Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Nikolić

Govori

Poštovani narodni poslanici, poštovano predsedništvo, pred nama je danas set zakona koji se tiče punjenja budžeta za 2009. godinu, ali mi faktički već poslednja tri meseca govorimo i o efektima finansijske krize vezano za našu zemlju, govoreći o rebalansu budžeta i o predlogu budžeta u decembru koji smo imali ovde na dnevnom redu. Ono što smo govorili pre tri meseca, dva meseca, ono što smo govorili povodom budžeta, mi jednostavno možemo i moramo da ponovimo i danas.
Dakle, po izbijanju krize, kada smo se već suočili da je ta kriza evidentna i kada je obelodanjena u svetu i kada smo shvatili da ćemo imati konkretne posledice i kod nas, poslanički klub DSS je krenuo u pravcu rešavanja ili pokušaja da rešimo određene privredne i ekonomske segmente, u smislu predloga određenih zakona, kao najbolja namera da i Vladi, koja vidimo da se u tom prvom momentu, dakle krajem septembra i početkom oktobra, nije baš najbolje snašla ili nije baš najbolje odnosila ili, ako hoćete, nije baš na pravi način shvatila tu svetsku finansijsku i ekonomsku krizu i posledice po našu privredu i po našu zemlju.
Dakle, krenućemo od kraja oktobra i početka novembra, kada smo, kao poslanička grupa DSS, izašli sa nekoliko predloga zakona iz sfere ekonomije, koji su naišli na odbojan stav Vlade, kao što je čuveni zakon o osiguranju depozita, koji je na toj čuvenoj sednici Odbora za finansije početkom oktobra okarakterisan kao nepotreban zakon, da su štedni ulozi u našoj zemlji apsolutno zaštićeni i da je to što smo mi predložili kao meru za zaštitu naših štediša i štednih uloga faktički u funkciji širenja panike među građanima.
Suočili smo se da smo posle tri meseca taj zakon imali ovde u proceduri, da smo o tom zakonu glasali. Šta je tu sada sporno? Sporna su ta tri meseca. Dakle, nije dobro kada Vlada ne želi da prihvati predloge koji dolaze, u ovom slučaju, od opozicione stranke - DSS, samo zato što je ona opoziciona stranka, čak imala i negativan stav prema tom predlogu, da bi se posle suočili da nakon tri meseca prolazimo kroz jednu vrlo burnu, mučnu raspravu povodom tog pitanja i na kraju sve to usvajamo.
DSS je predložila više zakona, zakon o osiguranju depozita sam već pomenuo, takođe smo predložili izmenu i dopunu Zakona o porezu na dohodak građana i Prelog zakona o izmenama Zakona o Narodnoj banci i predlog zakona. Mi smo to predložili da ide po hitnom postupku. Po našem mišljenju, to je bilo pravo vreme, pravi tajming da se odgovori na onaj prvi udar finansijske krize koji je zahvatio i našu zemlju.
Skupštinska većina je odlučila da to ne stavi na dnevni red. Danas, između ostalog, imamo i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak građana. Primetiću ponovo da je to učinjeno sa tri meseca zakašnjenja.
Dakle, nije dobro kada Vlada kasni po tri meseca sa određenim merama, a pri tom je pre tri meseca upozorena ili upoznata sa predlozima koji su dolazili od strane opozicionih stranaka, u ovom slučaju konkretno od DSS.
Mi smo pre tri meseca dali i predlog da se usvoji odluka o obrazovanju komisije za praćenje svetske ekonomske krize i preuzimanje mera u cilju ublažavanja negativnih uticaja na ekonomiju i privredu Republike Srbije. Tada smo od pojedinih ministara, koji su vrlo istaknuti u sferi ekonomije i finansija, dobijali izjave tipa da je ovo šansa za Srbiju, da svetska finansijska kriza Srbiju neće ni dotaći, da je to upravo prava prilika za Kinu, Indiju, pa i Srbiju, i da je to, kao što sam rekao, ona šansa koju Srbija treba da iskoristi.
Posle tri meseca se suočavamo da i premijer, pa i pojedini ministri, apeluju da i u ovom parlamentu postoji jedna vrsta jedinstva, jer je vreme teško, jer je ekonomska kriza zakucala na naša vrata. Nije sporno. Mi smo svojim konkretnim predlogom, koji smo stavili na papir, koji je ovaj parlament trebalo da izglasa, stavili do znanja skupštinskoj većini da smo voljni da učestvujemo u davanju odgovora na izazove koje donosi finansijska i ekonomska kriza. Vlada je to odbila.
Sada premijer i ministri koji pokrivaju finansijske i ekonomske resore traže od ovog parlamenta saradnju. Nije sporno da te saradnje i sada bude. Kada dođe ovakvo vreme iskušenja, gde niko ne može tačno predvideti dubinu ove krize, mi stojimo na raspolaganju, ali pod jednim uslovom - moramo da vidimo i da čujemo predlog Vlade, koji je to predlog mera, šta je to strategija Vlade kada govorimo o izlasku iz ove finansijske i ekonomske krize.
Da li je to ovaj set zakona? Nećemo da kažemo da ništa ovde ne valja, ali ovo svakako nije pravi i adekvatan odgovor na ono što se već u našoj privredi i ekonomiji dešava, naročito nije odgovor za ono što će se u ekonomiji i u privredi dešavati tokom ove godine.
Vlada je u oktobru donela odluku da od 1. januara jednostrano primeni Prelazni trgovinski sporazum. Tu su postojale kontraverze. Postojali su ministri u Vladi, mislim da je tu bila i ministarka finansija, koja je krajnje racionalno, kao žena koja je odgovorna za budžet, zauzela stav da u ovom momentu dodatna liberalizacija našeg tržišta nije poželjna i da će jednostrana primena trgovinskog sporazuma imati uticaj na dodatnu liberalizaciju našeg tržišta i štetne efekte po domaću privredu.
Onda se ispostavilo da ono što je dodatna slabost ove vlade, a to je da u njoj postoje i političke grupacije kojima nije opštedruštveni i opštedržavni interes, pa i u sferi ekonomije i finansija, u prvom planu, već zadovoljavanje i, da kažem punjenje svojih kasa u okviru svojih ministarstava, onda je Vlada preokrenula svoj stav i podržala tu odluku i mi smo sada suočeni sa jednostranom primenom trgovinskog sporazuma.
Dakle, u startu imamo procenu da je manjak u budžetu, koji ćemo po tom osnovu imati, u rasponu od 250 do 350 miliona evra. Zaista ne znam koga možete ubediti da je srpska ekonomija i srpska privreda toliko jaka da može sebi da dozvoli luksuz da, u odnosu na ekonomije EU, dozvoli sebi da na svoju štetu oduzme sebi prihode u iznosu od 250 do 350 miliona evra. Zdrava ekonomska logika je ukazivala da to ne treba raditi, ali ovde je iznet drugi argument - da ćemo u toku 2009. godine dobiti status kandidata, da ćemo, samim tim, biti u mogućnosti da koristimo neke pretpristupne fondove i da ćemo na taj način kompenzovati taj manjak.
Ako krenemo od obećanja koja su stranke koje čine ovu vladu davale samo pre sedam ili osam meseci u predizbornoj kampanji i kada vidimo realizaciju tih obećanja, koja je ravna nuli, onda opravdano sumnjamo da i u 2009. godini taj optimizam nije potkrepljen nikakvim finansijskim i ekonomskim pokazateljima.
Zapravo ćemo jedino i isključivo mi imati štete od ukidanja, odnosno jednostrane primene tog trgovinskog sporazuma. Postavljam pitanje ovde i nadležnom ministru koji je danas sa nama, da li postoji ijedan primer da je zemlja koja je želela da se priključi EU ušla u proces jednostrane primene bilo kog sporazuma prema EU? Mislim da ne postoji, dobio sam i potvrdu da ne postoji.
Dakle, mi smo taj izuzetak i neka građani znaju da nas sam ulazak u EU, odnosno mi smo veoma daleko još od EU i od same kandidature za članstvo u EU, ali u ovoj godini građani Republike Srbije će biti oštećeni od 250 do 350 miliona evra na osnovu ukinutih carina.
Pošto taj manjak u budžetu postoji, ali nije samo taj manjak problem, nego i sama projekcija budžeta koja nam je ovde predstavljena je takođe problematična i o tome smo govorili kada je ministarka Dragutinović bila, dakle, budžet je nerealno skrojen, da je budžet neostvariv i daćemo vrlo brzo, a rekao sam faktički smo poslednja tri meseca govorili o rebalansu, pa i o budžetu, a mi ćemo u naredna dva meseca verovatno sa jednom pauzom kada ćemo razgovarati o nekim drugim zakonima, kao što je zakon o skupštini i ne znam još o čemu, vrlo brzo imati na ovom dnevnom redu rebalans budžeta za 2009. godinu.
To vam sada kažem. Videćemo da li će to tako biti. Mislim da će biti, a bogami tada će biti još bolnije i za Vladu Republike Srbije, a što je manji problem, ali će biti mnogo bolnije za građane Republike Srbije.
Pošto smo se odrekli carina u Prelaznom trgovinskom sporazumu, taj novac treba nekako nadomestiti. Imamo Zakon o akcizama koji treba i koji je jedino u funkciji da pokuša da ovaj manjak finansijskih sredstava nadomesti tako što na mnoge proizvode se sada povećavaju akcize.
Ono što je posebno problematično jeste veliko povećanje akciza na gorivo, sa 27 na 42 dinara. Vlada Republike Srbije ima mogućnost da, u skladu sa uredbom, u toku jedne godine povećava akcize u skladu sa stopom inflacije. Zašto to nije urađeno i sada, dakle, na osnovu ove osnovice koju imamo? Vlada je mogla da u ovoj godini poveća u skladu sa stopom inflacije i akcize, ali je ona odlučila da akcize u startu poveća sa 27 na 42 dinara po litru, samim tim da poveća osnovicu, zadržavajući to pravo da i ovako veliku akcizu dodatno poveća u skladu sa procentom inflacije.
