Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Nikolić

Govori

Zahvaljujem, predsedniče. Poštovane kolege narodni poslanici, iako nas u ovom momentu nema puno u sali, mislim da i ova 63. tačka dnevnog reda ove sednice zaslužuje da se nešto o njoj kaže.

Pod 63. tačkom imamo Predlog kandidata za izbor člana Odbora Agencije za borbu protiv korupcije. Svakako da je veoma potrebno da postoji Odbor za borbu protiv korupcije i da on radi u punom sastavu i sve bi ovde bilo u redu da je ova tačka došla na dnevni red kao neminovnost u zaokruživanju tog procesa, ali je ova tačka, kao i mnoge druge tačke dnevnog reda, posledica nemarnosti ovog parlamenta, aljkavosti vladajuće većine kada je u pitanju skupštinska procedura, a bogami, i zloupotrebe onoga što jeste osnovni akt po kome ova skupština radi, a to je Poslovnik.

Pre dva ili tri meseca smo raspravljali o ovoj tački i ja ću ukratko podsetiti kako se formira Agencija za borbu protiv korupcije i koje institucije predlažu određene članove. Prema članu 8. Zakona, za člana Odbora Agencije može da bude izabrano lice koje ispunjava opšte uslove za rad u državnim organima (tu se predviđaju određeni uslovi) i koje ne može biti član političke stranke. Prema članu 9. Zakona, Odbor Agencije broji devet članova, koje bira Narodna skupština na predlog Administrativnog odbora Narodne skupštine, predsednika Republike, Vlade, Vrhovnog kasacionog suda, Državne revizorske institucije, Zaštitnika građana i Poverenika za informacije od javnog značaja, putem zajedničkog dogovora, Socijalno-ekonomskog saveta, Advokatske komore Srbije, udruženja novinara u Republici Srbiji, putem zajedničkog dogovora.

Nedostajući član Odbora Agencije za borbu protiv korupcije je član koji dolazi u ovu skupštinu, odnosno predlog koji dolazi na predlog predsednika Republike Srbije.

S obzirom na to da se predlog upućuje od strane predsednika Republike Srbije, ima posebnu težinu i zahteva od skupštinske većine da se predlog koji dolazi od predsednika Republike ispoštuje u celosti i u proceduralnom smislu.

Nažalost, kada se glasalo o gospođi Sonji Liht, koja je bila predlog predsednika Republike, u Skupštini smo doživeli jednu veliku, najblaže rečeno, neprijatnost. Mada, to nije neprijatnost i kasnije ću upotrebiti drugu formulaciju, ali dogodilo se da je gospođa Sonja Liht, iako je bila predložena od strane predsednika Republike, dobila 125 glasova u ovom parlamentu, dakle, nije izabrana. Uvidom u stenografske beleške se vidi da određeni broj poslanika vladajuće većine nije glasao za predlog predsednika Republike i da gospođa Sonja Liht nije dobila većinu.

Primećujem, gospođo predsedavajuća, da vam gospođa Čomić nešto dobacuje.

(Predsednik: Gospođa Čomić ne dobacuje. Nas dve se dogovaramo o vođenju sednice i upravo konstatujemo da to što vi govorite nije istina, ali to ću vam reći kad završite izlaganje.)

(Miloš Aligrudić, sa mesta: Sram vas bilo.)

(Predsednik: Molim vas, vodite računa i nemojte da se javljate bez reči, izreći ću vam opomenu, gospodine Aligrudiću.)

(Miloš Aligrudić, sa mesta: Hvala.)

Obraćajući se ovom visokom domu ja sam pozdravio vas kao predsednika Skupštine. Cenim da kada vi sedite za tom stolicom vi i predsedavate, a da ovom skupštinom ne predsedava kolektivni organ čiji je obavezni član gospođa Čomić.

Dakle, ako ste imali zamerku na nešto što sam ja ovde rekao, onda vi to recite. Dozvoljavam vam, ne mogu vam to pravo oduzeti, da koristite autoritet predsednika Skupštine, ali ako sam rekao nešto što nije u skladu sa Poslovnikom, uvek možete da se javite za reč i da replicirate i da uputite primedbu, kao predsednik.

Sada ste rekli da se konsultujete sa gospođom Čomić i time ste potvrdili jednu tezu koja je ovde više puta izrečena, a rečena je i danas – da vama gospođa Čomić stalno suflira i da vi pod uticajem gospođe Čomić vrlo često ovde vršite određene intervencije za kojima nema potrebe, jer, verujte, dok predsedavate vi, gospodin Nikola Novaković ili Radojko Obradović mi imamo mnogo manje problema u radu Skupštine, a uvek imamo problema kada predsedava potpredsednica Skupštine gospođa Čomić. Ipak bih vam savetovao da radite na način kako vi znate, i to je mnogo bolji način.

Ono što se desilo pre dva-tri meseca, kada je glasano, za šta je gospođa Čomić suflirala da nije tačno, jeste da gospođa Sonja Liht nije dobila potrebnu većinu, odnosno 125 poslanika je glasalo. To je konstatovano u stenogramu. Vi ste to kao predsednik tada konstatovali. Pročitaću izvod iz stenografskih beležaka: "Zaključujem glasanje i saopštavam: za 125, protiv i uzdržanih nije bilo, nije glasalo 18, od prisutna 143 narodna poslanika. Konstatujem da Narodna skupština nije izabrala Sonju Liht, predsednicu Beogradskog fonda za političku izuzetnost, za člana Odbora Agencije."

