbije?
Šta nas čeka kroz nekoliko godina ukoliko se nastavi rast spoljnog duga ili to vas ne interesuje jer će 2012. godine biti neki izbori i nakon toga će finansije ove zemlje voditi neki drugi ministar? Koliko od ukupnog spoljnog duga duguje država, koliko privatni sektor, koliko preduzeća, a koliko banke i da li su dugovi banaka i preduzeća samo njihova briga? Mislim da nisu. To je briga i ove države i svih građana RS.
Da li su se velika preduzeća zaduživala u inostranstvu, podizala kredite da bi ovde gradila tržne centre i nekretnine i onda je nastala ekonomska kriza, ona ista za koju ste govorili da će nas zaobići, da je naša razvojna šansa, a sada smo odjednom izašli iz te nepostojeće ekonomske krize, i šta rade ta velika preduzeća pošto ne mogu da prodaju robu koju su nagomilali na svojim zalihama, ne mogu da prodaju kvadrate stambenog i poslovnog prostora? Oni vrše pritisak na državu da se održi stabilnost kursa i istovremeno kupuju te iste devize i na taj način utiču na porast kursa. To je takođe problem države i građane RS.
U protekle dve i po godine ova zemlja se samo zadužuje, a sada vidimo da ste rešeni da prodate i "Telekom" i sve to radite da bi i dalje besomučno trošili. To je potez očajnika na koji ne možemo ćuteći da pristanemo. Da li stvarno neko u Srbiji veruje da će ministar Mlađan Dinkić garantovati svojom časnom ministarskom rečju da će tih 900 miliona biti uloženo u infrastrukturu, a da ćete vi lično i Fiskalni savet, u kome vi lično sedite, kontrolisati kako se ta sredstva troše? Pri tom ne pominju se onih 500 miliona do milijardu i 400 za koliko ste planirali da prodate "Telekom". Jedan državni sekretar u ovoj vladi je rekao – kada donesemo Zakon o fiskalnoj odgovornosti neće više biti krize u Srbiji.
Genijalna izjava, priznajem, ali molim vas, ako nije on u mogućnosti da nam odgovori, recite nam vi – da li smo izašli iz krize? Takođe vaš državni sekretar, gospodin Ilić, u maju je izjavio da bi Srbija do 2015. godine trebalo da ograniči javnu potrošnju i svede budžetski deficit na 0,75% BDP.
Recite mi, gospođo Dragutinović, kako ova skupština da kazni vas i ovu vladu ukoliko ovu granicu koja je propisana zakonom premaši i deficit u budžetu bude veći? Ne postoje kaznene odredbe u Zakonu o fiskalnoj odgovornosti, koji ste usvojili pre desetak dana u ovom parlamentu. Ne očekujem odgovor, ali moram još nešto da vas pitam, jer sledeća godina je predizborna. Verovatno će biti i izborna.
U aprilu prestaje aranžman sa MMF, da li to znači da onda ulazite u nove egzibicije, u nova zaduživanja, u porast plata i penzija samo da se to građanima dostavi pred izbore, u neke nove subvencije, start ap kredite kojima će ljudi finansirati svadbe svoje dece, letovati u Grčkoj i trošiti taj novac na ko zna koji način?
Gospođo Dragutinović, deficit u budžetu Republike Srbije možda možete da pokrijete kreditima i zaduživanjima, ali nema tih para kojima možete da pokrijete deficit nacionalnog dostojanstva i sramotu koju je ova vlada nanela građanima Srbije i državi Srbiji.