To za posledicu ima, kada ovaj zakon stupi na snagu, a to je za nekih 15 dana pretpostavljam, da ćemo imati skuplje gorivo. Ne treba da govorim građanima, svima je jasno šta znači skuplje gorivo i koje su posledice po privredu, jer gorivo je jedno od najvažnijih inputa za sve privredne delatnosti.
Dakle, povećanjem akciza se pokušava nadomestiti manjak koji imamo na osnovu carina umanjenih sporazumom koji smo jednostrano primenili.
To svakako nije dobro, jer kada postavite ovako stvar i kada se suočavamo, a sada je to i Vlada priznala sa ekonomskom finansijskom krizom, onda bi teret te finansijske i ekonomske krize trebalo da bude ravnomerno podeljen.
Ovako teret se deli isključivo na one grupe koje su već socijalno ugrožene i teret snosi privreda i to onaj deo privrede koji nije bio ni u sjajnoj situaciji ni pre izbijanja finansijske krize.
Dakle, Vlada, s jedne strane, poziva na jedinstvo, a mi kažemo, mi smo voljni da svojim idejama, svojim predlozima, a to smo dokazali u protekla tri meseca, ponavljamo ne Vladi, nego građanima Srbije, da te ideje koje imamo smo u mogućnosti da pretočimo u zakon i na vladi je da li to želi da prihvati.
Ne tvrdimo da u DSS imamo tapiju na izlazak iz ove krize. Ona je nepredvidiva. Imamo jako puno dobrih ideja i konkretnih stvari koje smo predložili.
Zašto se Vlada oglušuje o te ideje, zašto ne prihvata i zašto, kada predlože ovako katastrofalne predloge, kada se povećavaju administrativne takse, kada se povećavaju, kao što smo rekli, i akcize, to sebi Vlada zapravo dozvoljava, ostaće nejasno.
Dakle, mi ćemo, sasvim sam siguran, u naredna dva-tri meseca pričati o rebalansu budžeta. U revidiranom memorandumu je naglašeno da će jednostavno doći i do smanjenja privredne aktivnosti i do smanjenja stranih investicija, do smanjenja potrošnja i do smanjenja uvoza i pored svih tih parametara za koje već sada je sasvim evidentno da će doći do smanjenja.
Ovaj budžet je napravljen tako da se planira uvećanje poreza od 11,4%. To je jednostavno nemoguće ostvariti. Teret ovako skrojenog budžeta i ovih zakona, pošto imamo ispred nas i Zakon o PIO, jeste i da će penzioneri zapravo u ovoj godini imati penziju manju za osam posto, ako je projektovana inflacija od osam posto realna, najmanje od osam posto, i da zapravo on predizborno obećanje koje je dato ne da se neće ispuniti, već naprotiv, teret ovih problema koje imamo sa punjenjem i prihodnom stranom budžeta će se, pre svega, svaliti i na penzionere.
Plašim se da kada dođe do rebalansa da će biti izvršen dodatni pritisak na penzionere i da će doći do dodatnih smanjenja penzija, jer ako se budžet ne bude ostvarivao onom dinamikom koja je predviđena, mora se ići na kresanje javne potrošnje.
Ovi predlozi zakona, ovaj set zakona koji je, pre svega, u funkciji punjenja ili ostvarenja prihodne strane budžeta, još jednom pokazuje da Vlada nema konzistentnu i nema jasnu sliku šta će se dešavati u našoj privredi, ekonomiji, finansijama u 2009. godini. Ovi predlozi su u velikoj meri kontradiktorni i suprotstavljeni jedni drugima.
Oni su, pre svega, usmereni da teret podnesu ionako ugrožena privreda, naročito poljoprivreda, jer dodatna liberalizacija, ukidanjem carina na skoro 40% poljoprivrednih proizvoda što će stupiti na snagu stupanjem ovog zakona, neće pospešiti poljoprivrednu proizvodnju, nego će dodatnom liberalizacijom i ono što nam grca i ono što jako teško posluje dodatno opteretiti, jer ćemo imati sada uvoz sa strane.
A svakako da poljoprivredni proizvodi koji dolaze iz EU, koji su subvencionirani nekoliko puta više nego naši, imaju povoljniju cenu, da ćemo svakako imati veći uvoz i po tom pitanju, a samim tim i veći spoljnotrgovinski deficit, a da ćemo ugroziti našu poljoprivredu.
Između ostalog, kada govorim o poljoprivredi, u redu je povećati akcize na duvan, to se pravda evropskim standardima. Nije u redu ukinuti subvencije bez ikakve najave poljoprivrednim proizvođačima. Preko 11 hiljada poljoprivrednih proizvođača se bavi uzgojem duvana. Mi smo ih jednim potezom, odnosno onim predlogom budžeta lišili subvencija na koji su oni svakako računali. Samo ta mera će prouzrokovati da oko 30 hiljada ljudi se ne bavi više time, a zavisilo je od proizvodnje duvana.
Kome ovo ide u korist? Ide uvozničkom lobiju. Mi ne pospešujemo našu domaću proizvodnju… (Predsednik: Vreme.) jer ako duvana, završavam, ne bude bio uzgajan u dovoljnoj meri, a svako ove godine to neće, onda će duvanska industrija, pre svega, uvesti duvan, jer ona za tu robu plasman ima.
Poslanici DSS će i u ovoj načelnoj raspravi, ali i po amandmanima pokušati da poprave predloge zakona, ali ono što je definitivno naša poruka jeste da što pre treba da se suočite sa realnošću i da se ne ponašate i da ne podlegnete sindromu nojeve glave u pesku, već da realno sagledate sve opasnosti koje dolaze od svetske finansijske krize.
DSS ima nameru da i dalje bude veoma aktivna i u zakonodavnom smislu po pitanju ekonomskih zakona. Na vama je samo da ne kasnite, kako ste to radili u protekla tri meseca, da ne kasnite u narednom periodu tri... (Predsednik: Hoćete da privedete kraju.) i više meseci. Zahvaljujem.
"Tako mi moje sede glave, prvi zakon o kojem će se raspravljati u Narodnoj skupštini biće izmena Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju." To je govorio sadašnji potpredsednik gospodin Krkobabić, to ste govorili vi i tvrdili ste da će u ovoj godini penzije iznositi 70% od prosečnog ličnog dohotka.
Ono što mi ovde tvrdimo, ne samo da ste izneverili ta obećanja i ne samo da to obećanje i zavet sede glave nije ostvaren, mi tvrdimo da ovim predlogom budžeta penzije ne da neće biti povećane, već će 31.12.2009. godine biti manje najmanje 8%, za iznos inflacije. Gospodin Čolaković je ovde izašao i probao da kaže da će biti nekih izmena. Zaista ne želim s vama više da ulazim u polemiku. Vi imate taj stav, mi tvrdimo suprotno. Mi tvrdimo da ste izneverili obećanja koja ste dali penzionerima i da će zaista njihove penzije biti manje.
Pozivam se na izmene Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju. Ne tražim odgovor od vas, već tražim odgovor od predstavnika Vlade, gospodina ministra Dulića, koji je ovlašćen. Kada sam jutros tražio ko će biti ovlašćen baš za ovaj zakon, pošto nismo dobili u pisanoj formi, posle 12.00 časova je stiglo i rečeno je da je gospodin Dulić ovlašćeni predstavnik ispred Vlade.
Neka ministar preseče i neka kaže da li tumačim ovaj zakon ispravno, a u zakonu piše sledeće - najniži iznos penzije, iznos novčane naknade i iznos opšteg boda utvrđen za oktobar 2008. godine povećanjem za 10%, izvršenim zajedno sa redovnim usklađivanjem penzija u skladu sa odredbama Zakona o PIO, predstavlja osnov za isplatu penzija, odnosno novčane naknade i određivanja vrednosti opšteg boda za 2009. godinu neće se menjati u 2009. godini.
To znači ono što smo mi ovde rekli, da će se teret budžeta lomiti preko leđa penzionera i da će realno penzije biti manje. Pozivam ministra da on ovo potvrdi, pa da onda raščistimo, da ne ulazimo dalje u polemiku predstavnici DSS i predstavnici PUPS, već da ministar kaže da li mi ovo ispravno tumačimo ili ne.
Zato bih vas zamolio, gospodine Duliću, da izađete sada. Jako je dobro, postoje ministri iz vaše stranke koji učestvuju aktivno u diskusiji i uvek se to pokazalo dobrim, skinemo jedno pitanje sa dnevnog reda, to popravi atmosferu, krenemo na sledeće i vrlo brzo i mnogo brže i dinamičnije rasprava teče i mnogo je plodotvornije na kraju.
Nemojte na kraju odgovarati, jer postoji mogućnost da se kolege iz PUPS ponovo jave i da mi ovde otvorimo neku debatu. Onda ovo trošenje vremena, ili kako biste vi nazvali opstrukcija, ide na vašu dušu. Vi ste ovlašćeni predstavnik, izađite ovde i dajte zvanično tumačenje Vlade Republike Srbije.
Daću svoj doprinos, pokušao sam to i u prethodnom javljanju. Apelovao sam na ministra da izađe i da nam da odgovore na pitanja koja su ovde postavljena.
Dakle, ovde se izašli i niste odgovorili ni na jedno pitanje koje je ovde postavljeno, pa između ostalog i pitanje koje se odnosi na penzije. Morate da shvatite da ste ovlašćeni predstavnik Vlade. Ako večeras Vlada progovara kroz vaša usta, onda je nama jasno da Vlada nema odgovor ni na jedno pitanje ili izađite za ovu govornicu i dajte odgovore na ova pitanja, inače će se ovakve diskusije voditi i dalje.