Ono što se ne vidi u stenografskim beleškama jeste žamor u sali, šok, neverica. Određeni broj, verovatno tri-četiri poslanika iz vladajuće koalicije – namerno neću da kažem iz koje poslaničke grupe, iako se to zna – nisu glasala. Vi ste to stanje šoka pokušali da nadomestite, odnosno da prevaziđete na sledeći način: "Imamo predlog da se ponovi glasanje." Postavljam pitanje – ko je dao taj predlog? Ovde se ne vidi, u stenogramu, ko je dao taj predlog. Ako je neko dao neki predlog u Skupštini, onda mora da se kaže ko je taj predlog dao.

Postoji latentna opasnost da vam je i tada gospođa Čomić suflirala, mada nemam materijalne dokaze, jer pretpostavljam da bi to pisalo u stenografskim beleškama, ali pošto se gospođa Čomić ne pominje, nemam prava da to tvrdim.

Dužni ste da odgovorite i poslanicima i Narodnoj skupštini i javnosti ko je dao predlog za ponovno glasanje. Kasnije, u sledećoj rečenici dajete odgovor, u koji ja izražavam sumnju: "Glasanje ponavljamo". Tu sad sledi drugo pitanje – na osnovu kog člana Poslovnika ste vi ponovili to glasanje? Ko mi odgovori na to pitanje, priznajem mu da izvanredno poznaje sve tajne i dubine novosastavljenog Poslovnika, a opet, ne znam zbog čega, cenim da jedina osoba koja može da da odgovor na to pitanje jeste gospođa Čomić. Međutim, posle te rečenice: "Glasanje ponavljamo" ide zarez i: "ja odlučujem". Sad mi gospođa Čomić ne može odgovoriti na pitanje, jer je gospođa Čomić, koja bi možda i pronašla određeni član u statutu, bila zatečena vašom rečenicom: "Ja odlučujem". Svoj mandat dajem, ako gospođa Čomić pronađe rečenicu u kojoj se kaže: "Ja odlučujem". Evo, držite me za reč.

Vi ste rekli da vi odlučujete i preuzeli ste na sebe, bogami, jednu veliku odgovornost. Ne znam čime ste bili izazvani, ali ste je jednostavno prihvatili na sebe. Doduše, to jeste ponekad i hrabro, da sami prihvatite odgovornost da prekršite Poslovnik.

Onda smo imali ponavljanje glasanja. Onda je gospođa Sonja Liht dobila 127 glasova, ali de fakto, koliko znam, u demokratskoj proceduri ne možete glasati dva puta o jednoj istoj stvari, a to se u Skupštini dogodilo.

To je samo početak onoga što se dešavalo pre nekih desetak dana i kao da je zahtevalo jedan video nadzor šta se zapravo u Skupštini prilikom glasanja dešava, pa je onda i najkreativnije i najodgovornije poslanike ponukalo da u skupštinsku salu donesu kameru i snime.

Najbolji odgovor i gospođi Čomić, koja ima odgovore na sva pitanja vezana za Poslovnik, ali i vama zapravo je dala gospođa Sonja Liht. Ona je podnela ostavku na mesto člana Odbora Agencije za borbu protiv korupcije. Pretpostavljam da gospođa Liht nije želela da ima bilo kakvu mrlju prilikom svog izbora, poštujući demokratske principe da se o jednoj stvari ne može glasati dva puta. Zapravo, prvi put kada je to stavljeno na glasanje ona nije dobila potrebnu većinu. Sada kao posledicu toga imamo situaciju da ponovo o tome raspravljamo.

Evo, danas, trinaestog, odnosno 20. maja, pošto je 13. počela sednica, pričamo o tome, krajnje nepotrebno. Taj posao smo mogli da uradimo pre tri meseca, da ste imali potrebnu većinu, da ste poštovali Poslovnik, da ste poštovali međustranački dogovor. Vi sve to niste uradili i sada nam ovde u 17.30 saopštavate, kao nešto što je normalna stvar, da, eto, u šestom radnom danu raspravljamo o 63. tački dnevnog reda. Ako je normalno da Skupština za šest radnih dana raspravlja o 63 tačke dnevnog reda, onda zaista ne čudi što ne samo javnost Srbije, nego i oni koji znaju šta je parlamentarni život u drugim državama znaju da ova skupština tone u jedan rad koji svakako nije demokratski.

To se desilo tada i to vam je tada na neki način prošlo, ali naš narod kaže – što se ne plati na mostu, plati se na ćupriji. Smatram da je naša sveta dužnost, a i moja, pošto sam dobio priliku za reč, da vas na to podsetim. To je trebalo da vam bude dovoljno velika opomena da sebi, kao predsedniku ovog parlamenta, ne dozvolite da se u danima za glasanje do te mere narušava ugled da se postavlja pitanje da li ovaj parlament uopšte reprezentuje građane. Jer, ako ih reprezentuje, on to mora da čini na pravi način a jedini mogući način je da se poštuje volja građana i da se zapravo zna šta se dešava u ovom parlamentu.