Moram vam reći jednu stvar, ekonomija je vrlo slična medicini. To je naravno i nauka, ali su takođe određene veštine u pitanju. Kada neko oboli, on se pre svega obraća nekom iskusnom lekaru, ne ide kod nekog lekara koji se prvi put suočava sa određenom bolešću.
Tražili smo od vas, ne znam onda zbog čega ste ovde došli, odgovore na neka osnovna i bazična pitanja, vi ovde apsolutno te odgovore ne dajete, samim tim komplikujete stvari u Narodnoj skupštini i imamo ovu vrstu nepotrebnog dijaloga.
Dakle, izađite i lepo recite da li je istina da će penzije ostati zamrznute u 2009. godini. Postavljeno je niz pitanja koja su konkretna, finansijski odnosno ekonomski efekti podizanja akciza, odnos prema MMF-u itd. Konkretno sam vam postavio ovo pitanje i zaista bih vas zamolio da ako već izlazite za ovu govornicu, onda na to pitanje odgovorite.
Poštovani narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, koristim svoje pravo po Poslovniku da govorim o tački dnevnog reda, odnosno o Predlogu budžeta za 2009. godinu.
Poslanička grupa DSS je podnela veliki broj amandmana na član 2, iz prostog razloga što na taj način želimo ministarki, a i Vladi Republike Srbije, da ukažemo na objektivnu zabrinutost DSS kada je u pitanju deficit ovog budžeta od 1,5% koji je dogovoren sa MMF, ali koji je, po našem mišljenju i u to smo ubeđeni, izneću određene činjenice, apsolutno nerealan baš onoliko koliko je i nerealan ovaj predloženi budžet.
Dakle, ono što su da kažem osnovni podaci koji karakterišu ovaj budžet, ukratko ću preći preko njih, budžet koji je predložen za 2009. godinu predviđen je u iznosu od 698 milijardi 756 miliona i on u odnosu na budžet od 2008. godine predstavlja povećanje od 7,4%.
Ako se uzme u obzir revidirani memorandum o budžetu i ekonomskoj i fiskalnoj politici za period od 2009. do 2011. godine, mi vidimo da se ta makroekonomska projekcija uveliko menja i rast BDP-a, koji je i u ovoj godini bio ili će biti, sačekajmo 31, negde na nivou od 6 do 6,5%, da se on smanjuje na 3 do 3,5%, da ćemo realno imati prepolovljene investicije u narednoj godini u odnosu na ovu godinu, da se produktivnost rada smanjuje sa 6% na 4%.
Ako imamo te parametre i te inpute, postavlja se pitanje na osnovu čega imamo projekciju budžeta koji je veći u odnosu na 2008. godinu u iznosu od 7,4%.
Kolega iz Demokratske stranke, gospodin Vujadinović, voli da priča brojkama. Evo, sada iznosim ovde brojke. Zašto tvrdimo da je ovaj budžet u startu nerealan i da je neostvarljiv? Iz prostog razloga, hajde da uporedimo realizaciju budžeta za 2008. godinu.
Poslanička grupa DSS je pre izvesnog vremena, i na tome smo zahvalni Ministarstvu finansija, na tom odgovoru, tražila podatke da vidimo realizaciju budžeta u 2008. godini.
Pre nego što iznesem taj podatak, želeo bih da kažem da nam je ministarka finansija rekla da je u decembru budžetski prihod i veći od očekivanja, odnosno da su sa njim zadovoljni i da je on negde na nivou 54 milijarde.
U odgovoru koji nam je dostavilo vaše ministarstvo kaže se, s obzirom da je budžet, dakle, sa rebalansom koji smo pre mesec i po dana usvojili, dakle, iznos budžeta za 2008. godinu je bio oko 650 milijardi, a ostvarenje, odnosno izvršenje budžeta, na dan 3. decembra, jeste 566 milijardi.
Ako tome dodamo planirane prihode i projektore prihoda u decembru, za koje verujem da ste ih realno procenili, kada tu dodamo 54 milijarde, mi ukupno imamo izvršenje budžeta u iznosu od 620 milijardi i, nažalost, dubioza budžeta u 2008. godini iznosi 30 milijardi. To najbolje i najslikovitije govori o ekonomskoj politici koju vodi ova vlada.
Još jednom ću vas podsetiti da smo pre nepunih mesec i po dana usvajali rebalans budžeta, u novembru. Uveliko se znalo za ekonomsku krizu. Uveliko se znalo i moglo se pretpostavljati da će ta ekonomska kriza doći i zakucati na naša vrata.
Mnogo jače, organizovanije države, u ovom momentu njihovi najviši ekonomski i finansijski predstavnici kažu da se teško mogu predvideti posledice ekonomske krize, a mi smo tada usvajali budžet koji ne da nije bio restriktivan, naprotiv, on je bio rasipnički i on je služio da se zadovolje određene političke partije koje čine ovu vladu, kako bi se ispunile želje.
Ono što je najgore u celoj toj stvari, nijedno to predizborno obećanje ili onaj spisak želja koji ste prenosili građanima u predizbornoj kampanji, čak ni sa takvim nerealnim budžetom niste mogli da ostvarite.
Ali ste državu posle, videćemo 31. decembra, odnosno 1. januara, ostavili u startu u minusu od 30 milijardi. Ako nije tako, voleo bih da ministarka ovde izađe i da kaže da, što se tiče izvršenja budžeta, nećemo imati manjak od 30 milijardi u 2008. godini.
Ako krenemo od te pretpostavke da pre samo mesec i po dana Vlada nije mogla da projektuje ekonomske događaje i da nije mogla da na precizan način odredi koji je to budžet realan u našoj državi, zašto bismo onda mi Vladi verovali da ovaj budžet koji je sada predložen, a rekao sam da su makroekonomski parametri smanjeni i da su promenjeni, da će se ovaj budžet ostvariti?
Sa velikom sigurnošću, skoro 100%, kažem građanima da se ovaj budžet ne može ostvariti. On je neostvariv iz prostog razloga što inputi koji su ovde predviđeni jednostavno nisu realni.
Jedan od najznačajnijih prihoda u budžetu jeste porez od PDV-a i on je predviđen po predlogu ovog budžeta da se ostvari u 2009. godini u iznosu od 338,8 milijardi dinara. To čini neki rast u odnosu na 2008. godinu od 10%. Ne znam na osnovu čega?
Ako planiramo rast bruto društvenog proizvoda od 3%-3,5%, ako znamo da će se prepoloviti investicije, ako znamo da će pasti produktivnost rada, ako u tom kontekstu uzmemo i sinoćni raspad socijalnog dijaloga između poslodavaca, sindikata i države, sa posledicama koje ni u ovom momentu ni vlast ni opozicija ne mogu da predvide, ne znam na osnovu čega se ova sredstva planiraju.
Iskustvo iz 2008. godine, odnosno sada već konkretni podaci, kada se govori o realizaciji, odnosno izvršenju budžeta za 2008. godinu, može nam ukazivati samo na jedno - da će dubioza u 2009. godini biti još veća.
Gledajte, guverner Narodne banke se pre nekih 5-6 dana se oglasio, čovek očigledno želi da ima alibi, i kaže da ćemo mi verovatno već u martu ili aprilu vršiti rebalans budžeta, da taj rebalans budžeta neće biti u smislu povećanja sredstava, odnosno priliva i povećanja budžeta, već će verovatno tada, ako bude bilo mudrosti u Vladi i ako Vlada bude htela da se sudari sa realnošću, taj budžet biti realan, odnosno restriktivan, kako bi trebalo da bude, a on to sada u svakom slučaju nije.
Onda dolazimo u one političke vode. Vlada koja je kasno dostavila budžet, Vlada koja je prekršila i Zakon o budžetskom sistemu nas je dovela u cajtnot da za 2-3 dana moramo o ovom budžetu da se izjasnimo. Postoji pokušaj da se to prebaci da je opozicija kriva što eventualno budžet neće biti usvojen.
Jutros sam čuo u vestima da premijer apeluje na opoziciju da se budžet usvoji, kako bi Vlada mogla da sprovodi adekvatnu ekonomsku politiku, u skladu sa ovim budžetom.
Poručujem gospodinu Cvetkoviću da on ovaj budžet ili nije pročitao, što je vrlo moguća varijanta, jer se on u svoj posao očigledno ne meša, ili opet grubo obmanjuje građane, što je jedna vrlo ozbiljna stvar, jer to radi u kontinuitetu.
To nije radio u kampanji, to su radile njegove političke mecene, ali on sada kao premijer čini još veću štetu građanima Srbije tako što sa mesta premijera, prvog čoveka Vlade Republike Srbije, širi dezinformacije i ne govori jednostavno istinu.
Demokratska stranka Srbije je u protekla dva meseca predložila niz zakona iz sfere ekonomije, kako bismo išli u susret ekonomskoj krizi i problemima koji mogu nastati. Podsetiću vas da smo mi pre dva meseca predložili zakon o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak građana, zakon o izmenama i dopunama Zakona o Narodnoj banci Srbije i zakon o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju depozita.
Već legendarni državni sekretar, gospodin Saša Ilić, rekao je da je to apsolutno nepotrebno pre nekih mesec i po dana, da bismo pre neki dan glasali za taj zakon, ali smo to mogli da uradimo još pre dva meseca, da jedan veliki deo posla uradimo, pa da se u ovom vremenu, dakle, u poslednjih mesec i po dana, bavimo nekim drugim stvarima.
Takođe, dali smo predlog, koji je skupštinska većina odbacila, da se formira komisija za praćenje svetske ekonomske krize i preduzimanje mera u cilju ublažavanja negativnih uticaja na ekonomiju i privredu Republike Srbije. Oprostite, to ste vi odbili, niste dozvolili da sa nivoa predstavnici Narodne banke, ovog parlamenta i Vlade, formiraju zajedničku komisiju kako bismo znali u kojoj se situaciji ekonomskoj, privrednoj i finansijskoj, nalazimo.
Tvrdim da smo tu komisiju izglasali pre mesec i po dana, da bi imali mnogo manje problema i oko usvajanja ovog budžeta, da bismo preko te zajedničke komisije došli do jednog, da kažem, isfiltriranog predloga budžeta koji ne bi izazvao toliko kontroverzi i toliko, u krajnjoj liniji, amandmana.
Dakle, činjenice govore i to je zvaničan podatak Vlade, da sa 3. decembrom mi imamo, i na osnovu sredstava koje je ministarka, a nemam apsolutno razloga da sumnjam u vašu projekciju i vaše podatke, dakle, na osnovu 54 milijarde koje će se sliti u decembru, manjak u 2008. godini 30 milijardi. To svakako nije dobro.
Na deficit još 30 milijardi. Dakle, ovde je deficit uračunat. Izvinjavam se što sad ovako ulazimo u dijalog, ali otprilike i vaša neka procena je bila da će, mimo deficita, manjak biti oko 15 milijardi, sada vidimo da je on duplo veći, dakle, da će iznositi oko 30 milijardi.
Ono što se iz ovog nerealnog budžeta može pretpostaviti jeste da će ti makroekonomski parametri morati da se menjaju. Oni će morati da se spuštaju još niže. Iako je ovde, sa ove govornice, ministarka dala garanciju da u razgovorima sa MMF-om nije bilo ni pomena da će se eventualno doći do korekcije makroekonomskih pokazatelja, hajte da ostavimo to vremenu i januaru da vidimo da li će to tako biti.
O penzijama i ono što je suština ovog nerestriktivnog budžeta, dakle, i ovo je rasipnički budžet, ono što je strašno jeste da se teret tog budžeta raspoređuje na penzionere, koje je PUPS jednostavno, prava je reč, ostavila na cedilu, izdala, prevarila na najgusniji mogući način.
Jer, u budžetu za 2009. godinu penzije će ostati zamrznute na nivou 31. decembra 2008. godine. Ako samo uračunamo procenat inflacije projektovane od 8,5%, ono što sa ovog mesta mogu odgovorno da kažem jeste da će penzije 31. decembra 2009. godine biti najmanje 8,5%. To je ova Vlada, a to ste vi, kao predstavnici penzionera u toj Vladi, dozvolili.
Zato tako napadno ćutite i ne smete da izađete za ovu govornicu, jer ste svoju ciljnu grupu, ono što ste obećavali u kampanji, na najgnusniji mogući način prevarili. Prevara ima još, ali je ova, s obzirom na status penzionera i na primanja koje, ogroman broj, preko milion penzionera imaju, koja su zaista mala, to je najeklatantniji primer.
Ono što je eklatantno i što bi javnost trebalo da zna da, u razgovorima sa MMF, MMF je, praveći svoju kalkulaciju, bio spreman da dozvoli povećanje od 5% penzija u narednoj godini i da se uskladi na godišnjem nivou sa inflacijom, što bi bilo neko povećanje penzija u iznosu od 13-14%. Međutim, izgleda da smo došli u jednu paradoksalnu situaciju da je više MMF štitio interese socijalno ugroženih građana, nego što je to činila Vlada.
Takođe, dobra stvar u razgovorima sa MMF-om je što je naša Vlada predlagala, i to javnost treba da zna, i srpski privrednici treba da znaju, u krajnjoj liniji srpski građani, koje bi to najviše pogodilo, da je Vlada predlagala povećanje PDV-a sa 18 na 20%. Opet izgleda da je MMF na bolji način shvatio ekonomsku situaciju i zaštitio interese građana.
To pokazuje da Vlada apsolutno nema nikakvu politiku, da jednostavno potreba da se napuni budžet, da se ciframa fascinira ovaj parlament, a onda i zainteresovane grupe koje su korisnici budžeta, jednostavno će doći na naplatu u veoma bliskom vremenu, koliko za mesec i dva.
Dakle, ono što mi se čini i što mogu da iznesem kao podatak, da transferna sredstva opštinama neće biti realizovana u decembru. Verujte mi da će za mnoge opštine neuplaćivanje transfernih sredstava izazvati posledicu da mnoge opštine neće moći (Predsedavajuća: 15 minuta i 30 sekundi.) da isplate plate. Završiću.
S obzirom da znamo kako se u januaru puni budžet, mislim da će biti problema u transferu i u januaru. Sve u svemu, ovaj budžet je, u samom startu, osuđen na neuspeh.
Sledeći amandman, o kojem će se raspravljati, jeste moj amandman. Ministarka, odnosno Vlada Republike Srbije je usvojila taj amandman i na tome sam zahvalan, ali to nije dovoljno.
(Predsedavajuća: 16 minuta.)
Apsolutno, on ne menja suštinu i koncept ovog budžeta koji, kao što sam rekao, nije racionalan, odnosno nije realan i nije restriktivan, kako ste ga vi ovde predstavili. Bogami građani, biće puno problema u narednoj godini, a to je pre svega posledica neodgovornog odnosa Vlade prema privredi, ekonomiji i finansijskom stanju naše države. Zahvaljujem.
Poštovane kolege, hteo bih da se nadovežem na kolegu Lapčevića. On je pomenuo jednu jako bitnu stvar, odnosno jednu vrlo važnu privrednu granu u našoj državi, a to je pre svega poljoprivreda.
Ovim predlogom budžeta i najavom ministra poljoprivrede, gospodina Dragina, ukidaju se subvencije za proizvođače duvana. To je katastrofalna odluka koja će pogoditi veliki broj ljudi koji su u poslednjim godinama uložili svoja sredstva i zatvorili se u tom nekom lancu od proizvodnje do finalizacije tog proizvoda, odnosno uspostavili sa proizvođačima cigareta takav odnos da se ta poljoprivredna proizvodnja isplati.
Slušajte me pažljivo, nemojte gledati ni u plafon, ni levo, ni desno. Vi ugrožavate jedan vrlo bitan segment u oblasti poljoprivrede. Na taj način i na osnovu ove najave i namere ministra poljoprivrede Dragina otvara se prostor znate kome? Uvozničkom lobiju. Uvoznički lobi će uvoziti duvan, naši poljoprivredni proizvođači, oni koji uzgajaju duvan, moraće zbog nedostatka subvencija da gase proizvodnju, ali će neko jako lepo zaraditi na uvozu te sirovine, odnosno duvana.
Želim da se nadovežem, s obzirom da govorim o poljoprivredi, da ukažem na jednu vrlo bitnu stvar, a to je da su predlogom ovog budžeta predviđena sredstva za zaštitu životinja koja su u prošlom budžetu iznosila oko milijardu i šesto, sada su prepolovljena na 816 miliona dinara, 50% manje.
Prema podacima koje imamo od regionalnih veterinarskih komora, odnosno Republičke veterinarske komore, dug države u ovoj godini, koji je još uvek neisplaćen, negde je na nivou 700 miliona. Faktički sredstva za ovu delatnost, za preventivnu zaštitu zdravlja životinja, ta sredstva postojati neće i prebacuju se na teret seljaka.
Naš stočni fond nije u sjajnom stanju. Ovim ćemo desetkovati proizvodnju. Ovo je direktan udarac. Ovo je bila jedna vrlo važna indirektna subvencija, da putem države ipak mogu da vakcinišu i svinje i goveda, to je jedna vrlo važna subvencija bila od strane države. Sada se to prebacuje na teret seljaka. Znate kakve će to posledice imati? Katastrofalne po stočarstvo, pa i po mlekarstvo, i za vaše prerađivačke kapacitete.
Znate kome se opet otvara prostor? Opet se otvara prostor uvozničkom lobiju, pa ćemo govedinu, ne znam kakvog kvaliteta, jesti iz Argentine, svinjsko meso ćemo možda jesti iz Brazila. Zamislite se malo i udubite u ovaj budžet. Nemojte čekati da dođe, kao što predsednica parlamenta kaže, ponedeljak kada ćemo o ovom budžetu glasati.
U ovom budžetu ima mnogo negativnih stvari. Ima ovde ljudi i u DS iz struke. Gospodin Milivojević je iz struke. Neka izađe i neka brani ovu stavku, neka kaže da su ova sredstva dovoljna. Siguran sam da on to ne može i siguran sam da je spreman da podrži ovu priču, ali vi imate tu moć i mogućnost da utičete, u okviru vaše stranke, da poboljšamo položaj onih koji zaista jesu ugroženi, a to su poljoprivredni proizvođači.
Hajte malo da zajednički uložimo napor. Ako bismo to zajednički uspeli da uradimo, rasteretili bi tog jadnog seljaka, da ipak ima onu vrstu subvencija koje je imao i u prošloj godini. Ako ga dodatno opteretimo i u ovakvoj situaciji, zaista ne znam kuda ovaj budžet vodi. On se lomi preko leđa penzionera, preko leđa radnika i preko leđa seljaka. To nije međudržavna solidarnost, to nije u redu. Nije u redu da oni koji su bili najugroženiji podnesu najveći mogući teret.
Ovakvim predlogom i Agrarnog budžeta, koji je nikad niži od 2000. godine i koji isključuje subvencije za duvan i subvencije za zaštitu zdravlja životinja, mi jednostavno utičemo i kao da neko ima nameru da gasi primarnu poljoprivrednu proizvodnju u ovoj državi i samim tim da otvara prostor za uvoznički lobi.
Ovim predlogom Agrarnog budžeta, samim tim i ovog budžeta, vi direktno uništavate poljoprivrednu proizvodnju u ovoj državi.