Bili smo svedoci da pre desetak dana, odnosno 7-10 dana, kada se glasalo o mnogobrojnim zakonima i tačkama dnevnog reda u ovoj skupštinskoj sali nije bilo većine. Nije bilo većine i to je, zbog sumnje koju smo imali i na osnovu ovog glasanja pre dva-tri meseca, faktički i dokazano video snimkom. Jedan poslanik vladajuće većine je izašao iz sale, a video snimkom zabeleženo je da se on u salu i vratio na svoje poslaničko mesto. Samo, tu postoji jedan problem – to što je kartica sve vreme stajala u poslaničkoj jedinici elektronskog sistema za glasanje.

Taj video snimak je napravljen, što se kaže, metodom slučajnog uzorka, jer je takvih slučajeva bilo u kontinuitetu; više od tri-četiri poslanika su izlazila u jednom momentu i nisu bili prisutni.

Takođe koristim ovu priliku da kažem da sam prisustvovao tom glasanju sigurno u kontinuitetu od tri do četiri sata; upozorio sam vas u jednom momentu da u sali nisu tri ili četiri poslanika, vi ste mi rekli – ubacite karticu. Evo, i sad to potvrđujete. To znači da sam vas ja upozorio, ali vi na moje upozorenje niste reagovali. Vama je važnije bilo da li je moja kartica ubačena i važnije vam je bilo moje prisustvo. Ja vam se na tome zahvaljujem, dajete mi previše na važnosti, ali ja sam u toj celoj stvari nebitan. Kao pojedinac, niti sam učestvovao u većini, niti sam imao nameru da budem 126. poslanik, ali sam vas kao poslanik upozorio da su upravo izašla tri-četiri poslanika i da vi u skupštinskoj sali nemate ni 123, ali vi se niste osvrnuli na tu moju opasku. Bilo je još poslanika koji su vas upozoravali i onda smo došli do tog čuvenog video snimka, koji je zapravo potvrdio sve ono na šta smo vas upozoravali, što smo vam govorili i što je bilo faktičko stanje.

Onda se desilo ono što se desilo, a to je sledeće – mi smo tim video snimkom predsednika naše poslaničke grupe faktički vama, ali i srpskoj javnosti saopštili istinu. Kao i za mnoge stvari u životu, za istinu je potrebno dvoje: potrebno je da je neko saopšti i potrebno je da je neko shvati. U ovom momentu nemam apsolutno nikakvu dilemu da je javnost Srbije shvatila šta se ovde desilo. Desilo se ono što je na video snimku i zapisano. Ali, ono što jeste problem i ono što mene kao poslanika koji želi da se podigne ugled ovog parlamenta tišti jeste to što ni vi kao predsedavajuća, ni vladajuća većina niste shvatili šta smo mi zapravo vama poručili.

Reakcija koja je zatim usledila, vezano za poslaničku grupu, a i za predsednika Miloša Aligrudića, istovetna je reakciji iz 2003. godine kada smo imali aferu "Solun" i kada smo imali aferu "Bodrum". Pazite, političke karijere u Demokratskoj stranci ili, da budem precizniji, politička karijera u Demokratskoj stranci je izgrađena na osnovu izvinjenja zbog afere "Solun" i zbog afere "Bodrum". Pretpostavljam da je veliki broj građana ili visok procenat građana poverovao da je to izvinjenje iskreno. Kampanja Borisa Tadića za prvi predsednički mandat se zasnivala na izvinjenju za aferu "Bodrum" i aferu "Solun", sa rečima da se to više nikada neće dogoditi i da će oni koji su u tome učestvovali snositi sankcije. Neki jesu snosili, odnosno samo jedna osoba je snosila sankcije. Čini mi se da nije ni član Demokratske stranke. Svi ostali, mnogi sadašnji poslanici, pa i neki koji sede večeras ovde u sali, na takvom talasu, na tim obećanjima i na tim uveravanjima, vrlo ubedljivim, dobili su mandat i sada sede u sali.

Ta greška i situacija se ponovo desila. Sad postoje dve stvari: ili gospodin Tadić nije bio iskren kada se izvinjavao javnosti ili poslanici nisu dobro razumeli i shvatili reči svog predsednika i nisu poverovali u iskrenost izvinjenja Borisa Tadića.

Jer, ako jesu poverovali ili ako stoje iza onoga što je Boris Tadić rekao, kao predsednik Republike, onda su morali da budu lučonoše u čitavoj ovoj stvari i da priznaju srpskoj javnosti da je zaista istina da su poslanici izlazili iz sale i da u svakom momentu u ovoj sali nije bila potrebna većina.