Ovo je vrhunac licemerja. Dakle, dobro je kada i poslanici iz vladajuće koalicije podnesu određeni amandman, i dobro je kada se za njega zalažu, ali morate da shvatite jednu stvar, dakle, poslanicima iz PUPS-a se obraćam, da ste vi ovo što ste učinili i ovim predlogom budžeta penzionerima delegitimisali sami sebe kao narodne poslanike.
Dakle, vi ste u ovaj parlament ušli isključivo zalažući se u predizbornoj kampanji za interese penzionera. Lagali ste ih besomučno da će penzije biti usklađene na način 70% od prosečnog ličnog dohotka. Od toga nema ništa. MMF je u razgovorima sa ovom Vladom predlagao da se povećaju penzije za 5% u 2009. godini i da se uskladi sa stopom inflacije koja, pretpostavljamo, biće 8,5%, dakle, da penzije ipak budu na nekom nivou, znači za godinu dana veće za nekih 13,5%. Ova Vlada je odlučila da se zamrznu penzije, vi ste na to pristali. Ovo što ste vi sada u formi amandmana ovde izrekli, to se radi kada se postavljaju poslanička pitanja, a ne kada se neko iskreno zalaže za amandmane. Morate da shvatite da ste u vladajućoj koaliciji. Krenimo od pretpostavke da ministarka finansija i ova Vlada neće prihvatiti vaš amandman.
Evo, na tom ste iskušenju. Hoćete li vi glasati za ovaj budžet? A što ne biste glasati, kad ste već pristali da penzioneri 31. decembra 2009. godine imaju manju penziju za 10%. U međuvremenu, sve poskupljuje, i lekovi poskupljuju, za jedno 10% su već poskupeli i videćemo šta će se dešavati od januara i na proleće.
Dakle, nijedno poslanička grupa kao vi nije do te mere izneverila svoja predizborna obećanja, u tolikoj meri da je zapravo delegitimisala sebe i vrlo teško možete izaći za ovu govornicu. Vi se ovde zalažete i kažete da treba izvršiti pritisak na slovenačku Vladu.
(Predsedavajući: Molim vas, vratite se na temu.)
Ali, pa pričam o amandmanu, gospodine Novakoviću.
(Predsedavajući: Amandman je podneo gospodin Mileta Poskurica.)
Imam svoje, da kažem, specifično mišljenje u odnosu na izlaganje kolege poslanika iz PUPS-a, a ono je u skladu sa očekivanjima građana i penzionera u ovoj državi.
Nismo mi iz DSS izneverili obećanja penzionera, to ste uradili vi. Vi ste se kleli u sede kose i u sede vlasi, i tvrdili da ih neće biti ako ne ispunite ta obećanja.
Ne samo da niste ispunili obećanja, već ćete mnogim penzionerima u 2009. godini zapečatiti sudbinu, tako što ćete im uniziti ionako mala primanja. Onda dajete sebi pravo da ovde o nečemu diskutujete, pa se navodno kao zalažete za nešto, pa agitujete ovde, odnosno apelujete na Vladu da izvrši pritisak na Vladu Slovenije.
O čemu vi pričate? Vi ste sastavni deo Vlade, a učinili ste to da smanjite penzije za 10% penzionerima u narednoj godini. Malo razmislite o svemu. Dakle, vi ste drastično izneverili očekivanja onih birača za koje ste se navodno u kampanji zalagali. To je istina, ona je opterećujuća za vas i biće opterećujuća kad god budete izašli za ovu govornicu, jer ste neprincipijelni, glasate za budžet, podržavate Vladu, vaš potpredsednik ima najveće izdatke i najveća predviđena sredstva za putne troškove. Gde će on to putovati? Koga on predstavlja? Možda će u Igalo putovati?
Prestanite da dezavuišete građane penzionere, čiji je položaj ekonomski i socijalni veoma težak. Suočite se sa istinom, podržavate budžet koji je protiv interesa penzionera, a vi se sami presaberite, a bogami i objasnite biračima zbog čega to radite. Očigledno radite zbog lične koristi, zbog određenog broja ljudi ...
(Predsedavajući: Gospodine Nikoliću, upozoravam vas da se vratite na temu, molim vas.)
Komentarišem, pazite, ne možete sada, gospodine Novakoviću, upravo završavam, nema potrebe da me opominjete.
Dakle, ne možemo biti do te mere licemerni i sa ove govornice dezavuisati srpsku javnost i naročito one koji su socijalno ugroženi, to je nedopustivo. U krajnjoj liniji, vaša obaveza kao predsedavajućeg je da to ne dozvolite.
Jer oni su obećali povećanje penzija. Ne samo da ih nema, ne samo da će ostati na istom nivou, već će biti i niže za 10%. Onda ovde izlaze predstavnici te političke grupacije koja se navodno nešto zalaže za nekakve interese penzionera.
Svojim učešćem u izradi ovog budžeta ste zapečatili sudbinu penzionera, ali verujte mi, neće to tako dugo ostati, sledeća godina je godina u kojoj će najverovatnije i biti izbora, tada će i penzioneri, ali i ostali građani, ubeđen sam, vrlo dobro razmisliti da li da poveruju upravo svim obećanjima, jer su u ovoj godini kada je bila kampanja veoma, veoma, prevareni, naročito od predstavnika Partije udruženih penzionera.
Članovi 27, 104, 225. i 226. Dakle, između ostalog, član 3. Predloga zakona o budžetu tretira i materiju dugovanja prema penzionerima. Tako da kada sam malopre pričao o dugu i kada sam imao osvrt na ono što je izneo kolega iz PUPS, apsolutno sam bio u temi. Dakle, pogledajte član 3. Predloga zakona o budžetu, pa ćete videti da sam u pravu.
Drugo, niko poštovanim i starijim kolegama iz PUPS ne osporava pravo da budu narodni poslanici. Vi ste ovde legalno izabrani, kao što su i svi ostali poslanici izabrani. Ovde govorim o legitimitetu. Vi ste grubo obmanuli vaše biračko telo.
Dakle, činjenica je da sve u budžetu raste i rašće u skladu sa inflacijom od 8,5%, koja je predviđena u narednoj godini. Plate takođe. Sve izuzev penzija. Vi ste na to pristali. To je činjenica. Čime se to reguliše? Doći će na dnevni red, i on je u skladu sa ovom raspravom, zakon o penzijskom osiguranju. U njemu to piše.
Vi ste ispunili predizborno obećanje za 2008. godinu, ušli ste u Vladu. To je jedino predizborno obećanje koje ste vi ispunili. Od 70% od prosečnog ličnog dohotka, naravno, u 2008. godini nema ništa, tada ste bili zaokupljeni Vladom i ulaskom u Vladu, i nameštenjima u Vladi; 2009. godina ne da neće biti 70% od prosečnog ličnog dohotka, možda će i biti, ali ko zna kakvi će lični dohoci biti, s obzirom na predlog budžeta od strane Vlade. Ali, sasvim sigurno neće biti 70%. Dakle, vi niste ispunili i ne možete ispuniti obećanje 2009. godine.
Naravno da smo svi ovde ravnopravni, naravno da ne postoje razlike. Narodni poslanik je i onaj koji ima 18 godina i koji ima 78 godina. Vama dužno poštovanje za vaše godine, ali ovde govorimo o vašem političkom obećanju.
Dakle, u zakonu o penzijskom osiguranju koji će doći, vi ste penzionerima zamrzli penzije. Oni će de fakto za godinu dana primati 10% manje penzije. Postavljam pitanje - šta vi tražite u toj vladi?
Poštovane kolege narodni poslanici, u ime poslaničke grupe DSS podneo sam pet amandmana ukupno na predlog budžeta za 2009. godinu. Prihvaćena su mi tri amandmana i ne znam zbog čega, ali imam utisak da će se baš moj amandman prihvatiti kada se radi o članu 4. stav 5.
Naime, podneo sam amandman na član 4. stav 5. koji glasi - da se izuzetno od člana 61. Zakona o privatizaciji, budžetu AP Vojvodine pripada 85%, budžetu Republike Srbije 10% od prodaje NIS, a preostalih 5% po posebnom programu Vlade raspoređuje se na gradove Šabac, Loznica, Krupanj, Ljubovija, Mali Zvornik, Vladimirci, Koceljeva i Bogatić, odnosno opštine sa teritorije Mačvanskog okruga.
Dakle, ovde mi zaista pokušavamo da afirmišemo nešto što je takođe obećavano u predizbornoj kampanji. To je doduše specijalitet ministra Dinkića - dakle, ravnomerni regionalni razvoj. Eto prilike da, ako ništa drugo, bar poslanici G17 plus koji pripadaju vladajućoj većini, ako ništa drugo zbog predizbornih obećanja, nadam se iskrenih, na isti način da podrže konkretno ovaj amandman i dokažu da zaista jesu za ravnomerni regionalni razvoj.
Mnoge opštine sa teritorije Mačvanskog okruga su zapravo nerazvijene opštine i ta sredstva bi, u cilju finansiranja mnogih razvojnih projekata na teritoriji tih opština, svakako dobrodošla. To i nije neki iznos, znate, 5% od 400 miliona evra je negde 20 miliona evra.
To bi bilo sasvim dovoljno da mnoge razvojne projekte, koje ove opštine imaju ili su započele, ili imaju nameru da započnu, i finiširaju. Mislim da je stanje sa opštinama jako ozbiljno i da o njima naravno ovde nismo govorili, ali sam govoreći o prethodnim amandmanima najpre ustanovio da ćemo mi imati manjak u budžetu od 30 milijardi.
Sasvim je izvesno ili sa visokim stepenom verovatnoće možemo ovde reći da transferna sredstva koja idu u opštinama i gradovima u decembru neće leći na račun tih opština. Verujte mi da će mnoge opštine, a naročito ove male, nerazvijene, imati problem sa finansiranjem osnovnih režijskih troškova koje imaju, a mnoge opštine neće imati da isplate ni platu svojim službenicima.
S obzirom da znamo i kakav je januar, plašim se da će taj broj opština zaista u januaru biti još veći. Ono što je simptomatično sa ovim budžetom jesu dve stvari - da je sve usaglašavano sa procentom inflacije za narednu godinu od 8,5%, sem one prve pre podne što smo pomenuli, a to su penzije, a druga stvar je - da su transferna sredstva ostala u identičnom iznosu kao i za prethodnu godinu.
Sada ne znam zbog čega bi opštine trpele i voleo bih da dobijem taj odgovor zbog čega transferna sredstva nisu takođe usklađena sa rastom inflacije u narednoj godini. Jer, kao što i država planira ovaj budžet, za koji smo opet rekli da je nerealno povećan i da nije realan i kao što se u mnogim stvarima uvećava, ako ništa drugo za procenat inflacije, onda je trebalo i transferna sredstva uvećati za taj isti procenat.
Postavljam ovde pitanje - da li Ministarstvo finansija zna u kakvom se finansijskom stanju nalaze mnoge opštine? Mnoge opštine uzimaju velike kredite. Konkretno, opština Šabac je donela odluku, danas je subota, dakle juče - da su u narednoj godini zaduži za 300 miliona dinara, a već je budžet opštine Šabac, odnosno grada Šapca opterećen kreditima.
Pretpostavljam da je to šabačko rukovodstvo primorano, kako bi isfinansiralo određene projekte u koje su ušli, ali de fakto opštine se zadužuju. To rade i mnoge druge opštine širom Srbije. Ako ih zakinemo i na transfernim sredstvima, odnosno ostavimo ih na istom nivou kao što je to bilo u ovoj godini, a pri tome nećemo ni isplatiti transferna sredstva ni u decembru, ni u januaru ili ćemo smoći nekako snage da u januaru isplatimo ono što je trebalo da isplatimo u decembru - verujte mi da sve opštine kreću sa jednim velikim minusom i da će to biti jako opterećujuće.
Dakle, sa puno poverenja u vas gospođo ministarko, verujem da će i moj četvrti amandman biti usvojen, a verujte mi - mi ćemo u Mačvanskom okrugu znati da ga na najbolji mogući način i potrošimo. Hvala.
Želim da budem krajnje konstruktivan. Dakle, pošto ste spomenuli mogućnost da postoji način da se budžet usvoji, evo, dajem konkretan predlog. Predlažem da ministarka, a i Vlada, prihvati sve amandmane koje je podnela opozicija i DSS i možemo ako postoje neke eventualno nesuglasice i kontradiktornosti to u toku dana da raspravimo. Predlažem da večeras izglasamo budžet. (Aplauz.)
Poštovani narodni poslanici, javljam se po istom članu po kome se javio i moj kolega Petković iz DSS. Ovo pitanje ne postavljamo da bi to pitanje ostalo bez odgovora. Mi očekujemo odgovor i mislim da bi bilo dobro da kada otvorimo jedno ovakvo pitanje da se otvori i diskusija na tu temu. Jednostavno, da određene probleme i ono što vam postavimo u formi pitanja, a ovo nije mali problem, bilo bi dobro da skinemo sa dnevnog reda posle jedne normalne rasprave, odnosno odgovora od strane Vlade ili od predstavnika G17, pa da vidimo u čemu je problem. Ako je gospodin Dinkić rekao da je to protivzakonito, a ovde poslanici G17 izlaze i govore kako će glasati za taj budžet, onda vi glasate za nešto što je protivzakonito.
Dakle, onda ste u koliziji sa izjavom vašeg ministra i predsednika stranke. Da li ovo G17 plus izlazi i kaže da će glasati za nešto što je nezakonito, a otprilike, po svemu sudeći, ovo što vi ovde izgovarate to je tako? Onda se dogovorite sa vašim predsednikom stranke. Ili vi postupate suprotno odredbama vaših stranačkih organa i mišljenja predsednika stranke ili se vaš predsednik stranke šalio, ali mislim da se nije šalio, s obzirom na to da je tema veoma ozbiljna i da zaista je nedopustivo da 90% privatizacije NIS-a ide u pokrajinski budžet.
I kao što je gospodin Petković rekao, mi imamo u formi amandmana predlog kako tu stvar prevazići, kako je popraviti i uvesti u zakonske okvire, ali to je još jedna izjava u nizu oprečnih izjava koje postoje između gospodina Dinkića, kao predstavnika G17 plus, s jedne strane, i predstavnika drugih stranka u Vladi Republike Srbije. Mislim da bi bilo potrebno da, kada je već ovo pitanje i otvoreno, u jednoj normalnoj raspravi date odgovor na to pitanje koje je postavio gospodin Petković.
Poštovano predsedništvo, poštovani narodni poslanici, nije zgoreg još jednom reći i podsetiti javnost da je ovaj predlog budžeta koji je predložila Vlada u samom startu opterećen činjenicom da su prekršeni i Zakon o Vladi i Zakon o budžetskom sistemu. Ta činjenica ukazuje da se u samoj Vladi, kada govorimo o ekonomskoj politici, ne vodi jedinstvena politika i da u samoj Vladi postoji jako puno problema kada govorimo i o ovom Predlogu budžeta, jer smo u očekivanju, odnosno iščekivanju ovog budžetskog predloga imali prilike da vidimo i čujemo ozbiljna razmimoilaženja, čak i danas kada imamo ovaj predlog budžeta ispred nas, između pojedinih ministara.
U obraćanju Narodnoj skupštini, odnosno poslanicima, premijer, odnosno predsednik Vlade, rekao je da se ovaj budžet zasniva na tri osnovna principa, da prvi princip jeste princip zajedništva ili kako je on rekao jedinstvenosti, odnosno princip da su sve stranke vladajuće koalicije, nakon razmatranja različitih opcija, prihvatile ovakav koncept i stoje iza njega.
Mi, koliko juče, imamo izjavu potpredsednika Vlade, gospodina Dinkića, koji kaže da je nezakonito i da se on sa time ne može složiti da 90% od privatizacije Naftne industrije Srbije pripadne Autonomnoj pokrajini Vojvodine, kako je navedeno ovim predlogom budžeta. Onda se pitam – da li je doveden u pitanje ovaj princip zajedništva ili jedinstvenosti, kako je premijer označio? Ja mislim da jeste.
Kada imamo u vidu koliko je bilo borbe unutar Vlade da li pristupiti jednostranoj primeni Trgovinskog sporazuma od 1. januara 2009. godine ili ne, onda, takođe, vidimo da ne možemo pričati o principu zajedništva. Moj je utisak da su i ministarka finansija i premijer, bili skloni rešenju da mi ne krenemo u tu jednostranu primenu Trgovinskog sporazuma od 1. januara. To je bilo logično, iz prostog razloga, što, kada ste u krizi i kada vas kriza finansijski i ekonomski okružuje nije pametno da se država lišava prihoda u iznosu od 300-350 miliona evra. Međutim, videli smo da je posle nekakvih pretnji i prepucavanja u medijima Vlada ipak odlučila da se liši tih prihoda.
Kada već govorimo o jednostranoj primeni Trgovinskog sporazuma, ovo je zaista jedinstven slučaj, nijedna zemlja koja je bila u procesu pridruživanja EU to nije učinili, pogotovo kada imate jedan ugovor, onda ako ugovor stupa na snagu 1. januara 2009. godine, onda bi to trebalo da bude za obe ugovorne strane, ovako, mi smo pokazali da smo veći katolici od Pape, što potvrđuje onu tezu da se ovde na evropske integracije gleda kao na ideologiju, a ne kroz prizmu realnih interesa koji su legitimni, koje ima i EU, ali koje treba da imamo i mi.
Drugi princip, koji je premijer istakao, jeste princip solidarnosti, kako je premijer rekao, da svako podnese svoj deo odgovornosti, kako bi svima bilo lakše. Tog principa solidarnosti u ovom predlogu budžeta nema. Jer, i zbog jednostrane primene Trgovinskog sporazuma i umanjenje tog prihoda, ta prihodna strana se morala nadomestiti na neki drugi način, dakle, odluka Vlade jeste da se poveća prihodna strana putem akciza i mi smo sada u situaciji da ćemo, ako se sve ovo završi do 29, dodatno da opteretimo pojedine proizvode i alkoholna pića i cigarete, što i nije problem, ali isto tako i gorivo, a gorivo jeste jedan od najbitnijih inputa u svakoj proizvodnji, u svakoj proizvodnoj grani. Time direktno opterećujemo i naše privrednike, a samim tim to može imati ozbiljne i imaće ozbiljne posledice po standard građana.
Ono što je ovim predlogom budžeta, takođe, predloženo, a tiče se obećanja, a o obećanjima ćemo pričati kroz amandmane koje smo podneli kao Poslanička grupa DSS...
(Predsednik: Vreme.)
... zamolio bih vas gospođo Đukić-Dejanović, mene ste opomenuli tačno po isteku vremena. Gospodin Vuković koji je govorio ispred G17 je imao dva minuta vremena. Prvi put ste ga opomenuli posle četiri i po minuta. Dozvolili ste mu dva i po minuta da govori, a onda ste ga opomenuli, a posle toga je govorio još minut. Tri minuta je duže govorio nego što pripada vreme Poslaničkoj grupi G17. Nemojte deliti poslanike na poslanike prvog i drugog reda. Nemate pravo, da nekome svojom ličnom odlukom date da govori duže dva-tri minuta, a da se striktno pridržavate Poslovnika kada su poslanici DSS. Onda bar elementarno poštujte Poslovnik i u jednom i u drugom slučaju, pa neće biti problema. Završiću.