Da su to priznali, verovali bismo da su se stvari promenile u Srbiji i u ovom parlamentu. S obzirom na to šta se sve u ovom parlamentu dešava i s obzirom na to da sam sasvim siguran da ni od vas neću dobiti odgovor koji će ići u pozitivnom pravcu, svesni smo da se ništa nije promenilo. Svesni smo da je i to, kao i sva obećanja, i o 200.000 radnih mesta, i o šest tačaka, i o Kosovu, i o ekonomiji, zapravo velika obmana i prevara. Zahvaljujem.
Zaista, manir gospođe Čomić, ali ne stoji vam, apsolutno, to moram da priznam. Nemojte, molim vas, tumačiti šta sam ja u stanju da shvatim i način na koji ja nešto shvatam. Apsolutno sve što sam govorio bilo je vezano za tačku dnevnog reda, vezano za Odbor Agencije za sprečavanje korupcije. Ovaj slučaj da u sali nema dovoljno poslanika je potencijalno predmet kojim bi taj nadležni odbor trebalo da se pozabavi, jer je moguće da iza izlaska određenih poslanika stoji i neka afera koja ima veze sa korupcijom. Čvrsto verujem da to što sam pričao ima i te kakve veze sa dnevnim redom i iza svake reči, od prve do poslednje, stojim. Hvala.
Takođe se pozivam na član 27. i član 104.
Sinoć sam oko 16.30 postavio pitanje predsednici, s obzirom da nam je dala obaveštenje da se prekida televizijski prenos, kada će taj televizijski prenos biti nastavljen. Rekla je da će prenos biti nastavljen kasnije.
Nisam bio zadovoljan njenim odgovorom, a pohvaljujem napor gospođe predsednice Skupštine, koja nam je posle rekla da će biti posle "Evrovizije" nastavljen odloženi prenos, ali sada želim da kažem da je prenos "Evrovizije" bio na Prvom programu i da nikakve veze nije imao sa Drugim programom, a po završetku utakmice Srbija - Austrija, mlade fudbalske reprezentacije, imali smo priliku na Drugom programu da gledamo nekakve tinejdžerske serije, Garfilda kojeg obožavam i još neke druge stvari, za koje bih rekao da nisu u javnom interesu, odnosno da nemaju preimućstvo u odnosu na zakon o kojem se juče raspravljalo, a to je zakon o bezbednosti saobraćaja.
Takođe izražavam protest na odgovor koji ste dali vezano za tehničke probleme koji su se dogodili juče.
Rekli ste da je u terminu od 11.50 do 11.53 bilo tehničkih problema vezano za sliku i ton, kada je govorio naš ovlašćeni predstavnik prof. Zoran Šami, ali sam juče takođe reagovao i tražio objašnjenje, jer smo juče imali, pored dr Zorana Šamija, kolegu Miroslava Petkovića, kao predstavnika DSS, koji je govorio oko 14.00 časova, koji je takođe bio praćen bez tona.
Treći naš predstavnik je bio Jovan Palalić, u momentu kada je govorio u pola je prekinut prenos, šest-sedam minuta pre termina za koji nas je obavestila predsednica Skupštine da će biti posvećen utakmici Srbija - Austrija.
(Predsedavajuća: Dva minuta. Iskoristili ste vreme koje vam je na raspolaganju za izricanje povreda Poslovnika. Zahvaljujem.)
Apsolutno morate dopuniti odgovor i dati jednu suvislu informaciju.
Pozivam se na član 103. Poslovnika. Vi volite dugo da polemišete sa narodnim…
Pozivam se na član 103. stav 2. Ovo je nečuveno i neviđeno šta vi radite narodnim poslanicima i Narodnoj skupštini…
Svestan sam da ću s vaše strane dobiti tešku kaznu, a verujte mi da je i priželjkujem. Kazna koju odmerite je mera nedemokratije i netolerancije u ovoj skupštini. Dakle, ako se pozovem na član 103. stav 2, onda mi dozvolite…
Pozivam se na član 100. stav 1: „Narodni poslanik ima pravo da usmeno ukaže na povredu u postupanju predsednika Narodne skupštine, odnosno predsedavajućeg“, u ovom slučaju ste to vi, iako vidim da zdušno priželjkujete da budete i predsednik, „ukoliko smatra da ona nije u skladu sa odredbama ovog poslovnika, a učinjena je na sednici Narodne skupštine koja je u toku i to neposredno po učinjenoj povredi“.
Da li mogu da dobijem reč i da vas zamolim da me ne prekidate.
Dakle, vi ste ovde u više navrata prekršili Poslovnik. Najpre ste obrazlažući i odgovarajući kolegi Markićeviću govorili kako biste vi kaznili gospođu Nadu Kolundžiju zbog dobacivanja…
Uvaženi narodni poslanici, uvaženi ministre, poštovani gospodine Odaloviću, gospođo Čomić, pred nama je danas 15 zakona iz oblasti poljoprivrede i šumarstva ili, tačnije rečeno, 14 zakona iz oblasti poljoprivrede i jedan iz oblasti šumarstva, što znači da mi celo pre podne pričamo o poljoprivredi i to ćemo učiniti i popodne, i sama ta činjenica je dobra. Dobro je kada se razgovara o poljoprivredi, jer poljoprivreda jeste naša najznačajnija privredna grana, znamo svi i statističke podatke da smo u 2008. godini u robnoj razmeni ostvarili suficit od 600 miliona dolara.
Ono što nije dobro jeste što o tim zakonima odnosno o ovako velikom broju zakona raspravljamo skupa i što za samo pet sati koje imamo u ovoj raspravi, a opozicija ima dva i po sata, mi treba da raspravljamo o svim ovim zakonima. To, ministre, nije vaša krivica. Poslanička grupa DSS predložila je vladajućoj većini da raspravu o poljoprivredi razbijemo u određene segmente, ali vladajuća koalicija to nije želela.
Ovde se postavlja pitanje – koliko će zakoni koje će ova skupština izglasati i doneti unaprediti srpski agrar? Svakako da je bolje imati zakonom regulisane stvari, nego nemati zakone i samim tim odgovarajuće odgovore.
Ali, ovi zakoni nisu usaglašeni sa onim što se dešava u srpskom agraru i sa onim što se dešava u Ministarstvu poljoprivrede, odnosno Agrarnom budžetu. Agrarni budžet je nedopustivo mali. Mi smo predlogom budžeta za 2009. godinu imali takav predlog Agrarnog budžeta koji od 2000. godine procentualno nikada nije imao manje učešće u ukupnom budžetu.
Tada smo onima koji su branili taj budžet rekli da ni to nije realna projekcija, ali da se nadamo da kada se bude radio rebalans budžeta da se opet neće uzimati od poljoprivrede i Ministarstva poljoprivrede, ali su ti naši napori i želje koje smo izrazili kada se usvajao budžet pale u vodu kada smo videli rebalans budžeta.
Agrarni budžet, koji je bio predviđen za 2009. godinu u iznosu od 20,5 milijardi, dodatno je smanjen za 16 milijardi, odnosno za 22% i u jednom intervjuu ste rekli da morate biti mađioničar kako biste raspodelili ova sredstva, jer i preko 90% ovih sredstava moraju ići za plaćanje subvencija. Mislim da nećete biti uspešni u tom poslu i da dovoljno novca nećete imati za sve obaveze koje imate prema poljoprivrednim proizvođačima i poljoprivredi, i ne mogu čudom da se načudim da ste pristali na jedan ovakav rebalans.
Manjak koji mislite da nadomestite, kako biste mogli da izvršite sva plaćanja prema poljoprivrednim proizvođačima, u iznosu od 4,6 milijardi ste, hajde da kažem, smislili da nadoknadite na taj način što ćete sredstva povući iz Fonda za podsticanje poljoprivredne proizvodnje.
U Fondu pretpostavljam da para sada ima i da upravo u ovo vreme poljoprivredni proizvođači, oni koji su korisnici dugoročnih i kratkoročnih kredita, u ovom periodu uredno izmiruju svoje obaveze i da ćete ova sredstva koja ste planirali imati na raspolaganju i da na kontu toga, odnosno u odnosu na to mislite da vratite, odnosno da isplatite obaveze za 2009. godinu.
Ali, ovde postavljam prvo pitanje – da li je normalno da sredstava nema u Agrarnom budžetu i da se seku na način, da se unakaze, da tako kažem, kao što je to u rebalansu urađeno, drago mi je što ovo potvrđujete, jer to govori o odnosu Vlade prema agraru?
Pravim jednu digresiju, poljoprivreda je bila jedna od najznačajnijih obećanja ove vladajuće koalicije. Apsolutno su se obećavale i kule i gradovi poljoprivrednim proizvođačima, i sada se suočavamo, kao i u drugim oblastima, ali čini mi se u poljoprivredi u najdrastičnijem obliku, sa činjenicom da od tih predizbornih obećanja apsolutno neće biti ništa.
To ukazuje na jedan problem da, kada se poslužite političkom demagogijom, to da kratkoročni efekat, ali vam se to i vrati kao bumerang. Ali, ono što je poenta cele stvari je da politike u agraru treba da bude što manje i političkih stranaka, a ono čega treba da bude u agraru jeste jedna stručno urađena analiza strategije razvoja poljoprivrede.
Moje prvo pitanje je – ako se sredstva iz ove godine u iznosu od 4,6 milijardi, a možda će biti i veća, videćemo, potroše, šta će biti sa Fondom za sledeću godinu? Iz kojih sredstava će sledeće godine poljoprivredni proizvođači moći da dobijaju kratkoročne i dugoročne kredite, ako sada ova sredstva potrošimo?
A već smo svesni, i to smo najavili i ministarki finansija kada je branila rebalans, da ćemo se ovde opet videti, nažalost, u septembru i da će sredstva dodatno biti smanjivana po resornim ministarstvima, a kako vidimo da ministarka finansija i vladajuća koalicija tretiraju poljoprivredu, plašimo se da će sredstva biti i u novom rebalansu umanjena.
Imam par pitanja i pokušaću da ih postavim, i daću neka obrazloženja, u nadi da ćete na najbolji mogući način na njih odgovoriti. Mislim da u ovoj godini, to verovatno i nije vaša krivica, već je i posledica prenetih dugovanja iz 2008. godine, da plaćanja koja imate i obaveze koje imaju, nikada nisu toliko kasnile kao što se to dešava sada.