DSS ne može prihvatiti ovaj predlog budžeta. Imao sam mnogo toga da kažem, ali, nažalost, vremena nemam. Podneo sam pet amandmana na ovaj predlog budžeta i imaću vremena da ono što je generalna kritika i ideja vezano za ovaj budžet saopštim vama kao ministru finansija ali i javnosti Srbije. To će isto učiniti i drugi poslanici iz Poslaničke grupe DSS.
Hvala. (Aplauz.)
Poštovani narodni poslanici, poštovano predsedništvo, mislim da je tema koja je sada na dnevnom redu sasvim dovoljan motiv za sve opozicione stranke koje su uverene da ovaj predlog budžeta nije dobar i da neće doneti dobro građanima Srbije.
Kada je već otvorena i tema oko glasanja i kontroverznog zakona o sedištima sudova, onda i ja imam samo potrebu da kažem nešto je rekao i profesor Šami, a to je da smo bili protiv koncepta tog zakona i da smo dosledno bili u ovoj sali, glasali za sve amandmane koji su tretirali tu materiju da se sudovi iz malih opština širom Srbije ne ugase. U tom kontekstu smo glasali i da ostanu sudovi za koje su bile zainteresovane i nacionalne manjine.
Dakle, moguće je da je ovde neko pogrešno protumačio stav DSS-a. Dakle, nismo podržali zahteve nacionalnih manjina, nego su zahtevi i nacionalnih manjina, i DSS, i SRS, razumeo sam i SNS, bili da se, jednostavno, koncept koji je ovim zakonom predložen u ovoj skupštini ne podrži.
Činjenica je, imali smo tu snagu i mogli smo da imamo dovoljno poslanika da ne dozvolimo da taj zakon - za koji je ovde već rečeno, to želim da potvrdim, siguran sam, ponovo će doći u skupštinsku raspravu i ponovo ćemo sledeće godine raspravljati o setu pravosudnih zakona - mogli smo da izdejstvujemo da taj štetan zakon ne prođe.
Zbog čega to nije urađeno, rekao je profesor Šami i ja ne bih ponavljao, ali želim samo još jednom da kažem da, što se tiče DSS-a, mi smo načelno podržali sve amandmane koji su išli u smislu da koncept koji je postavljen pogrešno i koji je na štetu i koji ide na to da se gase sudovi po malim opštinama, to nije mali broj opština, skoro 130 opštinskih sudova se gasi, mi smo protiv tog koncepta i podržali smo sve amandmane iz bilo koje stranke da dođe.
Da li i zbog čega pojedine stranke nisu učestvovale, ili su učestvovale na način na koji su to demonstrirale danas, o tome nismo govorili niti u to ulazimo, ali je činjenica da zbog takvog postupka nismo uspeli, a mogli smo, kao opozicija, da izdejstvujemo da taj štetan zakon ne prođe.
Samo toliko. Što se tiče pozicije DSS-a, situacija je tu apsolutno čista.
Poštovani narodni poslanici, poslanici DSS su u prethodnom periodu postavili niz pitanja kako nadležnim ministarstvima, tako i Narodnoj banci.
Želim da se pohvalim da smo dobili odgovor od Narodne banke, ali to nismo dobili od mnogih nadležnih ministarstava, naročito ne od Ministarstva finansija, a imali smo priliku da nas je sinoć, posle rasprave o Agenciji za osiguranje depozita, ministarka uputila na sajt nadležnog ministarstva.
Želim da kažem da vas poslanici DSS izuzetno cene kao ministra i cenimo tu činjenicu da vi sve vreme rasprave i u načelu i u pojedinostima sedite u ovoj sali. Ali, ono što nije dobro jeste da nam se vi, i kada je bila rasprava u načelu i kada je bila rasprava u pojedinostima, na kraju te rasprave obratite a ne odgovorite na pitanja koja vam postave poslanici.
Mi smo juče otvorili niz pitanja, naročito vezano za Agenciju za osiguranje depozita. Konkretno, podneo sam amandman i kao argumente sam izneo da taj proces da kao država reagujemo, odnosno da vi kao vlada reagujete, možete da otkupljujete akcije pojedinih banaka za koje procenite da ugrožavaju finansijsku stabilnost – jednostavno, nije dovoljno transparentan. Vi na to niste odgovorili nijednom rečju, ni u načelnoj raspravi, ni sinoć.
Moguće je da moja argumentacija apsolutno nije bila dovoljna, možda je i pogrešna, ali je onda red da vi izađete i to kažete. Ili se možda, što je moja teza, vi sa tim apsolutno ne slažete, a nemate bilo kakav protivargument onome što sam ja ovde izneo.
Nije dobro prećutati. Postoje ministri i u ovoj vladi koji učestvuju u raspravi sa poslanicima, pa kada postavimo neko pitanje u toku rasprave, oni izađu, daju drugu argumentaciju. To se uvek pokazalo kao dobro, jer onda uđemo u interaktivni odnos sa ministrom i zapravo raspravljamo o suštini zakona koji je na dnevnom redu.
Vi ovde namerno prećutkujete. Izađete, ispričate jednu skoro identičnu priču kao kada je bila rasprava u načelu i mi zapravo ostanemo bez ikakvog odgovora.
Dakle, mi tvrdimo da zakonodavna vlast nema nikakav uticaj na ono što će se možda dešavati u narednom periodu.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, navedite član Poslovnika koji je povređen.)
Član 225. Znači, tražim direktno od ministarke informaciju koja me apsolutno zanima.
Dakle, na osnovu onoga što ste izrekli sinoć, ne vidimo šta je tu ideja, šta je vaša kontraargumentacija. Želeo bih da ovde čujem, a najverovatnije ćemo to čuti posle pauze – šta je ideja Ministarstva finansija povodom tog pitanja? Ja mislim da vi tu ideju nemate.
Poštovano predsedništvo, poštovani narodni poslanici, nije zgoreg podsetiti javnost, još jedanput, da smo načeli raspravu o ovom setu zakona, pa između ostalog i o ovom zakonu, govorili 14. novembra, a danas je, ako se ne varam, 15. decembar. Dakle, mesec dana po vođenju načelne rasprave danas raspravljamo o amandmanima na Zakon o Agenciji za osiguranje depozita.       
Pažljivo smo tada slušali izlaganje ministarke i ona je rekla da je ovaj set ekonomskih zakona, a radi se o izmenama i dopunama tri zakona, faktički, objektivni i jak odgovor odgovorne države na nastupajuću finansijsku krizu. Da li je baš to slučaj kada govorimo o svim ovim zakonima? Ovde je bilo dosta reči o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju depozita.
Želim još jednom da podsetim javnost da je DSS još 8. oktobra izašla sa Predlogom zakona uvećanja osiguranog depozita sa 3 hiljade na 20 hiljada i da je tada rekao državni sekretar Slobodan Ilić, a vrlo je važno za ovu priču zato što se ona direktno tiče i Agencije za osiguranje depozita, da su te mere apsolutno nepotrebne.
Mesec dana kasnije suočili smo se sa predlogom Vlade koja je sumu od 20 hiljada evra, koju smo mi predložili kao repernu sumu, povećala na 50 hiljada evra, a dva meseca kasnije, mi još uvek raspravljamo o tim zakonima.
Ono što jeste poenta i što želim da kažem, da je bilo konstruktivnog pristupa i od strane Vlade onda bi ona morala da zna da postoje opozicione stranke u Parlamentu, da i one imaju pravo predloga zakona, da su iako opozicione stranke odgovorne pred građanima, i da smo u najboljoj mogućoj nameri predložili na vreme taj predlog zakona. Sada je sasvim evidentno, pokazalo se da je Vlada trebalo da prihvati tadašnji predlog. Taj zakon bi verovatno već bio izglasan pre mesec i po dana i danas bismo raspravljali, recimo, o budžetu Republike Srbije, što je i najvažniji dokument koji dolazi u ovu skupštinu.
Mi smo tada dobili odgovor od državnog sekretara da te mere apsolutno nisu bitne i da je finansijsko i bankarsko tržište apsolutno stabilno u Srbiji. Zašto je taj odgovor državnog sekretara gospodina Slobodana Ilića bitan i kada govorimo o zakonu o izmeni i dopuni Zakona o Agenciji za osiguranje depozita? Prosto, zato što postoji Upravni odbor ove agencije, na čijem čelu ste, ako se ne varam, upravo vi. Pazite, kada ovim predlogom zakona dajemo takvo diskreciono pravo jednoj Agenciji za osiguranje depozita da kupuje akcije određenih banaka koje budu ugrožavale finansijski i bankarski sistem, vi ćete o tome odlučivati i biti najodgovornija ličnost, a predsednik ste Upravnog odbora i predstavnik ste Vlade koja će imati većinu u tom upravnom odboru.
Samo do pre dva meseca vi niste bili svesni činjenice da nam kriza kuca na vrata. Tada je već ozbiljno zahvatila naš finansijski i bankarski sistem. Ali, dobro, Vlada se odlučila da upravo budete vi. Samo se plašim da ne budu bile pogrešne procene tog upravnog odbora, jer će tek onda biti jedan veliki problem – šta, ako pogrešno procenite i otkupite akcije određenih banaka, čime biste, recimo, samo kratkoročno mogli da rešite određeni problem, odnosno konkretan problem, a da, recimo, usled nekog novog talasa krize, ta banka od koje biste otkupili akcije kao država, dospe u neke dodatne probleme. Onda se postavlja pitanje ko će biti odgovoran?