Ono na šta bih želeo da ukažem kao problem i želeo bih da čujem vaš odgovor jeste problem već donete uredbe, kao što je na primer subvencionisanje zadruga. Nakon sprovođenja celokupne procedure, te subvencije se ukidaju, što po mom mišljenju vas stavlja u jednu krajnje rizičnu poziciju, odnosno poziciju kao nekoga ko je rizičan partner.
Zanima me vaše mišljenje – da li mislite da jednolična ili istovetna nadoknada po hektaru jeste dovoljno stimulativna mera, bez obzira na prinos po tom hektaru, jeste dovoljno stimulativna mera ili jednostavno na taj način idemo na neku prosečnu i ne konkurentno pravljenje ne konkurentne poljoprivredne strukture? Mislim da ne stimulišemo one koji ulažu i one koji su spremni da ulažu dodatne napore i imaju veće prinose nego što je to prosek.
Ono što se u javnosti može videti i ono u čemu mislim da niste uspešni je produbljivanje antagonizma između poljoprivrednih proizvođača sa jedne strane, velikih poljoprivrednih dobara sa druge strane, zadruga i uopšte svih činilaca u tom lancu, i da niste dovoljno poradili na tome da se izgrade međusobni odnosi kako bi plod te saradnje bio konkurentnija poljoprivredna proizvodnja.
Postavljam pitanje – zašto danas, u ovom momentu srpski seljak ne može da izvozi krompir, rashlađeno smrznuto svinjsko meso, kao i niz drugih proizvoda koji bi značili dodatne prihode i koji bi značajno uvećali našu trgovinsku razmenu? Šta se čini da izvozna struktura poljoprivrednih proizvoda bude sa višim stepenom obrade, odnosno povoljnija, pa da samim tim donosi i više novca?
Postavljam pitanje i iz oblasti veterine – zašto se nije stalo sa vakcinacijom na svinjsku kugu, pogotovo ako se zna da nakon prestanka vakcinacije treba da prođe još dve godine, a to jeste jedan od uslova da možemo da izvozimo svinjsko meso? Da li tek osnovani Generalni inspektorat i veterinarska inspekcija, koja je izvučena iz Uprave za veterinu, a za efekat je imala da negativno utiče na uspešno funkcionisanje sistema sledljivosti, što je na kraju rezultiralo, čak bih rekao, najlošijim izveštajem o stanju veterine od strane Generalnog direktorata za zaštitu potrošača Evropske komisije?
Zašto ste tako lako prešli preko izglasavanja, odnosno primene SSP-a? To direktno izlaže našu poljoprivredu dodatnim pritiscima, odnosno snižavamo nivo zaštite naše poljoprivredne proizvodnje, kada znamo da su sa druge strane negativni efekti, efekti koji dolaze od SSP, veliki.
Dolazimo u paradoksalnu situaciju da mi koji nemamo uređeno stanje u poljoprivredi otvaramo tržište onim državama koje to stanje imaju i te kako uređeno, i koje su bogate države, i koje veoma bogato subvencionišu svoje poljoprivredne proizvođače da još i na srpsko tržište mogu da plasiraju svoje proizvode.
Dakle, velika su obećanja davana i u sferi poljoprivrede. Malo toga je ostvareno od onoga što se obećalo i sada imamo jasno, verujem da ste svesni te činjenice, da su poljoprivredni proizvođači veoma nezadovoljni, ali su i opravdano nezadovoljni.
I pored toga što su opravdano nezadovoljni, takođe u tom lancu imamo nezadovoljne i proizvođače, odnosno prerađivače poljoprivrednih proizvoda, a sve to na kraju rezultira da krajnji potrošač takođe koristi robu, odnosno kupuje hranu vrlo često po skupljim cenama nego što je to na nekim drugim tržištima, pa kao krajnji rezultat imamo i nezadovoljnog potrošača.
Na toj liniji se mora pronaći određena ravnoteža. Pohvaljujem vas što ste doneli u skupštinsku proceduru ovoliki broj zakona, ali ovi zakoni neće rešiti probleme agrara.
Ovi zakoni jesu usklađivanje propisa sa EU. Da nije tako, ne bi tako ličili na zakone koji su, recimo, usvojeni u Hrvatskom Saboru, jer ovde imamo predloge zakona i o poljoprivrednom zemljištu, i o poljoprivredi i zakona o gnojivima i poboljšivačima tla. Radi se samo o jezičkoj redakciji našeg predloga zakona.
Ti zakoni jako puno liče jedan na drugog, što je verovatno naš uslov približavanju EU, ali i samo stanje poljoprivrede u Hrvatskoj, koje je mnogo bolje nego u Srbiji, pokazuje da to nije posledica zakona, već i većih sredstava koja država izdvaja za poljoprivredu u Hrvatskoj nego vi ovde u Srbiji, i bolje organizovanosti.
Za prvo javljanje ovoliko, ostaviću vremena kada budemo završili raspravu.
Dali ste mi sada šlagvort. Pozivam se na čl. 27. i 104. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije. Ne možete dati odgovor i obavestiti Skupštinu da će prenos biti kasnije. Želim da vas podsetim, i vas i celokupnu Skupštinu i javnost, da je RTS javni servis. To ''kasnije'' može da bude u 11 sati, može da bude u tri noću, može da bude sutra, a može da bude i malo sutra. Nedopustivo je da vi, kao predsednik Skupštine, nemate informaciju kada će biti nastavljen prenos. U obavezi ste da obavestite narodne poslanike i Narodnu skupštinu kada će tačno biti odloženi prenos.
Ono zbog čega sam se javio, danas je bilo puno problema u funkcionisanju Javnog servisa kada je u pitanju prenos Narodne skupštine. Podsetiću vas da je danas ovlašćeni predstavnik za ovaj zakon o bezbednosti saobraćaja prof. dr Zoran Šami. Kada je obrazlagao zakon, na pola govora slika je bila zamrznuta, pred kraj govora apsolutno se nije čuo ton. Sledeći govornik DSS-a je bio gospodin Petković. Na početku je bilo tona, a ostale dve trećine govora tona nije bilo.
Sada ste dali informaciju da prenos utakmice kreće od 16.25 časova. U 16.19 je prenos prekinut, upravo kada je govorio naš treći govornik, gospodin Palalić. Danas je predstavnicima DSS-a apsolutno onemogućeno da iznesu stavove i da upoznaju javnost sa stavovima DSS-a. Mislim da imate, takođe, obavezu da zaštite ovaj parlament, a ne da se dešavaju ovakve stvari.
Dakle, danas je bilo puno govornika, iz naravno puno stranaka, ali se ovo dešavalo isključivo sa poslanicima DSS-a. Još jednom vas molim da kažete kada će tačno biti nastavljen odložen TV prenos. Zahvaljujem.
Poštovani narodni poslanici, podneo sam amandman na član 6, pretpostavljam i za ministarku i za Vladu neočekivan amandman, ali sam od Vlade i od vašeg ministarstva dobio očekivani odgovor.
Naime, u članu 6. je predstavljena rashodna strana budžeta po programskoj klasifikaciji i to je dobro i pohvalno, ali s obzirom koja su ministarstva obuhvaćena ovom klasifikacijom ovaj amandman sam i podneo iz prostog razloga što je Vlada faktički u potpunosti obesmislila ideju programskog budžeta.
U odgovoru koji ste mi dostavili, da se amandman odbija, što sam naravno očekivao, ono što sam očekivao jeste i ova konstatacija da je predlagač amandmana u osnovi u pravu kada navodi da pet pilot ministarstava prema sadržaju svojih rashoda ne odgovaraju osnovnoj ideji programskog modela budžetiranja. To je moja ideja bila i razlog zbog čega sam podneo ovaj amandman.
Toplo vam preporučujem da se, kada se već opredeljujete za programsku klasifikaciju, da obradite Ministarstvo za ekonomiju i regionalni razvoj.
Jako bismo voleli i obradovali se kada bi rashodna strana ministarstva gospodina Dinkića bila prikazana po programskoj klasifikaciji i napokon bi mi kao parlament, kao poslanici i kao građani imali uvid za koje programe se taj novac troši i opravdanost, samim tim, tih programa, a naročito bi to trebalo da se odnosi i na Ministarstvo za infrastrukturu i za Ministarstvo za energetiku.
Znao sam da nećete prihvatiti ovaj amandman, ali sam u suštini vašim odgovorom, gde ste mi dali za pravo da se ovaj amandman podnese, zadovoljan.
Na član 11. sam podneo amandman, odnosno dodao sam stavku da ukoliko korisnici sredstava budžeta Republike Srbije u izvršavanju rashoda postupe suprotno odredbama ovog zakona, Vlada na predlog Ministarstva finansija donosi odluku o obustavi izvršavanja odgovarajućih aproprijacija utvrđenih ovim zakonom tom budžetskom korisniku, to je pisalo u originalnoj verziji, a protiv odgovornog lica pokreće se prekršajni postupak.
Vlada nije prihvatila ovaj amandman i moram da kažem da sam začuđen, zbog čega nije prihvatila amandman, a naročito zbog obrazloženja, jer u obrazloženju se kaže da prema Zakonu o budžetskom sistemu, u slučaju preuzimanja obaveza za koje nisu obezbeđena sredstva u budžetu, predviđene su kazne zatvora za odgovorno lice, i to kao krivično delo i kao prekršaj.
Mere su iz domena Zakona o državnoj upravi, pa se ne bi mogle regulisati zakonom o budžetu. Ne sporim da ovo piše i u Zakonu o budžetskom sistemu i da piše u Zakonu o državnoj upravi.
Samo želim da se to kao dodatak ovom tekstu stavi, da neko ko prekrši Zakon o budžetskom sistemu i ko nenamenski potroši sredstva prekršajno odgovara, a to inače piše i u Zakonu o budžetskom sistemu i u Zakonu o državnoj upravi.
Ne vidim da je moj predlog i amandman u koliziji sa zakonom, već naprotiv, mislim da je u skladu sa zakonima koji regulišu eventualne prekršaje onih koji raspolažu sa budžetskim sredstvima, tako da mi se čini da je krajnje logično i na bazi ovog obrazloženja koje je dala Vlada da se ovaj amandman prihvati.
Mislim, gospođo ministarka, da ste vi u velikom problemu. Ovo je moj poslednji amandman, ukupno sam predao četiri.