Kada se raspravljalo u načelnoj raspravi o ovim zakonima, upadljivo je bilo da ministarka nije nijednom rečju spomenula zakon o izmenama Zakona o Agenciji za osiguranje depozita. Pažljivo sam pročitao stenogram, vi to apsolutno niste spomenuli. Sklon sam mišljenju da poverujem da vi iza tog predloga i ne stojite. Ne mogu da poverujem da stojite iza Predloga zakona koji daje diskreciona prava ovoj agenciji, kojoj se daje pravo i mogućnost kupovine akcija od određenih banaka, naravno, na predlog Vlade, uz saglasnost NBS, a da se to čini na tako netransparentan način.
Skupština apsolutno neće imati nikakvu mogućnost kontrole. Mi ćemo naknadno biti obaveštavani, eventualno, koje ste akcije kojih banaka kupili, pa ćemo posle sagledavati pozitivne ili, ne daj bože, štetne efekte takvih transakcija.
Dakle, ubeđenja sam da ste to namerno prećutali, zato što ste svesni da taj način funkcionisanja Agencije za osiguranje depozita nije transparentan način. Ovde ste se pozvali i na kriterijume EU. Da li se u drugim državama EU ovako radi? Da li se u SAD ovako radi? Neka ostane zabeleženo da državni sekretar Slobodan Ilić klima glavom i kaže "da".
Dakle, da li je bez odluke zakonodavnih vlasti SAD podeljeno 700 milijardi bankama, ne zna se kojim, ne zna se u kojoj količini novca i ne zna se na osnovu kojih kriterijuma? Recimo, da li je određena banka pre nekih mesec i po, dva dana, na osnovu povlačenja depozita od jednog državnog organa, da li je njeno poslovanje bilo ugroženo, odnosno jeste ugroženo? Neću da kažem o kojoj banci je reč, ali siguran sam da možete pretpostaviti. Jedan značajan državni organ u ovoj državi povukao je svoj depozit iz te banke i ta banka je ušla u grdne probleme.
Jedna druga domaća banka ima akcije u toj banci. Samom činjenicom da je ova banka ugrožena i ova druga banka koja je imala akcije u toj banci, takođe je ugrožena. Čije ćete akcije tada kupovati? Šta su to kriterijumi po kojima ćete vi, kao Vlada, odnosno kao država, intervenisati u tom slučaju? Mi o tome apsolutno ne znamo ništa, niti je to predmet ovog zakona.
Ostavlja se diskreciono pravo vama da o tome odlučujete. Kada se nekom ostavlja diskreciono pravo, bez mogućnosti kontrole, onda se i otvara mogućnost da dođe i do zloupotrebe tog diskrecionog prava. Zbog čega bismo mi to vama dozvolili i zbog čega ta potvrda da sami sebe ovlastite da, bez obaveštavanja Skupštine i bez učešća Skupštine, odnosno na jedan netransparentan način obavljate te transakcije, ostaje jedan veliki znak pitanja.
Dakle, mi ne znamo na osnovu kojih kriterijuma ćete vi intervenisati u bankarskom sektoru, kada, eventualno, banke dođu u taj problem, ili određena banka dođe u taj problem da ugrožava finansijsku stabilnost.
Posebno pitanje za vas jeste gde se nalaze ta sredstva, gde su ta sredstva deponovana, da li su ta sredstva u ovom rebalansu budžeta o kojem smo raspravljali pre nekih mesec dana? Da li je postojala stavka vezana za ovu namenu i ovu svrhu? Da li se ta sredstva nalaze u Predlogu budžeta koji ste predložili za 2009. godinu? Voleo bih da znam tačno gde su ta sredstva.
Gledao sam budžet, nisam mogao da pronađem stavku gde se nalaze ta sredstva. Ako se nalaze u budžetu i ako klimate pozitivno glavom i tvrdite da to postoji u budžetu, onda bi bilo dobro da vidimo u kom iznosu su ta sredstva, da vidimo sa kojim novcem raspolaže država.
Dakle, moj predlog i moj amandman se sastoji u tome da se u ovoj izmeni i dopuni zakona član 1. briše, iz prostog razloga što nije logično, ako hoćete, nije ni evropski, jer nije transparentno, da Agenciji za osiguranje depozita damo to dodatno diskreciono pravo da, na bazi neutvrđenih kriterijuma, interveniše u bankarskom sektoru, da otkupljuje u ime države određeni broj akcija, na način na koji ona odredi da je to zgodno i da tako svu odgovornost prebacimo na Agenciju za osiguranje depozita, a da Skupštinu lišimo te odgovornosti.
Ako ste želeli javnost u radu i ako ste želeli da podelite odgovornost i sa Skupštinom, onda je trebalo da predložite zakon koji je mogao da se usvaja po hitnom postupku, koji, kada bi postojala potreba da otkupite akcije određene banke, dođete pred ovaj parlament i da donesemo odluku da se u roku od 24.00 sata ovaj parlament o tome izjasni. Tako bismo, pre svega, brzo mogli da reagujemo, ali biste i podelili odgovornost sa ovim parlamentom, odnosno, da tako kažem, bili biste pokriveni odlukom Parlamenta.
Mada, moguće je da se Parlamentu ne bi dopale moguće intervencije koje ćete vi, sasvim sigurno, u narednom periodu preduzimati, ali bi to bar proizvelo jednu zdravu i normalnu raspravu u Parlamentu, pa ako ništa drugo, bar bismo saznali na osnovu kojih kriterijuma se vi odlučujete da otkupljujete akcije određene banke, a druge ne.
Ovako, dakle, bez ikakvih kriterijuma, ovaj zakon apsolutno nema smisla, iz prostog razloga što se ovaj parlament lišava svake odgovornosti, odnosno svake mogućnosti da pratimo šta će se dešavati u ovoj oblasti u narednom periodu. Verujte mi, unapred najavljujem da se ovde zaista otvara jedan veliki prostor, da ćemo se u narednom periodu suočavati sa ovim problemom – kako je i na osnovu kojih kriterijuma Agencija za osiguranje depozita intervenisala i da će to biti predmet spora i među ekonomskim stručnjacima i među političkim strankama u narednom periodu.
Da bismo to izbegli, da bismo uspostavili pravila igre, da bi ovaj proces bio transparentan, da bi se podelila odgovornost, predlažem da se član 1. izmena i dopuna Zakona o Agenciji za osiguranje depozita briše i apelujem na skupštinsku većinu da ovaj amandman podrži.
Poštovani narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, na osnovu člana 225. tražim od premijera da mi dostavi izveštaj sa današnje očigledno dramatične sednice Vlade Republike Srbije. Mislim da imamo pravo da znamo šta se desilo.
Nije dobro kada Vlada širi paniku među građanima. Vi to činite u kontinuitetu poslednjih mesec, ako ne i dva meseca, a uporno medijski pokušavate da odgovornost prebacite na opoziciju.
Vrlo kratko, 8. oktobra smo predložili izmene Zakona o osiguranju depozita. Vi ste to odbili, da bismo još uvek raspravljali o tome, odnosno tek treba da raspravljamo o tome. Ko kasni? Kasni Vlada. Bar poslanici DSS, odnosno poslanički klub je vrlo konstruktivan po tom pitanju.
Pre više od mesec dana smo predložili da se formira zajednički odbor, komisija parlamenta, Vlade, Narodne banke, kako bismo pratili efekte finansijske krize koja je i nas zadesila i koja će nas zadesiti. Vi ste se oglušili o taj zahtev.
Mi smo ovde krajnje konstruktivni, ali danas, da podsetim narodne poslanike, raspravljamo o Zakonu o javnim nabavkama, i to smo hteli da radimo, da raspravljamo o amandmani, ali očigledno smo sada svedoci da u Vladi postoje bitne razlike i sada bih podsetio na još jedan bitan segment.
Pre 15 dana, i premijer Cvetković i ministarka finansija, gospođa Dragutinović, rekli su da valja razmisliti o jednostranoj primeni Trgovinskog sporazuma. Podsetiću vas da samo po tom osnovu budžet će ostati uskraćen oko 250 miliona evra.
Očigledno je postojala neka dramatična sednica Vlade, na kojoj je opet izgleda gospodin Dinkić izvršio ne znam kakav uticaj, pa je napravljen salto mortale, pa se reklo da se u to ulazi.
Ne znam da li su poslanici G-17 i gospodin Dinkić svesni da posledica otvaranja ovog pitanja može da izazove manja sredstva u budžetu. Koliko sam imao prilike da u ova dva dana pogledam budžet, oko 50 milijardi je planirano na osnovu privatizacionih sredstava koji će napuniti budžet. Tu je svakako ukalkulisan NIS. To je skoro 20-25 miliona.
Dakle, da je po gospodinu Dinkiću, mi bismo imali 250 miliona evra manje od jednostrane primene Trgovinskog sporazuma. Vidimo da je to uspešno završio, ali o tome ćemo pričati kada dođe budžet na dnevni red. Sada se dovodi u pitanje i 400-450 miliona od privatizacije NIS-a. Pazite, to je 600-700 miliona.
Dakle, vi s jedne strane pozivate građane i govorite kako će ova godina biti teška, kako mora da se štedi, dali ste predlog budžeta koji je takav kakav je i, kažem, o njemu ćemo pričati kada bude na dnevnom redu, vi sami pre dolaska te sednice i predloga budžeta na dnevni red ovde otvarate takva pitanja da vi upravo ugrožavate budžet i dovodite u pitanje sprovođenje tog budžeta i pre nego što bude donet.
Zato vam kažem nemojte više optuživati opoziciju. Nastavite ovde, izlazite za ovu govornicu i optužujte se međusobno, ali neka ostane upamćeno da, i pre nego što je budžet stigao na dnevni red, vladajuće stranke, stranke vladajuće koalicije ugrožavaju taj budžet. To je jedna velika opomena građanima i onda kada mi na to upozoravamo ne širimo ni paniku, nego upravo vi iz vladajuće stranke činite da u ovoj zemlji panike ima. Zahvaljujem.