Kada smo raspravljali o predlogu budžeta za 2009. godinu prihvatili ste pet mojih amandmana. Verujem da je on, između ostalog, zbog tih pet amandmana izdržao ova četiri meseca, inače, da niste prihvatili, vi biste već u februaru morali da branite ovaj rebalans.
Ovaj amandman koji se odnosi na član 13. ima veze sa amandmanom koji sam predložio na član 6, kada smo govorili o programskom budžetu i da ste faktički obesmislili programski budžet, jer tamo imamo rashode Ministarstva vera, ali nemamo recimo Ministarstvo poljoprivrede, koje je takođe izuzetno važno i tiče se velikog broja građana.
Kada govorimo o Ministarstvu poljoprivrede, vi ovde kažete da će se deo prenetih sredstava iz stava 2. ovog člana u iznosu od 60% usmeriti za podsticanje u poljoprivredi. Pretpostavljate da će prihodi od doprinosa za PIO biti veći u ovoj godini. Na osnovu čega?
Mislim da je pošteno da kažemo na osnovu čega, jer planirate da naše poljoprivrednike ucenite na taj način da, ukoliko žele da dobiju subvenciju, ukoliko žele da dobiju određeni kredit, moraju da izmire obaveze prema Fondu za penzijsko i socijalno osiguranje.
Zgodna je prilika i želim da je iskoristim da kažem da su dugovanja agrarnog budžeta prema poljoprivrednicima iz prošle godine najmanje dve milijarde. To je već ukalkulisano u ovaj minorni agrarni budžet koji se i dalje kreše.
Kako planirate da nadomestite razliku i da izmirite dugovanja? Tako što želite da u ovoj godini uništite Fond za podsticanje poljoprivredne proizvodnje. Planirate 4,6 milijardi iz tog fonda da prebacite u budžet kako biste izmirili obaveze. Šta to znači? Vi oduzimate svaku perspektivu poljoprivrednim proizvođačima, jer će sledeće godine taj fond biti prazan.
Očekujete velike prilive od maja po pitanju kratkoročnih i dugoročnih kredita, naročito kratkoročnih. Taj fond ćete sada spiskati, narodski rečeno i da me razumeju oni kojih se ovaj fond i tiče, a to su poljoprivredni proizvođači. To znači da sledeće godine oni neće moći da povlače ta sredstva. Ono što je najgore u celoj toj stvari jeste da vi one aktivne poljoprivredne proizvođače, uspešne, oni koji se koliko-toliko bore na ovom tržištu, ostavićete bez sredstava u idućoj godini. Dakle, počinjemo i u ovoj godini da trošimo nešto što bi trebalo da ostane za sledeću godinu.
Predložio sam da se ova sredstva, koja bi se eventualno obezbedila, troše po posebnom programu Vlade, koji bi došao na Odbor za poljoprivredu i na koji bi Odbor za poljoprivredu dao saglasnost. Vi ovde kažete da po Zakonu o Vladi Odbor za poljoprivredu nema tu obavezu i da ne postoji potreba da Odbor za poljoprivredu o tome raspravlja.
Dakle, ideja mog amandmana jeste da se, ako se dođe do viška sredstava, ona troše po određenom programu koji bi utvrdila Vlada i da obavezno dođe na Odbor za poljoprivredu o kojem bi mi raspravljali i koji bi mi onda usvojili, pa bi i znali kako se ta sredstva troše, jer rupa u agrarnom budžetu ima toliko da je pitanje kako će i kuda će sve ove pare otići.
Pozivam se na član 104, urušavanje dostojanstva Skupštine, to vi radite i prestanite više da upozoravate i pretite narodnim poslanicima. Vaš prvenstveni zadatak je da štitite dostojanstvo ovog parlamenta.
Kada nešto dođe na dnevni red onda je obaveza onoga ko je predložio taj zakon da ovde prisustvuje i da ga brani. Vaše je da zaštite integritet parlamenta i obezbedite prisustvo predlagača. Nemojte da se sukobljavate sa zdravom logikom, da branite nešto što je neodbranjivo. Da nije bitno da li je ovde zamenik ministra, ministar ili kaktus. Nama kaktus ovde ne treba. Nama treba predstavnik Vlade da bi o tački koja je na dnevnom redu mogli da raspravljamo.
Ispunite sve uslove koji su normalni u svakom parlamentu ili kako vi to volite da kažete – u skladu sa evropskom tradicijom. Ni u jednom evropskom parlamentu se ne može dogoditi da se ovde raspravlja o nekakvom zakonu, a da nema predstavnika Vlade. Navedite mi jedan primer i povući ću sve što sam rekao. Ne možete ga navesti.
Ono što posebno nervira i što posebno izaziva revolt kod nas jesu ta vaša upozorenja. Prestanite da upozoravate. Prestanite da se pravite pametni. Vi ste ovde medijator. Treba da stvorite uslove, a ne da nas verbalno maltretirate vašim objašnjenjima, koja, ponavljam, i time ću završiti, nemaju veze sa zdravom logikom.
Poštovana predsedavajuća, prekršili ste sve članove koji su vezani za proceduru.
(Isključen mikrofon.)
Poštovana predsedavajuća, prekršili ste član 1, 2, 3, 4, 5…
(Isključen mikrofon.)